Zajedno za HR

[EdgarFranjul]

Lošo: O Bljesku i Oluji predavao sam u 16 država, više nas se cijeni vani


Prvi put nakon 2000. godine, odlučio sam doći na obilježavanje Bljeska i to u admiralskoj bijeloj svečanoj odori, poručio nam je admiral

Datum objave: 01.05.2015 | 19:47 Autor: Josip Senjak

Na današnji dan prije 20 godina krenula je vojno-redarstvena akcija Bljesak kada su hrvatske snage oslobodile područje zapadne Slavonije za manje od 32 sata. Tim povodom kontaktirali smo jednog od ljudi koji su sudjelovali u planiranju akcije, admirala Davora Domazeta Lošu, koji će, nakon dugo vremena, doći na obilježavanje akcije.

"Prvi put nakon 2000. godine, došao sam na obilježavanje akcije Bljesak, dakle nakon punih 15 godina. Naravno, ono što je bitnije, u admiralskoj bijeloj svečanoj odori, 20 godina nakon operacije Bljesak koja je u prvoj zamisli bila dio operacije Oluja", rekao nam je admiral.

Akcija se pripremala godinu i pol dana.


"Prva ideja i zamisao planirana je u listopadu '93., a u lipnju '94. i konkretizirana i operacionalizirana. Operacijom je prvi put u potpunosti primijenjena doktrina, iako je prije bilo elemanata, poznata kao upotpunjujuća bitka ili integrirano bojište s modularnom strukturom snaga. Na takav način Hrvatska vojska uvela je najsuvremeniju dokrinu koju su do sada primijenile samo SAD i Izrael. Zato je ta operacija trajala samo 32 sata. Pokazala je sposobnost da je u Hrvatskoj moguće, kasije i s Olujom, na strategijskoj razini promijeniti doktrinu, jer je Bljesak operacija taktičke razine, a bitna je razlika između strateške i taktičke operacije", rekao nam je Davor Domazet Lošo.

Admiral je tada obavljao dužnost načelnika Obavještajne uprave.

"Iz tog razloga znam da je ona bila iznenađenje za predstavnike međunarodne zajednice, a još više za srpsko političko i vojno zapovijedanje".

Dodao je kako je rat obuhvaćao veliko ratište koje je uključivalo i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te da je riječ o jednom ratu - za i protiv velike Srbije. Sve ostalo je, kako tvrdi, obmana.

"Srpsko vodstvo reagiralo je tajnim sastankom nakon Bljeska, dolazi do smjenjivanja kod Srba, ali na tom sastanku političkog vrha sve tri srpske države, kako su sebe nazivali, pod vodstvom Miloševića donijeli su odluku o rješenju problema u pozadini i da se ide prema kraju rata napadima na zaštićene enklave u BiH, dakle Srebrenica, Žepa, Bihać. To pokazuje koliko je jedna taktička operacija koja se izvede brzo i s jednim posve novim pristupom vođenju rata može ubrzati i političke odluke protivnika, u ovom slučaju tajnog sastanka političkog vodstva triju republika", otkrio nam je admiral.


Ponovio je da su se on i neki generali nakon 15 godina postrojili u svečanim odorama pred novom vrhovnom zapovjednicom, a nada se da će još svečanije biti za 5. kolovozoa.

"Sama činjenica da 15 godina nisam sudjelovao u operaciji Bljesak, iako sam obavljao sve bitne funkcije, ne samo ja, nego i drugi generali, govori da se mijenja odnos prema cjelokupnom hrvatskom Domovinskom ratu koji je temelj hrvatske države, sve drugo vraća nas u podjele. Temelj hrvatske države je Domovinski rat, u simbolično-paradigmatskom smislu to je operacija Oluja i Bljesak koji je planiran kao dio Oluje".

Tvrdi da je ovo početak jedne priče, jer su se, kako tvrdi, do sada sustavno donosile političke odluke koje su nas tjerale da se ne ponašamo pobjednički.

"Mnoge krize proizlaze iz nepobjedničkog ponašanja svih nas u Hrvatskoj. To nije trijumfalizam prema nikome, pa ni prema Srbima, to znači biti svjestan sebe i svjestan čina koji si učinio. Bljesak i poglavito Oluja činovi su dobra. Izvođene su po najsuvremenijoj doktrini, to su najčistije operacije u povijesti ratovanja. Prvi put Hrvatska vojska spriječila je genocid u zapadnoj Bosni, odnosno Bihaću".

Dodaje da u tom kontekstu treba mijenjati cijelu paradigmu prema Domovinskom ratu.

"U preambuli Ustava treba pisati: Temelj hrvatske države je Domovinski rat. Naučimo se pobjednički ponašati. U 16 zemalja sam predavao o Bljesku i Oluji, i onda vidite koliko nas cijene. Svi nas više cijene osim nas samih u Hrvatskoj", zaključio je admiral Davor Domazet Lošo razgovor za direktno.hr.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/13918 ... i-vani.htm

[EdgarFranjul]

NA 24. OBLJETNICI UBOJSTVA REDARSTVENIKA U BOROVU

Grabar-Kitarović: Mora se znati istina o Domovinskom ratu, ne možemo imati različito tumačenje o činjenicama koje su svima poznate

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović je na obilježavanju 24. obljetnice ubojstva dvanaestorice pripadnika vinkovačke Specijalne policije u Borovu istaknula da hrvatska javnost, svi njezini građani, a posebice mladi u školama moraju znati istinu o Domovinskom ratu te da ne može biti različitih tumačenja poznatih činjenica koje su potvrđene presudama međunarodnog suda.

“Ne možemo imati različito tumačenje o činjenicama koje su svima poznate i o kojima su stručni sud rekli i znanstvenici ali i međunaordna zajednica kroz presude svojih tribunala”, poručila je predsjednica Republike u subotu u Borovu, gdje je obljetnica obilježena zajedničkim protokolom državnih vlasti i braniteljskih udruga. Istaknula je kako su prihvaćanje činjenica, procesuiranje odgovornih za zločine kao i duboko poštovanje prema braniteljima iz Domovinskog rata temelji za suživot i primicanje mira.

“Iako je Domovinski rat dio povijesti, on je za nas izuzetno važan jer je odredio našu sadašnjost, ali i budućnost samostalne i suverene Hrvatske, punopravne članice Europske unije i NATO-a”, kazala je predsjednica Grabar Kitarović ocijenivši kako suverene i samostalne Hrvatske ne bi bilo bez žrtve hrvatskih branitelja.

Članovi Stožera za obranu Vukovara okrenuli leđa Ostojiću

Nakon nekoliko godina u kojima su braniteljske udruge bojkotirale državni protokol i počast ubijenim policajcima u Borovu odavale pola sata nakon predstavnika državne vlasti, ova je obljetnica obilježena zajedničkim protokolom branitelja i predstavnika državnih vlasti, što ne znači da podržavaju aktualnu vlast, nego su željeli da ova obljetnica prođe dostojanstveno. Podsjetimo i na to da je i predsjednica na obilježavanju ove obljetnice, pa je zasigurno i to imalo utjecaja, s obzirom na činjenicu da je branitelji podržavaju.

Obilježavanju obljetnice ubojstva vinkovačkih policajaca nazočili su i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora saborski zastupnik Damir Tomić, izaslanik predsjednika Vlade potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić te mnogi drugi, među kojima i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Svi oni su do spomen obilježja u središtu Borova došli u hodnji od ulaska u mjesto, predvođeni hrvatskim braniteljima i ratnim stradalnicima Domovinskog rata.

Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić poručio je srbijanskim vlastima da omogućavanjem suđenja krivcima za ubojstvo policajaca u Borovu imaju priliku dokazati svoj europski put. “I to je jedino ispravno što mogu napraviti”, ustvrdio je Ostojić rekavši kako nigdje u svijetu policijske snage ne miruju kada izgube svoga pripadnika.

“Krivci se moraju privesti, a tako će to biti i ovdje u Hrvatskoj”, poručio je Ranko Ostojić, kojemu su, dok je govorio, nazočni članovi Stožera za obranu Vukovara okrenuli leđa. Ovakav postupak ne čudi, s obzirom da aktualna vlada i dalje nema razumijevanja za branitelje, a nije se proslavila niti kada je ćirilica u pitanju jer ne odustaje od uvođenja ćiriličnih ploča u Vukovaru.


‘Zajedno s predsjednicom potrudit ćemo se da se prekine praksa razjedinjavanja hrvatskog naroda’

Izrazivši sućut obiteljima ubijenih policajaca, izaslanik predsjednika Sabora Damir Tomić rekao je obraćajući se okupljenima kako je pogibija policajaca u Borovu bila nagovijestila da će bitka za samostalnost i slobodu Hrvatske biti teška i krvava. “Njihova hrabrost i žrtva postali su poticaj mnogim mladim ljudima”, kazao je Tomić istaknuvši kako se danas slavi slobodna Hrvatska, ustrojena na vladavini prava, Hrvatska koja jamči građanske i vjerske slobode i ravnopravnost svim građanima.

Govorio je i predsjednik vinkovačke Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata “Krpelj” Stevo Culej založivši za jedinstvo hrvatskog naroda. “Mi koji smo tu, zajedno s predsjednicom potrudit ćemo se da se prekine praksa razjedinjavanja hrvatskog naroda po političkim, ideološkim ili stranačkim podjelama”, poručio je Culej rekavši kako hrvatski branitelji nisu sljedbenici niti fašista niti antifašista već su izrasli iz stvaranja hrvatske države i Domovinskog rata kao i žrtve koje su pale za hrvatsku slobodu.

Svijeće i vijenci za ubijene policajce

Podno spomen obilježja vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji i rodbine ubijenih policajaca te brojna državna i druga izaslanstva dok je molitvu molio vojni ordinarij, mons. Juraj Jezerinac.

Policajci Stjepan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.) ubijeni su iz zasjede 2. svibnja u Borovu, nakon što su u noći s 1. na 2. svibnja 1991. godine dvojicu njihovih kolega, tijekom redovite ophodnje, u Borovu zarobili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi. U napadu je ranjeno 23 policajaca.

U vinkovačkoj Župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica nakon koje su na stadionu HNK “Cibalia” započele atletske utrke u okviru Memorijala dvanaest redarstvenika u sklopu kojega se održava niz sportskih natjecanja.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/foto-grabar-ki ... ma-poznate

[EdgarFranjul]

NITKO OD NAS NEMA PRAVO NA APATIJU I PASIVNOST


Dovoljno je pogledati tko danas u Hrvatskoj ima kapital, tko drži medije da bi vrlo brzo uvidjeli da to nisu hrvatski nacionalisti. Nisu hrvatski nacionalisti ti koji su pokrali hrvatsku državu, kako to tvrde neki medijski plaćenici s ciljem da Hrvatima ogade vlastitu državu, pokrala su je upravo djeca komunizma i Jugoslavije, ostatci udbaških i komunističkih struktura.

Radovi ukoričeni u knjizi „Hrvatska u žrvnju Jugosfere" nastajali su posljednjih 6 godina. Knjiga iz te perspektive nužno ima dijelom kroničarski karakter i na neki način predstavlja dokument vremena u kojemu je nastajala. No, veći dio knjige nije puke dnevnopolitičke prirode, nego nastoji političku i društvenu situaciju promatrati dijakronijski odnosno u povijesnom slijedu. Jer, gotovo čitava suvremena povijest hrvatskog naroda zapravo se može sažeti u naslov ove knjige: Hrvatska u žrvnju Jugosfere, pri čemu pojam „Jugosfera", koji je novijeg datuma, treba tumačiti ekstenzivno kao nazivnik za sve ideje i geopolitičke projekcije koje su Hrvatsku vidjele ili vide u jugoslavenskim odnosno balkanskim okvirima. Suvremena povijest hrvatstva zapravo je povijest borbe za slobodu, koju je za hrvatski narod moguće ostvariti jedino u samostalnoj državi, a protiv jugoslavenstva koje je negacija hrvatstva, negacija slobode.

Sva povijest Hrvatske od 1991. do danas pokazuje da smo 1991. postigli oslobođenje, ali ne i potpunu slobodu. Oslobođenje je, naime, jednokratan čin - oslobođenje u trenutku otpora protiv nasilja mogu postići i narodi koji ne znaju što je sloboda -, a sloboda je trajno stanje, trajan napor da se postigne taj najuzvišeniji životni oblik. To je, međutim, koliko god nas frustriralo, zapravo psihološki i sociološki shvatljivo: naime, put od velikih nesloboda do velikih sloboda dugačak je i trnovit. Narod koji je navikao na neslobodu, koji je diktatura pretvorila u roba, taj se narod boji slobode i nije rijetko da nakon oslobođenja traži novoga gospodara kojemu će predati svoju slobodu. A upravo to se je zbog pomanjkanja iskustva državništva dogodilo hrvatskom narodu 2000., uz tu razliku što on svoju slobodu nije predao čak ni novome gospodaru, nego starome gospodaru u ponešto recikliranom kvazieuropskom izdanju. Posve logično, nakon što su vlast preuzeli oni koji nisu željeli hrvatsku državu i koji su svoje karijere gradili u vremenu dok su se lomila rebra hrvatskih studenata, kola su morala krenuti nizbrdo. Ti ljudi ako i ne mrze hrvatsku državu, a ima i onih koji ju istinski mrze, prema njoj su posve emotivno indiferentni.

Na žalost, nisu indiferetni i prema hrvatskoj kuni, iako su je svojedobno nazivali fašističkom valutom, pa ju od 1994. do danas nemilosrdno trpaju u svoje dobro skrivene džepove, banke i trezore. Dovoljno je pogledati tko danas u Hrvatskoj ima kapital, tko drži medije da bi vrlo brzo uvidjeli da to nisu hrvatski nacionalisti. Nisu hrvatski nacionalisti ti koji su pokrali hrvatsku državu, kako to tvrde neki medijski plaćenici s ciljem da Hrvatima ogade vlastitu državu, pokrala su je upravo djeca komunizma i Jugoslavije, ostatci udbaških i komunističkih struktura.

Tek nakon što ti ljudi uklone iz pozicija iz kojih mogu upravljati hrvatskom budućnošću bit će moguće hrvatsku državu graditi kao slobodnu državu slobodnih ljudi. Jer, svi bitni hrvatski problemi, a što se u knjizi dokazuje, i politički i kulturni i gospodarski i pravni i dr. vuku svoje korijene iz jugoslavenskog vremena.

Posljedice jugoslavenstva

Korupcija je u Hrvatskoj do 1918. godine bila zanemariva pojava, a svi vidimo do koje je mjere danas hipertrofirala. Stanje u upravi također je proizvod jugo-socijalističke politike stvaranja izmišljenih radnih mjesta. Nedjelotvorno pravosuđe – a bez neovisnog i samostalnog pravosuđa u državi ništa ne može funkcionirati - još je jedan proizvod bivšeg sustava u kojemu su se zakoni shvaćali kao sredstvo za uništavanje političkih protivnika. Nepotrebni (para)fiskalni nameti i suluda birokracija koja uništava poduzetnički duh i kreativnost naslijeđe su nedjelotvorne socijalističke ekonomije iz bivšeg režima koja se je mogla kako tako održavati isključivo zahvaljujući bespovratnim kreditima zapadnih zemalja.

Negativna selekcija koja protežira uhljebe, klimavce i puzavce bez vlastita mišljenja, relikt je komunističke uravnovilke u kojoj je mediokritetstvo bilo najpoželjnija osobina. Bez uklanjanja jugoslavenskog i komunističkog naslijeđa, nemoguć je, dakle, i ekonomski oporavak Hrvatske. Stanje u ekonomiji samo je logična posljedica stanja duha i duhovne okupacije u kojoj se Hrvatska nalazi.

No, da se sve ne bi svelo samo na kritiku, samosažaljenje i bugarenje, koji u Hrvatskoj često poprimaju oblike kolektivnog mazohizma, želim reći da uza sve loše stvari u Hrvatskoj su se dogodile i mnoge promjene koje ulijevaju nadu i optimizam.

Za početak treba poći od činjenice da zaista „Imamo Hrvatsku!". Ona, doduše, nije obuhvatila sve povijesne hrvatske zemlje i nije uređena onako kako bi svi dobronamjerni Hrvati htjeli, ali ona postoji kao okvir i kao poluga za daljnji razvitak hrvatskog naroda. I najgore uređena Hrvatska bolja je od najbolje Jugoslavije budući da je Jugoslavija moguća jedino kao nasilje i diktatura, kao negacija hrvatstva. Sadašnji povijesni trenutak trebamo promatrati tek kao malu točkicu u povijesnom slijedu stoljeća i tisućljeća, a kakva će situacija biti u Hrvatskoj u budućnosti ovisi velikim dijelom o nama samima. Mogu velike sile imati ovakve ili onakve geopolitičke i geostrateške planove, no protiv složnog naroda nikakve geopolitičke jednadžbe ne mogu u konačnici polučiti uspjeh.

Već je spomenuto da je obračun s jugoslavenskim i komunističkim naslijeđem nužan preduvjet za oporavak i razvoj Hrvatske na svakom koraku. Mišljenja sam da je taj obračun već započeo, no na žalost ne iz Hrvatske, nego izvana zbog promijenjene geopolitičke situacije u Europi. Naime, rat u Ukrajini otvorio je pitanje kako će se u budućnosti geopolitički pozicionirati Srbija: hoće li pristupiti europskim integracijama ili će se, kao zemlja koja tradicionalno gaji dobre odnose s Rusijom, odlučiti za euroazijski blok. Ako Srbija odabere svrstavanje uz Rusiju posve je jasno da pada projekt „Zapadni Balkan" i da će zapadne sile u tom slučaju učiniti sve da uklone iz političkih položaja u Hrvatskoj projugoslavenske kadrove, iako su se njima posljednja dva desetljeća koristile u obračunu s hrvatskim suverenitetom. Poslije izdaje izdajica, naime, više nije potreban.

Promjena na Pantovčaku, a upravo je Pantovčak posljednjih 15 godina bio glavno jugoslavensko mrijestilište, kao i kazneni postupak protiv udbaša Njemačkoj, daju naslutiti da su zapadne sile odustale od dominantno britanskog projekta „Zapadni Balkan" i da sve ide prema tome da se afirmira američki koncept koji bi u sadašnjim okolnostima značio da Hrvatska postaje svojevrsno predziđe Zapada prema ruskoj sferi utjecaja. Niti drugi, američki koncept, nije za Hrvatsku idealan, štoviše, no kad je čovjek u paklu mora tražiti mjesto gdje je manje vruće, tako da nesumnjivo predstavlja manje zlo od projekta Zapadni Balkan.

Loša demografska slika

Sadašnje povlaštene strukture zasigurno ne će pasti bez „ispaljena metka". U narednom vremenu možemo stoga očekivati kako će putem svojih medija kao na pokretnoj traci proizvoditi izmišljene „ustaše" i „fašiste" u Hrvatskoj, budući da su ti izmišljeni „ustaše" i „fašisti" najbolji prijatelji bivših komunista i Jugoslavena jer bez njihova postojanja ne mogu opravdati svoju anakronu političku platformu te svoje pozicije i sinekure. No, tu se zapravo radi o posljednjim trzajima jedne protupovijesne i zločinačke ideje i političke prakse. Mišljenja sam da će se kroz pet, deset, najviše 15 godina okolnosti u Hrvatskoj stubokom promijeniti i da će čak i predstavnicima lijeve političke misli Hrvatska morati postati neupitnost. Ne će im pomoći difamiranje političkih protivnika kao fašista niti uzgajanje ustaških zmija. Vrijeme njihova terora neupitno prolazi.

U perspektivi gledano najveći problemi Hrvatske zapravo su loša ekonomska situacija i zabrinjavajuća demografska slika. U Hrvatskoj je nužna demontaža nedjelotvorne socijalističke ekonomije i izgradnja zdravoga socijalno-tržišnog gospodarstva. Potrebno je donijeti strateški program demografskog oporavka jer je jasno kako su svi drugi planovi izlišni ako nas u budućnosti ne bude. I najzad potrebno je spriječiti zločin daljnjeg iseljavanja mladih ljudi iz Hrvatske jer bi svakome razumnom čovjeku trebalo biti jasno kako je riječ o pojavi koja uništava hrvatsku budućnost u svakom pogledu.

Iduća Vlada morat će stoga na vlast doći s gotovim ekonomskim i drugim strateškim programima jer bi još jedan izgubljeni mandat u ekonomskom i demografskom pogledu značio katastrofu za hrvatsku budućnost. U ekonomski i demografski oporavak treba uključiti brojno hrvatsko iseljeništvo koje ima ogroman politički, lobistički, kulturni, demografski i gospodarski potencijal. Na vanjskopolitičkom planu mišljenja sam da se Hrvatska treba pozicionirati kao srednjoeuropska i mediteranska zemlja, te se što snažnije povezati sa zemljama tzv. Višegradske skupine. Bilo kakva jugoslavenska orijentacija za Hrvatsku je pogubna. K tome, na vanjskopolitičkom planu političke strukture morat će poduzeti snažnu diplomatsku inicijativu kako bi se poboljšao položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, ne samo zato što je povijesno riječ o hrvatskoj zemlji, nego i zato što bi nestanak Hrvata iz tih područja perspektivi ugrozio i opstanak Hrvatske u sadašnjim granicama.

Kulturni rad

Situacija u Hrvatskoj jest loša, no nitko od nas nema pravo na apatiju i pasivnost. Pred žrtvom jednoga Zvonka Bušića, koji je za Hrvatsku odrobijao više od 32 godine u američkim kazamatima, mora ustuknuti svaka pasivnost i svaka apatija. Trebamo se riješiti defetizma i vratiti vjeru u vlastite snage; potreban nam je pobjednički, a ne gubitnički mentalitet. Samo s pobjedničkim mentalitetom moći će doći do potrebnih promjena. Narodi koji imaju pobjednički mentalitet, ponosni narodi, i ekonomski su uspješniji.

Pritom je bitno naglasiti da u tim promjenama možemo sudjelovati ne samo uključivanjem u rad političkih stranaka. Svim velikim promjenama prethodio je dugotrajan i sustavan rad na političkoj i kulturnoj izgradnji jezgri koje su postale žarištima kasnijih političkih promjena. Nikada promjene nisu inicirale mase, nego uže skupine međusobno povezanih politički izgrađenih pojedinaca. Lijevo-jugoslavenska strana mnogo je bolje shvatila važnost kulturnog rada i savjet talijanskog marksista Antonija Gramscija kako prije osvajanja političke vlasti trebaju nametnuti svoju kulturnu hegemoniju, svoj duh vremena i zauzeti institucije. U retrospektivi gledano vidimo da su i naši domaći štovatelji propale nakaze od države vrlo savjesno primijenili tu metodologiju, pa tako danas nema važnije institucije u kojoj ne vode kolo, nadamo se ne i zadugo.

U nametanju svojih ideja kao glavno sredstvo pritom su koristili medije, iz čega proizlazi nedvosmisleni zaključak da je prijeko potrebno formirati jake nacionalne medije koji su u današnjem vremenu sve veće važnosti tzv. meke sile od strateške važnosti za nacionalnu sigurnost. Narodom je moguće manipulirati samo u stanju medijskog mraka i cenzure, kada bi se narodu mogla reći istina zdrav narodni duh vrlo bi brzo vidio tko su mu prijatelji, a tko neprijatelji. Istina oslobađa. A narod koji je istini, složan, samosvjestan narod, narod koji je spreman na žrtvu i koji sam želi odlučivati o svojoj budućnosti, koji poštuje svoju povijest i kulturu, nije moguće uništiti.

Davor Dijanović/Hrvatsko slovo/hkv.hr

< « » >
http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=13

[EdgarFranjul]

S. Lang: Hrvatski nacionalni blagdani

Objavljeno: 12. svibnja 2015.

Naša, vaša i njihova Hrvatska

U današnjem svijetu ima mnogo država, ali mali broj među njima imaju nacionalne blagdane. Većina država ima dan nezavisnosti, od prethodne vlasti (obično imperijalne ili kolonijalne) i tada obično zahvaljuje prethodnim vođama i generacijama na žrtvama i pobjedama na putu do slobode države. To su državni, a ne nacionalni blagdani. Ima i država koje, kao Australija ili Novi Zeland, slave bitke na drugome kraju svijeta (bitka u Galipolju u Turskoj) kada su pokazale da imaju vlastitu vojsku kojom se mogu koristiti u ratovima za obranu ili agresiju. Ni to nisu nacionalni blagdani. Težnja za slobodom temeljni je smisao stvaranja čovjeka, obitelji, naroda i države.

Nije lako ostati slobodan kao pojedinac u obitelji, narodu i državi. Bog je dao slobodu kao temeljnu snagu ljudima i pozvao ih od prvoga dana da u uvijek čuvamo i gradimo slobodu, pojedinačno i zajednički. Na putu i u odgovornosti za slobodu može se posrnuti, od svakodnevnih pogrešaka do velikih tragedija. Svako jutro molim se za slobodu, da očuvam što je stvoreno u mom životu, obitelji, narodu i državi. Na kraju dana pitam se jesam li taj dan živio dostojno slobodi koju mi je Bog dao, što sam pogriješio, što treba promijeniti i kome se ispričati. Hrvatski narod već više od tisuću godina slavi svoje vjerske blagdane, a slavit će ih i u budućnosti. Međutim sve do BlagdaniNacionalni blagdani obuhvaćaju cijeli narod, obitelji i pripadnike toga naroda u cijelom svijetu. Oni objedinjuju cjelokupno sjećanje na stoljetnu patnju i zalaganje za slobodu, kao i odgovornost svakoga da dalje stvara slobodu, danas i za budućnost. Nacionalne blagdane slave narodi koji su ostvarili slobodu, svjesni su te odgovornosti pojedinačno i grade vlastite državesamostalnosti i obrane Hrvatske Hrvati nisu imali nacionalne blagdane, poput Izraela, Dana zahvalnosti u SAD-u, Francuskoj i nekim drugim državama.

Nacionalni blagdani obuhvaćaju cijeli narod, obitelji i pripadnike toga naroda u cijelom svijetu. Oni objedinjuju cjelokupno sjećanje na stoljetnu patnju i zalaganje za slobodu, kao i odgovornost svakoga da dalje stvara slobodu, danas i za budućnost. Nacionalne blagdane slave narodi koji su ostvarili slobodu, svjesni su te odgovornosti pojedinačno i grade vlastite države. Na nacionalne blagdane imaju pravo oni narodi koji su izborili, čuvaju i razvijaju svoju slobodu. Nacionalni je blagdan poseban osjećaj, svijest o pripadnosti, poštivanje žrtava prošlosti, zahvalnosti Bogu i spremnosti da se dalje stvara sloboda. Na taj dan nema razlike između predsjednika države, vojske, bogatih, svećenika i svakoga pojedinca. Na taj dan kao da smo svi došli na izvor slobode, vlastitoga smisla, da se napijemo najplemenitijih iskustva naših predaka koji su teško, patnjom, vjerom, znanjem, umjetnošću i djelima gradili izvor iz kojega pijemo i da osjetimo u sebi snagu da kažemo: 'Ja sam slobodan čovjek i živjet ću stvarajući slobodu'.

Ponekad vlasti, baš u državama koje doista nisu slobodne, nameću narodu da slavi trenutačnu političku vlast, vojno maršira pred njima, klanjajući se vlasti, a odvajajući se od naroda i slobode.

Hrvatski nacinoalni blagdan – ujedinjenje svih Hrvata

Ja sam Hrvat, sa židovskim nasljeđem. Kao Židov nosim tisućljetno iskustvo vjere, odgovornosti i zalaganja za slobodu, od Adama do neposrednih predaka. Kao Hrvatu, u meni je duboki osjećaj predivne slobode Dubrovnika. Dubrovačke zidine pružile su mogućnost Hrvatima da grade ljepotu, slikaju, vjeruju, istražuju i budu slobodni ljudi među prvima u svijetu. Sloboda je moj smisao kao vjernika, znanstvenika i čovjeka. Ipak, tek u vrijeme stvaranja i obrane Hrvatske postao sam slobodniji nego ikada prije. Sve povijesno nasljeđe i dnevno zalaganje za slobodu, pretvorilo je Hrvatsku u slobodan narod i državu.

Da bude sasvim jasno, hrvatsku su slobodu kroz stoljeća mukotrpno i hrabro stvarali svi pripadnici hrvatskoga naroda, bez obzira na spol, sob, struku i mjesto života, uključivši sve hrvatske iseljenike. Isto tako, naša sloboda nije ostvarena pobjedom nad nekim, već mukotrpnim zalaganjem, stradanjem i upornošću hrvatskoga naroda. Ne samo što ne slavimo pobjedu nad nekim, već i neprijatelje smatramo Božjim bićima i želimo što prije obnoviti mir i suradnju. Spadam u Hrvate vjernike i znam da nas je Isus pozvao da se okupimo i stvorimo, ne bilo kakvu već jaku i dobru hrvatsku državu. Kao znanstvenik nesumnjivo znam da mala država u istinskome smislu može biti jača od bilo koje velesile povijesti.

Kao hrvatski branitelj proživio sam ujedinjavanje hrvatskih plemena u hrvatski narod, i danas svaki od nas kad se predstavlja, treba reći da je Hrvat-Slavonac, Hrvat-Zagorac, Hrvat-Dalmatinac, Hrvat-Židov, Hrvat-Srbin. Više Hrvati nisu podijeljeni na plemena, ni nacionalno ni teritorijalno. Hrvati su suvereni narod u Hrvatskoj i zajedno s Bošnjacima i Srbima u Bosni i Hercegovini. VukovarPozivam hrvatske institucije znanja, umjetnosti i ljudskih prava da iskažu istinski vječni blagdan ujedinjenja svih Hrvata u Vukovaru, koji se dogodio 18. studenoga 1991. godine. Molim i tražim od trenutačnih političara i imenovanih predstavnika izdvojenih Srba da se prestanu igrati statistikom, da se prestanu oslanjati na statistiku i pridruže velikom danu ujedinjenja Hrvata.Više nema hrvatskih iseljenika. Oni su danas, Amerikanci, Kanađani, Australci, ali i dio hrvatskoga naroda. Oni su svojim radom izborili sva prava u njihovoj današnjoj zemlji, ali i ostali dio današnje, slobodne Hrvatske. tijekom stoljeća Hrvatska je pokrivena mjestima nepravednih progona i stradanja.

Ne postoji hrvatska obitelj koja ne nosi sjećanje na progon i stradanje. Ali u Vukovaru, na Ovčari, razdvojena, progonjena, pljačkana, protjerana hrvatska plemena postala su ujedinjeni hrvatski narod koji je izrazio spremnost da zajednički podnese sve patnje, obrani i oslobodi cijelu Hrvatsku, poveže sve Hrvate i stvara budućnost jake hrvatske države. Za mene je Vukovar/Ovčara Memorijal i vječna odgovornost za sva stradanja Hrvata tijekom povijesti. Uz postojeći spomen-dom na Ovčari, treba dodati i povijesni prikaz hrvatskoga stradanja. Ovdje želim istaknuti i pravu istinu: da u zadnjem ratu Vukovar nikada nije ni pao. Pred Vesnom Škare Ožbolt, gdje sam i sam bio, general Jacques Klein preuzeo je vlast od Branka Borkovića - Mladoga Jastreba.

Razdoblje između toga vrijeme je barbara. Protestiram na statistički popis stanovnika u Hrvatskoj, koji nije mene i milijune Hrvata diljem svijeta prikazao kao Vukovarce. Nema nijednoga grada na svijetu koji nije više hrvatski nego Vukovar. Ovo je prava istina o Vukovaru. Već godinama ugledni Hrvati ne dolaze na obilježavanje ovoga velikog hrvatskog blagdana. Pozivam hrvatske institucije znanja, umjetnosti i ljudskih prava da iskažu istinski vječni blagdan ujedinjenja svih Hrvata u Vukovaru, koji se dogodio 18. studenoga 1991. godine. Molim i tražim od trenutačnih političara i imenovanih predstavnika izdvojenih Srba da se prestanu igrati statistikom, da se prestanu oslanjati na statistiku i pridruže velikom danu ujedinjenja Hrvata.

Hrvatski nacionalni blagdan – Dan domovinske zahvalnosti

Petoga kolovoza 1991. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman, kada je uzdigao hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi, stisnuo je šake i uzdigao pogled prema nebu, u nijemoj zakletvi cijeloj hrvatskoj povijesti i odgovornosti za budućnost na istinskom početku svehrvatske slobode. Zato je odlučio da taj dan nazove Danom domovinske zahvalnosti. To je dan koji trebaju slaviti sve hrvatske obitelji u svijetu. Na taj dan najstariji i najmlađi član obitelji trebaju izvjesiti hrvatsku zastavu.

Navečer se cijela obitelj treba okupiti na hrvatskoj večeri, od najmlađih do najstarijih. Stariji trebaju zahvaliti svima za stvaranje Hrvatske, mlađi govoriti o učenju, a mladi, danas najodgovorniji, progovoriti o danas najtežim pitanjima obitelji i zemlje te kako ih rješavati. Hrvatska večera jednaka je svugdje na svijetu, neka ju razrade naši turistički stručnjaci. Može se pozvati i prijatelja obitelji. Predsjednica poziva krug javnih osoba (ne samo političkih) i oni imaju istu večeru.

Na kraju

Postojao je i blagdan nezavisnosti, ali on je birokratski razoren. Sada si je politika uzela opasna prava u razaranju hrvatskih nacionalnih blagdana. Premijer Milanović mora shvatiti da ovi blagdani ne pripadaju ništa više njemu, nego tek rođenome djetetu. Uzeo si je za pravo da o tome razgovara s nekoliko generala, a Domovinsku zahvalnost i ne spominje. On tako malo zna o obrani Hrvatske, 'Oluji' i Domovinskoj zahvalnosti, da me to plaši.

'Oluja' je bila vojno-redarstvena akcija oslobođenja Hrvatske. Kao takva, ona je vrh piramide hrvatske borbe za slobodu, borbe za hrvatsku državu. Niti se nju može odvajati od povijesti, niti vojnike od naroda. Posebnost 'Oluje' je i u tome što je ona provedena i zato da bi se spriječio genocid nad Bošnjacima u Bihaću, gdje bi vjerojatno bilo nekoliko puta više žrtava nego u Srebrenici.

Iznio sam svoja razmišljanja o hrvatskim blagdanima. Pozivam da se makne politika iz onoga što joj ne pripada. Pozivam i narod da se ne odreknu ni slobode ni blagdana. Neka hrvatski ljudi znanja i narod zajedno rasprave i odluče o hrvatskim blagdanima, a Milanović neka sluša, služi i poštuje.

dr. Slobodan Lang
Hrvatski tjednik

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... gdani.html

[EdgarFranjul]

PRIOPĆENJE UHDDR Rijeka: Vraćanje proslave Dana državnosti 30. svibnja !


30. svibnja 1990. doista je, ponovno rođena hrvatska država

15.05.2015. 19:47

Braniteljski Portal

HRVATSKI BRANITELJI

Udruge proizašle iz domovinskog rata u subotu, 30. 05. 2015. g. na igralištu NK Riječine u Dražicama, s početkom u 20 sati, organiziraju prigodni program u povodu dvadeset i pete obljetnice svečane konstituivne sjednice Hrvatskoga sabora.

Upravo na tom mjestu u Dražicama 30.05.1990. održan je veliki svenarodni skup na kojem su se spontano okupilo između deset i petnaest tisuća ljudi, koji su slavili taj povijesni trenutak.

Četvrt stoljeća kasnije našim skupom ponovno ćemo pokazati kako su hrvatski branitelji uz narod i kako je narod uz hrvatske branitelje.

U prvom dijelu programa prisjetiti ćemo se važnijih društveno političkih događaja iz tog vremena, a u drugom zabavnom dijelu nastupiti će Marko Perković Thompson.

Osim navedenoga prisjećanja na jedan od najvažnijih datuma u suvremenoj hrvatskoj povijesti, cilj nam je podržati inicijativu koju su već pokrenule razne društvene skupine a to je

Vraćanje proslave Dana državnosti 30. svibnja !

Kao što vam je poznato 30. svibanj je do 2002.g bio slavljen kao glavni nacionalni blagdan. Odlukama Koalicijske vlasti nakon 3. siječnja 2000. Dan državnosti premješten je sa 30. svibnja na 25. lipnja.Opravdanje za tu neshvatljivu odluku pronađeno je u okolnosti što je Sabor 25. lipnja 1991. usvojio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, koja je, da apsurd bude potpun, istog dana zamrznuta na tri mjeseca. Samim time 25. lipanj 1991. ne može biti Dan državnosti.

Zadržati ću se na još nekim razlozima zbog kojih mislimo da se Dan Državnosti ponovno treba slaviti 30. svibnja.

30. svibnja 1990. doista je, ponovno rođena hrvatska država i u toj je državi počeo proces obnove europske parlamentarne demokracije, nakon godina totalitarizma. Dolazak sudionika Sabora na Trg bana Josipa Jelačića, na kome se okupilo 200 tisuća ljudi koji su tome svjedočili, kao i opće oduševljenje koje se proširilo diljem domovine, pa tako i u našem kraju, tome su najbolja potvrda.

Saborski govor Franje Tuđmana 30. svibnja 1990. bio je državnički govor, nadahnut idejama europskog humanizma. Konačno, bio je to govor odlučna, državnika svjesnog očekivanja hrvatskoga naroda, da stvori demokratsku hrvatsku državu. U tome je nakon osam godina vojnih i diplomatskih napora uspio.

Koalicijska vlast nakon 3. siječnja 2000.g nizom poteza je pokazala kako se posvetila uklanjanju simboličkih obilježja hrvatske državnosti, primjerice ukidanjem predsjedničke garde, i Oltara domovine, dok je naziv Hrvatski državni sabor promijenjen u Hrvatski sabor.


Potom su nastavili s ishitrenim promjenama državnih blagdana i povijesnim revizionizmom. Osim što je promjenom nadnevka obilježavanja Dana državnosti falsificirana povijest, istovremeno je uveden još jedan blagdan s istom svrhom - Dan neovisnosti kao poseban blagdan i neradni dan, koji se slavi 8. listopada.Djeljenje prvotnog Dana državnosti na dva blagdana Dan državnosti i Dan neovisnosti značilo je unošenje konfuzije među narod kojem više nije bilo jasno što koji blagdan predstavlja.

Stoga još jednom pozivamo na povratak 30. svibnja kao jedinog istinskog nadnevka Dana državnosti koji je bio blagdan široko prihvaćen i obilježavan među hrvatskim pukom.Ne postoji niti jedan racionalni razlog da se u našem društvu ta tradicija ne obnovi.

Predsjednik UHDDR Rijeka

Mile Biondić
- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... iHOnv.dpuf

[EdgarFranjul]

Izaslanica predsjednice: 'U Hrvatskoj ne postoji fašizacija društva'

Objavljeno: 23. lipnja 2015.

Izaslanica predsjednice: 'Fašizacija društva u Hrvatskoj se izmišlja kao povod i opravdanje za obračun s političkim neistomišljenicima"'


Pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i u organizaciji udruge Hrvatski obredni zdrug Jazovka danas je organiziran pohod na mjesto gdje su pronađeni ostaci 447 žrtava koje je partizanska vojska nakon ulaska u Zagreb u svibnju 1945. odvezla iz zagrebačkih bolnica, te bez suđenja smaknula i bacila u jamu Jazovku kod Sošica.jazovka625

Izaslanica predsjednice Bruna Esih kazala je da se u Hrvatskoj ne provodi i ne postoji fašizacija društva već se ona izmišlja kao povod i opravdanje za obračun s političkim neistomišljenicima. - Mi ovdje i na drugim stratištima svoga naroda ne žalimo za propalim državnim tvorevina koje god one bile, jer svoju državu imamo i ona je dovoljno velika da bude dom svih onih koji je vole i poštuju - kazala je Esih.


Istina, samo istina oslobađa nas i straha i laži

Kazala je da od 2000. godine, kada je ukinuta Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, koja je dotad utvrdila postojanje ostataka 447 žrtava, niti jedna državna institucija nije preuzela njezinu misiju i zadatak. Smatra da na istini treba ustrajati jer je preduvjet za bolju budućnosti i prestanak manipulacije mrtvima. Predsjednik Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka Boris Prebeg kazao je da se i danas "veliča Tito, jugoslavenstvo, zvijezda petokraka i drugi simboli pod kojima se ubijalo bez suda i zakona".

- Istina, samo istina oslobađa nas i straha i laži. Istina u kojoj priznajemo zlo i zločine s bilo koje strane i od bilo koga. Jedino takva istina može nas voditi u bolju budućnost u kojoj možemo biti mirotvorci i graditelji boljeg i ljepšeg svijeta - kazao je u propovijedi varaždinski biskup Josip Mrzljak. Naglasio je da su "iznad ove jame Jazovke u kojoj su mnogi naši nevini završili svoj ovozemaljski život mučeničkom smrću".

Ivica Kristović
vecernji.hr

http://www.hkv.hr/vijesti/jugo-ostavtin ... ustva.html

[EdgarFranjul]

veterani pozivaju

Za Milanovića su Hrvatsku branili nepismeni, pokažimo koliko nas ima

Veterani hrvatskih gardijskih postrojbi i specijalne policije očekuju da će branitelji iz Hrvatske i pripadnici HVO-a stati rame uz rame i počastiti Knin svojim dolaskom

Datum objave: 24.06.2015 | 18:16 Autor: H/ib

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP) i Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata priopćili su u srijedu kako su ponosni na odluku svoga suborca Marka Perkovića Thompsona da koncert povodom obilježavanja 20. godišnjice Oluje održi u Kninu.

"Thompson je već pokazao želju da se zajedništvo vrati među Hrvate kada se odazvao na skup zajedništva '100% za Hrvatsku', održanog 2. svibnja ove godine na glavnome zagrebačkom trgu", stoji u njihovu priopćenju u kojemu se ističe kako je Thompson "tim potezom još jednom izrazio težnju za zajedništvom braniteljske populacije i hrvatskog naroda, kao i potrebu da se Knin, kao simbol pobjedničke akcije Oluje, stavi u središte proslave jubilarne 20. godišnjice Oluje".

Ističe se da Knin, kao jedan od ključnih žarišta Domovinskog rata, zaslužuje veličanstvenu proslavu i odavanje priznanja svim braniteljima koji su sudjelovali u njegovom oslobađanju i podsjeća da je postavljanje zastave na kninskoj tvrđavi postalo simbol pobjede nad agresorima, a grad, koji je od kolovoza 1990. bio u rukama pobunjenog srpskoga stanovništva, konačno je vraćen u ruke hrvatskog naroda 5. kolovoza 1995. godine

"Budući da je toga dana među braniteljima, ali i čitavim hrvatskim narodom, vladalo neraskidivo zajedništvo i osjećaj ponosa na hrvatski narod, najbolji način za proslavu 20. obljetnice oslobođenja Knina upravo je vraćanje tog istog osjećaja zajedništva i pokazivanje jedinstva hrvatskog naroda. To možemo napraviti tako da svi stanemo rame uz rame i okupimo se u Kninu na jedan od najvažnijih datuma u hrvatskoj povijesti", navodi se.

Veterani hrvatskih gardijskih postrojbi i specijalne policije očekuju da će branitelji iz Hrvatske i pripadnici HVO-a koji su branili hrvatsku državu zajedno s našim braniteljima "stati rame uz rame i počastiti Knin svojim dolaskom kako bi se i sam grad zahvalio svojim spasiteljima".

"Danas, kada se domoljube naziva primitivcima te kada premijer izjavljuje da su Hrvatsku branili samo sirotinja i nepismeni, trenutak je da ponovno pokažemo svoju snagu i dovedemo Hrvatsku do pobjede u miru. Zajedništvo nas je dovelo do pobjede u ratu, neka nas odvede i do pobjede u miru, odnosno do uspješne, stabilne i razvijene Hrvatske. Počnimo s tom akcijom u Kninu, Kraljevskom gradu", ističe se u priopćenju Zbora udruga veterana, čiji je predsjednik Dražimir Jukić.

http://direktno.hr/en/2014/domovina/178 ... as-ima.htm

[EdgarFranjul]

KRITIČNA PREMA BIVŠEM PREDSJEDNIKU

Predsjednica Grabar-Kitarović o mandatu Ive Josipovića: Išlo se i pjevati i plesati u Beograd, isticala se privrženost regiji

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zamjerila je bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću da je u njegovu mandatu u vanjskoj politici isticana „napadna“ privrženost Beogradu te je poručila kako nije nikada umanjivala važnost politike prema susjedstvu ali da hrvatsku vanjsku politiku vidi puno otvoreniju i ambiciozniju od stalne koncentracije na tzv. regiju – izraz koji koji joj je posebno mrzak.

„Da, u mandatu Ive Josipovića išlo se i pjevati i plesati u Beograd i napadno se isticala privrženost ne toliko ukupnoj regiji koliko Beogradu kao metafori jugonostalgije, a pritom nismo riješili nijedno otvoreno pitanje. To vrijedi i za naš odnos sa Crnom Gorom“, rekla je predsjednica Grabar-Kitarović u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” pod naslovom “Ne vodim politiku regije”. Naglasila je kako Hrvatska ima odgovornost za sigurnost i stabilnost jugoistočne Europe, ali da “ne smije sebe samu zaključati u jugoistočno susjedstvo”.

“Hrvatsku vanjsku politiku vidim puno ambicioznije od njezine regionalne dimenzije. Vidim je puno otvoreniju i puno ambiciozniju od stalne koncentracije na tzv. regiju – izraz koji mi je posebno mrzak jer što on zapravo znači?” „Koji se to još dio Europe naziva ‘regijom’. Ne gura li nas to u neki prostor kojem se pokušava dati kakvo-takvo ime da bi se on smatrao političkom jedinicom?“, upitala je predsjednica Grabar Kitarović.

Istaknula je kako kaže „da“ dobrosusjedskim odnosima, stabilnosti i prosperitetu jugoistočne Europe, suradnji u svim područjima, rješavanju otvorenih pitanja, podvlačenju crte pod prošlost i okretanju budućnosti.

„Ali isto tako kažem ‘ne’ pometanju problema pod tepih, ‘ne’ uskrsavanju duhova prošlosti koji narušavaju međunacionalne i međudržavne odnose i ‘ne’ destabilizaciji prostora jugoistočne Europe“, odgovorila je hrvatska predsjednica na pitanje ima li razlike između Josipovićeve i njezine regionalne politike s obzirom na to da je “Josipović rekao kako mu je drago da je prepoznala stratešku važnost regije i regionalne politike za Hrvatsku”.

Istaknula je kako ima odgovornost za sigurnost i stabilnost jugoistočne Europe, ali da Hrvatska “ne smije sebe samu zaključati u jugoistočno susjedstvo”.

Odgovorila je da njezina regionalna politika znači da svaki razgovor i susret mora biti usmjeren prema rješavanju otvorenih pitanja, je inače ti razgovori i susreti nemaju nikakvog smisla i stvaraju dojam da nam otvorena pitanja i nisu osobito važna.

“Treba tražiti rješenja graničnih pitanja. Ako se o njima ne želi razgovarati, onda treba razmisliti o njihovu rješavanju pred međunarodnim sudom, na temelju međunarodnih prava”, poručila je hrvatska predsjednica.

Upozorila je da su ista otvorena pitanja od prije pet godina i dalje otvorena, “nismo riješili ni pitanja nestalih, ni granična, niti pitanje arhiva…”

U razgovoru je Grabar -Kitarović ponovila kako se zauzima za suradnju država na potezu između Jadrana i Baltika rekavši kako gospodarsko povezivanje i sigurnosna pitanja u današnjim nestabilnim vremenima otvaraju perspektivu za takvu suradnju.

Predsjednica je upozorila je da je nepovlačenje novca iz europskih fondova iznimno velik problem i kako državna administracija ne može pobjeći od odgovornosti.

Na pitanje kako komentira statističke podatke o porastu BDP-a, rekla je kako su minimalni pomaci prisutni i svakako veseli da se polako krećemo naprijed no, po njezinom tumačenju, moramo biti iskreni i reći kako se prije svega radi o prelijevanju rasta iz susjednih neeuropskih država.

„Pomak od svega 0,5 posto, i to tek na kraju mandata ove Vlade, uistinu je preskroman“, rekla je, uz ostalo, predsjednica Grabar-Kitarović u interviewu za “Slobodnu Dalmaciju”, čiji je prvi dio objavljen u četvrtak a drugi će biti u izdanju od petka.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/predsjednica-g ... ost-regiji

[EdgarFranjul]

PRODALI SVOJ TERITORIJ

KOSOR TREBA ODMAH UHITITI: Gubitak Pirana je pravna agresija koju Sabor NE SMIJE priznati!


Autor: Damir Kramarić
Srijeda, 22. Srpanj 2015. u 22:08

Optužujem Račana, Sanadera i Jadranku Kosor jer su dio hrvatskog akvatorija prepustili svjetskim moćnicima iza kojih stoji politika Velike Britanije. Optužujem ih jer su pristali arbitrirati o nečemu što je naše. Pravnu agresiju ne smijemo priznati, ističe admiral Domazet Lošo.

Zlokobna najava gubitka dijela hrvatskog akvatorija – koju je slovenski šef diplomacije Karl Erjavec izrekao još u travnju, a dr. Slavko Kulić potvrdio za naš portal početkom srpnja, ovih se dana obistinjava: Republika Hrvatska odlukom međunarodnog Arbitražnog suda gubi – po svemu sudeći – Piranski zaljev, što znači da će njegov veći dio te izlaz na otvoreno more pripasti Sloveniji!

Tu skandaloznu i za hrvatske nacionalne interese pogubnu vijest, prvi je objavio srpski Kurir (?!), a prenio Večernji list, nakon čega je u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske zavladala panika, premda se u kuloarima odavno govorilo da će Arbitražni sud presuditi u korist Slovenije, a protiv interesa Republike Hrvatske.

O toj najavljenoj skandaloznoj odluci Arbitražnog suda, krivcima za štetu koja je Hrvatskoj nanesena te mogućim tragičnim posljedicama te odluke, razgovarali smo s admiralom i geostrategom Davorom Domazet Lošom, dobro upoznatim s okolnostima cijelog slučaja.

”Optužujem Ivicu Račana, Ivu Sanadera i Jadranku Kosor jer su dio hrvatskog akvatorija prepustili svjetskim moćnicima iza kojih stoji politika Velike Britanije. Optužujem ih jer su pristali arbitrirati o nečemu što je naše. No, želim naglasiti da ništa nije obvezujuće, pa ni odluka Arbitražnog suda, premda ni jedna strana nema pravo žalbe na odluku tog suda. Jer pravna agresija se ne smije priznati. Postoji hrvatski narod koji o tome mora odlučivati na referendumu”, ističe admiral Domazet pojašnjavajući da ovdje Slovenija nije toliko bitna, već da iza ovakve odluke suda stoji politika Velike Britanije.

Dodaje potom da su pravni ekspert Vladimir Ibler i akademik Davorin Rudolf na vrijeme upozorili što će se dogoditi, ako Hrvatska nepotrebno pristane na arbitražu.

”Mogli smo pristati na posredovanje Međunarodnog suda za pravo mora, a nikako na Arbitražni sud, za kojeg se unaprijed znalo kako će presuditi. Sastavljen je tako da Hrvatska izgubi. Odajem priznanje Ibleru i Rudolfu na pravodobnim upozorenjima.


Osobno, kao admiral i geostrateg, ocjenjujem ovu odluku Arbitražnog suda pravnom agresijom na Republiku Hrvatsku. Pravna agresija se ne smije priznati. Postoji hrvatski narod koji o tome mora odlučivati na referendumu. Ništa, dakle, Hrvatska ne mora priznati, jer bi posljedice priznavanja bile katastrofalne. Učinci bi bili sljedeći: priznavanje presude značilo bi da Hrvatska više nema granicu s Italijom te da se odvaja od Europe i pripaja zapadnom Balkanu. To bi značilo da za Italiju ne vrijede Osimski sporazumi, jer ti sporazumi vrijede samo za države koje graniče s Italijom. Italija bi u tom slučaju mogla posezati za Istrom, Dalmacijom, Zadrom i dalmatinskim otocima. To bi otvorilo pandorinu kutiju, pa bi i Bošnjaci tražili izlaz na otvoreno more na potezu Klek – Neum, a otvorilo bi se i pitanje Prevlake. Osim toga, ako Hrvatska proglasi gospodarski pojas, Slovenci ga mogu tražiti sve do Visa, a tražit će ga sigurno do rijeke Mirne”, napominje Domazet.

U zaključku ističe da Jadranku Kosor treba odmah uhititi i optužiti za veleizdaju, jer je ona dala arbitrirati nešto što je naše, premda za to nije imala ovlasti ni hrvatskog naroda, ni Hrvatskog sabora!

”Sabor mora hitno na izvanrednoj sjednici izglasati referendum, jer je ovo pravna agresija na Hrvatsku. Hrvatski sabor se mora očitovati o tome. Ako ne razumiju o čemu se radi, neka pozovu nas geostratege i stučnjake za međunarodno pomorsko pravo, da im rastumačimo. Ni u kojem slučaju ne smijemo se pomiriti s odlukom svjetskih moćnika i Velike Britanije, koji Hrvatsku žele odvojiti od Europe i koji hoće da postanemo dio zapadnog Balkana. Prozivam premijera Milanovića da se očituje o tome, jer je on sljednik Ivice Račana, koji je potpisao sporazum Račan – Drnovšek. Prozivam i Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a, da se očituje jer je njegova prethodnica na čelu HDZ-a – Jadranka Kosor – dala ovo na arbitražu. Ne prozivam, no trebala bi se očitovati i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Trenutno se nalazi u Izraelu, jer je išla popraviti Josipovićevu priču o ‘ustaškoj guji u hrvatskim njedrima’. Trebao bi se očitovati i Vijeće Predsjednice Republike za domovinsku sigurnost, dodaje Domazet te u zaključku podvlači da vjerojatna odluka Arbitražnog suda nije svršen čin, jer bilo kakvu, a u ovom slučaju pravnu okupaciju, suvereni narod ne smije priznati.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/k ... ati-817823

[EdgarFranjul]

Izjava komisije ‘Iustitia et pax': Nad granicama se ne smije obavljati trgovina i ucjena

Prenosimo u cijelosti objavljenu izjavu Komisije HBK Iustitia et pax o potrebi poštivanja međunarodnog prava u razgraničenju Republike Hrvatske i Republike Slovenije:

Ova Komisija HBK je već u dva navrata, najprije u listopadu 2009, a zatim ponovo, u listopadu 2012. godine upozorila hrvatsku i međunarodnu javnost na dvostruku opasnost za pravdu i za mir koja se može pojaviti kod određivanja granica između novonastalih demokratskih država: prvu materijalnu, a koja može nastati ako se ne poštuju pravila i načela međunarodnoga prava, a drugu proceduralnu, ako se granični sporovi ne podastiru Međunarodnom sudu Ujedinjenih naroda u Haagu kao najiskusnijoj i najkompetentnijoj međunarodnoj sudskoj instanci za rješavanje graničnih sporova između država.

1. Poštivanje postojećih granica. Republika Hrvatska, od proglašenja svoje nezavisnosti 25. lipnja 1991. i razdruživanja od nekadašnje jugoslavenske federacije, nije do danas ni prema kome od svojih susjeda iskazala bilo kakvu teritorijalnu pretenziju, premda hrvatski građani dobro znaju da je hrvatska Trojedna kraljevina 1918. godine u zajedničku državu unijela velika područja na svom istoku i jugu, konkretno istočni Srijem sa Zemunom i jug Dalmacije s Bokom kotorskom i Budvom.

Federalnoj državi Hrvatskoj su ta područja bila oduzeta razgraničenjem koje je jugoslavenski komunistički režim proveo poslije Drugog svjetskog rata. Usprkos tomu, pa čak i ne spominjući te povijesne činjenice, Hrvatska je sustavno i načelno poštivala međunarodno-pravno načelo „uti possidetis iuris“, tj. zatečeno stvarno stanje, koje se primjenjuje kod nastanka novih država, ili razdruživanja složenih državnih zajednica.

Po tom načelu je uostalom i međunarodna zajednica pravnim mišljenjem arbitražne komisije predsjednikâ ustavnih sudova Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Belgije (Badinterova komisija), 11. siječnja 1992. potvrdila da granice bivših jugoslavenskih republika postaju međunarodno zaštićene, državne granice i da je svaka promjena tih granica silom pravno ništavna. Granice Republike Hrvatske, dakle, ostaju one granice koje su bile određene u bivšoj državi nakon Drugog svjetskog rata i koje su postojale u trenutku hrvatske referendumske odluke o razdruživanju i izlasku iz bivše SFRJ.

2. Pretenzije susjeda i opasnosti arbitraže. Usprkos višestoljetnim dobrim odnosima između naša dva naroda, moramo ovdje spomenuti kako je u teškim godinama rata i agresije na Hrvatsku (1991.-1995.) bilo nekih službenih izjava iz prijateljske zemlje Slovenije (parlament, vlada i pojedini ministri) u kojima se iskazivalo teritorijalne pretenzije na teritorij Republike Hrvatske, posebice vezano uz granicu u savudrijsko-piranskom zaljevu.

A kad je Slovenija postala članicom Europske unije, znamo da je godinama blokirala Hrvatsku u njezinu napredovanju prema EU. No, ona je uz to uvjetovala dizanje svoje blokade pristankom Hrvatske da se slovenske teritorijalne pretenzije ne rješavaju pred Međunarodnim sudom UN, kako je to bilo dogovoreno, nego bilateralno. Pod pritiskom da Slovenija ne zakoči hrvatske „pregovore“ o pristupu Europskoj uniji, Hrvatska je (2009.) pristala na ad hoc arbitražu o kopnenim i morskim granicama sa Slovenijom, iako je prethodno gotovo sva kopnena granica bila utvrđena od strane dvostrane komisije dviju država.

Pristankom na takvu arbitražu napušten je naputak Europske komisije Hrvatskoj (cfr. Pregovarački okvir EU za Republiku Hrvatsku, 2005.) da se moguće granične sporove rješava pred Međunarodnim sudom UN u Haagu. Ali, napušten je i dogovor hrvatskog i slovenskog predsjednika Vlade (iz 2007.) o izlasku pred Međunarodni sud UN. Postupak pred arbitražom koji je započeo prije tri godine, privodi se sada kraju, nakon što su obje države iznijele pismeno i usmeno svoje stavove i argumente. Hrvatska strana se tijekom zadnjih tri godine arbitraže suzdržavala od bilo kakvih komentara.

3. Skandal „pritisaka i lobiranja“. Proteklih dana, međutim, objavljena je snimka razgovora službenih slovenskih dužnosnika i slovenskog arbitra, a iz tog razgovora saznaje se i priznaje kako je slovenska strana prakticirala nedopuštena „dopunjavanja“ spisa, „lobiranje“ oko arbitara, iznošenje izjava pojedinih arbitara i pritiske s pokušajem utjecaja na arbitre u korist spomenutih slovenskih teritorijalnih pretenzija na moru. Time je prekršeno jedno od temeljnih načela međunarodnog prava da se ugovori moraju izvršavati u dobroj vjeri, a što primorava Republiku Hrvatsku da u skladu s pravom međunarodnih ugovora i s načelom vladavine prava otkaže ovaj ugovor o arbitraži.

Zbog navedenih događaja, koji su bez presedana u slučajevima arbitraža među državama, kao i zbog flagrantnog kršenja međunarodnog prava od strane predstavnika Republike Slovenije, nije za čuđenje što je ovih dana javnost u Hrvatskoj vrlo uznemirena, kao i svi građani privrženi miru i duhu dobrosusjedstva između slovenskog i hrvatskog naroda. Otkriveni i ostavkama priznati, nedopustivi i skandalozni pritisci na tijek arbitraže potakli su Vladu RH i Hrvatski Sabor da o tomu temeljito rasprave.

Budući da Komisija Iustitia et pax prati društvena i crkvena kretanja u našoj zemlji pod vidikom pravde i mira, smatrali smo potrebnim i korisnim, u ovom trenutku skandaloznog i protupravnog pritiska na arbitre, uputiti ovu Izjavu javnosti s njezinim kršćanskim, građanskim i općeljudskim razlozima:

– Prvi je razlog kršćanski poticaj i djelovanje u korist trajnoga mira i dobrih odnosa sa susjedima. U duhu onog evanđeoskog zlatnog pravila: „Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima“ (Mt 7, 12). Ne čini, dakle, drugome što ne želiš da drugi tebi učini.

– Drugi je razlog onaj građanski. Brigom za zemlju i Domovinu koju nam „višnji Bog je dô“ želimo ovom izjavom izraziti potporu nositeljima vlasti neka u vršenju preuzetih dužnosti poštuju izglasane zakone, Ustav i Međunarodno pravo.

– Treći motiv i razlog nadahnut je općeljudskom brigom za mir, istinu i pravdu u Europi i u svijetu… i posebice zahtjevom da se na hrvatskim granicama ne prihvati nepravda, ne „obavi trgovina“ i ne pobijedi ucjena. Tada bi to bio opasan presedan i primjer mnogim protivnicima mira i pravde na trusnim područjima Europe, Srednjeg Istoka, Afrike i svijeta.

U Zagrebu, 28. srpnja 2015.

mons. Vjekoslav Huzjak,

biskup bjelovarsko-križevački,

predsjednik Komisije HBK Iustitia et pax

http://narod.hr/hrvatska/izjava-komisij ... a-i-ucjena