O medijima i novinarima

[EdgarFranjul]

Suđenje Perkoviću – Kako Jutarnji list manipulira…

Komentar na članak: http://narod.hr/eu/zapocelo-sudenje-perkovicu-mustacu/

ban • 17.10.2014. 12:07

Kako Jutarnji manipulira… Objavili su članak pod naslovom: “SUĐENJE PERKOVIĆU ‘Zakleli su se na pištolj, nož i raspelo, a onda u akciji Raduša ubili 13 građana’”

U ovom članku se piše o stvarima koje uopće nemaju nikakve veze sa Đurekovićem. Jutarnji piše o akcijama Hrvatskog revolucionarnog bratstva iz šezdesetih godina.

Tipični stil udbaške klike iz Jutarnjega. U naslovu se podlo želi sugerirati da su Đureković i druge udbine žrtve nekakvi teroristi, i naravno spominjanjem raspela i noža, sugerira se da tu ima veze i Crkva, dakle “klerofašizam”, tipična taktika kosovaca i udbaša. Zna se da cjelokupna hrvatska jugoelita od Josipovića i Milanovića, pa do Dežulovića, Tomića i ostalih njihovih slugana u medijima, Perkovića i ostale udbine kilere smatraju herojima, a Đurekovića i druge žrtve ustašama i fašistima koji su zaslužili metak u čelo – samo oni to ne smiju tako otvoreno reći.

opširno o Perkoviću i procesu u glavnim njemačkim medijima:

http://www.welt.de/regionales/…

http://www.spiegel.de/panorama…

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/glas-naroda/sudenje-per ... anipulira/

[EdgarFranjul]

Monolog jugošovinista o hrvatskoj naciji i državi sve otrovniji!

Autor: Željko Primorac / 7Dnevno / 17. listopada 2014.
Datum: nedjelja, 19. listopada 2014. u 10:22

Gotovo četvrt stoljeća nakon razlaza s Jugoslavijom, posljednjom tamnicom naroda u Europi, Dejan Jović, Viktor Ivančić i niz mudraca iz Novog lista udarili su i na same temelje nastanka hrvatske države - referendum o neovisnosti

Godinama su stidljivo postavljali sugestivna pitanja i otvarali teme koje su na tragu propitivanja smisla hrvatske nacije i države, ali nitko se nikada, valjda zbog još uvijek svježih ratnih rana iz krvavog Domovinskog rata, nije osudio prijeći tu liniju. Gotovo četvrt stoljeća nakon razlaza s Jugoslavijom, posljednjom tamnicom naroda u Europi, konačno su skupili hrabrosti udariti i na same temelje nastanka države - referendum o neovisnosti. Na tu priču nadovezao se cijeli niz kolumnista i komentatora, od Viktora Ivančića do udarničkih timova iz Novog lista, koji ne vide ništa sporno u Jovićevim stavovima o „neliberalnom" referendumu. Osnovna teza Dejana Jovića i svih komentara proizašlih iz njegova teksta je kako bi u slobodnijim, manje dramatičnim, okolnostima stanovnici Hrvatske glasali kao i Škoti. Prevedeno, Hrvati bi izabrali Jugoslaviju. Nadalje, Jović i njegovi sljedbenici tvrde kako, eto, postoje narodi na svijetu kojima „tisućljetni san" nije stvaranje države, referirajući se na Škote.

Još prije članka u Političkoj misli Jović je u emisiji Otvoreno HTV-a pokušao napasti ''mit o tisućljetnom snu", ali je u posljednjem trenutku odustao, izgubivši valjda hrabrost pred gledateljima na javnoj televiziji. Prije nego razmotrimo alternative koje Jović, Ivančić i udarna pera Novog lista nude Hrvatima u zamjenu za državu i naciju, pozabavimo se Jovićevim najvećim idealom i osnovnom mišlju vodiljom - Jugoslavijom.


Od Pribićevića do gumenih kuglica na ''izborima" 1945.

Slavljena od Jovića i njegovih istomišljenika kao ideal slobode, prosvijećenosti, tolerancije i suživota, Jugoslavija je, gledajući iz kuta zapadnih civilizacijskih vrijednosti, bila najobičnija tamnica naroda. Zašto se Jović, kada već propituje referendum o hrvatskoj neovisnosti, nije referirao na način i postupke na temelju kojih je Hrvatska dva puta ušla u sastav Jugoslavije? Prvi put, 1918., Hrvati su doslovce ugurani u sastav Jugoslavije. Delegacija Narodnog vijeća Države SHS, koja je otputovala u Beograd na razgovore o ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom, sastavljena je ne prema volji hrvatskoga naroda, već prema željama Svetozara Pribićevića - produžene ruke velikosrpske politike u Zagrebu. Ujedinjenje je trebao potvrditi i Hrvatski sabor, ali velikosrpski režim nikada kasnije nije dopustio njegovo sazivanje. Kako bi Dejan Jović i njegovi istomišljenici okarakterizirali ovaj čin, nastanak prve Jugoslavije?

Ako smo u prvu Jugoslaviju ugurani na silu bez izjašnjavanja Hrvatskog sabora i bez bilo kakvog oblika referenduma, o drugoj, onoj Titovoj, bilo je moguće čak i glasati. Naime, nakon krvave revolucije KPJ i smaknuća stotina tisuća „narodnih neprijatelja" upriličeni su ''demokratski" izbori na kojima se narod čak mogao izjasniti kakav oblik države želi. Da komedija bude potpuna postojale su čak dvije glasačke kutije. Glasalo se gumenim kuglicama, a na jednoj kutiji bio je natpis Narodna fronta, iza koje se krio KPJ, a druga je bila bez ikakvog natpisa. Kako bi pobjeda KPJ bila što uvjerljivija nerijetko su se iz kutije bez ikakva natpisa gumene kuglice prebacivale u onu Narodnog fronta. Ovo bi za Jovića bio vrhunac liberalizma i demokratski iskorak. Jeste li ikada naišli na rad Dejana Jovića i njegovih istomišljenika u kojem su kritizirali ove maškarade u režiji Partije.


Zarobljenici jugoslavenske mitologije i hrvatska država

Posebno omiljena meta Jovića i njegovih istomišljenika u posljednje vrijeme je „mit o naciji i državi" pogotovo onaj o hrvatskoj naciji i državi. Na meti je tzv. hrvatski nacionalizam kao zapreka otvorenosti društva, a ideal je građansko društvo, bez nacije, vjere i nacionalnih obilježja.

Kao antipod hrvatskoj naciji i društvu postavlja se Jugoslavija. Prema spomenutim autorima ova propala država bila je ideal građanskog društva. Ako na trenutak ostavimo po strani notornu činjenicu kako je okvir Jugoslavije bio samo maska za Veliku Srbiju, dolazimo i do spoznaje kako su oni, poput Jovića i Ivančića, koji negiraju Hrvatsku, naciju i državu, ustvari jugoslavenski nacionalisti. Dakle, nema govora o građanskom društvu bez nacije, jer negirajući hrvatsku naciju spomenuti zagovaraju sve elemente jugoslavenskog nacionalizma.


Ostavimo li po strani jugoslavenski nacionalizam, zapitajmo se što još spomenuti autori nude kao zamjenu za hrvatsku naciju i državu - kozmopolitizam i globalizam? I jedan i drugi pojam označavaju nadogradnju misli o naciji i nacionalnom, a nikako negiranje nacionalnog. Sama Europska unija, koja se uzima kao ogledni primjer posljedica globalizma, izrasla je na zasadama nacionalnog. Odnosno na dobrovoljnoj suradnji nacionalnih entiteta.

Zaključimo, nitko u gotovo četvrt stoljeća postojanja hrvatske države nije ponudio valjan argument na osnovi kojeg bi Hrvati prepustili svoju državnost u svrhu nekog nadnacionalnog projekta. Stupajući u EU Hrvati su pristupili u savez na ravnopravnoj osnovi s ostalih 27 članica Unije. Iako i danas možemo raspravljati o spuštanju ustavne granice na referendumu o pristupanju Uniji, bio je to ipak značajan demokratski iskorak u odnosu na gumene loptice iz nekih prošlih vremena.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... vniji.html

[EdgarFranjul]

N1, televizija 'koja će vas vratiti u vrijeme stare, dobre Jugovine'

Autor: Joško Čelan / 7Dnevno / 7. studenog 2014.
Datum: nedjelja, 09. studenog 2014. u 10:53

Prvi susret s N1 bio je reklamni spot njenog hrvatskog šefa Dubravka Merlića, koji je ispričao svoju kratku, ali (baš potpuno) lažljivu priču: on je, kaže, uvijek pravio televizije za narod i gledatelje, a ne za neke uže interesne i političke skupine! Dosita, za koga doista taj ofucani "idealni purgerski zet" doista pravi televiziju?

U petak 30. listopada otkrio sam da mi je Nepoznat Netko na broju 33 moga pretplatničkog paketa B-neta - ne pitajući me hoću li ili ne ću - umjesto dotadašnjeg CNN-ova, ubacio novojugoslavensku televiziju N1. Njen je direktor programa za Hrvatsku stanoviti, a meni otprije poznati Dubravko Merlić. Prije nego što sam se pozabavio njime, a potom i njegovom televizijom - koja je zapravo neke vrste balkanske podružnice tog istog CNN-a i na kojoj N1, na način koji ne zavrjeđuje opisivanja, "parazitira" - odlučio sam ustanoviti kome bi zbog ovoga trebalo, na naš tradicionalni narodni način, spomenuti bližu i dalju rodbinu.

Pokazalo se da mi je taj "darodavac u krajnjoj instanci" maronitski katolik - tko će ga kome, ako ne svoj svome! - Meksikanac libanonskog porijekla i najbogatiji čovjek na zemaljskoj kugli Carlos Slim, težak 81,2 milijarde dolara. Trag novca i vlasništva vrlo je jednostavan: vlasnik moga davatelja usluga B-neta je Vip-net, vlasnik Vip-neta je Telekom Austria Group, koju je pak 23. travnja ove godine preuzela Slimova kompanija America Movil isplativši s 2 milijarde eura manjinske dioničare, uz dokapitalizaciju od još jedne milijarde eura.

Bezočna izdaja "elite" u zagrebačkom "Sheratonu"

Nakon što sam svom maronitsko-katoličkom bratu i njegovim milijardama skresao sve ono što ih ide, mislio sam prvobitno opisati tek svoj prvi susret s tom novom hrvatsko-srpsko-bosanskom televizijom, ali brzo me je preduhitrio sam Dubravko Merlić. Ugledao sam ga već tom prvom prigodom na N1 u jednom, malo je reći iritantnom spotu, koji mi je izazvao cijelu bujicu sjećanja, uz mnogo nervoznog prevrtanja dokumentacije. Gleda me tako on s kratkog reklamnog spota, kakve prave američke televizije kad od svojih prosječnih novinara žele napraviti zvijezde ravne hollywoodskim, sa svojim licem "idealnog purgerskog zeta", istina, malčice ocvalog - znate ono: "mlad, bogat i načitan" - i počinje svoju kratku, ali (baš potpuno) lažljivu priču: on je, kaže, uvijek pravio televizije za narod i gledatelje, a ne za neke uže interesne i političke skupine (da ne kažem, za oligarhiju)!

Mor'te si zamisliti: uzor novinarske čvrstine i nepotkupljivosti, sam kamen stanac, o kome bi možda trebali učiti studenti novinarstva na svakom Fakultetu političkih znanosti. Znajući zapravo i njega i rečeni zagrebački Fakultet čovjek brzo pomisli kako ovaj spoj nije slučajan: i jedan i drugi proizvod su istog duha i iste prakse, koje je najbolje označiti ovako: bezobzirni i besprincipijelni karijerizam, lišen svakog domoljubnog osjećaja, a u službi medijskog kolonijalizma ove ili one - najčešće one prve - svjetske velesile!

Zapravo, za sve bitno o njemu - a to se onda prirodno prenosi i na njegovu televiziju - lako ćete otkriti ako posjetite poznate mrežne stranice Marija Proface na engleskom jeziku pod nazivom Mario's Cyberspace Station i potražite tekst pod naslovom "Any Questions, Madam Secretary?" ("Imate li kakvih pitanja, gospođo ministrice?"). U njemu se govori o jednom događaju od prije više od desetljeća i pol, o kojem bi doista trebali učiti studenti, ali - upravo obratno - kao o jednom od primjera najvećeg novinarskog puzavaštva, beščašća pa čak i izdaje u suvremenoj hrvatskoj državi i među njenom "elitom"!

Evo što se tada dogodilo: u vrijeme sumraka Tuđmanove Prve Republike - usput, uzalud danas Josipović najavljuje drugu, jer ona je već na djelu od 3. siječnja 2000. godine - sve su političke pa tako i medijske hijene (ili, prema Profacinoj poveznici uz tekst: "media whores", "medijske kurve") nanjušile pad ovog jedinog stvarnog hrvatskog državnika. Stoga su se 30. kolovoza 1998. godine okupile u zagrebačkom hotelu "Sheraton" da Madeleinei Allbright, moćnoj američkoj ministrici vanjskih poslova u vladi Billa Clintona, ponude svoje podguzne usluge u rušenju Tuđmana, a sebi i svojim potomcima za naredna desetljeća osiguraju tzv. "bolji život".

Profaca tako piše da su ovu skupinu od sedam "navodno neovisnih novinara", koju je poimence "odabralo veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu"(!), činili najprije "članovi 'Foruma 21' (s HTV-a) Damir Matković, Dubravko Merlić i Željka Ogresta", a potom i oni iz tiskanih dnevnika "Novi list (Dražen Vukov Colić, Gordana Grbić), Jutarnji list (Sanja Modrić) i Radio 101 (Zrinka Vrabec - Mojzeš)".

(Od tada ili, zapravo, još od ranije, kad god čujem riječ "neovisni", znam da je riječ o neovisnosti od hrvatskog, a ovisnosti od kakvog drugog, najčešće vrlo moćnog stranog interesa. Druga riječ - varalica bila je, vidjelo se posebno nakon 3. siječnja 2000. godine, "profesionalni". Njome su se u pravilu nazivali razni protuhrvatski, jugonacionalistički, manjinski ili kakvi drugi "kadrovi" u raznim sigurnosnim službama, koji bi u njih dolazili, nakon što su iz njih "etnički očišćeni" hrvatski domoljubi i katolici.)

"Najogavniji od svih ljudi"

"Gospođo ministrice, hvala vam za potporu slobodi medija u Hrvatskoj", počeo je Merlić svoje uznosito supozitorijsko obraćanje Allbrightovoj, pokazujući na djelu i današnjim naraštajima kako izgledaju izdajnici - u ovom slučaju medijski, jer bilo je i političkih (Račan, Budiša i drugovi), koje je organiziralo američko veleposlanstvo radi rušenja Tuđmana - a kakve je još kineski mudrac Sun Tzu u svoje slavnome djelu "Umijeće ratovanja" s razlogom nazivao "najogavnijim od svih ljudi". Za njih je svojim moćnim vladarskim čitateljima preporučivao da ne žale novca u njihovu potkupljivanju, jer im onda neprijateljsko carstvo pada kao zrela kruška, a da i ne moraju ni zapucati.

"Ja sam Dubravko Merlić", nastavio je pred njom svoje sažeto obraćanje "medijske kurve", dok ga je supruga Željka Ogresta jamačno zadivljeno gledala i slušala, osjećajući jasno kakve ih blagodati čekaju kao protutuđmanovske, ne baš prvoborce, nego pravodobno preobraćene "drugoborce". Na to su ih podsjetili protuhrvatski i protutuđmanovski prvoborac Ivan Zvonimir Čičak na jednom skupu u zagrebačkom Novinarskom domu, zabilježenom u žestokom sorosevskom prvoboračkom ARKzinu (ožujak 1998.), koji Profaca donosi uz sam taj zapisnik sa skupa u "Sheratonu".

Merlić je dalje verglao nevjerojatno priprostu i lažljivu pričicu, koja traje do dana današnjega i uvijek je takva glupa i prozirna, ali djelotvorna kad god treba hrvatskoj katoličkoj većini uskratiti i grama ili milimetra medijskog prostora i zamijeniti ga lijevo-liberalnim kakav je po ukusu globalizatorskih gazda.

"Ja sam", rekao je, "zaposlen na HRT-u i imam mnogo osobnih problema, jer u toj kući još nema načina da profesionalni novinar obavlja svoj posao". Tražio je - nova bijedna smicalica koja se vrti desetljećima - da "ustanova nadzirana iz predsjedničkog ureda" postane "javna" i da se državni kanali "privatiziraju" i to obilato, jer ako bude usitno, "to ne će moći utjecati na slijedeće parlamentarne izbore". Drugim riječima - i tek za nijansu pojednostavljeno - da se narodna vlast nad medijima zamijeni vlašću manjinske oligarhije, tada Račanove, koja će pomno slušati naredbe iz američkog veleposlanstva i State Departmenta.

I to je upravo ono što imamo nakon 3. siječnja 2000. godine, svejedno jesu li na vlasti Račan ili Sanader, Mesić ili Josipović: medijski sustav, trajno otet hrvatskoj većini, a u službi domaće "ovisne elite" i njihovih stranih gazda. U ono vrijeme Amerika i njeni veleposlanici, najprije Galbraith, a potom Montgomery i tko još sve ne, (s)rušili su Prvu Republiku hrvatskog državotvorca Tuđmana zbog njegove navodne "autoritarnosti", a "nesloboda medija" bila je glavni adut. Laž tih optužaba mogla se vidjeti iz samog sastava "sedmorice nezavisnih" iz Sheratona: postojala su u to vrijeme politički potpuno nadmoćnog Tuđmana, ipak dva od hrvatske države i interesa "nezavisna" dnevnika (Jutarnji list, Novi list), a i u Kutlinoj Slobodnoj slobodno su pisali novinari kao Plevnik, Žutelija i mnogi drugi. Na samom HRT-u bilo ih je najmanje 21 dobro organiziranih antituđmanovaca ("Forum 21") i da ne navodimo dalje. Danas pak imamo potpuno, ne niti državnu, nego partijsku televiziju na čelu s izravno komunističkim direktorom Radmanom, ali za američko i sva ostala veleposlanstva - a nažalost uvelike i za hrvatsku oporbu - sve kao da je u najboljem redu.

Sedmero "navodno neovisnih novinara", koju je poimence "odabralo veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu"(!), činili su Damir Matković, Dubravko Merlić i Željka Ogresta (HTV), Dražen Vukov Colić i Gordana Grbić (Novi list), Sanja Modrić (Jutarnji list)) i Zrinka Vrabec-Mojzeš (Radio 101)

I konačno, Profaca na svojim stranicama navodi što se dogodilo s tadašnjim Madeleininim "hrabrim pobunjenicima" protiv "autoritarizma" i "medijskih nesloboda": troje je zahvalni Račan promaknuo na toliko žuđene poslove veleposlanika, a ni bračnom paru Merlić svih tih i narednih godina nije bilo loše - evo sada su im američke gazde darovali i vlastitu televiziju. Nju Hrvati kakav sam i ja dobivaju u paketu i pri tome ih se ne pita - žele li je ili ne žele. Što mislite kako se ja osjećam dok je gledam?

"Slavne ništice": Amanpour, Ladišić, Quest...

Pa, evo kratkih dojmova prikupljenih samo u sat vremena u ponedjeljak 3. studenoga ujutro. Nakon Merlićeve ide najprije jedna još odvratnija njuška: Christiane Amanpour, koja šalje bratske pozdrave svojoj novoj balkanskoj ispostavi. Ona budi gotovo iste ružne uspomene: sjećam je se kada je devedesetih godina, u operaciji rušenja Tuđmana, hodala po Hrvatskoj i snimala naslovnice Hitlerove knjige "Mein Kampf" u knjižarskim izlozima ili kukaste križeve na zapuštenim fasadama zgrada. Njena matična kuća u vlasništvu medijskog mogula Teda Turnera oduvijek je bila produžena ruka američke vanjske politike i - za razliku od Merlića i njemu sličnih, koji su plaćeni za izdaju - ona je plaćena za lojalnost svojoj domovini, jer je inače ne bi ni bilo. Ni nje, niti njezine televizije.

Nakon Amanpourove, pozdrave svojim balkanskim izvršiteljima šalje i Richard Quest, smiješno-prijeteća pojava s glasom nalik onom britanskih kolonijalnih namjesnika u Keniji ili jednoj od Rodezija. Svojim balkanskim gledateljima poručuje da "gdje se god pojavi CNN tu procvjetaju poslovne prilike ('business opportunities')". Istina je potpuno obratna: gdje dođe CNN tu se obično već pojavila ebola, kuga i kolera ili će tek izbiti kakva kriza - najčešće i kakav manji ili oveći rat! I onda će Amanpourova svojim ozbiljnim apokaliptičnim nastupom, ali sa sigurne distance od mjesta gdje se doista puca, objašnjavati što se zbiva - pri čemu će, dakako, uvijek prešutjeti prave razloge - "zašto".

Nakon što provarite ove amblemske "slavne ništice" pripremite se za jednu pravu balkansku televiziju. Njena narav vidljiva je još u najavi: "10 sati i 30 minuta - 'Robna kuća', 'serija koja će vas vratiti u vrijeme stare dobre Jugoslavije". Slijedi Tihomir Ladišić, kojem je naređeno da se treba "spontano smiješiti", ali hajde ti natjeraj našeg dragog purgera da bude u ičemu spontan, osobito ako moraš najaviti reportažu o konjičkom klubu u Aranđelovcu, negdje u dubokoj Srbiji. Bio je to najkiseliji "spontani smiješak" na svijetu.

Slijedile su, jedna za drugom, kao na vrpci - naizgled vijesti, a zapravo lekcije iz angloameričke "političke ispravnosti": uspjeh homo-mimohoda u crnogorskom glavnom gradu Podgorici, uz samo tisuću i pol do zuba naoružanih specijalaca (jako dobra stvar, to privođenje divljih i još pretjerano raznospolnih Balkanaca naprednom zapadnom pederaju!). Potom reportaža o dotjeranim sarajevskim biznismenkama (još bolje: uvijek pucajte na "žensko oslobađanje" - bolje to, nego da sjede kod kuće i rađaju male Balkance kojih je, ionako, kao i svih drugih na Zemlji više nego što bi ih trebalo biti, ako se želi njima lako i uspješno vladati). Konačno, Ladišić najavljuje nekakav skup nekakvih manjinaca iz Beograda, ali priloga nema - hebi ga, N1 navodno već ima 200 zaposlenih, ali, eto, još se uigrava...

U športskoj rubrici udarna vijest: Novak Đoković osvojio neki turnir, što beogradski novinar čita ozareno, nesvjestan da mnogi njegovi hrvatski gledatelji kad ovaj igra protiv kakvog Tsonge ili Nishikorija navijaju za ove druge. Slijedeća prevažna športska vijest: "Jagodina priredila šok u Pećincima, kada je za samo nekoliko minuta stigla prednost domaćina od dva gola razlike, da bi kasnije i trijumfovala".

Na kraju, prognoza vremena, koju vodi Dunja Mazzocco Drvar: Bože, kakvo li je samo danas vrijeme u Zaječaru ili na Pešteru?! Iza njenih leđa nevjerojatni zemljovidi: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija - čudne i pomalo prijeteće mrlje. Crne Gore sad ima, sad nema. Slovenije i Makedonije nema uopće, a o Kosovu i Albaniji, čini se, niti ne pomišljaju. Prva podsvjesna misao je: ta ne će nas valjda ostaviti same s četnicima i balijama - spašavajte nas slovenska, makedonska i osobito albanska braćo! Gdje ste vi, zašto vas nema?! Druga je pak više onako geo-politološka: pa gdje je tu slavni "zapadni Balkan"?! Je li to nešto konkretno i trajno ili će to Merlić i Ted Turner stezati i rastezati kako im padne na pamet?!

O jeziku, rode, da ti i ne govorim: "informisat će nas" i o "regionu" i o "demokratiji" u njemu... Pada mi na pamet Ustav Republike Hrvatske i njegov članak 12. u kojem stoji da je "u službenoj uporabi hrvatski jezik", ali to nije stvar koja bi obvezivala Teda Turnera, a niti Dubravka Merlića. Njima su puno važnije, kako reče Quest, "business opportunities"...

Televizija u službi geopolitike

I na kraju, u Hrvatskoj je već uočeno da Turnerov CNN i ovaj put - baš kao i devedesetih godina, kad je, među ostalim, trebalo rušiti Tuđmana - samo provodi američke geopolitičke interese, a oni su da se Bosna i Hercegovina i Srbija što prije i urednije privedu u euroatlantske integracije i to onda, po prirodi stvari, postaje obvezujući domaći rad i za još neke Hrvate, puno više i od najvažnijih hrvatskih domaćih zadataka: pored spomenutog Merlića, Ladišića i drugova, to su još regionalni imperativi i za Ivu Josipovića, Vesnu Pusić... i da ih sve ne nabrajamo.

Ovog novinara bi pak zanimalo da se to dogodi, ako je ikako moguće, samo Hrvatima u BiH, a ovi drugi - neka ostanu što dalje izvan... ali, mene, naravno, nitko u tim stvarima ionako ne će pitati.

U cijeloj toj stvari najteže mi pada spoznaja da će, kako je najavljeno, Merlić i njegova N1 zaposliti još čitavih 60 jugoslavenskih ili zapadno-balkanskih novinara u Hrvatskoj. Naime, ako se sjećate, prilikom referenduma o braku, dvije trećine Hrvata izjasnilo se za jedno, a svi najmoćniji mediji bili su za suprotno. Čovjek bi očekivao da će "nevidljiva ruka tržišta", koja, kao što je poznato, savršeno rješava sve neravnoteže u društvu i gospodarstvu, postići da se osnivaju upravo takvi mediji koji će biti po mjeri te dvotrećinske većine.

Ali, evo, nekim čudom većinski katolički Hrvati ovdje ostaju na suhom kruhu, dok uvijek na vrh ispliva ova debela i preko svake mjere ugojena balkanska manjina. Pa, zar nije vrijeme da ih ta hrvatska većina konačno - ali ovaj put zauvijek - skine s vrata?!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ovine.html

[EdgarFranjul]

Cenzura na HRT-u: Dnevnik bez propovijedi biskupa Uzinića u Vukovaru

U sinoćnjem središnjem Dnevniku HTV-a koji je vodio urednik Stipe Alfier i uređivala i Sanja Mikleušević Pavić, javnog medija kojemu je glavni ravnatelj Goran Radman – hrvatski gledatelji koji plaćaju pretplatu za javnu televiziju nisu čuli ni jedan ton dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji je predvodio misu za poginule i stradale u Vukovaru niti što je on poručio o Vukovaru i aktualnim pitanjima u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje koliko HRT kao javni mediji ispunjava svoju ulogu uskraćujući takvu informaciju hrvatskoj javnosti u središnjem Dnevniku.


Dubrovački biskup Mate Uzinić rekao je jučer u Vukovaru na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara: “Budemo li i dalje nesložni, budemo li imali potpuno oprečne stavove o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i Vukovar, a i mi s njim će umrijeti! Zato trebamo krenuti u obnovu našeg društva počinjući od Vukovara, grada simbola pobjede u porazu, grada čije ime i značenje ne želimo i ne možemo zaboraviti”.

Budan budi i utvrdi preostatak koji tek što ne umre

U svojoj propovijedi istaknuo je u prvom čitanju poruku anđelu Crkve u gradu Sardu, a koju u ovim okolnostima možemo preimenovati u Vukovar: „Znam tvoja djela: imaš ime da živiš, a mrtav si. Budan budi i utvrdi preostatak koji tek što ne umre“.

“O djelima i imenu Vukovara nije potrebno uopće govoriti, ali je potrebno govoriti u ulozi Vukovara u našoj nacionalnoj prošlosti i sadašnjosti, kao i njegovoj važnosti za našu budućnost. Ovo je istovremeno i govor o potrebi da Vukovar konačno prestane biti grad slučaj, a postane ono što je bio u ratu protiv agresije, grad pokretač koji će ‘utvrditi preostatak koji tek što ne umre’. Taj preostatak je ovo naše hrvatsko društvo s našim podjelama i nesposobnostima njihovog nadilaženja”, rekao je biskup ocijenivši kako rješavanje naših problema ovisi o dosta čimbenika, ali prvenstveno o našoj slozi.

Pojasnio je da ako budemo i dalje nesložni, budemo li imali potpuno oprečne stavove o našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i Vukovaru, a i mi s njim će umrijeti!

“Zato trebamo krenuti u obnovu našeg društva počinjući od Vukovara, grada simbola pobjede u porazu, grada čije ime i značenje ne želimo i ne možemo zaboraviti. Neka nam pred očima budu sinovi i kćeri ovoga grada koji su stali na branik Domovine i koji, kako kaže sveti pisac: ‘ne okaljaše svojih haljina’, pa će zato ‘odjeveni u bijele haljine’ biti ‘upisani u knjigu života'”, istaknuo je Uzinić dodavši kako druga je poruka izrečena Crkvi u Laodiceji u kojoj je htio, na tragu rečenog, prepoznati poruku upućenu našoj hrvatskoj Domovini, ali i Katoličkoj Crkvi u njoj, odnosno nama vjernicima: “Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. … Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!“

Prešuti li se istina u ime lažnog mira i suživota, povijest će se ponoviti

“Kad je riječ o našoj Domovini onda se ova poruka odnosi prije svega na to da trebamo jasno ustrajavati na tome da se ne izjednačava žrtva i agresor, ali i da se osudi svaki zločin bez obzira tko ga je počinio i kazne oni koji su ga počinili, a ne etiketiraju branitelji koji su časno i pošteno svoj život stavili na branik domovine. Ima u našem pristupu našoj nacionalnoj prošlosti, uključujući i ono što se događalo ovdje u Vukovaru, previše mlakosti, neodlučnosti u onom reći istinu bez obzira na sve. Istina ne može i ne smije biti prešućena. Istina ozdravlja! Zato su u krivu oni koji misle da će istina povećavati i obnoviti mržnju. Dapače, prešuti li se istina u ime lažnog mira i suživota, koji tad zapravo niti ne postoje nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti”, pojasnio je te dodao:

“Kad je riječ o nama katolicima i Katoličkoj Crkvi onda je tu u pitanju oprost bez kojega je naše kršćanstvo mlako, ali i aktualno Gospodinovo upozorenje: ‘Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!’. Znam da bi oprostu trebala prethoditi pravda, a da ovdje nema pravde. Ali isto tako znam da smo kao vjernici pozvani opraštati i kad nas pogađa nepravda”.

Istaknuo je i treću poruka u današnjim liturgijskim čitanjima. Ta poruka je upućena Zakeju u kojemu želim prepoznati sve one koji su izazvali agresiju na ovaj grad, počinili genocid i zločine ili su u to uvučeni, ali i one koji su to nijekali i nastavljaju nijekati.

Bez pravde ne može biti pomirenja

“Ovo je pravda bez koje može biti oprosta, ali ne može biti pomirenja! Oni koji su izvršili agresiju i počinili genocid i zločine, nažalost još uvijek nisu spremni biti Zakej koji se obratio, nego ustrajavaju u onom biti Zakej prije obraćenja. Evo zašto ćirilica u Vukovaru nema samo značenje pisma, nego i dalje nastavlja označavati agresore i zločince koji se ni dan danas nisu suočili s onim što su napravili ovom gradu i njegovim ljudima! Molimo da se obrate, da se dogodi susret Zakeja agresora i Isusa Krista. Zakej agresor treba čuti Isusov poziv da boravi u njegovom domu, priznati što je učinio i obećati da će, onoliko koliko je moguće, popraviti to što je učinio”, rekao je Uzinić rekavši kako dobar početak bi bio da kaže što se dogodilo s onima koje još brojimo kao nestale.

Svi i dalje imamo svoje neprijatelje

“Inače se ne može dogoditi, makar bismo mi to kao kršćani željeli, ono što nam je predlagao sv. Ivan Pavao II. u Zagrebu 1994., kad nas je kroz simboliku dviju rijeka koje se susreću pozvao na susret i suradnju. Te njegove riječi su poruka evanđelja Isusa Krista prevedena u naše vrijeme i naše okolnosti. Bez našeg usklađivanja s tim, sve će ostati kao do sada, a ovo što imamo nije dobro”, poručio je biskup dodavši kako nije uopće dobro što carinik Zakej i dalje razmišlja kako opljačkati i ukloniti susjede, i što susjedi i dalje zaziru od Zakeja. “I nije dobro što i dalje svatko ima svoje škole, svoje kafiće, svoje društvo, ali i što svi imamo njihove škole, njihove kafiće, njihovo društvo i, dakako, što svi i dalje imamo svoje neprijatelje”.

Teški križ cijele nacije

“Danas smo u vjeri okupljeni s ‘teškim križem cijele jedne nacije’ i sa svojim osobnim križevima i ranama, ali i s povjerenjem u Božju ljubav i njegovo beskrajno milosrđe. ‘Bog je liječnik i lijek’ koji pridiže naša klecava koljena i vida naše rane! Pristupimo njegovom euharistijskom stolu, nahranimo se na ovoj gozbi ljubavi i vratimo se svojim kućama ohrabreni i odlučniji u zauzimanju za dobrobit naše Domovine i našega naroda! Otvorimo mu svoja srca, da ih oplemeni i ispuni ljubavlju, dobrotom i praštanjem! Jer, kako zapisa naš hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš, iz susjednog Tovarnika, ‘dok je srca bit će i Kroacije’. Ali srca koje vjeruje, ljubi i nada se, srca koje moli i koje je spremno na žrtvu i obraćenje! Takvo srce su imali vukovarski branitelji! Takvo srce imali su i imaju i svi drugi istinski branitelji! Za takvo srce molimo danas ovdje u Vukovaru! A Marija, rajska Djeva, Kraljica Hrvata, naša majka, naša zora zlata, neka nam danas i u sve dane našega života bude Zagovornicom”, zaključio je biskup Uzinić.

Fra Ivica Jagodić gvardijan samostana svetog Filipa i Jakova u Vukovaru pozdravio je sve nazočne i istaknuo kako žrtva stanovnika Vukovara nikada neće biti zaboravljena.

“Molili smo i za one koji su to zlo planirali i proveli. Molili smo da Vukovarsko svjetlo obasja tamu oko nas, da nam pokaže put kojim treba ići i istinu koju treba slijediti. Vukovar je najdublja hrvatska rana, Vukovar je srce i ponos Hrvatske, Vukovar je Hrvatska”, rekao je te se na kraju zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji, koji su pjevanjem uveličali ovaj dan i medijima koji su to dostojno popratili.

Državno izaslanstvo nije prisustvovalo misnom slavlju na Memorijalnom groblju.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/biskup-uzinic- ... aboraviti/

[EdgarFranjul]

Maske su pale u potpunosti


Za izjavu o jučerašnjoj Bujici zamolio me Braniteljski portal. Evo izjave:

Datum objave: 27.11.2014 | 21:08 Autor: Velimir Bujanec

Nakon brojnih reakcija na jučerašnju Bujicu, a posebno nakon reakcije tzv. "Hrvatskog novinarskog društva", evo nekoliko rečenica i o tome.
Autoritet "Hrvatskog novinarskog društva" uopće ne priznajem. Niti je hrvatsko, a sve je manje i novinarsko. Primjeren naziv bio bio "YUgoslavensko", a Denis Kuljiš jednom ih je nazvao i "Društvom neizlječenih alkoholičara", u što ne ulazim...


Nedavno sam predlagao da se napravi Udruga hrvatskih novinara i da predsjednik te udruge bude gospodin Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskoj tjednika. Mislim da je to baš sjajna ideja!
Duka i ekipa osuđuju telefonsko javljanje u Bujicu Vojislava Šešelja iz Beograda. Zašto jednako snažno nisu osudili medije koji su prenijeli kako se Ivo Josipović tri puta ljubi s Tomom Grobarom. Zar je Šešelj nešto manji četnik od Nikolića?! Nisu nikada osudili niti Radmanovu TV zbog gostovanja Andrije Rašete, Miroslava Lazanskog ili npr. planiranog gostovanja Save Štrbca kojeg su htjeli ugostiti za slučaj da presude hrvatskim generalima u drugome stupnju haaškog procesa budu - osuđujuće. Nisu osudili niti YUtarnji list zbog unaprijed pripremljenog pamfleta za isti dan.


Siguran sam da do ovakve reakcije Dukinog društva uopće ne bi došlo da Šešelj tijekom javljanja nije pohvalio svoje favorite u Hrvatskoj, a ponajprije Ivu Josipovića i Vesnu Pusić. Otkrio je i svoje kontakte s nekim savjetnicima predsjednika Josipovića! Josipoviću to nisu prvi kontakti s Beogradom... O tajnim susretima ponuđene su mi čak i fotografije...


Ne treba zanemariti niti simboliku: stožer predsjedničkog kandidata SDP-a Ive Josipovića nalazi se upravo u Novinarskom domu, gdje stoluje i Duka - pa je onda sve jasno. Duka i Obradovićka prvo potegnu iz boce, pa nazovu Beograd radi konzultacija, a onda odluče koga će blatit. Tako naprosto funkcionira zajednički "štab".


Ne znam je li Duki poznato da je prije mene intervju s Vojislavom Šešeljm napravio YUtarnji list! Novinar Pero Zlatar po naputku Mirana Pavića, sina Ninoslava Pavića i urednika nedjeljnog izdanja, bio je u Beogradu prije nekoliko dana i razgovarao sa Šešeljem! Za razliku od mene, podilazio mu je, nazivao ga je "gospodinom" i uvlačio mu se. Postoji i audio-zapis tog razgovora. YUtarnji list planirao je objaviti razgovor kao dio plana Ive Josipovića da neutralizira Šešelja. Jučer sam im u Bujici poremetio plan i sada su bijesni. Hoće li Duka jednakom mjerom osuditi i Pavića kada čuje razgovor njegovog novinara sa Šešešljem, a za što sam se već pobrinuo?!


Nadalje: zahtjev za intervju sa Šešeljem iz Hrvatske je uputilo u Beograd još nekoliko medija. Iz Bosne i Hercegovine - Federalna televizija. Zahtjeve su uputili i Slovenci i Makedonci. Šešelja je zvao i BBC, a već je dao intervju ruskoj nacionalnoj televiziji. U Hrvatskoj su Šešalja pratile sve televizije i javljale se iz Beograda uživo s njegovog mitinga. Portali i tiskani mediji cijelo vrijeme objavljuju njegove izjave. I sve to nije problem. Problem je samo u tome, što sa Šešeljem nije razgovarao neki iskompleksirani ljevičarski lik, kojem bi onda on imao što za spustiti. Meni sigurno nije mogao reći da sam "njihov" ili da sam "poturica". A nekima koji me sada napadaju - Šešelj bi sigurno rekao: "Ajde bre, ne seri, pa i ti si naš, i ti si Srbin i ti što uređuješ najčitaniji portal ili najgledaniju emisiju! I tebi je stari bio oficir JNA! I tebi je deda bio u četnicima, šta se sad dodvoravate ustašama!" Zato i ne smiju s njime razgovarati i sada seruckaju da je to "nehigijenski". A ja - niti se bojim razgovora, niti pucnjave, ako do nje opet dođe. Kao neki drugi voditelji kojima se gadi odora hrvatskog vojnika.


Sviđalo se to nekome ili ne, Šešelj je jučer i definitivno razobličio bitne stvari: Srbijom vlada četništvo, a Hrvatskom Jugoslaveni i sluge Beograda. Partizansko-četnička ("antifašistička") koalicija obnavlja Jugoslaviju pod nazivom "Region" i djeluju slično kao što su djelovali od 1941. do 1945. Samo ne ubijaju mecima, nego medijski. A sada sam i ja bacio medijsku bombu. Pa kad je rat - neću valjda dezertirati. Izašao sam na megdan i nisam poginuo. Narod kaže da se nisam osramotio - hvala narode!


Priznajem, jedan dio novinara je ljubomoran što nisu na mojemu mjestu. Učinili bi sigurno sve da je Šešelj intervju dao njima, bilo da se radi o portalima u Hrvatskoj, Bosni ili Srbiji, a možda čak i istoga imena! Žao mi je što Šešelja nisam pitao što misli o Duki, YUtarnjem listu ili nekim "desničarskim" portalima, koji su istovremeno "desni" i u Srbiji i u Hrvatskoj. Još stignem. Isto kao što stignem objaviti poneku pikanteriju vezanu uz "ugledne" članove Dukinog društva. Čast izuzecima. Fakat mi godi osuda Duke. Godi mi osuda Bojana Glavaševića! Hvala Bojane, pa ti dobro znaš da ja nisam iz Prijedora i da više volim ljude bez ruku i nogu koji za tebe kažu da si izdajica! Godi mi osuda lažnih "desničara" koji su i definitivno dokazali da su u službi Ive YUsipovića i njegove misije "Pantovčak 2". To sam tvrdio od početka, a neki mi nisu vjerovali. Sada su maske napokon pale.


Na kraju, zahvaljujem mnogobrojnim prijateljima na potpori. Komentari na raznim portalima dovoljno govore: narod nije slijep i prepoznao je vrijednost, hrabrost i inteligenciju u onome što sam napravio. Ako nam je preostao Šešelj da nam otvori oči - sami smo si krivi, ali to je, na žalost - tako. Naročito zahvaljujem braniteljima koji su prezadovoljni ovakvim načinom razobličavanja svih neprijatelja Hrvatske. Neka mlade generacije vide da su i Šešelj i Vučić i Nikolić - četnici, da nema više "bratstva i jedinstva" i da Hrvatskom vladaju simpatizeri Beograda. Oni se ljube tri puta s Nikolićem, a ne ja. Oni šute kada Srbi pale hrvatsku zastavu, a ne ja. Oni nemaju hrabrosti razgovarati sa Šešeljem ponosno i uzdignute glave, a ne ja. Oni imaju nečistu savjest - a ja spavam mirno!



ŽIVJELA SLOBODA MEDIJA - OD DUKINOG DRUŠTVA NE OČEKUJEM NOVINARSKU NAGRADU, IAKO KOMENTARI KAŽU DA SAM SNIMIO NAJGLEDANIJU I NAJKOMENTIRANIJU EMISIJU GODINE!

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/3827 ... unosti.htm

[EdgarFranjul]

DVOSTRUKA MJERILA


Pavković brani Bujanca: Vodeći mediji dali Šešelju tri puta više prostora
UHBDR91. ogorčen je reagiranjem HND-a na gostovanje srpskog zločinca. Predsjednik udruge poručuje kako Novosti svaki tjedan objavljuju barem jednog 'Šešelja'

Datum objave: 28.11.2014 | 14:18 Autor: mc

Novinar, publicist i predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Mladen Pavković priopćenjem je stao u obranu urednika emisija Bujica Velimira Bujanca, koji je u srijedu, 26. studenog telefonski ugostio srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Priopćenje prenosimo u cijelosti.



Maske su pale u potpunosti



''Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) ogorčena je reagiranjem Zdenka Duke, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND) u svezi tv-emisije "Bujica", koju vodi Velimir Bujanec. Naime, Duka zamjera voditelju jedne od najboljih emisija što je "ugostio" ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Pa, u čemu je problem, tim više što su prije toga gotovo svi vodeći hrvatski mediji dali Šešelju tri puta više prostora, objavljujući njegove fotografije kao da je riječ o nekoj filmskoj zvijezdi. Ali, nitko nije uspio toliko "izvući" od Šešelja kao što je to učinio ovaj poznati voditelj! Obzirom da je emisija Osječke televizije, na kojoj se prikazuje, javljanje bilo uživo, nije se mogla dogoditi cenzura, kao što to majstorski radi HRT, ali i neke druge televizije. Problem, a još manje nekakvo "šokiranje", nije pojavljivanje Šešelja, već njegove riječi: o "podršci" Josipoviću i "simpatijama" prema Vesni Pusić! Što je trebao voditelj? Prekinuti javljanje? Pa, Šešelj nije "pljuvao" po predsjedniku države, a još manje po ministrici vanjskih poslova, kao što to inače čini. Ali, tu leži zamka.


Njima to jednostavno, poglavito u ovom trenutku – ne odgovara. Što će im "simpatije" četničkog vojvode? I sad su našli "odvjetnika" u Duki, kao da se sami ne mogu braniti. Neka dođu u "Bujicu" ili neka putem ove emisije odgovore i stvar je riješena.

No, predsjednik HND-a se nije javio kad su primjerice mnogi novinari pljuvali po hrvatskim generalima Gotovini i Markaču kad su bili u Den Haagu, ili kad su objavljivali izjave srpskih četnika o njihovu liku i djelu! Nije se bunio kad su hrvatski branitelji protestirali protiv nastupa Lepe Brene u zagrebačkoj Areni, a još manje kad sa svih strana bacaju drvlje i kamenje na stradalnike Domovinskoga rata koji protestiraju ispred Ministarstva branitelja. On se također ne buni niti piše u ime HND-a što na Hrvatskoj televiziji ima više emisija o psima i mačkama nego o Junacima Domovinskoga rata. Šešelj, na žalost, čak nije ni osuđeni ratni zločinac! A zbog toga bi prije svih trebali odgovarati oni koji ga na vrijeme nisu uhitili i procesuirali u Hrvatskoj! Što su čekali, da im ovaj zlikovac sam dođe u zatvor! Takvih i sličnih primjera mogli bi nabrojiti u nedogled. HND, a još manje predsjednik Duka, ne može biti cenzor, odnosno držati lekcije pojedinim urednicima što smiju, a što ne objavljivati. Nismo, primjerice, čitali ni da se tako grlato obrušio recimo na zagrebačke srpske "Novosti" koje svaki tjedan objavljuju barem jednog "Šešelja"! Ako misli biti cenzor, onda je najbolje da se trenutačni predsjednik HND-a svrsta u "odvjetnike", a da se Hrvatsko društvo novinara nazove – Hrvatskim spisateljskim cenzorskim društvom!'', poručio je Pavković u priopćenju.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/3844/ ... ostora.htm

[EdgarFranjul]

HRT ne treba pomesti čeličnom metlom, nego jednostavno ukinuti!

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 05. prosinca 2014. u 21:14

Marasovićeva izjava da Saborski bi nova vlast za godinu dana prvo trebala "pomesti sve s HRT-a" jednostavno nije nešto što HDZ-u treba, to je promašena retorika koja više dolikuje bauštelcu nego doktoru. Usto ide u korist HDZ-ove štete.

No koliko god bilo glupo davati takve izjave u predizbornoj godini, zapravo mu je nemoguće odreći da je u pravu. SDP svaki put kad dođe na vlast provede radikalnu čistku, ukloni sve "društveno politički nepodobne" kadrove, podijeli otkaze prvo HDZ-ovcima a onda i ostalima, i dovede najgori šljam s dna kace, najčešće pekače bureka iz HNS-a i etabilirane kriminalce, ljude s udbaškim dosjeima ili njihovu milu dječicu, pozapošljava razne Tamare aktivistice i sav mogući ljevičarski nesposobni i luzerski kadar koji nema pojma ni o čemu po ministarstvima i agencijama, a na njihovo čelo dovede sjecikese i sve začini raznim Frljićima.

A kad netko sve to pokuša vratiti natrag odakle je došlo, kmeči se o "revanšizmu" i tome kako je lustracija zlo. Nije, ona je nužno neophodna! Ne samo da treba otkaze podijeliti svima koji su igdje došli preko bilo kakve veze, namještenog natječaja, ili zato jer zadovoljavaju ideološke kriterije, a ne stručne, nego treba sudski goniti do krajnjih mogućih granica sve one koji su ih tamo zaposlili. Bandiću se sudi jer je promaknuo par ljudi unutar Holdinga mimo natječaja i s nedostatnim kvalifikacijama: Milanović, kad je radio to isto, govorio je da se radi o "prekomandama jednog državnog službenika na drugo mjesto" na što on, kao kapetan države, po svom i ničijem drugom mišljenju, ima pravo! To što SDP radi s uhljebljivanjem zadnje tri godine, i čistkama, je u najmanju ruku kriminal, i to na rubu diktature i suspenzije demokracije i pravne države.

Prije otprilike tri godine, među simpaziterima ljevice, provlačila se deviza da se ne može vladati i "vršiti promjene" ako ne instaliraš "svoje ljude" pa je o tome govorio i Milanović. Sada, kad to govori HDZ, dreka, cika i kmečanje. Javni TV servis je najbrutalniji primjer političke čistke od strane Kukuriku koalicije. Isto tako je bilo i s policijom. Postavili su svoje najtvrđe i ideološki najzatucanije kadrove u te institucije i sad, kad ih treba istjerati odande, plakanje kako to nije fer, nije lijepo, i nije demokratski. Ma hajde. A kad je najdraži Titov pionir, koji u jednoj Njemačkoj ili Poljskoj, Češkoj, bilo kojoj civiliziranoj ex-komunističkoj državi ne bi mogao ni prismrditi na mjesto na kom sjedi zbog svoje prošlosti - tamo je naime provedena "lustracija", koja nije ništa drugo do li drugi naziv za ono što se nakon pada nacional-socijalizma zvalo denacifikacija - u samo jednom danu smijeni čak 40 urednika, pa na njihova mjesta dovede ljude poput Maje Sever i Stipe Alfiera, onda je to valjda Josipovićeva "Nova pravednost". HTV je pretvoren u čisti partijski servis! A što drugo i očekivati od Partije koja se nikako ne uspjeva otresti samonametnute obveze "borbe protiv hrvatskog nacionalizma" kao jedne od svojih temeljnih paradigmi. I očito nikad to neće učiniti dok god postoji, jer to jednostavno niti ne žele, s obzirom tko je ciljani segment njihovog biračkog tijela.

Kad je bila ta sječa urednika, predsjednik HND-a Duka je šutio. Kad je otkaz pod nakaradnim obrazloženjem da u emisiji nije proturječila samoj sebi dobila Karolina Vidović-Krišto, šutio je. A kad je Marasović rekao ono što većina Hrvata misli, da politika uređuje program HRT-a, i da se javna TV pretvorila u agitprop Politbiroa Centralnog komiteta te da izluđuje hrvatski narod i sve stanovnike Hrvatske, evo ti Duke još jednim od svojih trezvenih priopćenja. U njemu navodi kako na takve "političke prijetnje" HDZ-ovog zastupnika odlučno upozorava hrvatsku, a upozorit će i europsku javnost. "Radi se o klasičnoj i primitivnoj političkoj prijetnji, uobičajenoj i prepoznatljivoj kad je riječ o nedemokratskim strankama. Možda je Marasoviću to neoprezno 'izletjelo' iz usta, kao što mu zna izletjeti i još ponešto drugog. No, kao profesionalna novinarska udruga pribojavamo se da možda o tome snuju i Marasovićevi stranački šefovi, ali to nisu obznanili", ističe predsjednik HND-a Zdenko Duka.

"Svi imaju pravo i najoštrije kritizirati vođenje, uređivanje i rad HRT-a, ali će se ovakvim i sličnim prijetnjama političkim smjenama HND na sve dopuštene načine oduprijeti", zaključuje u priopćenju.

Sličnu retoriku ima i predsjednik Sabora Josip Leko koji je Marasoviću uzvratio: "Ma koga ćete vi pomesti? Koga ćete vi pomesti ako zastupate demokratske vrijednosti".

Dakle, kad se želi ukloniti ljude zaposlene po vezi i po ideološkim kriterijima - onda je to "antidemokratski", "neeuropski"! Nije, drugovi. Nedemokratski je ono kako su oni došli na svoja mjesta, i kriminalno! Raščistiti s kriminalom i uhljebima nije "nedemokratski": to je nužno.

Licemjerno je kad se partija "zgraža" nad čistkama, a pravni je sljednik partije koja je još ne tako davno čistila političke neprijatelje sjekirom, a sadašnja partija je poznata po tome što počisti (što se tada zove "otkaz ugovora" a ne čistka) svima od portira do direktora kada dođe na vlast u javnim institucijama i poduzećima! Pa jedna se žena ne tako davno ubila na HRT-u kad je postala žrtva partijskih čistki! Otkaz je dobio i čovjek koji je samo donosio kazete iz arhive jer je bio "sklon HDZ-u". Koga je tada Duka izvjestio o tome, europsku javnost? Organizacije za ljudska prava? Ne, nalaktio se na šank i čuvao stražnjicu, jer Duka zna da ne smije gristi ruku koja ga je onako nesposobnog dovela tamo gdje je: i on je jedan od onih koje svakako treba počistiti, i dovesti nekog tko ima moralni integritet!

Marasović je možda vulgaran, i 'zdravoseljački' direktan, ali su reakcije na njegovu izjavu i više nego žalosne. Najžalosnija je Karamarkova, koji je prvo najavljivao lustraciju, pa od nje odustao, koji je prije godinu dana i sam najavljivao čišćenje HRT-a od udbaškog kadra a sad kaže da "neće biti čistki, već će samo tražiti profesionalizam i pošten novinarski odnos prema zbivanjima i prema hrvatskoj stvarnosti. Prema tome, mislim da je svatko tko radi u takvim sustavima, sam sebi kadrovik", dodao je. Izjava dostojna Ive Josipovića.

No nama ne treba HRT na kojem će opet poslušni s druge strane doći na svoja mjesta, ne treba nam ni okretanje kaputa. Ono što treba uraditi je ukinuti HRT kompletno. Britanija nema BBC da bi izvješćivao Engleze o tome što se događa u svijetu, to mogu i privatne televizije. Zakonom im se, i uvjetima koncesije, može lako nametnuti obveza stvaranja određenog fonda sati obrazovnog, ili bilo kakvog programa, promicanja hrvatske kulture, čega god, za to nam ne treba nacionalna TV koju plaćamo, posve bespotrebno, 80 kuna mjesečno, i koja s 3.500 ljudi, i mali milijun odlično plaćenih vanjskih suradnika, radi ono što privatna TV napravi s 350 ljudi i bez vanjskih suradnika. Ona služi uglavnom tome da bi se mažnjavale dnevnice, prao novac, stvarala kasta dobro uhljebljenih nitkova koji žive od lojalnosti onom tko ih je i doveo.

Ne, tamo gdje postoje nacionalne televizije, poput BBC-ja, one služe "nation brandingu", propagandi svoje zemlje prema van. Jamie Oliver je projekt BBC-ja koji treba uvjeriti svijet kako i britanci, inače besramno debela nacija čija je niža klasa danas već posve deprivirana od bilo kakvih tekovina civilizacije, imaju pojma što je dobra hrana, i razbiti predrasude kako je britanska kuhinja najgora na planeti. Što iz višekratnih posjeta toj zemlji mogu potvrditi: britanci uglavnom jedu smeće, i većinom nisu u stanju razlikovati mrkvu od cvjetače. Top Gear služi uglavnom promoviranju britanskog imagea i auto-industrije. Dokumentarci od Opstanka na dalje služe uglavnom promoviranju britanskog imperijalizma po Africi, tih velikih promotora civilizacije, i prikazivanju kolonijalista kao zaštitnika prirode i domorodaca.

HRT pak uglavnom služi pljuvanju po Hrvatskoj. Kao takva ona nikom pod kapom nebeskom ne treba osim vlastima, koje god bile.


Zato Marasović nema pravo. HTV ne treba počistiti željeznom metlom. Treba ga jednostavno po kratkom postupku ukinuti. To je relikt komunizma, mastodont namijenjen pranju mozga naciji i izvlačenju love iz džepova građana, i nikad neće biti ništa drugo. On nema mogućnost ni kapacitet za transformaciju u javni servis i promotora Hrvatske. A umjesto njega, treba osnovati agenciju za promociju države koja će proizvoditi filmove, dokumentarce i sadržaj koji će promovirati Hrvatsku i plasirati ga na privatne stanice, kako europske i svjetske tako i domaće. HRT ionako proizvodi samo afere.


Autor: Marcel Holjevac

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... inuti.html

[EdgarFranjul]

Evo "interesantnog" teksta objavljenog na NET.hr-u.

Nije mi jasno što je u toj izjavi "sramotno"???
Tekst je istinit od prvog do posljednjeg slova.

Ali, to je za "mlade antifašiste" govor mržnje???

Kako proročki zvuči rečenica Winstona Churchila iz 1947. godine:

FAŠISTI BUDUĆNOSTI SEBE ĆE NAZIVATI ANTIFAŠISTIMA".

Pale su jako teške riječi

Pročitajte sramotan ispad HDZ-a objavljen na Facebooku o kojem bruji domaća javnost


Forum mladih SDP-a Varaždinske županije u ponedjeljak navečer reagirao je zbog teksta objavljenog na Facebook profilima varaždinske Mladeži HDZ-a i njezina predsjednika Igora Borovca ocijenivši da je riječ o govoru mržnje te zatražio da se o tome očituje predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović.

Kako navode u priopćenju, na službenom Facebook profilu varaždinske Mladeži HDZ-a te na privatnom Facebook profilu predsjednika te organizacije Igora Borovca, izrečene su teške optužbe na račun Varaždinaca koji su u 55-postotnom omjeru dali glas kandidatu SDP-a i još 16 stranaka Ivi Josipoviću.


Tako je na službenom Facebook profilu Mladeži HDZ-a Grada Varaždina objavljen tekst:

"Oduvijek tvrdim da je Varaždin jugoslaviziran od vremena pljačke i ubijanja njegovih građana od strane šumskih bandita poslije 1945. Doteplo se u 45 godina Jugoslavije u Naš čisti hrvatski Varaždin previše jugokomunjara, JNA oficira, udbaša i orjunaša planski i kontrolirano iz Beograda. Upravo ti preživjeli jugosmradovi i njihova orjunaška 'DECA' sad biraju Yusipovića i protiv su samostalne Hrvatske države". Isti tekst Igor Borovec objavio je i na svojem privatnom Facebook profilu.

Od Kolinde traže da se očituje o govoru

Forum mladih SDP-a u priopćenju navodi da je to vrijeđanje svih građanki i građana, njih 11.822, koji su u Varaždinu glasali za Josipovića i traže od predsjedničke kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar Kitarović da se očituje o, kako ističu, govoru mržnje i uvredama te postavljaju pitanje je li "to ta bolja Hrvatska o kojoj se toliko sluša ovih dana".

Inače, prozvani Igor Borovec, predsjednik Mladeži HDZ-a grada Varaždina i regionalni asistent EU parlamentarca Davora Ive Stiera, nedavno je na varaždinskom općinskom sudu nepravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo klevete odnosno sramoćenja u privatnoj tužbi koju je protiv njega podnio SDP-ov saborski zastupnik iz Ivanca Mario Habek. Habek ga je tužio zbog objave na Facebook profilu u kojoj ga je nazvao korumpiranim.

Zbog Borovca je u svibnju zasjedalo i Etičko povjerenstvo za vrijeme izborne kampanje za EU parlament. Tada je Borovec, prema mišljenju Etičkog povjerenstva, također na Facebook profilu svjesno i namjerno obmanjivao javnost iznošenjem neistina o političkim protivnicima kada je ispod zajedničke slike Predraga Štromar i Gorana Habuša sa HDZ-ovim kandidatima za EU parlament napisao da će Štromar i Habuš glasati za njih.

http://danas.net.hr/hrvatska/sramotan-t ... cu-javnost

[EdgarFranjul]

Sanja Modrić je novinarka iz užičkog kola

Napisao: Mladen Pavković

Ono što je nekada bila Mila Štula (bivša žena Vanje Špiljka) to je danas u hrvatskom novinarstvu – Sanja Modrić. Njezin "sekelj gulaš" s nazivom "Razvalina od Crkve" (Novi list, 27. prosinca) nije ništa drugo nego sramno, lažno i klevetničko piskaranje, u kojem besramna spisateljica, da ne povjeruješ, više piše o samoj sebi, (to joj, na žalost, nije prvi put!), nego o svojoj "meti" – katoličkoj Crkvi, Božiću, Nadbiskupu zagrebačkom, kardinalu Bozaniću i časnom don Damiru Stojiću. Ona među ostalim podsjeća da je papa Franjo nedavno opomenuo biskupe "da odbace hipokriziju, da se ne ponašaju kao da su popili svu pamet svijeta, da ne budu kamenoga srca, bahati i narcistični" te da ne "umišljaju da su veličine".

NOVINARSTVO S PETOKRAKOM

Sve to što "naša Štula" zamjera zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Bozaniću, u svezi njegovih riječi koje je izrekao za Božić, u zagrebačkoj katedrali, prije svega se odnose na nju, samo nešto malo drugačije. Prvo se treba zapitati: tko je ona, odakle joj pravo da kao u vrijeme dok je žarila i palila u raznim jugoslavenskim medijima i tada također s još više pjene na ustima, pisala svoje sastavke kao "general Kadijević" uopće na bilo koji način može jednom Bozaniću držati lekcije što će on izgovoriti u vrijeme svete mise, tim prije što je dovoljno pročitati prve i zadnje rečenice njezinih tekstova i odmah će vam biti jasno da su to pjesmice "Od Vardara pa do Triglava".

Ako tko treba odbaciti hipokriziju, onda je to ona. Ako se tko ponaša kao da je popio svu pamet svijeta, onda je to ona. Ako je tko bahat i narcistični, onda je to ona. Ako je tko umišljena veličina, onda je to ona.

Da bi "naša Štula" bila zadovoljna onim što je govorio Bozanić, valjda je kao Josipović trebao staviti na glavu partizansku kapu, hvaliti Udbaše da su stvorili hrvatsku državu, uzdizati krvavu partizansku zvijezdu petokraku, blatiti, kao što to ona kontinuirano radi, hrvatske branitelje i stradalnike, i pričati bajke, kao što nam svih zadnjih godina priča aktualna hrvatska Vlada, uz pomoć "naše Štule".

NE MOŽE SHVATITI DA JE JUGOSLAVIJA PROPALA

Ova novinarka nikako ne može shvatiti da više ne živi i radi u Jugoslaviji, kad je mogla mljeti praznu slamu, proganjati one koji slave Božić, pa je napisala i ovo: "I tako kod nas svaki Božić bude zatrovan porukama s oltara od kojih ti se kosa diže na glavi i umjesto da krijepe, obasjavaju, pridobivaju za ljudskost i općenito čine život podnošljivim"... Zatim se "naša Štula" pita, kao da je pobjegla iz neke psihijatarske ustanove:"..gdje samo nalaze takve nakaradne fraze kojima se služe u Božje ime, gdje sve to smišljaju i na koga li se ugledaju u svom bijesu".

U svemu tome opet prepoznajemo "našu Štulu. Ako tko truje hrvatsko čitateljstvo, truje ona. I to na svaki Božić. Iste fraze, iste gluposti, od kojih ti se kosa diže na glavi A te prazne fraze smišlja u ostacima jugofila, koji joj možebitno i dalje diktiraju članke.

Ona, zamislite, ona, "naša Štula", u svojem "gulašu" don Damira Stojića koji je bio među hrvatskim braniteljima u šatoru ispred Ministarstva branitelja jednostavno naziva – besprizornim.

Na to joj se također može odgovoriti, odnosno da je to izrekao - glup, gluplji, najgluplji.

A to da katoličku Crkvu naziva "razvalinom" može samo Mila Štula zvana – Sanja Modrić, novinar "godine", po izboru istih ili sličnih ljubitelja šajkača i užičkoga kola. T

http://www.tjedno.hr/index.php?option=c ... Itemid=147

[EdgarFranjul]

Josipovićeva nova pravednost kao 'Mein ZAMP'

T. W. Adorno je dobro primijetio da se ne trebamo više bojati povratka fašista s fašističkom maskom, nego pritajenih fašista koji su vješto navukli maske finih demokrata

Datum objave: 04.01.2015 | 11:22 Autor: Jure Zovko .
.

Ivo Josipović je tijekom svoga predsjedničkog mandata počivao na udobnim lovorikama prorežimskih medija čiji su vlasnici imali jedinstven privilegij u svijetu da ne moraju državi plaćati poreze. Umjesto poreza, kompromitirani bivši gazda EPH Ninoslav Pavić i njemu slični moćnici masno su plaćali novinare dodvorice i ulizice koji su stvarali mit o najpopularnijem, najpravednijem i najeduciranijem Predsjedniku države. Pogled na sramotno visoke mjesečne plaće novinara u medijskim zgarištima mogula Ninoslava Pavića, koje su se kretale od 71 684,00 (Miljenko Jergović) do 139 802,00 kunića (Davor Butković, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista), najbolji je pokazatelj društvene anomalije u državi gdje Josipović predstavlja oličenje pravednosti, paradigmu morala i finih uglađenih manira. Nakon smjene vlasti u Jutarnjem listu možemo s njemačkim nobelovcem E. M. Remarqueom samo ponoviti “Na Zapadu ništa nova”. Drugim riječima rečeno, zapadno od Balkana isto kao i na Balkanu.

Nakon što su se izjalovila očekivanja o Josipovićevu trijumfu u prvom krugu, javio se svojim komentarom Davor Butković, najplaćeniji među privilegiranim novinarima, napisavši kako bi “Josipovićeva pobjeda bila iznimno važna za Hrvatsku, jer bi zaustavila HDZ-ov povratak naše zemlje u devedesete godine.” Lažni mit o devedesetim godinama Tuđmanove ere kao opskurnom i korumpiranom razdoblju hrvatske povijesti trebao bi angažirati mlade birače, koji tada još nisu bili rođeni, da glasuju protiv HDZ-ove kandidatkinje kako bi se na Pantovčaku moglo nastaviti s destrukcijom državne supstancijalnosti.


Nije mi jasno što je to bilo loše devedesetih godina u Hrvatskoj, odnosno u čemu je danas situacija bolja nego što je bila u ono vrijeme? U Tuđmanovo smo vrijeme još bili zemlja s ponosom, svjesni svoje državne supstancijalnosti. Riječ je, dakle, o neobičnim vremenima kada je hrvatski ministar obrane Gojko Šušak igrao tenis sa svojim američkim kolegom Williamom J. Perryjem, a mediji su tamburali o međunarodnoj izolaciji države.

Nije na odmet podsjetiti da smo nakon Tuđmanove smrti u prosincu 1999. još uvijek bili većinski vlasnici najznačajnijih gospodarskih resursa, banaka i telekomunikacijskih sustava. Međunarodni dug Hrvatske bio je manji od deset milijarda dolara, uz napomenu da je polovica tog iznosa bio dio sukcesijskoga duga bivše Jugoslavije. Danas je inozemni državni veći od 53 milijarde eura, odnosno preko 60 milijarda dolara.

Dakle, političari koji su kao predsjednici države (Stipe Mesić, Ivo Josipović) i predsjednici Vlade (Ivica Račan, Ivo Sanader i Zoran Milanović) provodili sustavnu detuđmanizaciju Hrvatske, ponašali su se kao pijani milijarderi. Državu su praktički u kratkom vremenu doveli na rub bankrota, povećavši državni dug u petnaest godina za sedmerostruko. U vrijeme Tuđmanove vladavine oporbene novine (Jutarnji list, Feral Tribune, Globus i Nacional) prodavale su se u nakladi od stotinjak tisuća primjeraka. Danas je u hrvatskim medijima zavladao famozni “Gleichschaltung”, nema više oporbenih medija, svi pjevaju hvalospjeve predsjedniku države, pušu u isti rog medijskog jednoumlja. Da paradoks bude veći, u vrijeme najveće recesije i rekordnog broja nezaposlenih prema dubioznim anketama najnepopularniji političar u državi još uvijek je šef oporbe Tomislav Karamarko.


Znakovito je u svemu da predsjednik Josipović sada svojim biračima umjesto socijalističke pravednosti nudi nedefinirani, apstraktni «Pravi put» koji je artikuliran jedino kroz zahtjev za promjenu Ustava. Pogoršanjem gospodarske krize intenzivirali bi se i glasovi da Josipović dobije predsjedničke ovlasti iz Tuđmanovih vremena. Znakovito je da Josipovića zdušno podržava u njegovim zahtjevima za ustavnim promjenama i jet-ministrica Vesna Pusić koja je prije petnaestak godina bila glavni galamdžija da se smanje ovlasti Predsjednika države. Zgubidan i neradnik Mesić takav je prijedlog velikodušno pozdravio da bi mogao s građanima neometano ispijati kavice i pričati o stanju u regiji.

Uzme li se u obzir da je predsjednik Josipović dva mjeseca prije izbora imao podršku preko 80 posto hrvatskih građana, a da je na izborima dobio dvostruko manje glasova, jasno je da se moramo zamisliti nad suptilnom medijskom indoktrinacijom građana.

U pravilu bi čovjek trebao biti veoma zabrinut za razvoj demokracije kada predsjednik države na rubu bankrota ima navodnu popularnost po uzoru na brojke iz afričkih i arapskih vilajeta, odnosno iz carstva Vladimira Putina. T. W. Adorno je dobro primijetio da se ne trebamo više bojati povratka fašista s fašističkom maskom, nego pritajenih fašista koji su vješto navukli maske finih demokrata. Mene, primjerice, strašno zabrinjava propaganda da na izborima ovaj vikend mora pobijediti Josipović, jer će se u protivnom vratiti “ustaški režim” iz Tuđmanova vremena kako je prikazan u patološkim dramama Olivera Frljića. A takve drame u Hrvatskom narodnom kazalištu, da podsjetimo, financira ministrica kulture, jedna od vodećih Josipovićevih marioneta u Vladi koja je, a propos, s 30 tisuća kunića džeparca sufinancirala Josipovićevu kampanju.

Sve to samo potvrđuje da su se u Hrvatskoj u proteklih pet godina ključne političke stvari odvijale po načelu “Mein ZAMP”. Afera “Mein ZAMP” zapravo je potvrda da živimo u državi gdje se zakoni šalju u saborsku proceduru sa svrhom da se zaštite i promiču osobni interesi.


Na zadnjoj sjednici Sabora 1. listopada 2003. godine pod SDP-ovom vlašću, saborski zastupnik Ivo Josipović je pod maskom usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa zakonodavstvom EU-a po hitnom postupku progurao “Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima” (NN 167/2003). Zakon je donesen s ciljem da određenoj skupini, prije svega glazbenicima, omogući financijsku dobit. Godinu dana kasnije udruga ZAMP je na misteriozan način uplatila iznos od 16,7 milijuna kuna tvrtki Emporion, na koju je prenijela ovlasti poslovnoga zastupanja. Tvrtka Emporion u vlasništvu je Marka Vojkovića, prijatelja predsjednika Josipovića. Prije dvije godine jedan je portal otkrio aferu o “korupcijskom skandalu” predsjednika Josipovića, no mediji su uskoro utihnuli kao jaganjci u trileru američkoga redatelja Jonathana Demmea. USKOK naravno nije pokrenuo nikakvu istragu jer ih u pravilu pokreće po potrebi vlastodržaca s Pantovčaka. Glavni kritičar Predsjednikove «nove pravednosti» od prije dvije godine, Krešimir Macan, danas vodi Predsjednikovu kampanju. Isplativije je dobro zaraditi, nego kao konzistentni kritičar ostati praznoga džepa.

Mene osobno najviše iritira kada nam se Predsjednik u svojim dosadnim govorima obraća izrazima “građanke i građani”. Moram priznati da smo u Hrvatskoj još daleko od statusa građanina u Hegelovom smislu riječi. Intencija političke vrhuške nije stvarati slobodne i samosvjesne građane s osjećajem moralne odgovornosti, nego poslušnike i kmetove.

Metafora Novokmeta na HRT-u može pri tome poslužiti kao dobra paradigma kako se u Hrvatskoj stvaraju ovisni kmetovi koje treba uvjeriti da svrha ZAMP-a nije punjenje predsjednkova džepa, nego pokretanje gospodarstva. To je neosporno jamstvo da smo izabrali «Pravi put». Ergo, trebamo još više režimskih novinara koji će puhati u isti rog kako bismo shvatili da Josipović mora pobijediti na predsjedničkim izborima kako bi se ispunilo političko načelo “Mein ZAMP”.
http://direktno.hr/en/2014/kolumne/5703 ... -ZAMP'.htm