Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

Evo plana antifašističkih udruga za 2014. - 2015. godinu: 'Želimo status kao i hrvatski branitelji, želimo mijenjati udžbenike...'

Autor: S.Vučković
Datum: ponedjeljak, 27. listopada 2014. u 19:01


Ovaj dokument jasno opisuje kako antifašisti djeluju i objašnjava što su sve do sada uspjeli učiniti. Ono što je ipak najzanimljivije, otkriva što još planiraju učiniti i kako žele uzeti dio "braniteljskog kolača" koji je, naročito posljednjih dana, gorkog okusa.

U posjedu smo dokumenta koji daje odgovore na mnoga pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata. Ovo je zapis koji potvrđuje sve ono o čemu veterani pričaju već godinama, a što na žalost, nije uzimano za ozbiljno. Zbog svojih sumnji u rušenje identiteta hrvatskog branitelja, Domovinskoga rata i Hrvatske uopće, proglašavani su paranoičnim i tretirani kao "PTSP-ovci za koje rat nikako da završi". Da je jedan vid ratovanja još uvijek u tijeku, odnosno, da nikada nije niti završio, sada se može sa sigurnošću reći, a i potkrijepiti. Ovaj dokument jasno opisuje kako antifašisti djeluju i objašnjava što su sve do sada uspjeli učiniti. Ono što je ipak najzanimljivije, otkriva što još planiraju učiniti i kako žele uzeti dio "braniteljskog kolača" koji je, naročito posljednjih dana, gorkog okusa. Evo detalja iz dokumenta Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH (SABA) koji je nazvan "Programski zadaci SABA RH u 2014. i 2015. godini":

"Obilježavanje značajnih događaja antifašističke borbe, pored svečanih skupova, akademija i komemoracija, valja obogatiti novim sadržajima, društvenim tribinama, tematskim raspravama, razgovorima sa sudionicima događaja iz NOB-a, koncertima, izložbama, pohodima, izletima, kvizovima znanja, sportskim natjecanjima i posjetima mjesta koja su značajna za NOB i Domovinski rat. U tom pogledu bitna je suradnja sa školama, kulturnim i sportskim društvima. Jednako je tako važna i suradnja s udrugama proizašlima iz Domovinskoga rata.

Temeljem aktualnih okolnosti SABA RH angažirat će se na ostvarivanju sljedećih programskih sadržaja u 2014. i 2015. godini:

Ostvarivanje Deklaracije Hrvatskoga sabora o antifašizmu:

- Predložiti raspravu o Deklaraciji u Hrvatskome saboru,

- Predložiti osnivanje Koordinacijskog odbora Hrvatskoga sabora za provođenje Deklaracije.

Status SABA:

- Putem saborskih zastupnika i klubova zastupnika, ali i Vlade RH predložiti izmjene i dopune zakona o udrugama u pogledu organiziranja i financiranja SABA RH, zajednica udruga županija, gradova i općina,

- Predložiti Vladi RH formiranje posebnog odjela ili službe pri Ministarstvu branitelja, odgovarajućim tijela u županijama, gradovima i općinama, kako bi se sustavno utvrdio statusa udruga, zajednica udruga i SABA RH, te ujednačio status i materijalni položaj antifašističkih udruga s udrugama Domovinskog rata.

U cijelom nizu planova koje antifašisti žele izrealizirati u ovoj i nadolazećoj godini, zanimljiva je i stavka koja govori o statusu sudionika NOB-a:

- Prijedlog zakona o usklađivanju mirovina vojnih osiguranika bivše SFRJ

- Izmjene i dopune uredbe o participaciji u zdravstvenom osiguranju (borci NOB-a bili su do 2005. godine oslobođeni participacije u zdravstvenom osiguranju. Međutim, 2005. godine Uredbom je pravo na oslobođenje participacije ukinuto samo za borce Narodnooslobodilačke borbe, a svim drugima: sudionicima Domovinskog rata, ratnim vojnim invalidima Domovinskog rata i ratnim vojnim invalidima II. svjetskog rata to pravo je zadržano, što predstavlja diskriminaciju prema borcima NOR-a.)

- Donošenje propisa o obeštećenju preživjelih logoraša iz ustaško fašističkih logora u hrvatskoj i fašističkih logora u italiji

Izuzev svega navedenog, plan na kojem rade članovi SABA je i povrat imovine kojom bi financirali svoju udrugu, a osvrnuli su se i na udžbenike:

- Predložiti Ministarstvu prosvjete i sporta osnivanje Komisije koja bi trebala sačiniti cjelovitu stručnu i znanstvenu analizu nastavnih programa i udžbenika u dijelu koji se odnosi na noviju povijest, NOB 1941-45, Domovinski rat 1991-95.

Temeljem tih nalaza Ministarstvo bi trebalo pokrenuti postupak za promjenu i dopunu sadržaja koji ne odgovaraju povijesnim činjenicama.

Dio braniteljskoga svijeta koji je upoznat s ovim planom, nije iznenađen i kaže, "ovo se ne događa od jučer. Međutim, oni sada idu izravno na Sabor i traže prava preko naših zasluga. Sada je jasno da naše mirovine koje će od 1. 1. 2015. novim obračunom biti smanjene, dijelom idu u ruke partizana."

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... enike.html

[EdgarFranjul]

PREDSJEDNIK GLAVNI AKTER

13:42, 28.10.2014.


Stožer Josipoviću: podijelili ste ujedinjenu Hrvatsku, a sada podmećete trule temelje

Nakon razotkrivanja Documente i Vesne Teršelič, Rekoma, Ifimesa i Jadranke Kosor, OraHa i Mirele Holy, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara razotkrio je nesretnog Bojana Glavaševića, a Documentin skup u Vukovaru, na kojem je Glavašević govorio, trebao je biti cvijetak njihovog licemjerja. Navode u priopćenju Stožera za obranu hrvatskog Vukovara te dodaju kako Stožer to nije dopustio: došao je na skup, postavljao pitanja i sve snimio.


“Ekstremno crvenilo na licu Teršeličke izazvalo je pitanje „Jeste li položili vijenac na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata s obzirom na to da ste organizirali okrugli stol o žrtvama na najvišoj razini?“ Mrmljanje zbunjene Teršelič i promucan odgovor – „Nismo…“ razotkrio je svo licemjerstvo stvarnih parazita na hrvatskom nacionalnom biću”, ističu Stožerovci.

Iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara kažu da iako je upravo nesretni Bojan Glavašević, čovjek koji je bez ikakvih stručnih kvalifikacija postao pomoćnik ministra, pokrenuo lavinu, on je samo jedan mali kotačić cijele mašinerije.


Za to vrijeme njegov nadređeni Matić plasira vrhunac licemjernih laži i s pozicije ministra branitelja tvrdi da ćemo zbog hrvatskih branitelja biti izbačeni iz EU, navode.

“U istu tikvu puše i Vesna Teršelič zajedno sa suradnicima i podupirateljima Documente i REKOM-a, koji godinama ustrajno i podmuklo krivotvore povijest izjednačavajući krivnju žrtve i agresora, te gradeći mitologiju na pojedinačnim ratnim zločinima Hrvata, stavljajući ih u istu ravan s planiranim zločinima Srba”, upozoravaju iz Stožera te dodaju kako Documenta lukavo i licemjerno prešućuje, ne samo cijelu paletu komunističkih zločina, koja je također predmet deklariranog interesa, nego prešućuju cijeli genocidni i agresorski rat protiv Hrvatske.

Glavni igrač-Ivo Josipović

“Glavni igrač cijelog plana je Ivo Josipović, čovjek koji je umalo uspio povući hrvatsku optužnicu protiv Srbije, čovjek koji je htio ocjenom ustavnosti Zakona o ništetnosti sve branitelje izručiti na milost i nemilost Srbiji, čovjek koji godinama ignorira otetog Veljka Marića, problem granica, problem ratne odštete, ignorira Blagu Zadru ali stiže na kestenijade, ignorira branitelje ali pjeva o ljepoti kape partizanke, ignorira Tuđmana ali slavi nedodirljivost masovnog ubojice, zločinca Josipa Broza”, navode iz Stožera.

Iz Stožera podsjećaju na njihova zlurada i zlokobna nadanja u osuđujuću presudu generalima Hrvatske vojske. “Neoprostivo je naricanja Zorana Pusića suradniku Štrbcu i njegovo ispričavanje zbog oslobađajuće presude. Jasno je kako je mreža postala vrlo ambiciozna i opasna u svojim nastojanjima”, ističu.

“Postali su toliko aktivni da su u upravno vijeće hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata uspjeli ugurati ljude sumnjive pa čak i pročetničke biografije te bliske suradnike Documente. Cilj – srušiti Antu Nazora i preuzeti ekskluzivno pravo na kreiranje istine. Tako bi Teršelička konačno mogla pokrenuti REKOM – regionalnu komisiju za istinu, svesrdno gurana novcem hrvatskih državljana i imenom Ive Josipovića”, navodi se u priopćenju Stožera.

Teza da je Hrvatska stvorena partizanskom borbom opasna je podvala

“Ustav nedvosmisleno utvrđuje da je hrvatska država stvorena i obranjena pobjedom u Domovinskome ratu, a ne u partizanskoj borbi stvaranjem titoističke Jugoslavije – hrvatska je država stvorena u povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkih sustava”, ističu Stožerovci.


“Nema kontinuiteta između Domovinskoga rata i komunističkog antifašizma jer je u procesu stvaranja hrvatske države odbačen komunistički sustav kao totalitarni nedemokratski sustav. Usto, i Hrvatski sabor, i EU jasno su osudili totalitarni komunistički režim, kroz deklaracije, rezolucije, zakone. Zato je protuustavno i protudržavno izjednačavanje antifašističke borbe četrdesetih godina i hrvatskih branitelja devedesetih godina”, pojašnjavaju.

“Komunistički antifašisti imaju zasluge, u borbi protiv fašizma i nacizma kao što ih ima i Staljin i te zasluge ne treba odbacivati, ali oni nisu donijeli slobodu hrvatskome narodu, nego novi totalitarizam”, naglasili su Stožerovci.

Iz Stožera navode kako komunistički antifašisti nisu donijeli nacionalne i vjerske slobode, nego velike progone hrvatskih intelektualaca, domoljuba i vjernika.

“Oni se nisu izborili za samostalnu i suverenu Hrvatsku, nego za komunističku Jugoslaviju. Štoviše, oni su zaslužni za režim na čijem je čelu bio komunist Milošević u kojem su udruženi velikosrbi i Titova JNA, pokušali brutalnim ratom i agresijom očuvati komunističku Jugoslaviju kao najveću moguću veliku Srbiju”, ističu.

“Suprotno tomu, hrvatski su se branitelji devedesetih godina borili protiv komunističkog totalitarizma, protiv režima koji je godinama masovno kršio nacionalne i vjerske slobode kao i ljudska prava građana. Izborili su se za samostalnu, suverenu i demokratsku državu”, stoji u priopćenju Stožera.

“Nije slučajno što su hrvatski branitelji kao simbol svoje borbe nosili križ i krunicu, a agresori crvenu zvijezdu petokraku”, ističu iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.

Izjednačavanje partizana i hrvatskih branitelja mučna je krivotvorina i neistina. Tom i takvom cilju služe sve gore navedene organizacije i pojedinci, obilato odlikovani i nagrađivani od ključnog kreatora mreže – Ive Josipovića, navode.

Stožer za obranu hrvatskog Vukovara podsjetio je kako je nakon provedenog referenduma o samostalnosti Hrvatske, usprkos velikim opasnostima i pritiscima, 25. lipnja 1991. godine donio Odluku o proglašenju samostalnosti Hrvatske i raskidanju svih veza sa SFRJ, a tadašnji SKH SDP, preteča današnjega SDP-a, u presudnome trenutku odlučivanja o stvaranju hrvatske države demonstrativno je napustio Hrvatski sabor – nije glasovao za samostalnosti hrvatske države.


Jasna strategija

Prešućivanjem i amnestiranjem srpsko-četničke genocidne agresije na Hrvatsku te istovremeno sotonizacijom i kriminalizacijom obrambenog Domovinskoga rata stvorena je nova, bolesna povijesna situacija u kojoj su hrvatski branitelji od vlastite vlasti predstavljeni kao agresori i zločinci, zaključuju Stožerovci.


“U skladu s tom strategijom potpunog izvrtanja istine i rehabilitacijom vrijednosti titoizma išao je proces u kojemu se i četnike predstavlja antifašistima”, ističu.

“Četnik je postao i predsjednik Srbije, na putu je rehabilitacija Draže Mihailovića. Predmetna mreža koja je trenutno na vlasti u Hrvatskoj četnički ustanak i masovna ubojstva Hrvata u Srbu bolesno predstavlja kao „partizanski ustanak naroda Hrvatske“, navode iz Stožera.

Hrvatska je tako od vlastite vlasti prisiljena prihvatiti povijesne izmišljotine, prihvatiti Republiku Srpsku, te prihvatiti suđenje hrvatskim braniteljima na temelju lažnih, štoviše, grotesknih optužnica samozvanih vojnih sudova agresorske Srbije i JNA”, ističu iz Stožera.

Zašto prosvjeduju branitelji

Iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara navode kako predmetna mreža koja je trenutno na vlasti, krivotvori povijest i podmeće trule temelje hrvatskoj državi, uništava sadašnjost i svime navedenim onemogućuje zdravu budućnost.

Svi umreženi koji 20 ruše hrvatsku državnost moraju otići da bi hrvatska djeca ostala u Hrvatskoj, smatraju Stožerovci te dodaju kako hrvatski dragovoljci, veterani i branitelji prosvjeduju jer vlasti godinama dopuštaju pravno i političko nasilje Srbije nad Hrvatskom, najbolje vidljivo iz slučaja Veljka Marića, koji otet, već četvrtu godinu provodi po srpskim kazamatima.

“Prosvjeduju protiv nasilne i opće jugoslavizacije društva, protiv rada Ministarstva branitelja koje samo po imenu ima dodir s hrvatskim braniteljima i koje sustavno izjednačava žrtvu i agresora iz Domovinskog rata”, kazali su iz Stožera.

“Prosvjeduju protiv totalitarne politike koja u Hrvatskoj ruši suverenitet naroda, obezvrjeđuje, zaustavlja i zabranjuje referendumske inicijative. Prosvjeduju protiv nasilnog, protupravnog i protuustavnog udara vlastodržaca na žrtvu Vukovara, na žrtvu Hrvatske. Prosvjeduju protiv namjernog, višegodišnjeg guranja hrvatskih državljana u dužničko ropstvo”, zaključuju u Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara.

“Vrijeme je strgnuti paučinu ove podmukle mreže s hrvatskog nacionalnog bića, obraniti temelje suvremene hrvatske države, lustrirati sve koji nam mute pogled i krenuti u izgradnju zdravog društva”, zaključuju.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/stozer-josipov ... e-temelje/

[EdgarFranjul]

NAJTEŽA OPTUŽBA DOMOVINSKOG RATA

Kristina Ivandic
15:44, 30.10.2014.



Domazet Lošo: želi se prikazati da je Hrvatska stvorena pod patronaton jedne stranke, što je pogrešno


Geostrateg i geopolitičar admiral Davor Domazet Lošo komentirajući izjavu potpredsjednika Hrvatskog sabora Nenada Stazića, u kojoj je branitelje nazvao vojnim krilom HDZ-a, kazao je za narod.hr kako se “želi prikazati da je Hrvatska bila stvorena, tj. da su oružane snage Hrvatske koje su pobijedile u ratu od 1991. do 1995.godine, stvorene pod patronatom jedne stranke, što je posve pogrešno.”

Domazet Lošo je napomenuo kako on nikada nije bio član HDZ, a bio je načelnik Glavnog stožera.

“Obranu od Hrvatske stvorili su i branili, hrvatski branitelji”, istaknuo je Domazet dodavši kako nije prvi put da Stazić daje krajnje neprimjerene komentare i usporedbe. “To nije neka posve nova teza, na neki način i Josipović promiče tu tezu, kada izjavljuje da rat krije krive politike”, kazao je.

“Jasna je politka predsjednika Tuđmana, označena da hoće samostalnu državu, a hrvatski narod i hrvatski državljani su krenuli za tim, što ne odgovara političkim strukturama koje žele promijeniti karakter rata”, rekao je Domazet Lošo.

“Izjava Stazića na tragu je Memoranudma II srpske akademije nauka iz 2011. godine, u kojoj stoji da Srbija mora vratiti ono što je izgubila u ratu, a za to se mora promijeniti karakter rata. A da bi se promijenio karakter rata, mora se stvoriti mnijenje da Srbija nije bila agresor nego da je to bio građanski rat”, istaknuo je Domazet Lošo.

U ovom slučaju Stazić samo provodi Memorandum srpske akademije i ide još radikalnije svrstavajući branitelje u stranačku vojsku koja je vodila svoj nekakvi privatni rat, istaknuo je.

To je do sada najteža optužba Domovinskog rata, kazao je geostrateg Domazet Lošo.


Domazet Lošo smatra da je nezamislivo da Stazićeve saborske kolege, njegovu izjavu ne stave na dnevni red i pokušaju protumačiti što se iza te izjave krije. Napominje kako se iza te izjave krije da Stazić, a uz njega i Josipović, Pusić, Milanović te drugi, provode Drugi memorandum srpske akademije.


Prvim memorandumom, Milošević je oružanom silom JNA išao stvoriti Veliku Srbiju, pa nije uspio, a sada Memorandum II ne provode iz Srbije već unutar hrvatske vlasti, u zakonodavnom tijelu koje se zove Hrvatski sabor, zaključio je Domazet Lošo za narod.hr.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/domazet-loso-z ... -pogresno/

[EdgarFranjul]

NOVI BRANITELJSKI PROSVJED: Zbog bijeloga polja na grbu žele srušiti spomenik braniteljima!

Autor: T. Pšenko
Datum: utorak, 04. studenog 2014. u 14:18

"Svjedoci smo još jednog pokušaja udara na branitelje i nadasve porodice poginulih hrvatskih branitelja. Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Baldasarom donijela je odluku o rušenju spomenika poginulim hrvatskim braniteljima s područja gradskog kotara Pujanke, što je još jedan čin omalovažavanja onih koji su dali sve za Domovinu."

Stotinjak građana Splita u utorak ujutro održalo je prosvjed na Pujankama ispred nedavno postavljenoga spomenika poginulim hrvatskim braniteljima s njihova područja. Iako je spomenik tek podignut, gradska je vlast naredila da se spomenik ukloni zbog prema njima neadekvatnoga grba na kojemu je prvo polje bijele boje. Petar Gudić, predsjednik gradskoga kotara Pujanke ističe da ga je iz grada nazvao pročelnik Filip Butorović te mu poručio da u roku od nekoliko dana uklone ploču s grbom ili da promijene ploču s prvim bijelim poljem jer će u protivnom, komunalne službe to učiniti umjesto njih, javlja dalmacijanews.

Građani su prosvjedom pokazali svoje stajalište o naredbi gradske vlasti. Kako kažu, spremni su ga braniti bude li potrebno. Dodaju da nije riječ o ustaškom grbu kako im spočitavanju gradski pročelnici, nego o povijesnom grbu kakvoga su nosile brojne postrojbe u Domovinskom ratu, a takav je i na crkvi svetoga Marka u Zagrebu.

"Svjedoci smo još jednog pokušaja udara na branitelje i nadasve porodice poginulih hrvatskih branitelja. Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Baldasarom donijela je odluku o rušenju spomenika poginulim hrvatskim braniteljima s područja gradskog kotara Pujanke, što je još jedan čin omalovažavanja onih koji su dali sve za Domovinu. Mi smo odlučni braniti svim sredstvima dostojanstvo svih ostalih branitelja, a na taj način i temelja države Hrvatske. Ako žele srušiti ovaj spomenik morat će srušiti i katedralu u Zagrebu na kojoj također imamo grb s prvim bijelim poljem. Imamo podršku braniteljskih udruga iz grada Splita i nećemo dopustiti da se ovaj spomenik ukloni", stoji u priopćenju prosvjednika.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ljima.html

[EdgarFranjul]

NEVJEROJATNO: Dnevno razotkrilo strogo čuvanu tajnu komunističkih izbornih prijevara!

Autor: I.L.Vrkić/D.Boroš
Datum: četvrtak, 06. studenog 2014. u 19:15

Naša je priča konačno potaknula zanimanje javnosti za 500 tisuća fiktivnih glasača s kojima Branko Hrvatin i Državno izborno povjerenstvo godinama manipuliraju. Sada je zapravo jasnije kako su Mesić 2000. i Josipović 2010. pobijedili na predsjedničkim izborima s većom prednošću pred protukandidatima. Nakon što su se za tu našu priču zainteresirali i strani mediji o njoj se konačno počelo govoriti i u Hrvatskoj.

Upravo je neshvatljivo da se godinama nitko nije htio ozbiljno pozabaviti brojem registriranih birača u RH. Nijednu od nadležnih institucija nikada nije zasmetala činjenica da je na prvim predsjedničkim izborima 1992.godine bilo registrirano 3,5 milijuna birača, a primjerice na posljednjim 2010. čak milijun birača više, iako je u tih dvadesetak godina broj stanovnika u Hrvatskoj smanjen za 500 tisuća. A upravo je toliki broj fantomskih birača odlučivao i jedne i druge posljednje predsjedničke izbore.

Dakle, prema popisu stanovništva iz 1991. u RH je živjelo 4.784.265 stanovnika, 2001. bilo je 4.437.554, a na posljednjim 2011.godine 4.284.889 stanovnika.

Predsjednički izbori 2000.godine

Prvi Krug (službeni podaci DIP-a)

Broj birača 4.251,109

Glasovalo 2.677,348

Važeći listići 2.664,349

Nevažeći 13,212

Izlaznost 62,98 posto

1. Stjepan Mesić 1.100,671 glasova

2. Dražen Budiša 741,837 glasova

3. Mate Granić 601.588 glasova

4. Ostali (šest kandidata) 220.747 glasova

Ukupan broj Hrvata nije i ukupan broj birača, jer DIP, kao i na prošlim predsjedničkim izborima kada je Josipović pobijedio Milana Bandića nije odbio osobe mlađe od 18 godina u Hrvatskoj i Dijaspori, koji nemaju pravo glasa. Dakle, stvaran broj birača je oko 3.500,000, a ne 4.251,109 birača (izbori 2000.) ili 4.495.006 birača (izbori 2010). Do podatka da postoji oko 500.000 duhova (birača) je došla i udruga "U ime obitelji". To su ti fiktivni glasovi o kojima "Dnevno" stalno piše i koje smo objasnili u slučaju prijevare na predsjedničkim izborima 2010. godine!

Osim udruge "U ime obitelji" koja je došla do istih spoznaja, nijedan drugi medij nije komentirao ovu izbornu prijevaru, a za našu priču su se zainteresirali i ugledni inozemni mediji – njemački Der Spiegel i New York Times.

I ovaj slučaj izbora 2000. godine na kojima je Dražen Budiša zapravo imao 150.937 glasova više od Stjepana Mesića, razotkriva komunističko-zločinačku tajnu prijevara na izborima.

Dakle, izlaznost od 62,98 posto na 4.251,109 birača je 2.677,561 glasova (izračun po DIP-u).

Izlaznost od 62,98 posto na 3.500,000 stvarnog broja birača je 2.204,300 glasova.

Na isti postotak izlaznosti, pojavila se kod DIP-a fiktivna razlika od 473.048 glasova!!

Kada se od stvarnog broja birača 2.204,300 odbije 13.212 nevažećih listića dobije se točan broj od 2.191,088 birača koji su birali predsjednika RH u prvom krugu.

Rekli smo da je šest kandidata dobilo 220.747 glasova. Kada im se pridodaju glasovi Budiše i Granića, imaju ukupan zbroj od 1.564,172 glasova.

Kada se od 2.191,088 birača koji su birali predsjednika u prvom krugu odbije 1.564,172 (zbroj glasova osam kandidata), za devetog kandidata Mesića ostaje točno 626.916 glasova!!

To je 114.921 glasova manje od Dražena Budiše!



No, DIP pridodaje Stjepanu Mesiću 473.048 fiktivnih glasova i Mesić dobiva 1.100,671 glasova (razlika od našeg izračuna je 707 glasova, što znači da smo napravili 99,9 posto točan izračun!!) i ulazi u drugi krug s velikom prednošću. No, ni ta prednost koja je stvarala krivu percepciju kod javnosti, nije mu pomogla jer je u drugom krugu zapravo izgubio od Dražena Budiše sa još većom razlikom.

Drugi krug ( službeni podaci DIP-a)

Broj birača 4.252,921

Glasovalo 2.589,178

Važeći listići 2.559,341

Nevažeći 29.779

Izlaznost 60,88 posto

1. Stjepan Mesić 1.433,372 glasova

2. Dražen Budiša 1.125,969 glasova

Izlaznost od 60,88 posto na 4.252,921 birača je 2.589,178 glasova ( izračun po DIP-u ).

Izlaznost od 60,88 posto na 3.500,000 birača je 2.130,800 glasova (stvarni broj birača)

Na isti postotak izlaznosti od 60,88 posto pojavila se fiktivna razlika od 458.378 glasova !!

Kada se od stvarnog broja birača 2.130,800 odbije 29.799 nevažećih listića dobije se točan broj od 2.101,001 birača koji su birali predsjednika RH u drugom krugu!

Dražen Budiša je po DIP-u dobio 1.125,969 glasova, pa je za Mesića ostalo 975.032 glasova što je manje od Dražena Budiše za 150.937 glasova!! Po tome je Budiša u drugom krugu pobijedio Stjepana Mesića sa još većom razlikom i trebao je postati drugi predsjednik Hrvatske.

No, tada nastupa fini i samozatajni gospodin Branko Hrvatin koji Mesiću pridodaje 458.378 fiktivnih glasova i Mesić pobjeđuje Dražena Budišu sa razlikom od 307.403 glasova i postaje na prevaru predsjednik RH.

Od tog dana u Hrvatskoj počinje progon generala i branitelja, abolicija četnika, dilanje transkripata, izdaja nacionalnih interesa, neviđena pljačka i rasprodaja hrvatske države!

Osnova ove zločinačke organizacije s kojom varaju svoj narod je u igri riječi između broja Hrvata i broja birača. Lažni broj birača, koji se kretao između 4.250,000 i 4.500,000, omogućavao je stvaranje fiktivnog broja glasova prema potrebama "njihovog kandidata".

Za one koji nisu pročitali prošli tekst o Josipovićevoj prevari 2010. godine, ponovit' ćemo da se pravi postotak izlaznosti ne dobiva dijeljenjem između osoba koje su glasovale i broja Hrvata, već dijeljenjem osoba koje su glasovale i osoba koje imaju pravo glasa!!!

Ovim miješanjem jabuka i krušaka hrvatski se građani suptilno varaju još od smrti predsjednika Tuđmana, na predsjedničkim, parlamentarnih i zadnjim EU izborima.

Sada kada ih je Dnevno konačno razotrilo čak su i vladajući nešto krenuli raditi po pitanju sređivanja biračkih popisa, jer da nismo otvorili ovu temu koju sada obrađuju i komercijalne televizije u Hrvatskoj (RTL i NOVA TV), nešto slično bi se dogodilo i na slijedećim predsjedničkim izborima, jer Josipović je u svim dosadašnjim izjavama bilo vrlo (samo)uvjeren u pobjedu već u prvom krugu. Očito on zna nešto što nitko drugi ne zna.

Mesić i Josipović nisu legalni predsjednici RH

Pokazali smo na koji način su razno-razne kuće koje se bave istraživanjem javnog mijenja u Hrvatskoj lažnim anketama uz pomoć režimskih elektroničkih i tiskanih medija doveli dvojac Mesić - Josipović na vlast. Dokazali smo da njih dvojica nisu izabrani voljom građana nego prijevarom i zato nisu legalni predstavnici vlasti, što znači da bi sve njihove odluke trebalo poništiti.

Zanimljivo, mnogi su građani u nekoliko navrata zadnjih godina podnosili tužbe hrvatskim sudovima žaleći se upravo na broj birača i njihov nejednak broj po izbornim jedinicama (kod izbora za Hrvatski sabor), no sudovi su u pravilu takve tužbe odbijali pravdajući se da nisu nadležni za tu vrstu pitanja.

Ustavni sud RH je odlučujući o konkretnom podnesku gospodina Darka Petričića koji se žalio na rezultate parlamentarnih izbora 2011. izrijekom kazao kako "podnositelj nije dokazao da je eventualno odstupanje od broja birača po pojedinim izbornim jedinicama izravno i neposredno utjecalo na izborni rezultat, odnosno da je dovelo do različitih izbornih rezultata".

Sve u svemu ova saznanja više nitko neće moći ignorirati. Pitanje je također što će poduzeti Dražen Budiša i Milan Bandić odnosno bilo bi više nego zanimljivo da su recimo 2000. ili 2010. tražili ponovno prebrojavanje glasova.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... evara.html

[EdgarFranjul]

Vlada i Predsjednik zlorabe represivni aparat za održavanje na vlasti


Glavni tajnik HDZ-a rekao je kako premijer Milanović izravno dirigira procese preko ministra unutarnjih poslova

Datum objave: 08.11.2014 | 10:06 Autor: js/vl

Milijan Brkić, glavni tajnik HDZ-a, u intervjuu Večernjem listu rekao je kako vlast koristi policiju kao svoj represivni aparat, a komentirao je i izglede Kolinde Grabar Kitarović.

Komentirao je navode portala direktno.hr kako se u sklopu uhićenja u Zagrebu spominje njegovo uhićenje.

„Portal direktno.hr je potpuno utemeljeno i točno objavio da sam pod takvom istragom, ali, ovo odgovorno tvrdim – nisam samo ja u pitanju, nego i svi oni koje ova Kukuriku vlast smatra ozbiljnim političkim suparnicima.“

Čelnici ove vlade javno su objavili kako se više neće ni pokušavati baviti reformama ...

...Predsjednik, umjesto da apelira i natjera Vladu da konačno počne raditi svoj posao, pridružuje se njihovim naporima da Vladin nerad, a svoju nebrigu i neodgovornost, medijski prikriju manje bitnim temama. Jedna od njih je i predsjednikov prijedlog promjena Ustava...

...Dakle, i Vlada i Predsjednik, kako bi se održali na vlasti, služe se manipulacijama, prijetnjama i zastrašivanjima, blate HDZ, a na posljetku zloupotrebljavaju državne institucije... Nedavno je objavljeno da bi istaknuti stručnjak, inače član našeg koalicijskog partnera, mogao igrati važnu ulogu u našoj budućoj vladi. Nakon samo dva dana jedan prorežimski medij donosi ekskluzivnu informaciju da je protiv njega podignuta kaznena prijava. Ciljano provode istrage protiv političkih oponenata. Ako ništa ne pronađu nastavlja se vaninstitucionalna istraga, a onda se to dila u medije, uglavnom prikazujući te nalaze na potpuno krivi način.

... Poručio bi kolegama iz MUP-a, preciznije iz PNUSKOKA, da su dužni odbiti svaki protuzakoniti nalog, u protivnom i sami će kad-tad odgovarati zbog kršenja zakona.

...Upozorit ćemo Europsku komisiju da kod nas vlast instrumentalizira represivni aparat u svrhu neutralizacije političkih protivnika. To je sumrak demokracije. Nigdje u demokratskom svijetu nama toga da vlast preko svog biltene najavljuje da će policija hapsiti 40 osoba. Pretvaramo se u policijsku državu kao u mračno doba komunizma.

Glavni tajnik najveće oporbene stranke, Milijan Brkić, dodao je kako zna da su za njega i neke kolege iz HDZ-a započele istrage nakon pobjede na prvim europarlamentarnim izborima i traju još do danas.

Potvrdno je odgovorio na pitanje da premijer Milanović preko ministra Ranka Ostojića izravno dirigira procese. „Zloupotrebljavaju PNUSKOK, a jedan od detalja koji idu u prilog toj tvrdnji je da se premijer Milanović prije početka akcije Agram našao s dvojicom visokopozicioniranih dužnosnika PNUSKOKA“.

Odbio je tvrdnje SDP-a da je bivši ravnatelj policije Oliver Grbić tražio da se pišu kaznene prijave protiv SDP-ovaca. „To nije istina, bio sam Grbićev zamjenik, znao bih da se HDZ petljao u nadležnosti policije, a to se nikada nije dogodilo. Dokaz tome je da su tada pokretane istrage protiv visokopozicioniranih članova HDZ-a, a sada se stvari stavljaju u ladicu“.

Rekao je da je Kolinda Grabar Kitarović najbolja kandidatkinja i da će sigurno biti prva hrvatska predsjednica, a demantirao je tvrdnje o lošem odnosu s Tomislavom Karamarkom, jer se znaju i surađuju 20 godina.

„Pod njegovim vodstvom postizali smo izvrsne rezultate. Nije uvijek bilo lako, često su nam podmetali, ali mi se dobro poznajemo da bi na te jeftine štosove nasjedali. Pa nisam ja sam sebe predložio za glavnog tajnika, već je on tako htio“, dodao je.

Odbacio je tvrdnje da tim koji vodi kampanju nije spreman, jer su to ljudi koji su već odradili pobjedničke kampanje.

Na Predsjedništvu stranke nije bilo kritika na Kolindin račun te dodaje kako je ona dobila jednoglasnu potporu Predsjedništva.

Komentirao je oštar napad predsjednika Josipovića na status predsjedničke kandidatkinje HDZ-a u NATO-u kao čin njegove nervoze i panike jer mu izmiče drugi mandat.

„Kada bude izabrana imat će skoro deset puta nižu plaću nego u NATO-u. Ono što joj dosadašnji predsjednik zamjera samo je administrativno pitanje, koje omogućava da joj djeca završe normalno školsku godinu. … A on istovremeno vodi svoju kampanju na teret poreznih obveznika, takva osoba nema moralni kredibilitet prozivati Kolindu Grabar Kitarović zato što će joj još neko vrijeme biti zamrznut status u NATO-u. Osim toga kako je moguće da se gospodin Josipović usudi neosnovano prozivati gospođu Kolindu, a istovremeno zaboravlja i prešućuje kako je govorio neistinu i mulja hrvatsku javnost o protuzakonitom izvlačenju novca iz Komercijalne banke. A novac je izvukao preko Štedionice Zlatica, u kojoj je on bio član Nadzornog odbora, zato jer je ZAMP tamo držao depozit“, dodao je Milijan Brkić.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/2862/ ... vlasti.htm

[EdgarFranjul]

2. GODIŠNJICA OSLOBOĐENJA GOTOVINE I MARKAČA

Anita Maćašević
20:17, 13.11.2014.


Tomac: Hrvatska službena politika nije se promijenila u skladu s presudom Haškog suda nego i dalje diskreditira istinu o Domovinskom ratu

Profesor Zdravko Tomac komentirao je za narod.hr drugu godišnjicu od oslobođenja u Haagu hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača istaknuvši kako su to bili dani sreće hrvatskog naroda kada je mislio i vjerovao da smo konačno pobijedili laž, međutim dvije godine kasnije opet smo se vratili na staro u znatnoj mjeri i ponovno se zaoštrava sukob unutar Hrvatske između branitelja koji brane istinu o Domovinskom ratu i onima koji pokušavaju tu istinu o Domovinskom ratu promijeniti.

“To je bio jedan od povijesnih događaja za Hrvatsku jer toga dana pale su u vodu grozne lažne optužbe ne samo protiv hrvatskih generala, ne samo samo državnog vojnog vodstva na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, nego i protiv hrvatskog naroda da je hrvatska država bila utemeljena na zločinima i na zločinačkom pothvatu”, rekao je Tomac te dodao: “Taj dan je značajan i zbog toga što je to, ja sam se nadao, poraz pete haške kolone u Hrvatskoj i svih snaga koje su cijelo vrijeme bile proteze tužiteljstva Haškog suda i koje su iznutra lažno optuživale Domovinski rat, naše generale i Tuđmana”.

“Međutim, tu moram reći da sam se ja razočarao kao i mnogi drugi jer se pokazalo da je ta peta kolona protuhrvatska, haaška ostala na nogama i da je ona nakon nekog vremena nastavila sa svojom politikom optuživanja Hrvatske”, istaknuo je rekavši kako je razočaran i zbog toga što trenutno državno vodstvo na čelu s Josipovićem i Milanovićem nije iskoristilo tu presudu da definira novu nacionalnu politiku u odnosu prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.


Pojasnio je kako je umjesto toga državno vodstvo nastavilo sa svojom starom politkom kojom je prihvaćalo srpske krivotvorine da se radilo o građanskom ratu i sukobu s podijeljenom odgovornošću.


“Prošle su dvije godine, ponovno živimo u Hrvatskoj u kojoj prosvjeduju stopostotni vojni invalidi, a oni prosvjeduju protiv hrvatske službene politike koja nije se promijenila u skladu s presudom Haškog suda nego i dalje na razne načine diskreditira istinu o Domovinskom rat i provodi neku britansku politiku koja želi da se nametnu krivotvorine i dalje o Domovinskom ratu i da se velikosrpska agresija pretvori u građanski rat s podijeljenom odgovornošću”, rekao je Tomac ocijenivši kako je to bilo vidljivo i prilikom rasprava i priprema rasprave pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu o tužbi Hrvatske za genocid Srbije i protutužbi Srbije protiv Hrvatske jer su ključni ljudi vanjske politike Ivo Josipović i Vesna Pusić do zadnjeg trenutka pokušali povući te tužbe – odustati od borbe za istinu.

“Nanijeli su veliku štetu hrvatskim interesima jer s pravom će suci reći ako predsjednik države i ministrica vanjskih poslova ne stoje iza tužbe – zašto bi mi stajali?”, upitao je dodavši kako će par dana iza obljetnice oslobođenja generala doći i obilježavanje stradanja Vukovara kada se ponovno u Hrvatskoj nastavlja sa starom politikom gdje se sada vukovarski branitelji i inače branitelji pokušavaju optužiti kao rušitelji demokracije i rušitelji pravne države, a oni prosvjeduju zato što se ne prihvaća istina i što se pokušava nametnuti politika na krivotvorinama i diskreditiranju Domovinskog rata.

Moramo i dalje voditi borbu s unutrašnjim i vanjskim neprijateljem koji nas ponovno vraća na optuženičku klupu

Prisjetivši se oslobođenja generala istaknuo je kako su to bili dani sreće hrvatskog naroda kada je mislio i vjerovao da smo konačno pobijedili laž, međutim dvije godine kasnije opet smo se vratili na staro u znatnoj mjeri i ponovno se zaoštrava sukob unutar Hrvatske između branitelja koji brane istinu o Domovinskom ratu i onima koji pokušavaju tu istinu o Domovinskom ratu promijeniti.

“Dolazak Šešelja na slobodu dokazano je da je Haški sud sud nepravde i politički sud, da je izbjegao ponovno suditi Srbiji za agresiju i da nitko od bitnih ljudi u Srbiji neće biti osuđen. Također, pokazao je da današnja Srbija nije se bitno promijenila od Miloševićeve Srbije i da ta velikosrpska ideja nije mrtva”, napomenuo je ocijenivši kako su bili u pravu kad su govorili da se vrši ponovno agresija na Vukovar Memorandumom 2, te da su bili u pravu da državno vodstvo Hrvatske objektivno nasilnim uvođenjem ćirilice i napadima na branitelje pomaže ostvarivanju velikosrpske politike koja ne taji da želi pretvoriti Vukovar u srpski grad te im je ćirilica bitni čimbenik srbizacije Vukovara.

“Ne bore se velikosrbi za ćirilično pismo, nego se bore za ćirilično pismo kao simbol one politike koja je nanijela toliko zla Vukovaru za vrijeme rata”, rekao je Tomac te dodao: “Mnogo toga što smo vjerovali da je završeno – nije završeno, ti dani sreće i ponosa su danas pomalo nestali i suočili smo se s potrebom da i nakon oslobađajućih presuda u Hagu kojima je odbačena svaka krivnja Hrvatske da je nastala na zločinu, moramo i dalje voditi borbu s unutrašnjim i vanjskim neprijateljem koji nas ponovno vraća na optuženičku klupu”.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/tomac-hrvatska ... skom-ratu/

[EdgarFranjul]

JOSIPOVIĆEV NAJNOVIJI POKUŠAJ BRUTALNE OBMANE ZAKASNIO JE I OSUĐEN JE NA PROPAST: Hrvatski ga je narod prozreo

Autor: Zoran Meter
Datum: utorak, 18. studenog 2014. u 18:44


Josipović je ostao zatečen zbog neugodne situacije u kojoj se sada našao zbog svoje politike lažne pomirbe, a ne zbog zabrinutosti i razočaranja što je notorni ratni zločinac i krvnik hrvatskoga naroda pušten na slobodu.

Zakašnjela, neiskrena te pomno izbalansirana reakcija predsjednika Ive Josipovića glede puštanja velikosrpskog zločinca Vojislava Šešelja iz ruku haške ''pravde" na slobodu, svjedoči po tko zna koji put o užasu kroz koji hrvatski narod prolazi i patnjama i omalovažavanju kojima je izložen svih ovih godina od kada je Josipović instaliran na čelo ove države.

Josipović se u relativno kratko vrijeme suočio s neočekivanim rezultatima i epilozima pojedinih sudskih procesa Haškoga suda čijem je radu, poglavito njegovom dijelu koji se odnosi na rad tužiteljstva, i osobno puno pridonio još od 2000. g. kada je kovao planove o iznalaženju modaliteta za procesuiranje hrvatskih generala kroz otvaranje istraga nad navodnim zločinima u vojnoredarstvenim i oslobodilačkim akcijama ''Bljesak" i ''Oluja".

Istragama bilo čijeg inozemnog i međunarodnog suda nad legitimnim oslobodilačkim akcijama hrvatske države na njenom teritoriju, izrazito se protivio i nije ih dozvoljavao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, svjestan od samoga početka kuda one vode i s kojim ciljem se žele provesti. A taj je cilj nakon svih ovih mučnih godina mrcvarenja Hrvatske već svima postao jasan. On se svodi na posvemašnju destrukciju hrvatske državnosti te relativizaciju njenog pravednog i oslobodilačkog rata (uključno i legitimni otpor hrvatskoga naroda u BiH protiv genocida nad njim, kroz svoju teritorijalnu jedinicu u istoj državi, Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, op.a.) kroz izjednjačavanje krivnje i manipuliranje žrtvama istog, a kako bi se stvorili umjetni pravni temelji i lažna historijsko-politička platforma za obnovu zajedničke države ''Zapadnog Balkana" pod dominacijom Srbije. Time bi se istu izvuklo iz sfere utjecaja Rusije, a za uzvrat joj omogućilo ostvarenje većine njenih strateških interesa. Josipović, koji s takvim ciljevima međunarodne zajednice nije imao problema, svo ovo vrijeme spremno je podržavao i branio interese Haškog suda, ne mareći pri tom previše za interese naroda i zemlje koju vodi.

Josipovićevo dvostruko razočarenje ''svojim djetetom" – Haškim sudom

Prvi šok odnarođenog predsjednika i čitave jugoslavenske kamarile ugodno smještene u glavnom gradu svih Hrvata, prouzročilo je oslobođenje hrvatskih generala Gotovine i Markača (sjetimo se samo izbezumljenih i perverznih reakcija naših državnika tipa onih: suci su glasali rezultatom 3:2 za puštanje na slobodu tj. odluka je umalo mogla biti i drukčija, op.a.). Nacionalna euforija i iskreno veselje nakon desetljeća ponižavanja i ubijanja hrvatskoga dostojanstva, a koje je tom prigodom na ulicama i trgovima naših gradova iskazivao iz letargije probuđeni hrvatski narod, prijetila je slomom Josipovićeve i od strane inozemnih centara moći pomno planirane politike lažne pomirbe na račun hrvatskih kostiju, s onima koji su na nas izvršili najbrutalniju agresiju nakon Drugog svjetskog rata, Srbijom, koja svoju katarzu kroz priznanje krivice za tzv, balkanske ratove" nikada nije proživjela. A upravo je ta katarza jedini i primarni preduvijet za istinsku pomirbu naroda i država jugoistoka Europe. Na takvim pravednim temeljima ponuđenoj pomirbi, hrvatski bi narod sukladno svojim kršćanskim zasadama sigurno smogao snage za pozitivan odgovor i prihvat ruke pomirnice sa svojim susjedom. Ali srbijanska katarza i isprika su izostale, a umjesto inzistiranja na istima, međunarodne silnice krenule su u slamanje hrvatske nacionalne i državne suverenosti, za što su konstantno od 2000 g. do sada iznalazile domaće političke poslušnike za do sada u povjesnoj praksi nikad viđenu provedbu političke eutanazije vlastite zemlje.

Drugi šok Josipović je doživio prošli tjedan kroz odluku Haškog suda o puštanju Vojislava Šešelja. Taj šok kod njega nema ni malo drukčiju etimologiju u odnosu na onaj kada su oslobođeni naši generali. I ovaj put Josipović je ostao zatečen zbog neugodne situacije u kojoj se našao zbog svoje politike lažne pomirbe, a ne zbog zabrinutosti i razočaranja što je notorni ratni zločinac i krvnik hrvatskoga naroda pušten na slobodu i k tome nam još nastavlja prijetiti propalim idejama tzv. velike Srbije.

Josipović pati isključivo zbog svoje uloge u radu Haškoga suda kao i zbog štete koju jedan politički šarlatan tipa Vojislava Šešelja nanosi njegovom projektu ''regije". Zato Josipović ovako dugo, od same najave puštanja istoga na slobodu, nije mogao iznaći ni snage ni načina na koji bi se hrvatskoj javnosti obratio i promptno odgovorio na ovaj nečuveni potez Međunarodnoga suda za ratne zločine koji je odavno iz sudske sfere prešao u onu političku tj. postao instrument za ostvarenje političkih ciljeva svojih sponzora.

Josipović je svjestan kako je njegova politika bezuvjetne potpore radu Haškoga suda doživjela potpuni fijasko i kako on zbog olake predaje hrvatskih nacionalnih interesa navedenom sudu mora snositi barem moralnu odgovornost, a vjerojatno u budućnosti, ukoliko pravna država profunkcionira i počme štititi državne interese sukladno njenim zakonima, i kaznenu odgovornost za veleizdaju.

S druge strane Josipovićeva politika lažne pomirbe s našim agresorima upravo doživljava posvemašnji krah dok u čudu gledamo povampirene balove starih i novopečenih generacija četnika na beogradskim, i ulicama i trgovima drugih srbijanskih gradova.

Josipovićev posljednji pokušaj nacionalne obmane

Kako bi amortizirao po sebe štetne posljedice kraha vlastite politike i proklamiranih ideja kojima je sustavno trovao hrvatski narod u zadnje četiri godine, predsjednik na odlasku pronalazi tajming za televizijsko obraćanje naciji, dan uoči obilježavanja obljetnice najveće novovjeke tragedije hrvatskoga naroda, one vukovarske. Josipović, lukav i slatkorječiv kakav već jest, odmah uz svoje, iz gore navedenih razloga, neuvjerljive kritike haškog suda, obraća se ''građankama i građanima" (naravno nikada hrvatskome narodu, u njegovom političkom, a ne nacionalnom smislu) i poziva na jedinstvo u odavanju pijeteta žrtvi Vukovara, ... glumeći čvrstog i sigurnog državnika visokih moralnih načela.

Na našu žalost Josipović je upravo svemu tome sušta suprotnost. I zato je ovaj najnoviji igrokaz predsjednika – lažnog državnika, ništa drugo doli posljednja brutalna manipulacija i poigravanje hrvatskim nacionalnim bićem. Zadnji ples na žici propaloga predsjednika osuđenog na političku smrt. Hrvatski ga je narod u golemoj većini prozreo, a u narednim danima progledat će i posljednji hrvatski sljepci.

Šešeljev povratak i retorika samo koriste hrvatskim nacionalnim interesima, a što Josipović vrlo dobro zna i zbog čega žali

Kako bih pojasnio ovu svoju naizgled nelogičnu tezu želio bih vas samo u kratko upoznati sa sadržajem tajno snimljenog razgovora od strane naših obavještajnih službi iz prve polovice 90-ih godina prošloga stoljeća, a koji se odvijao između Vojislava Šešelja i bivšeg načelnika Glavnog štaba JNA Stevana Mirkovića (današnjeg najvećeg promotora propale jugoslavenske ideje na ovim prostorima, op.a.). Stevan Mirković je tada Šešelju kazao kako je on (Šešelj, op.a.) sa svojom nacionalističkom i velikosrpskom politikom Srbiju posvađao i sa Slovencima i s Hrvatima i s Makedoncima i sa Šiptarima te izgubio sve ratove ne ostvarivši ništa od srpskih nacionalnih interesa. Šešelj mu je, naravno, sa svojih velikosrpskih pozicija oponirao (za slabije upućene, samo mala digresija oko osobe Vojiskava Šešelja: Šešelj nije obični diletant, on je jedan od najvećih srbijanskih političkih intelektualaca s pročitanih ''tone" knjiga, pravni je fakultet u Sarajevu završio za svega dvije i pol godine te nije nikakvo čudo da se opirao tome, da ga na Haškom sudu bilo tko zastupa jer je sve oko sebe smatrao u pravnom znanju sebi inferiornima te se tako prema njima i odnosio; osim toga vrlo je duhovit i šarmantan, a jedina mu je mana (osim, naravno, što je ratni zločinac i srpski šovinist) to što jednostavno nije dobar političar već samo vrhunski intelektualac i osoba koja je javno govorila ono što misli te se sukladno tome na terenu i ponašala, a što veliki političari ne rade, op.a.).

Međutim Stevan Mirković ga je ''podučio" kako se srpski interesi nikada ne mogu ostvariti proganjanjem i istrebljivanjem drugih naroda već uključivanjem njihovih pripadnika u zajedničke državne i ostale institucije društva, kroz puštanje istih da djeluju i osjećaju da nečemu pridonose, davši za primjer srpsku politiku na Kosovu riječima: mi nismo u zadnjih 150 godina, koliko sa Šiptarima imamo problema, išli na njihovo fizičko uništenje nego smo ih samo uspjvali kontrolirati pametnom politikom (prethodno spomenutom, op.a.). Ukoliko, uči Mirković dalje Šešelja, pametnu politiku zamjenimo brutalnim nacionalizmom te sve narode u zajedničkoj državi počmemo maltretirati i likvidirati, protiv sebe ćemo okrenuti i onog zadnjeg idiota iz drugih naroda koji će se puškom na nas dignuti. Mirković na dalje ''instruira" Šešelja kako je jedino država tipa dviju Jugoslavija ona maksimalna opcija koja osigurava strateške interese srpskog naroda i svaka druga politika koja bi težila više od toga je diletantska i vodi Srbiju u propast. Podučava Mirković dalje kako su zato samo srpski komunisti ona realna snaga srbijanskoga društva i naroda koja može te interese ostvariti kroz istomišljenike u susjednim narodima, a da četnici osim gole hrabrosti i spremnosti na podizanje noža na zapovjed svog vojvode, nemaju mozga kada su strateški srpski interesi u pitanju.

Drugim rječima Mirković je, iako Šešelju intelektualno inferioran, istom očitao pravu političku lekciju na koji se način ispravno vodi srpska politika koja dovodi do ostvarenja njenih strateških stremljenja. Iz istoga proizlaze dvije stvari: prvo, da nema suštinske razlike između srpskih komunista i četnika kada je težnja za ostvarivanjem srpskih nacionalnih interesa u pitanju, ali se razlikuju u koncepciji provedbe istih: i drugo, i velika Srbija i Jugoslavija predstavljaju legitimne opcije srbijanske politike, s razlikom da srpski ''jugosloveni" pravilno shvaćaju kako isključivo lukavom i slatkorjećivom politikom srpski interesi u cjelosti mogu biti očuvani.

Kada polemiziram s ponekim preostalim hrvatskim Srbinom-jugonostalgičarom koji voli krilaticu ''ko nas bre zavadi", uvijek im spremno kažem, a nakon čega oni razjape usta, slijedeće: i ja ću biti za Jugoslaviju ako se u njoj osigura da Hrvati imaju 90 posto časničkoga kadra u vojsci, da Hrvati imaju 60 posto ukupnog policijskog kadra raspoređenog po svim republikama, da Hrvati imaju veleposlanička mjesta u diplomatskim predstavništvima najvažnijih svjetskih zemalja (Srbi i ostali, u zemljama bivših nesvrstanih), da vode glavna gospodarska predstavništva u svijetu, da službeni jezik u vojsci bude hrvatski, a u državnim institucijama u Hrvatskoj hrvatski, a u ostalim hrvatsko-srpski. I nakon toga prestaje bilo kakvo natezanje oko jugonostalgije. Takvu Jugoslaviju Srbi ne bi prihvatili. Ona može po njima biti samo onakva o kakvoj govori general poražene jugo-vojske Stevan Mirković ili je ne može biti. A gdje je onda u toj priči Ivo Josipović sa svojom jugonostalgijom, Titom i zvjezdom petokrakom?

Zbog svega navedenog sam i konstatirao kako povratak iskrenog četnika i mrzitelja Hrvata i njihove države u Beograd Hrvatskoj i kratkoročno i dugoročno ide u korist. S jedne strane zahtijeva punu nacionalnu homogenizaciju i refleksnu političku obrambenu reakciju i spoznaju o nužnosti oslanjanja na same sebe i izgradnju svojih sigurnosnih i vojnih potencijala, neovisno o našem članstvu u NATO savezu jer se u njemu, poznavajući međunarodnu politiku, već sutra može naći i sama Srbija . I kao drugo, Šešeljev gromoglasni i medijski popraćeni show u maniri najboljih dana CNN-a, otvara oči i onim najtvrdokornijim pobornicima i pristašama modernog ''bratstva i jedinstva" i ukazuje im na politički iluzionizam onih koji takve ideje u našoj politici osmišljavaju ili ih samo kao zadane prihvaćaju te ih nastoje operacionalizirati.

Josipović mora odustati

I za kraj, kada usporedimo Josipovićeve tlapnje o „regiji" i njenim integracijskim procesima, treba ga priupitati slijedeće: s kojim to konkretno političkim snagama u srbijanskom društvu on nastoji voditi politiku pomirbe i svoju integracijsku politiku? Na srbijanskoj političkoj sceni, osim radikala i njihove inačice u stranci premijera Aleksandra Vučića (a obje su izrazito nacionalističke i antihrvatske), drugih realnih političkih snaga nema. Drukčije rečeno, kako to nedavno netko lijepo kaza, srbijanski liberali okupljeni oko Čedomira Jovanovića i još nekoliko nevladinih udruga sponzoriranih iz inozemstva, stanu u vagon jednog beogradskog tramvaja.

Naravno kako Josipović na navedeno pitanje neće i ne može dati odgovor jer bi se do kraja razgolitio kao nacionalni izdajnik. I zato, on mora odstupiti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ozreo.html

[EdgarFranjul]

Zadnji udarac braniteljima i pucanj na hrvatsku povijest: 'Josipović i Teršelička ukidaju naziv Domovinski rat jer iritira Srbe'

Autor: Iva Međugorac
Datum: petak, 21. studenog 2014. u 20:32


"Nedavno je rekla da treba ukinuti naziv Domovinski rat jer da taj naziv iritira Srbe, a da umjesto Domovinskog rata treba govoriti o ratu u Hrvatskoj. To je cijela platforma Josipovića", podsjeća naš sugovornik.


Da je kojim slučajem Ivo Josipović u mandatu koji mu curi iz ruku bio aktivan, kao što se aktivirao uoči predsjedničkih izbora Hrvatskom bi naprosto potekli med i mlijeko. Da je ozbiljno zainteresiran za još jedan mandat, ali i da u pobjedu nije posve siguran svjedoči njegova aktivnost na društvenim mrežama. Čini se kako predsjedniku proputovanje kroz Lijepu našu od Dubrovnika do Kumrovca, nije urodilo očekivanim rezultatima. Odnedavno, Josipović je ponovno aktivan na Tweeteru, oživio je i na Instagramu, a svoje obožavatelje časti objavama na Facebooku.

- Bliži se kraj mandata. Vrijeme je da podvučemo crtu- objavio je predsjednik na svojem Facebooku uz video u kojem iznosi najveće uspjehe tijekom minulog mandata. No, ima li se Josipović uistinu čime hvaliti upitali smo profesora Zdravka Tomca koji se njegovom politikom pozabavio i u svojoj knjizi 'Crveni predsjednik'. Kako profesor sam kroz smijeh kaže, za nabrajanje neuspjeha akutalnog predsjednika, potrebno mu je nekoliko dana. Ipak, one najvažnije neuspjehe uspio je izdvojiti u razgovoru za naš portal.

"Prva moja dokaziva konstatacija je da stanje u Hrvatskoj kada je Josipović preuzeo mandat je bilo na svim područjima, i u cjelini daleko bolje nego na kraju mandata. U pet godina mandata Hrvatska je nazadovala, išla u katastrofu u svim područjima gospodarskog, društvenog, političkog i nacionalnoga života. I Ivo Josipović, kada bi imao morala, ne bi se kandidirao za novi mandat jer on je pokazao da ne zna, da neće i da ne može biti predsjednik", kaže Tomac.

Najveća Josipovićeva pogreška jest ta što nije raspisao prijevremene izbore, smatra naš sugovornik. Ovoj nesposobnoj Vladi dopustio je da Hrvatsku odvede u potpunu propast, a to je pak učinio stoga što želi njenu podršku za svoj novi mandat. Grešku Josipović ima i u strategiji. "Od 2007. godine, kada se tajno sastajao sa veleposlanikom agresorske Srbije, dok je trebao pisati tužbu za genocid protiv Srbije, već tada je imao plan koji je počeo realizirati da velikosrpsku agresiju i učinjeni genocid nad Hrvatskom i BiH krivotvorinama pretvori u navodni građanski rat s podjeljenom krivnjom", podsjeća naš sugovornik. To pak znači da je on, kada tužba nije niti bila završena, ponudio Srbiji razgovor da se iste povuku. Već tada u suradnji sa Haaškim sudom zastupa i prihvaća strategiju Britanije, koju je prihvatio spomenuti sud na čelu s Carlom del Ponte. Nema dobrih i loših momaka, a zločinački pothvati i ekipe su i u Srbiji, i u Hrvatskoj, a razlike postoje samo u količini zločina dok se optužnice dižu protiv državnog i vojnog vodstva kako Hrvatske, tako i Srbije - dio je politike koju je prihvatio, a koju i danas provodi Ivo Josipović.

"On i kao član Documente, bio je i to. Pisao je njihova pravila, i on je njihov pokrovitelj od 2007. godine. Sprema se za predsjednički mandat i izbore sa razrađenom strategijom koju je provodio cijelih ovih pet godina. To je strategija u kojoj je nametao krivotvorinu da je Domovinski rat nešto što ne postoji, zajedno sa Vesnom Pusić. I da se amnestira Srbija, a da Hrvatska preuzme dio krivnje koje nema.

Zato je cijelo vrijeme pokušavao povući tužbu za genocid protiv Srbije, zato je radio na tome da se izjednači krivnja agresora i žrtve što je demonstrirao s Tadićem u Vukovaru. Zato je na kraju potpisao sporazum sa Velikom Britanijom i na kraju mandata krenuo u rehabilitaciju Srbije. Napade na branitelje vrši kroz Vesnu Tertšelič", uvjeren je Tomac.

Predstavnicu Documente uzdigao je na razinu savjesti hrvatskoga naroda, a za našeg sugovornika savjest hrvatskog društva branitelji su koji su se žrtvovali za Hrvatsku te za svoju domovinu dali živote.

S druge strane, Teršelič se uz potporu predsjednika uobrazila i u svojim prijedlozima nagrizla svetinju hrvatskog naroda, a riječ je o Domovinskom ratu. "Nedavno je rekla da treba ukinuti naziv Domovinski rat jer da taj naziv iritira Srbe, a da umjesto Domovinskog rata treba govoriti o ratu u Hrvatskoj. To je cijela platforma Josipovića. S obzirom da nije završio sve sa Srbijom nada se da će opet dobiti britansku, ili neku drugu podršku i za drugi mandat. Zato se sada utvara.

Izbor Josipovića za još jedan mandat bila bi prava katastrofa i zato ga treba pitati što je napravio, a ne što planira jer on je imao vremena da nešto napravi. Teško je naći bilo što dobro što je napravio. Cilj mu je bio crvenjenje Hrvatske, čak ni to nije uspjeo mada je cijelo vrijeme pokušavao", zaključuje Tomac.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... video.html

[EdgarFranjul]

SRAMOTNO: Za Hrvatinov Vrhovni sud Domovinski rat je malo građanski, unutarnji oružani sukob, a malo međunarodni sukob!

Autor: Dražen Boroš
Datum: utorak, 25. studenog 2014. u 20:56


Dok Vrhovni sud zastupa obje teze ovisno kome se sudi, zanimljivo da Županijski sud u Zagrebu već u nekoliko presuda hrvatskim braniteljima i generalima izrijekom tvrdi kako nije bilo agresije na RH nego se radilo o nekom unutarnjem oružanom sukobu što je izravno kršenje Ustava (Novim Ustavom RH (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje RH kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države) kao i saborske Deklaracije o Domovinskom ratu.


"Utvrđenje suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju radi o unutarnjem oružanom sukobu koji se odnosi na ovu odlučnu činjenicu pogrešno je. Iako sud prvog stupnja u nastavku obrazloženja ispravno navodi da je razlika između međunarodnog i nemeđunarodnog oružanog sukoba neznatna, pitanje pravilnosti utvrđenja ove odlučne činjenice svakako je važno i ona mora biti utvrđena na pravilan način. Iz ovakve presude prvog stupnja proizlazilo bi da su optuženici počinili kazneno djelo ratnog zločina tijekom trajanja unutarnjeg oružanog sukoba, što je netočno i neprihvatljivo, jer je već uvelike bio u tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom koja je izvršena na Republiku Hrvatsku kao samostalnu državu..."

Ovo je obrazloženje odluke Vrhovnog suda kojom je ukinuta nepravomoćna presuda u tzv. slučaju Kerestinec u kojem su Stjepan Klarić, bivši zapovjednik Konačišta ratnih zarobljenika Kerestinec, te njegovi podređeni Dražen Pavlović, Viktor Ivančin, Željko Živec i Goran Štrukelj bili osuđeni na ukupno osam i pol godina zatvora zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima od kraja 1991. do svibnja 1992. u Konačištu ratnih zarobljenika u Kerestincu. Klarić se teretio po zapovjednoj odgovornosti, ostali po osobnoj, a nepravomoćnu presudu donijelo je sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem suca Marijana Garca. No tu je presudu ovih dana ukinuo Vrhovni sud, a novo suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem trebalo bi početi u prosincu.

Obrazlažući svoju odluku, VSRH se posebno osvrnuo na teze nižeg suda kako su se navedeni zločini događali za vrijeme nemeđunarodnog sukoba te je, među ostalim, naveo i da je "niži sud jasno naveo razloge zašto smatra da je riječ o nemeđunarodnom sukobu, no da je sasvim drugo pitanje jesu li razlozi valjani". Nadalje, u ukidajućem rješenju Vrhovnog suda potom se objašnjava da je Hrvatska 8. listopada 1991. raskinula sve državnopravne veze sa SFRJ, čime je proglašena njezina potpuna samostalnost.

– Prema tome, od 8. listopada 1991. RH ima međunarodnopravnu osobnost te se od tada oružani sukob koji se zbiva na njezinu teritoriju u smislu primjene odredbi međunarodnog prava smatra međunarodnim sukobom, a to je stajalište prihvaćeno i u ustaljenoj sudskoj praksi sudova u Hrvatskoj, objašnjava Vrhovni sud razloge zbog kojih teza nižeg suda o nemeđunarodnom sukobu ne može opstati. Dakle u ovom slučaju riječ je o međunarodnom, a ne unutarnjem sukobu i netočno je i neprihvatljivo da je riječ o građanskom ratu!

Za Županijski sud Hrvatska 1991. godine nije ni postojala

Međutim u presudi Branimiru Glavašu, koju je taj isti Vrhovni sud zbog istih neprihvatljivih navoda POTVRDIO, ovu prvostupanjsku presudu je zbog istih razloga, za razliku od Glavaševe presude, UKINUO.

Branimir Glavaš je u svojoj žalbi na presudu istog Županijskog suda u Zagrebu od 8. svibnja, koju je podnio u prosincu 2009. g. putem svog odvjetnika Dražena Matijevića, kao jedan u nizu žalbenih argumenata iznosio isti prigovor:

- Odnos optužbe i presude prema Domovinskom ratu, a time i prema meni kao istaknutom sudioniku toga rata, vidljiv je već iz prvoga dijela izreke, tj. prvoga dijela opisa kaznenih djela za koja me tereti. Tako u izreci stoji:

"... u vrijeme obrane grada Osijeka od oružanih napada tzv. JNA i paravojnih postrojbi pobunjenog dijela lokalnog srpskog stanovništva na ustavno pravni poredak RH, ..."

Očigledno ni optužba, ni presuda ne smatraju da je 1991.g. bila napadnuta Republika Hrvatska. Ona prema njihovom stajalištu nije tada ni postojala. Pobunjenici i JNA, za koju nije rečeno čija je to bila vojska, napadali su grad Osijek, a nisu napadali Republiku Hrvatsku s ciljem trajnog zaposjedanja cijelog, ili pretežitog dijela njezinog državnog područja i istrebljenja hrvatskog naroda, već samo s ciljem mijenjanja njezinog ustavno-pravnog poretka. Takvo stajalište nije nepoznato i može ga se naći u brojnim ispravama koje je tijekom rata i poslije rata sve do današnjih dana proizvodila neprijateljska strana, ali se doista nije moglo očekivati da će takvo stajalište naći svoje mjesto u optužnici hrvatskog državnog odvjetništva i presudi jednog hrvatskog suda.

Iz navedenog opisa događaja tijekom 1991.g. slijedi da je grad Osijek vodio neki svoj lokalni obračun sa srpskim pobunjenicima i JNA – tada još uvijek legalnom oružanom silom države kojoj je Hrvatska (da li kao Socijalistička Republika, da li kao pokrajina u sastavu Jugoslavije, da li kao paradržavna tvorevina ?) pripadala sve do 15. siječnja 1992.g.,kako to presuda u svojem obrazloženju i potanko elaborira.


Branitelji zločinci jer su branili svoj dom?

U Osijeku i okolici nije se 1991.g. po mišljenju presude vodio rat na život i smrt čiji je ulog bio ne samo opstanak mlade, neovisne hrvatske države nego i opstanak samog hrvatskog naroda, već je to bio nemeđunarodni, lokalni oružani sukob. Optužba i presuda su posve zaboravile otvorene najave koje su dolazile iz Beograda, a najglasnije i najjasnije istaknute na Gazimestanu i Ušću, prema kojima je minimalni plan osvajača i pokretača napadačkog rata protiv Republike Hrvatske, bilo zauzimanje i otcjepljenje dijela Hrvatske po crti Virovitica – Karlovac – Karlobag. Jedino je takav "zaborav" omogućio donošenje presude utemeljene na posve pogrješnoj i nedopustivoj primjeni odredaba zakona i međunarodnih izvora prava.

Istovremeno usvojenim opisom kaznenog djela i usvojenom pravnom kvalifikacijom po čl. 120 OKZ RH, dakle kvalifikacijom ratnog zločina, presuda je izravno i potpuno jasno kao ratne zločince označila sve pripadnike Zaštitne čete, odnosno 1. bojne osječkih branitelja i sve pripadnike Samostalne uskočke satnije, dakle one najhrabrije i domovini najodanije hrvatske branitelje – takve koji su ustali u obranu domovine u vrijeme kada su izgledi za preživljavanje bili minimalni, a izgledi za pobjedu gotovo nikakvi. Ta će činjenica ostati zabilježena u povijesti kao memento budućim generacijama, kao nešto što još nikada i nigdje nije zabilježeno.

Opravdavajući primjenu tih odredaba presuda navodi razloge za koje gotovo da ne mogu vjerovati da se mogu navoditi u presudi jednog suda koji 2009.g. djeluje u Republici Hrvatskoj i izriče presude u ime Republike Hrvatske. Na str. 150. ispod podnaslova "Kaznena odgovornost optuženih za djela iz točke 1. i 2. i utvrđene kazne" nalazi se odlomak koji glasi:

"U odnosu na inkriminirane događaje valja navesti da tijekom studenog i prosinca 1991. godine Hrvatska još uvijek nije imala status države, iako je Sabor Republike Hrvatske 8. listopada 1991. godine donio odluku o raskidanju državno-pravnih sveza sa republikama i pokrajinama koje su tvorile dotadašnju SFRJ. To stoga jer tijekom 1991. godine u međunarodnim odnosima Hrvatska nije bila priznata država i tek 15. siječnja 1992. godine, kada je uslijedilo to priznanje, Republika Hrvatska u međunarodnim odnosima stječe državno-pravni subjektivitet. Prema tome, oružani sukobi do kojih je došlo tijekom 1991. godine na području republike Hrvatske, a u koje je na neprijateljskoj strani bila uključena i JNA, kao vojska SFRJ, nisu imali međunarodni karakter, pa je na ove događaje trebalo primijeniti pravila II Dopunskog protokola."

Iz navedenog dijela presude vidljivo je da ta presuda ne poštuje Ustav RH donesen 22. prosinca 1990.g., a posebno da ne poštuje Ustavnu odluku Sabora RH donesenu 25. lipnja 1991.godine. Vidljivo je također da presuda ne razumije ni sadržaj, ni smisao odluke o raskidu svih državno-pravnih sveza s prijašnjom državom od 08. 10. 1991.g. Jednako tako presude se ni malo ne tiču zaključci koje je Sabor RH donio na istoj sjednici 08. listopada 1991.g. Presuda uopće ne zna što u okviru međunarodnog javnog prava znači priznanje Republike Hrvatske do kojega je došlo 15. siječnja 1992.godine. Pri tomu presuda ne vodi računa ni o prvom od ukupno petnaest pravnih mišljenja koje je donijela Badinterova komisija dana 29. studenog 1991.g., a kojim pravnim mišljenjem navedena Komisija utvrđuje da se SFRJ raspala i da više ne postoji. Konačno, presuda stavlja sebe iznad obvezujuće Deklaracije Sabora od 13. listopada 2003. i zauzima stajalište suprotno toj Deklaraciji!

Prvo je 22. prosinca 1990. godine donesen Ustav Republike Hrvatske kojim je nova država potpuno određena i uređena. To znači da već od objave tog Ustava postoji Republika Hrvatska kao država. Zatim je Ustavnom odlukom Sabora od 25. lipnja 1991.g. i službeno proglašena njena samostalnost. Čini se da presuda ne zna da se toga dana svake godine u Republici Hrvatskoj kao službeni državni praznik slavi Dan državnosti.

Saborska Deklaracija o Domovinskom ratu

Ne treba se posebno tumačiti ono što mora znati i što zna svaki prosječni građanin: prvo – da bi neka država mogla biti međunarodno priznata mora najprije postojati! Drugo – međunarodno priznanje neke države nemakonstitutivni, već isključivo deklaratorni značaj. Uostalom, čak kada bi stajalište presude bilo održivo morala bi presuda obrazložiti kakav je značaj činjenice da su Slovenija, Island i Vatikan priznali Republiku Hrvatsku znatno prije zemalja EU. Zato je stajalište Glavaševe presude bilo posve neprihvatljivo, nedopustivo i pravno sasvim neutemeljeno. A sada je dobilo i satisfakciju u zadnjoj odluci Vrhovmog suda.

Sabor RH je 13. listopada 2003. godine donio posebnu Deklaraciju. Tom Deklaracijom završena je svaka rasprava o pitanju pravne prirode rata u Hrvatskoj 91.- 92.g. pa na početku piše:

"potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA, s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj."

Ista Deklaracija završava slijedećim odredbama:

"Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata kao zalog naše civilizacijske budućnosti."

S obzirom da nema nikakve dvojbe o tomu da je Republika Hrvatska 1991. godine bila država, te nema nikakve dvojbe o tomu da je bila izložena agresiji druge države, na događaje koji su se dogodili tijekom obrambenog rata mogle bi se primijeniti jedino one odredbe IV ženevske konvencije koje se odnose na međunarodne ratne sukobe, kao i odredbe I dopunskog protokola, koji se cijeli odnosi na međunarodne ratne sukobe. Naravno, sve to ukoliko bi takvi događaji uopće ispunjavali uvjete pod kojima se primjenjuje međunarodno pravo.

Prema presudi sudskog vijeća kojem je predsjedavao sudac Željko Horvatović tvrdi se da u studenom i prosincu 1991. godine „Hrvatska nije imala status države te da prema tome oružani sukobi do kojih je došlo 1991. godine nisu imali međunarodni karakter."

Tom tezom sudac Horvatović obrambeni rat u Hrvatskoj (Domovinski rat) skandalozno izjednačava s građanskim, pa i ratom sukobljenih stranačkih milicija, grubo zanemarujući povijesnu istinu kao i činjenicu da je Republika Hrvatska i u jugoslavenskoj zajednici u svim elementima imala obilježja državnosti.

No Vrhovni sud 2010.godine te argumente nije prihvatio. Danas je poznato da je Branko Hrvatin tadašnji i današnji predsjednik Vrhovnog suda RH osobno bio uključen u Glavašev predmet o kojem je odlučilo sudsko vijeće VSRH kojim je predsjedavala Senka Klarić Baranović. Hoće li nakon najnovije presude za Kerestinec revidirati i onu sramnu presudu iz 2010?


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... sukob.html