Istraga o Kristu

[EdgarFranjul]

Broj progonjenih kršćana dosegao 100 milijuna!

Sunday, 11 January 2015 18:00
Written by: milanN


IZVJEŠĆE ZA 2014. GODINU – Broj progonjenih kršćana sve je veći, a prema posljednjem izvješću organizacije Open Doors za 2014. godinu, njihov je broj dosegao 100 milijuna. Svakoga mjeseca 322 kršćana ubijeno je zbog svoje vjere, a 214 crkava ili zgrada u crkvenom vlasništvu biva uništeno.

– Čak i većinski kršćanske države pogođene su nezapamćenim slučajevima isključivosti, diskriminacije i nasilja – rekao je David Curry, predsjednik ove američke organizacije koja skoro 60 godina prati i pomaže progonjenim kršćanima u više od 60 država.

U Izvješću je navedeno 50 država u kojima kršćani doživljavaju različite oblike progona: zatvaranja, mučenja, dekapitacije, silovanja, deložacije i gubitak imovine. Mnogi bivaju odbačeni i od svojih obitelji i zajednice u kojoj žive, te ostaju bez posla, zbog čega vrlo često moraju skrivati svoju vjersku pripadnost.

Na vrhu ljestvice nalazi se Sjeverna Koreja – država u kojoj kršćani trpe najžešće progone, a više od 70 tisuća nalazi ih se u zatvorima i radnim logorima. Bilo kakva vjerska aktivnost je zabranjena, a neposluh se kažnjava zatvaranjem, mučenjem ili pogubljenjem.

Na drugom mjestu je Somalija. U ovoj većinski muslimanskoj afričkoj državi, nekoliko stotina kršćana neprestano je izloženo nasilju islamista, ali i državnih službenika.

Treće mjesto zauzima Irak u kojem su kršćani prisutni dvije tisuće godina, ali jačanjem Islamske države (ISIL), njihov je opstanak ozbiljno doveden u pitanje. U srpnju prošle godine kršćanske kuće označene slovom ‘N’ preuzeli su militanti, a kršćanima je nametnut porez od 250 do 450 američkih dolara – ukoliko žele živjeti na prostoru Islamske države. Kršćanska zajednica u Mosulu je istrijebljena, a crkve i samostani sravnjeni sa zemljom. Više od 140 tisuća kršćana protjerano je iz Iraka.

Nakon Iraka slijede Sirija, Afganistan i Pakistan, dok su Sudan i Eritreja nažalost ponovno na vrhu ljestvice. Uz njih je i Nigerija u kojoj islamska ekstremistička skupina Boko Haram sije strah i smrt.

Na popisu se nalaze i Kolumbija i Meksiko u kojima kršćani postaju žrtvama organiziranog kriminala i korupcije te narko kartela.

Cjelovitu listu možete pogledati NA LINKU!

https://www.opendoorsusa.org/christian- ... atch-list/

Američku organizaciju Open Doors osnovana je 1955. godine, kada je mladi Nizozemac brat Andrej osjetio kako ga Bog šalje pomoći progonjenim kršćanima u Istočnoj Europi. Prigodom posjeta Poljskoj ostao je zadivljen živom podzemnom Crkvom koja je imala samo jedan primjerak Biblije. Dvije godine kasnije krenuo je u Poljsku moleći da Bog oči carinika i policije oslijepi kako bi u svojoj WV Bubi preko granice mogao prenijeti stotine Biblija kršćanima Istočne Europe. I Bog je uslišio njegovu molitvu!

Tako je rođena ova neprofitna organizacija koja širenjem Božje riječi, biblijskim studijem, distribucijom kršćanske literature, školovanjem, osposobljavanjem za posao, izgradnjom crkava i domova, te socijalno-ekonomskim mjerama nastoji pomoći progonjenim kršćanima u više od 60 država svijeta.

Molimo za sve kršćane koji trpe progone!

http://hu-benedikt.hr/?p=31096

[EdgarFranjul]

OVO SU VAM PREŠUTJELI: Obama se u potpunosti razotkrio! Evo tko su pravi 'neprijatelji' Obame i na koga je nahuškao svijet!

Autor: Zrinka K.
Datum: srijeda, 11. veljače 2015. u 20:28

O islamistima ni riječi, ali zato...

Molitveni doručak kod Obame. Koja velika vijest. Koja prijevara. Kome se moli Obama, progonitelj kršćana? Kao nikada prije u 21. stoljeću zahvaljujući Obami i ostalim imperijalistima današnjice svjedoci smo nevjerojatnih progona kršćana. Monstruozno ubijenih, spaljenih, osakaćenih. Gdje god stupi Obamina vojska, gdje god oni krenu "oslobađati" svijet od dobra, kršćani su ubijani i to je postalo jasno. Sada Obama to i javno potvrđuje – svoju mržnju prema kršćanskim ljudima, samo što su mediji to vješto prešutjeli. Opet.

Svijet je u strahu od terorizma, navodno. No, tko su teroristi? Zašto to nitko neće reći? Zato što je terorizam izmišljen, upravo od Obame. Terorizam je podržan, stvoren, upravo od Obame, a to potvrđuju i nesnosni progoni kršćana na mjestima gdje Obama šalje svoje trupe. Na mjestima koje taj veliki humanist oslobađa. Svijet bi očekivao da će Obama na molitvenom doručku prozvati stvarne ubojice, progonitelje kršćanskog roda. Te famozne islamske teroriste koji pod cionističkom palicom moćnih iluminatskih obitelji upadaju u centar Pariza i usred bijela dana izvršavaju masakar. Svijet bi očekivao da će Obama prozvati takozvani ISIS, ali i osuditi islamski terorizam. Obama to nije učinio.

Ali je jasno poručio svijetu tko su za njega stvarni religijski neprijatelji. Molitveni doručak s predsjednikom SAD-a tradicionalno se održava svake godine u veljači od 1953. Na doručku je bilo preko 3000 ljudi iz 155 zemalja svijeta. Sve ljudi iz političkog i vjerskog života. Obama se tamo potpuno razotkrio kada je u jeku najvećih progona kršćana ikad, iskoristio priliku da pred pred velikim mnoštvom iz različitih kultura i religija iznese svoje viđenje povijesti. I počeo je: "Nasilje nije svojstveno samo jednoj religiji ili religioznoj grupi. Postoji grešna sklonost koja svaku religiju može odvesti u krivom smjeru. U ime Krista počinjeni su strašni zločini. Sjetimo se samo Križarskih ratova, inkvizicije, ali i robovlasništva. Zakon o "apartheidu" u našoj zemlji bio je podržavan upravo od kršćana". Nevjerojatno. Nakon što je povukao vremensku crtu od 900 god. bilo je za vjerovati da će se referirati na današnji progon kršćana od strane islamista, ali o tome ni riječi!

Svoj govor završio je usklikom "Svi smo pozvani boriti se protiv onih koji religiju iskorištavaju za svoje nihilističke ciljeve", a s obzirom da je svoj govor završio sa kršćanima ostalo je na tome da su kršćani ti protiv kojih se moramo boriti.

Ovaj put to je jasno rekao. U jeku stravičnog terorizma "islamskih" terorista Obami su najveća prijetnja kršćani? Koji kršćani? Oni isti koji su istrebljeni primjerice s područja Sirije? Istrebljeni doslovce. Isti oni nad kojima se vrši vjerski genocid godinama? Ili su to pak oni koji se usuđuju prosvjedovati protiv abortusa, protiv demonizacije i seksualizacije ljudskoga roda? Oni isti kršćani koji zbog svog Isusa gube glavu u nesnosnim mukama svaki dan u zemljama kojima upravo Obama pomaže u oslobođenju? To su ljudi protiv kojih Obama nahuškava cijeli svijet?

Iz nekog razloga njegov govor je više manje prešućen u cijelome svijetu iako je taj govor koji ukazuje da su kršćani ti protiv kojih se mi kao trebamo boriti u skladu sa službenim dokumentima SAD-a u kojima je jasno opisano da se pod pojmom "ekstremist" vodi cijeli niz kršćanskih zajednica te da su zapravo oni prava meta Obamine "borbe" protiv terorizma, a što nas vodi do zaključka da će nakon 18. veljače, kada će se moćnici svijeta okupiti i dogovoriti kako će izgledati napad na ekstremiste, krenuti progon. Ne radiklanih islamista, nego kršćana što je u skladu s uzdizanjem Novog svjetkog poretka koji svoj smisao ima, samo ako je bez Boga.

Dokument vidjeti OVDJE.


http://www.scribd.com/doc/162321199/2161-docs#page=32

[EdgarFranjul]

O NAŠOJ BRAĆI KRŠĆANIMA
[VIDEO] Tko su Kopti i zašto ne uzvraćaju zlo za zlo?




Zbog masakra 21 egipatskog Kopta, koje su džihadisti takozvane Islamske države ubili u Libiji, aleksandrijski patrijarh Kopta katolika Ibrahim Isaac Sidrak „izrazio je sućut obiteljima mučenika, koji su radi vjere žrtvovali živote, a istodobno je zahvalio predsjedniku Egipta Abdelu Fattahu al Sisiju i svim ustanovama Egipatske vlade na brzom odgovoru teroristima“.

U izjavi za agenciju Fides, primas Katoličke koptske crkve poziva da se na tragičnu smrt braće Kopta gleda očima vjere, a značajnom smatra činjenicu da se u cijeloj zemlji osjeća jedinstvena reakcija na krvoločno barbarstvo džihadista. Tko su Kopti? Ovaj prekrasan video to izvrsno tumači!

Video nažalost, nije na Youtube kanalu pa morate kliknuti na link da bi pogledali video.

Autor filma je Livio Marijan, podđakon Križevačke grkokatoličke eparhije

http://www.bitno.net/vjera/video-tko-su ... lo-za-zlo/

[EdgarFranjul]

Dokumentarac kojeg se MORA pogledati.


https://vimeo.com/119480188


http://www.thegrandexperiment.com/

[EdgarFranjul]

Pitanje muslimanima, ali i kršćanima u svijetu …


Petak, 20 Veljača 2015 16:06 Autor:

EastWest1.jpg (70.36 KiB) Viewed 6039 times

JEDNO PITANJE MUSLIMANIMA SVIJETA ALI I SVIMA NAMA: Tražim svugdje po netu imali kakvih vijesti da muslimani ustaju, osuđuju, ograđuju se, demonstriraju, bilo što nakon ovog pokolja Kopta u ime njihove vjere.

Toliki milijuni muslimana u Europi i svijetu…. I jedva da išta ima osim sporadičnih izjava nekih političara i lokalnih imama. Kad je onaj list uvrijedio Muhameda, svi na ulicama, odmazde, demonstracije…

Što znači njihova šutnja???

Je li iskušavaju koliko smo inertni, nezainteresirani, sebični i ogrezli u party life-u? Ili nam se rugaju što smo svoju vjeru napustili i pretvorili kršćanski zapad u infantilni Happy Hour Disneyworld??

Ili nam svima skupa šalju neku čudnu poruku??

Što će se sljedeće dogoditi? Možda čekaju da vide kako će kršćani u svijetu reagirati, a ono ništa…. Više se dreke diglo radi onog smeća od lista “Charlie” u Parizu.

Što se sprema? Možda nešto što svi skupa ni sami ne vjerujemo …

Livio Marijan/fb

http://croative.net/?p=27903

[EdgarFranjul]

Čemu borba protiv Boga ako Boga nema? Što bi zapravo bio ateizam?

Nedjelja, 08 Ožujak 2015 08:54


Ateizam na način na koji to vide hrvatski 'ateisti' i neki hrvatski novinari, nažalost, ne samo oni, zapravo nije ateizam, ni blizu. Hrvatski 'ateisti', mislimo na one koji se protiv Crkve bore na način da bi crkve spaljivali, koji šire mržnju, nasilje, nisu ateisti oni su u stvarnosti vjernici. Naime, vjeruju da ne vjeruju, a i to je na neki način vjera.

Zašto bi pravom ateisti, dakle, nevjerniku, smetao križ u školi, u Uredu predsjednika, u kancelariji šefa, u sudnici..., kad taj križ za pravog ateistu ne predstavlja ništa, tek komad namještaja? Zašto lažnim ateistima ne smeta primjerice klupa, zrcalo, fotelja, a smeta im već spomenuti križ koji za njih ionako ne predstavlja ništa? Zašto su hrvatski ateisti, bolje rečeno ateisti na hrvatski način, odnosno, na način na koji ateizam vide oni koji bi palili crkve, koji tuku starice po ulicama samo zato što se te starice s njima ne slažu i još k tome su vjernice, odjednom dobili toliku potrebu dokazati vjernicima, i svima ostalima, da ne vjeruju i zašto imaju potrebu to reći na tako agresivan način? Zar je doista važno što su oni nevjernici, a mi vjernici i kome je to toliko važno da bi rušio što je građeno tisućama godinama?

Zašto crkve, džamije, sinagoge, smetaju 'ateistima' a ne smetaju im pošte, županijski uredi, supermarketi, mnoge slične građevine? Ukoliko je čovjek ateist onda znači da ne vjeruje u ništa osim u ono što se može materijalnim dokazima dokazati, zašto im onda smeta crkva kao građevina ako ona predstavlja samo građevinu? Pravom ateisti je posve svejedno kojem će se bogu netko moliti te hoće li, oni u Boga ne vjeruju, to je njihovo pravo i oko toga, naravno, nema pregovora, međutim, zašto im smetaju vjernici kad im već smetaju crkve kao građevine? Zašto im smetaju svete mise na televizijama, kad vjernicima ne smetaju priče i filmovi o raznim bajkovitim likovima od kojih neki porijeklo vuku iz 'poganskih' kultova? Čovjek, ako je slobodan, bi trebao biti dovoljan sam prosuditi i odlučiti za što se opredijeliti a ne da mu netko sugerira ili još gore nameće.

Je li možda problem u činjenici da se radi o nesretnim ljudima koji ne znaju biti ateisti a ne žele biti vjernici te su ostali zarobljenici procjepa između za njih nepomirljivih svjetova? Naravno, oni koji bi palili crkve, koji žele nasilje i zagovaraju nasilje, nisu ateisti, to su obični huligani, koji su tek usput ateisti .

Biti ateist, to jasno treba reći, ne znači biti lošiji, ili bolji, čovjek od vjernika, vjera ne određuje čovjeka, ona čovjeka usmjerava, ako je čovjek, budući da svaki čovjek ima slobodnu volju koja mu je darovana. Inače, kakvog bi to sve imalo smisla? Kakvog bi smisla imala vjera kada bismo imali nad glavom Boga kao diktatora kojeg bismo fizički viđali svaki dan, ali ga ne bismo voljeli nego bismo ga se bojali?

No, vratimo se ateizmu u pravom smislu te riječi i ponašanja. Naime, ateist ne mora imati drugačiji sustav vrijednosti od vjernika, može biti bolji i lošiji, čovjek, no, zašto se ateizam jednim dijelom pretvorio u borbu protiv Boga i onih koji u Njega vjeruju ako Boga nema? Zašto se ateisti huligani ne ponašaju poput pravih ateista kojima je posve svejedno vjeruju li njihovi susjedi, njihovi prijatelji, njihove obitelji, u Svevišnjeg ili Micky Mousea? Čemu potreba za agresivnošću, nasiljem, protiv nečega što uopće 'ne postoji?' Osim, naravno, ukoliko se ne radi o pokušaju da se nametne nova vrsta 'religije', ne samo u Hrvatskoj, one materijalističke?

Kao što vidite nismo spominjali ideologije, poput fašizma, nacizma ili komunizma, ionako se podraqzumijeva da su spomenute ideologije bile pogubne za sve, kako vjernike, kojih je više i koji su zbog toga stradali više, tako i ateiste. Svaka od navedenih ideologija imala je svoje neprijatelje, prije svega čovjeka i čovječanstvo.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... io-ateizam

[EdgarFranjul]

REZOLUCIJA VIJEĆA EUROPE O KRŠĆANOFOBIJI
Dario Čehić: U današnjem svijetu su kršćani primarne žrtve vjerskih progona

Odnedavno možemo na internetu čitati hrvatski prijevod Rezolucije 2036 (2015) god. koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izglasala 29. siječnja 2015. god.: riječ je o dokumentu čiji sadržaj utječe na svaki budući govor o kršćanofobiji u suvremenoj Europi.

Kršćani: trećina svjetskog stanovništva, tri četvrtine žrtava progona

U današnjem svijetu su kršćani primarne žrtve vjerskih progona: talijanski ministar vanjskih poslova Marco Frattini je na konferenciji o stanju kršćana na Bliskom Istoku održanoj u Campidogliu 2010. godine iznio podatak da je od svakih 100 poginulih uslijed vjerskih progona danas, 75 iz reda kršćana. Situacija se u zadnjih pet godina zacijelo još pogoršala: od naših slabo zainteresiranih medija ipak nam dolazi ponešto informacija o progonima kršćana u Iraku, Siriji (gdje „Islamska Država“ čak obnavlja instituciju ropstva, te organizirano pribjegava pogubljenjima razapinjanjem), Nigeriji … Stanje se i drugdje pogoršava: Radio Vatikan, tako, prenosi zajedničku izjavu najviših vođa kršćanskih zajednica u Indiji, potaknutu paljenjem crkve sv. Sebastijana u Delhiju 1. prosinca 2014. godine. Kršćanski biskupi govore da se i povodom tog paleža, „kao i prigodom drugih incidenata ciljanog nasilja u drugim dijelovima zemlje, policija i upravne vlasti iskazuje ekstremni nemar policije i nespremnost da poduzmu bilo kakve mjere da zaštite ne samo vjerske osjećaje naše zajednice, nego također i jamstva koja proizlaze iz samog Ustava Indije. Ti čini nasilja nisu nepovezani i izolirani. Oni predstavljaju nesumnjivi dio serije međusobno povezanih akcija raznih ne-državnih čimbenika usko povezanih sa stavom vlasti koje na te čine gledaju blagonaklono.“ Vođe kršćanskih zajednica u Indiji osobito ukazuju na program nacionalističke i vjerske mržnje prema ne-hindusima, koji se širi pod imenom „Hindu Rashtra“.

Zašto baš kršćani? Zašto baš pripadnici vjere kojoj pripada 1/3 svjetske populacije, bivaju daleko najčešće žrtve vjerskih progona?

Možda baš zato što oni (mi, dakle) najslabije vode brigu o proganjanju nad sobom.

Možemo kao dobar primjer postupanja vrhunski obrazovanih i organiziranih kadrova koji se brinu za sigurnost „kršćanskog svijeta“ iznijeti odgovor dužnosnice američkog State Departmenta (ministarstva vanjskih poslova) Sarah Sewall na upit kongresmena Jeffa Duncana, da li islamistička teroristička organizacija Boko Haram posebno napada kršćane. Gospođa Sewal na takvo pitanje (koje joj se baš nikako nije svidjelu), uz primjenu svojeg nemalog znanja i isustva izvaljuje „diplomatsku“ rečenicu koja doslovno glasi: „Voljela bih da postoji takva diskriminacija u napadima Boko Harama.“ (!!) I onda stručnjakinja nastavlja: „Boko Haram napada svakoga tko je Nigerijac. Boko Haram predstavlja jednaku prijetnju za sve Nigerijske građane… napadi na Sjeveru (Nigerije) će vjerojatno nastaviti dok Nigerijske vlasti ne odgovore Boko Haramu potem jedne sveobuhvatne, cjelovite državnu strategije koja će uzeti u obzir legitimne socijalne, političke, pravne i ekonomske pritužbe stanovništva Sjevera“.

Ovakav ispad možemo pripisati bilo neznanju, bilo zlobi, bilo pukoj gluposti američke diplomatkinje/stručnjakinje za pitanja sigurnosti. Njoj je sve važno („socijalne, političke, pravne i ekonomske pritužbe stanovništva Sjevera“), osim činjenice da Boko Haram izričito zahtijeva od KRŠĆANA da se isele sa Sjevera, kako bi se ondje mogla neometano uspostaviti vladavina prema Šerijatu – kojega su pokrajinske vlasti u tim područjima redom uspostavljaju (i to ne samo u područjima pod vojnom kontrolom Boko Harama), ne obazirući se puno na ustavni poredak Nigerije.

Navedimo zapravo reakciju Chrisa Smitha, predsjednika odbora američkog kongresa za globalna ljudska prava, pred kojom je gospođa Sarah Sewall izvalila taj idiotizam: „Rekli ste da biste htjeli da čine razliku ili diskriminiraju – naravno da oni diskriminiraju. Da, oni napadaju druge Nigerijce, napasti će druge zapadnjake, ali kršćani su njihova glavna meta.“

Predsjednik kongresnog odbora je gospođu podsjetio da su tijekom 2012. i 2013. godine pripadnici te terorističke organizacije napali 100 crkava i ukupno 4 džamije (u kojima su se okupljali umjereniji muslimani). Gospođa Sewall je na taj prigovor odgovorila … da ona to zna, ali da State Department ostaje kod svoje politike koja odbija sagledati vjerski element kao bitan u pitanju Boko Harama. To je izrekla na spretan način, vidi se da je žena dobro obrazovana (prije nego su je u State Departmentu zadužili za područje sigurnosti građana, demokraciju i ljudska prava; bila je profesorica na Harvardu, te na ratnoj školi Američke ratne mornarice).

Doista: odbijati sagledati vjerski element važnim, u suočavanju s vjerski motiviranim terorizmom?!


U gore spomenutoj „trilemi“ pristupaju li zapadne diplomacije (ovo što o djelovanju američke diplomacije saznajemo iz reakcije S. Sewall, možemo lako pronaći i kod većine drugih zapadnih diplomacija) na ovakav čudan način zbog neznanja, zlobe ili gluposti, meni se najvjerojatnijim čini ovaj zadnji odgovor. Naravno da gospoda i dame znaju da su kršćani primarna meta Boko Harama, slaba je vjerojatnost da im oni u tome žele pomagati. Ali glupost – to je jedan od rijetkih resursa u svemiru, kojega ljudski rod nikad neće biti u stanju iscrpiti. Jer pazi ovamo: oni misle da rat s Boko Haramom neće postati vjerski rat, ako kršćani odbijaju priznati da je Boko Haram vjerski motivirana vojska, koja nastoji uspostaviti vjersku (šerijatsku) državu, i u tu svrhu (s uspjehom) protjeruje kršćane.

A možda onda Boko Haram neće biti niti teroristička organizacija, ako njegove pripadnike odlučimo ne nazivato teroristi? Možda neće biti ni nasilni, ako odbijemo vidjeti da u rukama drže oružje? Možda će posve nestati, ako gledamo na drugu stranu?

„Istina će vas osloboditi“

Ljudsko neznanje – tj. nedostatak informacija o stvarnosti – nije osobito teško rješiv problem: treba samo utrošiti malo truda u traženje informacije.

Ljudska glupost, međutim, zna sadržavati slojeve predrasuda i emocionalnih reakcija koja nam ne dopušta da prepoznamo čak i očite stvari. Npr. gđa Sarah Sewall usprkos neupitnom znanju misli da vjerski element nije značajan, kod suočavanja s vjerskim fanaticima. To je očita glupost, koja međutim počiva na – suvremenim obrazovanjem na visokoškolskim institucijama ucijepljenoj – predrasudi da vjerski element nije značajan u BILO KOJEM pitanju. Za osnovno, srednje i visoko stručno zaglupljenu osobu današnjice, vjerski element nije značajan u obrazovanju. Nije značajan u pitanjima javnog zdravlja i javnog morala. Nije značajan u pitanjima obrazovanja. Nije značajan u pitanjima ekonomije i socijalnih prava. Nije značajan uopće, nije značaja u ničemu i ne služi praktično ničemu. Može se vjera „nositi po doma“, kao stara trenirka u kojoj odlazimo kopati po vrtu.

A naravno da to nije tako, i da je posrijedi najobičnije zabadanje glave u pijesak. Možda onaj pijesak u izbjegličkim logorima preko kojih je izbjeglištvo u zemljama Zapada otišla pretežna većina iračkih i sirijskih kršćana. Milijuni ljudi; eto znamo, da od 5 milijuna (kršćanskih, uglavnom katoličkih) Asiraca, uslijed vjerskih progona živi danas oko 4 milijuna u prekomorskih zemljama. Položaj preostalih milijun rasutih po sjevernom Iraku i Siriji, više je nego neizvjestan.

Naravno da ovakve drastične progone u dalekim zemljama gdje su kršćani u manjini nećemo riješiti, dok u istini ne sagledamo situaciju koju imamo u ovom našem dijelu, gdje smo u većini.

Stvarnost: već sto godina (bivši i polu-) kršćani proganjaju kršćanstvo

Ne moram na ovom mjestu iznositi osobito mnogo detalja o vjerskoj povijesti zapadnog svijeta zadnjih sto godina: dovoljno je podsjetiti na nedavnu nam povijest komunizma u Hrvatskoj gdje je biti kršćaninom značilo biti dijelom diskriminirane – većine. Teško diskriminirane: vjernik je često i po više godina čekao radno mjesto (ako ga nije našao u iseljeništvu), i to u principu ono za koje pripadnici ne-vjerničke manjine nisu bili zainteresirani. Također su vjernici u javnom životu (u školi, u vojsci, u medijima) obligatno trpjeli uobičajene „obrede“ iskazivanja ne-vjerničke dominacije: morali ste u pokornoj tišini slušati kako vam neka budala raspreda o „praznovjerju“, „klerikalizmu“, „zaostalosti“, „natražnjaštvu“, posprdno govori o „popovima“, o „onima koji ližu oltare“… i ponašati se kao da empirijske činjenice doista potvrđuju, kako su ne-vjernici inteligentniji, stručniji, okretniji, duhovitiji, ljepši, na svaki način talentiraniji i superiorniji primjerci ljudske vrste. Te klimati glavom u pravcu da vas jedino vaša urođena tupost priječi, da se pridružite njihovoj ne-vjeri i povlasticama koje uz nju idu.

Situacija se popravila nakon pada komunizma… i potom opet polako počela kvariti. U Hrvatskoj imamo opet nekakve „Protagore“, „Davide“, „Occupye“; opet imamo novinare i političare – ateiste koji nam s nadmenom pozom objašnjavaju kako nismo dobri kršćani (jer, primjerice, promoviramo „reakcionarno“ stajalište da brak jest i da treba veza između jednog muškarca i jedne žene) … i da bismo bili bolji kršćani ako odbacimo kršćanstvo. U pravcu, ako odbaciš barem dvije Božje zapovijedi, onda si OK/kao i svi drugi normalni ljudi; ako ih odbaciš odbaciš četiri – pet, onda si prijatelj; ako ih odbaciš približno sedam – osam, onda si prava ljudina.

Nije možda stanje baš onako loše kao u doba moje mladosti u komunizmu – ali nije ni osobito dobra. A drugdje u Europi znade za kršćane biti i gore. U Engleskoj vas poslodavac može lako najuriti s posla, ukoliko baš inzistirate na nošenju križića oko vrata, a u tijelima državne vlasti koja se bave obiteljskim stvarima možete raditi jedino ako podupirete „istospolni brak“ i posvojenja od takvih životnih zajednica; samo neke od političkih partija će tolerirati u svojem članstvu osobe koje se zalažu za kršćanski bračni moral, a u medijima i znanstvenim ustanovama je stanje za kršćane i lošije. Cjelokupno stanje u toj zemlji iznimno bogate kršćanske tradicije je donekle u redu prvenstveno zbog obdržavanja „folklora“ koji uključuje znatnu dozu kršćanstva u javnom životu – uključujući za sada i prisutnost anglikanskih biskupa u Gornjem domu Parlamenta. Također, u tom narodu koji nadasve cijeni umjerenost, kršćane se u principu smatra umjerenima, i uglavnom nailaze na socijalno odobravanje … dok ne počnu nešto inzistirati na primjerice „detaljima“ poput spolnog morala.

Rezolucija 2036 (2015): glas razbora

Nakon što se o kršćanofobiji zadnjih godina podosta reklo, stvar se našla i pred Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe. Ondje je 29. siječnja 2015. god. s uvjerljivom većinom (67 „za“, 2 „protiv“ i 15 suzdržanih) izglasana Rezolucija 2036 (2015) “Suočavanje s netolerancijom i diskriminacijom u Europi sa specijalnim fokusom na kršćane”

Tu se konstatira da su i vjerske većine u Europi (ponovno) izložene diskriminaciji na vjerskoj osnovi: „Zadnjih godina se bilježe brojni čini neprijateljstva, nasilja i vandalizma protiv kršćana i njihovih bogoštovnih mjesta, ali se takvi čini često zanemaruju od strane državnih vlasti. Izražavanje vjere se ponekad neopravdano ograničava državnim zakonima i politikama koje ne dopuštaju prilagođavanje vjerskim uvjerenjima i postupanjima motiviranih vjerom.“

U Rezoluciji se na jedan razuman način navodi kako vjerska većina u nekoj zemlji ima ista onakva prava na zaštitu od diskriminacije kakva se jamče i manjinama, te da propise kojima se osigurava zaštita sloboda vjeroispovijedi, sloboda savjesti na radnom mjestu, sloboda roditelja u odabiru obrazovanja za svoju djecu, sloboda sudjelovanja u javnom životu, pravo na okupljanje i demonstriranje, pravo na zaštitu od nasilja, diskriminacije i netolerancije – treba primjenjivati također i radi zaštite pripadnika vjerskih (izričite se ponavlja: kršćanskih) većina.

Pa da vidimo kako će nam s tom zaštitom samih sebe u Europi ići: smijemo pretpostaviti da ćemo znati bolje zaštiti i teže ugrožene kršćane diljem svijeta, jednom kada budemo znali sebe zaštiti u ovom dijelu svijeta kojega imamo pravo smatrati svojim.

Izvor: narod.hr



http://narod.hr/hrvatska/dario-cehic-u- ... h-progona/

[EdgarFranjul]

7064374391_2b54d293ab_z-580x435.jpg (92.17 KiB) Viewed 5991 times

OBIČAJI KOJI OPSTAJU SVE DOK O NJIMA GOVORIMO

Vodimo vas kroz bogatu povijest hrvatskih uskrsnih običaja – pisanice i njihovo značenje, te simbol novog početka


Uskrs je najveći kršćanski blagdan, a razlog tome je vrlo jednostavan – u središtu kršćanske vjere, kao sam temelj te vjere, je uskrsnuće.



Hrvatski narod oduvijek je slavio Uskrs

Hrvatski narod oduvijek je slavio Uskrs i radovao se pobjedi života nad smrću, što je i bit samog Uskrsa.

Kao i svaki veliki blagdan tako i Uskrs sa sobom nosi veliki broj običaja koji narod kroz stoljeća njeguje kao dio neizostavne tradicije kojom obogaćujemo toplinu obiteljskog doma.

Uskrs oslobađa čovjeka od smrti, dakle, simbol je novog života, novog početka, baš kao što je to i jaje koje simbolizira rađanje, novi život nastao iz starog. To je ujedno i korijen običaja bojanja jaja za Uskrs, radi se o običaju koji nije svojstven samo Hrvatskoj, ali je u Hrvatskoj postao dio skoro svakog doma u vremenu Uskrsa.

Cvjetna nedjelja i maslinove grančice

Uoči samog početka Velikog tjedna, dakle, na Cvjetnu nedjelju, Cvjetnicu, mnogi vjernici su pohrlili u crkve kako bi blagoslovili grančice masline. vjernici u pojedinim dijelovima Hrvatske, primjerice u Istri, čak su znali i pojesti poneki listić masline kako bi „vitalnost ušla u tijelo“, isto je i sa pisanicom, iz istih razloga postoji običaj jedenja jaja na Uskrs.

Prema uvriježenim narodnim običajima u Hrvatskoj da bismo preuzeli klicu novog života jaje valja pojesti, kako bi cijelu godinu ostali vitalni i zdravi. Tradicija je to koja se održala do današnjih dana u nekim dijelovima Lijepe naše, ali koja polako odumire.

Koliko je zapravo Hrvatska bogata običajima

Pisanice su poklon koji su često, a posebno u nekim ranijim, mnogi će reći boljim, vremenima, dečki darivali svojim djevojkama, pa se na pisanici mogla pronaći i poneka ljubavna poruka, poput ”ovo se jaje za poljubac daje”, što je bila igra zaljubljenih koja je vodila ka novom, još čvršćem, zbližavanju parova. Bilo je to vrijeme u godini koje se tijekom čitave godine s nestrpljenjem očekivalo.

Dobre želje za blagdane nisu vezane samo uz ljubavne želje, primjerice u đurđevačkome kraju, na pisanici je znala biti ispisana i čestitka domaćinu kuće za sreću, zdravlje, plodnu zemlju, bogat urod, a tu su se našle i poruke koje su bile dio uskrsnog sadržaja, a vezane su uz uskrsnuće Isusa Krista.

Koliko je Hrvatska običajima bogata zemlja možda najbolje pokazuje činjenica da su djevojke u Podravini znale dobivenu pisanicu stavljati na prozor kako bi se pohvalile ne toliko pisanicom koliko činjenicom da su je dobile od dečka želeći da taj poklon cijelo selo vidi.

U Dubrovniku buduća mlada imala je puno više posla s obzirom da je morala svom zaručniku darovati čitav tucet jaja, a svekrvi ispeći pletenicu od tijesta. Ovakvi običaji, nažalost, gube korak s takozvanom suvremenom civilizacijom, iako preživljavaju, pamte ih naše bake i djedovi, kad već mi nepravedno zaboravljamo.

Kako su se nekoć bojala jaja i kojim bojama?

Iz godine u godinu, i tako desetljećima, do današnjih dana, vjernici, oni koji drže do svojih običaja, svoje tradicije, načina života koji su stvorili unutar obitelji, nabavljaju boje za jaja kako bi ih ukrasili i pobojali, uglavnom živim bojama, punim života. Riječ je o običaju kojem se iznad svega i iznad svih raduju djeca uoči Uskrsa.

Danas, u moderno vrijeme, reći će neki, lakše je bojati jaja. Puno je teže bilo dok nije bilo umjetnih boja, dok su naše bake i djedovi bili djeca. Posebno je bilo živopisno bilo na selu gdje su ljudi koristili boje koje bi pronašli u prirodi, začudili biste se koliko nam toga sve priroda može dati, a mi ne znamo prepoznati.

Najčešće se radilo o crvenoj boji koja se dobivala iz korijena broća, riječ je o listopadnoj biljci sa žutim cvjetovima, ili pak od cikle, ljuske luka, crvenog radića i slično. Sve ove biljke davale su prekrasne boje kakve ne mogu zamijeniti nikakve umjetne boje bez obzira koliko bile skupe i gdje se proizvodile. U nekim dijelovima Hrvatske, pogotovo na selu, i danas se na ovaj način boje pisanice.

Uzmimo za primjer Međimurje, crne pisanice uoči Uskrsa bojali su bobicama bazge, duda ili čak čađom, dok bi od kore hrasta dobili prekrasnu crno-smeđu boju. Kako je priroda bogata, kako nam daje sve što nam treba, naravno, kad to zaslužimo i znamo cijeniti, tako se iz prirode mogu dobiti i još neke boje na način na koji se to danas, nažalost, više ne radi, ili je jako rijetko. Naime, od korijena koprive, špinata ili poriluka moguće je dobiti zelenu boju. Za bojanje jaja u prošlosti koristile su se i licitarske boje kao i boje za tekstil.

Narod je s vremenom umijeće oslikavanja pisanica pretvorio u pravu umjetnost. Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, nekoć su se šarale pisanice, dok je druga tehnika bila struganje. I danas to pojedini umjetnici rade. Na ovaj način nastaju prekrasni ornamenti, ukrasi, šare, cvjetići, simboli plodnosti, ljubavi, života…

Najveće bogatstvo našeg djetinjstva

Nažalost, ili na sreću, suvremenim domaćicama ponuđena su na tržištu već gotova jaja u raznim bojama, sve kako se ne bi “gubilo vrijeme na bojanje jaja”. Možda se neki neće složiti, no, ovo je poprilično tužno, jer upravo su blagdanski običaji i vrijeme koje za blagdane provodimo s obitelji, s najbližima, najveće bogatstvo ne samo našeg djetinjstva nego i naših života.

Za održavanje ovih običaja, tradicije, moramo se boriti ne samo zbog uspomena i ljubavi na one od kojih potječemo, nego i zbog budućnosti i zbog naše djece, onih koji nakon nas dolaze, jer krug života se nastavlja.

Osnovna Božja poruka

Koliko ste puta čuli jedno od najstarijih pitanja koje muči filozofe, znanstvenike, povjesničare, kuhare, novinare i “male ljude”, što je starije, što je bilo prvo, kokoš ili jaje? Sudeći prema vremenu od kada potječe pisanica prvo je ipak bilo jaje, barem nam tako sugeriraju znanstvenici.

Jaje svakako simbolizira novi početak, novi život, ako hoćete i novu nadu, gotovo je staro koliko i čovječanstvo. Čovjek je oduvijek volio život i volio živjeti.

Uostalom, ništa čudno, zar to i nije osnova Božje poruke kroz Isusovo uskrsnuću i trijumf života nad smrću? Poruka da je smrt privremena, a život vječan, najveća je božanska poruka, najveći dar i dokaz bezgranične ljubavi Stvoritelja.

Izvor: narod.hr


http://narod.hr/clanak/vodimo-vas-kroz- ... og-pocetka

[EdgarFranjul]

KONGRES U MADRIDU OD 17.-19. TRAVNJA

CitizenGO: Potpišite peticiju ‘Svi smo mi Nazarećani’ i ostavite poruku za Asiju Bibi i predstavnike progonjenih kršćana

U Madridu počinje Kongres pod nazivom “Svi smo mi Nazarećani”(#WeAreN2015), jedan od najvažnijih događaja za sve koji su uključeni u borbu za religijsku slobodu, kojem je domaćin CitizenGO. Na Kongresu će sudjelovati crkveni dostojanstvenici Istočnih crkava, predstavnici Kaldejske katoličke Crkve, Sirijske pravoslavne crkve, Katoličke Crkve i evangeličkih kršćana te biskupi iz biskupija pogođenih islamskim fundamentalizmom kao i djevojčice koje su pobjegle nakon otmice Boko Harama. Došli su u Madrid kako bi upoznali Europu i svijet sa strašnim zločinima koji se događaju.

Sve poruke koje budu ostavljene uz potpisivanje peticije, na kraju Kongresa biti će predane obitelji Asije Bibi te svim prisutnim predstavnicima progonjenih kršćana koji će prisustvovati Kongresu. CitizenGo poziva na potpisivanje peticije, što možete učiniti OVDJE. http://citizengo.org/hr/21342-svi-smo-n ... wearen2015

Velik problem progona kršćana

CitizenGO ističe da prije samo nekoliko tjedana, 2. travnja, somalska islamistička skupina al-Šabab ubila je 147 kršćanskih studenata u Keniji. Prije pokolja, napadači su odvojiti muslimane od kršćana. Preživjeli prepričavaju užasne scene… slične onima kakve priređuje ISIL.

“Međunarodna zajednica vrlo dobro poznaje problem džihada i progonjenih kršćana (uglavnom u Siriji, Iraku, Keniji, Nigeriji… koji se širi i sije strah velikom brzinom, širom svijeta.) ali jesu li političari i vlade koje mogu donijeti odluke koje će okončati problem uistinu svjesni problema?”, pitaju se u CitizenGo.


Brojne reakcije zbog progona kršćana

Napominju da je situacija toliko nepodnošljiva da je stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, mons. Silvano Tomasi, pozvao na intervenciju u cilju zaustavljanja tzv. “Islamske države”.

Podsjećaju da se i Papa Franjo osvrnuo na progonjene kršćane tijekom Velikog tjedna: “Svi moraju nastaviti duhovni hod intenzivne molitve, konkretnog sudjelovanja i materijalne pomoći u obrani i zaštiti naše braće i sestara, koji su progonjeni, prognani, ubijeni samo zato što su kršćani. Oni su današnji mučenici, i veoma ih je mnogo, možemo reći da su brojniji no u prvim stoljećima. Doista se nadam da međunarodna zajednica neće okrenuti pogled na drugu stranu.”

Asija Bibi: Pozvani smo slijediti učenje i i žrtvu Krista koji je raspet i za nas

“U tom okruženju, pakistanska kršćanka, Asija Bibi, nepravedno zatvorena i osuđena na smrt, svjedočanstvo je vjere, snage i nade dok iščekuje izvršenje smrtne kazne”, ističu i napominju da je za prošli Uskrs napisala: “Tijekom Pashe, Isus Krist nam daje primjer mira i praštanja.Pozvani smo slijediti učenje i i žrtvu Krista koji je raspet i za nas. On je oprostio krivcima, oprostio je svima sve. Na ovaj poseban dan, molim za sve kršćane u Pakistanu kako bi mogli živjeti i moliti u miru.”

CitizenGO u središte svojih aktivnosti stavlja progone, trpljenje i smrt naše subraće, progonjenih kršćana u diljem svijeta. Sudjelovali su u oslobođenju mlade sudanske kršćanke, Meriam Ibrahim. Sad se bore za oslobođenje Asije Bibi. Skupljaju potpise, sudjelovali su i u pripremi dokumentarnog filma pod naslovom “Sloboda za Asiju Bibi.” Danas će na Kongresu biti njegova premijera. Trajno podsjećanje Zapada na situaciju u kojoj se Asija Bibi nalazi, stvara međunarodni pritisak i tako odgađa izvršenje smrtne kazne, te daje dovoljno vremena za pravnu žalbu na sadašnju presudu. “Želimo dati glas svjedocima patnje kršćana u svijetu”, poručuju na kraju.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/citizengo-potpi ... ih-krscana

[EdgarFranjul]

Jednoga dana na crkvena je vrata pribijen plakat s natpisom:

»Da bismo svima udovoljili, sljedeće nedjelje organiziramo pohod svetoj misi za koji neće biti isprika.

U sakristiji će biti namještene postelje za sve one koji kažu: 'Nedjelja je jedini dan kad se mogu naspavati.'

Naručeni su udobni naslonjači za sve koji se tuže da su crkvene klupe tvrde i neudobne. Osigurali smo kapi za oči onima koji će doći izmučeni gledanjem televizije do u sitne sate.
Na ulazu će se dijeliti male čelične kacige onima koji misle da će im, kad dođu u crkvu, pasti krov na glavu. Topli pokrivači dijelit će se onima koji kažu da je crkva hladna, a ventilatori onima kojima je u crkvi prevruće.

Onima koji govore da u crkvu idu oni koji su izvan crkve najgori ljudi, bit će dostupan popis s rubrikama za označavanje.

Rodbina i prijatelji stizat će u pomoć gospođama koje ne mogu u isto vrijeme biti u crkvi i spremati objed.

Nevoljnima da daju milostinju dijelit će se kartoni s natpisom: 'Već sam dao milostinju.'
U jednoj od crkvenih lađa postavit će se nasadi cvijeća i stabala za one koji Boga traže samo u prirodi. Liječnici i medicinske sestre brinut će se za one koji se uvijek upravo i samo nedjeljom razbole. Onima koji ne čuju propovijedi, dijelit će se slušni aparati, a onima koji ne podnose buku, dijelit će se čepovi za uši.

Crkva će biti ukrašena božićnim zvjezdicama i vazmenim ljiljanima za one koji je uvijek posjećuju samo na ta dva blagdana.«