HRT-ova nepravedna cenzura

[EdgarFranjul]

Koristi za Hrvatsku svakako ima.
Netko konačno MORA jasno i glasno reći istinu i pokazati one koji od ove države jako dobro žive a po njoj pljuju i nanose joj (i nama) štetu gdje god mogu i gdje god stignu.

[EdgarFranjul]

GOEBBELSE, DOĐI I UČI

Tribina o lustraciji: Od grubih dobacivanja Klasiću gori je neprofesionalan prilog HRT-a

Na Fakultetu političkih znanosti u utorak se održala tribina pod naslovom „Lustracija u Hrvatskoj – nužnost ili ne?“ u organizaciji “Studenti za slobodu”. U prepunoj dvorani je došlo do kraćeg incidenta u kojem su sudjelovali govornici i dio auditorija, međutim nakon reakcije dr. Ive Lučića tribina je nastavljena. Krajnje neprofesionalan prilog HRT koji je prikazan u Dnevnika 3 vodio je Stipe Alfier pod nazivom “Na rubu incidenta: akademici se posvađali zbog lustracije”, koji možete pogledati ovdje. Prilog novinarke Ane Glavan Budija je pokušao prešutjeti ključne stvari koje su se dogodile na tribini. HRT je prikazao kako su se u cijeloj priči zapravo sukobili znanstvenici pri čemu je prikazna snimka u kojoj Ivo Lučić viče na publiku.

O problematici lustracije govorili su Stevo Đurašković s Fakulteta političkih znanosti, Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta te Ivo Lučić i Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest, dok je raspravu moderirao Višeslav Raos s Fakulteta političkih znanosti.

Naime, nakon izlaganja sudionika tribine Steve Đuraškovića i Davora Marijana, riječ je dobio Hrvoje Klasić, na što su dvojica ili trojica ljudi iz publike, koji nisu studenti, nego su navodno politički aktivisti, počeli vikati s namjerom da onemoguće Klasića u iznošenju njegovih stajališta na temu lustracije. Dražen Keleminec, koji je također bio u publici, na samom početku je zasmetao dio izlaganja Klasića, koji je nedavno, po nekima, kontroverzne stavove, iznio i kod Aleksandra Stankovića u Nedjeljom u dva. Na zamolbe organizatora nisu htjeli prestati i bili su sve glasniji. To je izazvalo i reakciju nekolicine ljudi koji iz publike koji su se obratili spomenutim aktivistima i tražili od njih da prestanu i da ne teroriziraju one koji žele čuti što sudionici tribine imaju reći. Umjesto toga, oni su bili sve glasniji, a kvalifikacije upućene gospodinu Klasiću bile su sve teže i ružnije.

Dr. Ivo Lučić, jedan od govornika procijenio je da situacija izmiče kontroli i zatražio od njih da prestanu ometati tribinu s jasnom porukom kako u demokratskoj Hrvatskoj svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje na primjeren način, bez obzira slagali se mi s njim ili ne.

Smisao tribine bio je upravo u tome da se na njoj iznesu različiti argumenti i različita viđenja instituta lustracije. Lučić je reagirao i uspio sam umiriti ‘nezadovoljnike’ nakon čega je tribina nastavljena.

Čulo se dosta zanimljivih teza, sudionici tribine su se složili da je potreban neki oblik lustracije, no upitno je može li se provesti.

Bez obzira na određena, pa i drastična, neslaganja oko teme, kao i oko mnogih drugih tema, sudionici tribine su se odnosili s poštovanjem i međusobno i prema publici. Sve je to snimila ekipa HRT-a koja je u Trećem dnevniku objavila prilog s glavnom porukom kako je došlo do “sukoba među znanstvenicima” što su ilustrirali snimkom obraćanja Ive Lučića političkim aktivistima u publici. Nakon toga su pustili dio izlaganja Hrvoja Klasića gdje on kaže kako nam problem nisu bivši udbaši nego oni koji su opljačkali Hrvatsku, nakon čega se vidi pljesak publike što dovodi do zaključka kako se ona (i to u potpunosti) slaže s tom tezom. Prilog novinarke Ane Glavan Budija prikazan je u Dnevniku 3 koji je vodio Stipe Alfier.

Gledatelji su ostali zakinuti za informaciju što se stvarno dogodilo na tribini. Tko je i s kojom namjerom izazvao incident, zašto je Lučić reagirao i kome se uopće obraćao.

“Vidjeli ste što se dogodilo. Ostavljen je prostor za manipulaciju do te mjere da jutros čujem kako smo se na tribini sukobili Klasić i ja te da sam ja na njega vikao!? Konačno i Vi me pitate što se to dogodilo jer niste mogli dobiti informaciju iz priloga HTV-a. Takav tendenciozan i neprofesionalan prilog HTV smatram većim incidentom i većim problemom od nekolicine galamdžija u publici na tribini. Nakon svega, čini mi se, nije neprimjereno zaključiti da bi proces lustracije, ako ga ikada bude, trebao početi od HTV-a”, rekao je za naš portal Ivo Lučić koji je dodao kako se on i dalje zalaže za dijalog jer smo mi demokratsko društvo u kojem je nužan razgovor.

Organizatori tribine: Ivo Lučić je zapravo spasio tribinu – HRT ga pokušao prikazati kao nasilnika

“HRT je pokušao prešutjeti neke stvari – Ivo Lučić je reagirao na ljudi iz publike koji su stalno dobacivali na tribini, točnije Dražen Keleminec je bio tu, međutim HRT je izvijestio kako se radi o sukobu znanstvenika što nije točno – znanstvenici su se ponašali u skladu sa svojom ulogom, otišli smo svi poslije na piće, razgovarali smo o svemu. Međutim, Ivo Lučić je prikazan kao nasilnik, kao da viče na publiku, kao da ne tolerira tuđe mišljenje”, rekao je Ivan Pepić ispred organizatora tribine te dodao: “On je zapravo spasio tribinu svojom intervencijom protiv ljudi koji su dobacivali iz publike nešto protiv sugovornika Klasića.

“HRT je pokušao prikazati Lučića kao nasilnika, galamdžiju, dok s druge strane slijedi isječak s Klasićem kako on uopće ne spominje lustraciju, već samo pljačku. HRT nije spomenuo kako je dvorana bila prepuna mladih ljudi koji su pažljivo slušali i postavljali zanimljiva pitanja”, rekao je Pepić te dodao: “U prilogu nije ni spomenuto da su znanstvenici pronašli neke dodirne točke na tribine – u teškoći provedbe lustracije npr. prihvatili su da jedan oblik lustracije bi možda mogao biti potreban, no da je to jako teško”.

Mali podsjetnik pojmova za HRT (i za one koji žele znati više)

HRT je svoj prilog nazvao “…akademici se posvađali zbog lustracije” – akademici su članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademci su osobe koje pohađaju na primjer Akademiju dramskih umjetnosti. Akademski obrazovani ljudi nisu ni akademici niti akademci.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/tribina-o-lust ... ilog-hrt-a

[EdgarFranjul]

MEDIJSKA PODMETANJA

Dujmović: HRT ignorira predsjednicu, a njenu grešku čekaju iza žbunja


Radman je davno odabrao stranu, još od dana štafete. Problem je što se cijela ta priča ne problematizira u Saboru, koji bi morao ukazati na nevjerojatnu neprofesionalnost Radmanove televizije, koja je privatna i stranačka

Datum objave: 16.06.2015 | 15:21 Autor: Petra Zahran

HRT očito ne vidi važnost u bilo kojem potezu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Tako je jučerašnja središnja informativna emisija državne televizije prilog o susretu hrvatske predsjednice s rumunjskim predsjednikom tek imala u petnaestoj minuti. Postavlja se pitanje bi li se isto dogodilo da je na čelu Hrvatske netko drugi poput bivšeg predsjednika Ive Josipovića, kojeg je HRT pratio u stopu. Politički analitičar Tihomir Dujmović za direktno.hr je komentirao kako ovo nije prvi put da "Radmanova televizija" podmeće predsjednici.

"Oni su napravili presedan u doba kampanje kada su zdušno navijali za Josipovića. Nismo mogli vidjeti niti njezine sastanke s američkim predsjednikom niti njemačkom kacelarkom. Radman je davno odabrao stranu, još od dana štafete. Problem je što se cijela ta priča ne problematizira u Saboru. Sabor mora ukazati na nevjerojatnu neprofesionalnost Radmanove televizije, koja je privatna i stranačka. Idu vijesti za SDP-ovce i HNS-ovce, tako bi trebao se nazivati informativni program HTV-a. Kamere slovenske televizije bile su u Huda jami, što je Radman očito zabranio, jer mi ne smijemo vidjeti pravo lice Titove komunističke Jugoslavije. Slično vrijedi i za SDP, odnosno Sabor, jer je u Huda jami bilo izaslanstvo austrijskog i slovenskog parlamenta, a predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko nije poslao hrvatsko izaslanstvo", podsjetio je Dujmović te navodi kako bi svaka normalna i demokratska zemlja poslala svoje izaslanstvo osim Hrvatske što je, po njemu najbolji znak da se mi bez lustracije ne možemo pomaknuti niti milimetar iz starih rovova.


Stav medija prema hrvatskoj predsjednici je ignorirati pod svaku cijenu i iza žbuna čekati grešku, navodi Dujmović, a onda ju nalijepiti na naslovnicu novina.

"Ako greške nema onda neku treba izmisliti. Da je Josipović bio u Afganistanu, poput Kolinde Grabar Kitarović, tiskali bi se specijalni brojevi sa slikama njega u svakoj situaciji, toliko bi se od njega radio macho političar. Mi smo u medijima imali fusnote s njezinom posjetom Afganistanu. Nažalost, HRT nije jedini medij, koji ignorira i krivo prikazuje niz njezinih političkih nastojanja i poteza. Ignoriranje je prvi korak, nisam siguran da će stati na tome. Hrvatska ulazi u turbulentnu fazu u kojoj su daljnja podmetanja i manipulacije nažalost krajnje realne", zaključuje Dujmović.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/17327 ... Ebunja.htm

[EdgarFranjul]

CRVENA ČIZMA

Bosak, Granić i Kajin o manipulaciji anketama i cenzuri 2x1 komunikacija

Provladini mediji, predvođeni HRT-om, blokiraju rezultate najvjerodostojnije agencije, a nameću Ipsos Puls i Promociju plus, koje godinama griješe, i to uvijek u korist lijeve opcije

Datum objave: 06.07.2015 | 09:43 Autor: Marja Čolak

Biznis na području istraživanja javnog mišljenja u Hrvatskoj sa zahuktavanjem kampanje za parlamentarne izbore postaje sve dinamičniji i zanimljiviji, pogotovo otkad se na tržištu kao prilično točna i precizna pojavila agencija 2x1 komunikacije.



Svojim rezultatima, najbližima onim izbornima, zadala je težak udarac vjerodostojnosti konkurenata – Ipsos Pulsu i Promociji Plus - koji drmaju medijskom scenom cijelo desetljeće, i to unatoč, kako se pokazalo, redovito pogrešnim rezultatima.

Novi igrač na tržištu brzo je uznemirio duhove, i kod izvršitelja i kod naručitelja istraživanja, a rezultat je, čini se, orkestrirana medijska cenzura agencije 2x1 komunikacije, koja je nastupila u posljednjih nekoliko tjedana.

Da podsjetimo, uspjeh svog rada 2x1 komunikacije su potvrdile na predsjedničkim izborima, rezultatima anketa koji su bili najbliži konačnom rezultatu izbora – pobjedi Kolinde Grabar-Kitarović. Do izbora su te rezultate objavljivali tek portal direktno.hr i još poneki, ali nakon izbora i ostali su se mediji otvorili, citirali nova istraživanja, pozivali vlasnika Roberta Bosaka za sugovornika.

Trajala je ta ''pluralistička'' atmosfera nekoliko mjeseci, a onda – zid. Rezultate 2x1 komunikacija, po kojima HDZ i domoljubna koalicija imaju bolji rejting nego u anketama Ipsos Pulsa i Promocije Plus, prestaje objavljivati HRT, ali i dobar dio drugih mainstream medija. Iako su dobiveni stručnom, pouzdanom metodologijom, i iako su medijima servirani besplatno. Dio medija pak i dalje objavljuje rezultate, ali s konstrukcijom da je ''riječ o agenciji koju se smatra bliskom HDZ-u''. Tumačenje o tome gdje je nastao problem u plasiranju rezultata, za direktno.hr otkriva vlasnik agencije 2x1 komunikacije Robert Bosak.

''Zadnja anketa koju smo napravili, za VI. izbornu jedinicu, blokirana nam je u velikom broju medija i na HRT-u. Ali cenzura je zapravo počela nakon mog gostovanja u emisiji Otvoreno 13. svibnja, na temu manipulacija glasačima putem predizbornih anketa. Tada sam otvoreno govorio o manipulacijama i lažnim rezultatima koje rade agencije za istraživanje mišljenja u Hrvatskoj, i čije smo rezultate mi rušili'', ističe Bosak, prisjećajući se debate u kojoj su sudjelovali i stručnjakinja za komunikacije Aleksandra Kolarić, analitičar Slaven Letica, direktor medijskih istraživanja u agenciji Ipsos Puls Ante Šalinović, politički psiholog Ivan Rimac i kolumnist Ivan Hrstić.


Bosak dodaje kako je već tada znao da će zbog takvog istupanja početi problemi.

''Redovito svim medijima šaljemo svoje ankete, koje ne koštaju ništa. Jedini na tjednoj bazi radimo rezultate o broju mandata po izbornim jedinicama, a ne, kao ostale agencije, za cijelu državu, što je praksa primjerena predsjedničkim, a ne parlamentarnim izborima. Naše ankete su rezultat razmišljanja anketiranih građana, a ne manipulacija, što će se u konačnici potvrditi u izbornoj noći. Ali cenzura je nastupila u posljednjih mjesec i pol. Trebali bi pitati 'macane', 'kolarićke', SDP, HNS i sve one kojima rezultati ne odgovaraju, tko će snositi odgovornost za pogrešne ankete koje godinama pumpaju rejting tih stranaka i njihovih kandidata. Osvrnimo se samo na posljednji Crodemoskop. Nevjerojatna je činjenica da je Milanović popularniji od Karamarka, iako rad vlade ne podržava više od 60 posto građana. Zar misle da građani ne prepoznaju političke metode vladajućih struktura?'', pita se Bosak.

Funkcioniranje Milanovićeve vlade usporedio je s onom grčkom Alexisa Tsiprasa čija je Syriza zemlju dovela do bankrota.

''Na silu zapošljavaju u zadnjih mjesec dana, misle da će time polučiti pozitivan rezultat za sebe, a nisu izvukli pouku iz toga da je i Syriza zaposlila preko 300 tisuća državnih činovnika u dva mjeseca dolaska na vlast. Kupovina birača u zadnjih tri ili šest mjeseci radi strahovite probleme. Refleksija takve politike trenutačno vladajućih može dovesti do katastrofe, dok agencije koje podržavaju vladajuće strukture očigledno sudjeluju u takvom razvoju situacije. Postavljam pitanje odgovornosti kako agencija tako i medija koji podržavaju takav način manipulacije'', zaključuje Bosak.

Za tjedne koji slijede najavljuje nova, ozbiljna istraživanja, a kad se kompletira puls nacije u svih deset izbornih jedinica, javnost će po prvi puta dobiti cjelovitu sliku o raspodjeli mandata u novom sazivu Hrvatskog sabora.

Granić: 2x1 komunikacije jedina vjerodostojna agencija, ali mediji podupiru lijevu opciju

Novonastalu situaciju na tržištu političkih anketa komentirao je za direktno.hr Ivica Granić, glavni urednik portala Oko, koji intenzivno prati događanja na hrvatskoj političkoj sceni.


''Kad jedna agencija pogriješi i do 15 posto rezultate izbora, kao što je Ipsos Puls, onda nema nikakve dvojbe da se radi o manipulaciji, jer se uvijek griješi u korist iste političke opcije. Stvar je jasna. Statistička pogreška je u okviru od jedan do tri posto. Anketiranje mora biti reprezentativno i ne vjerujem da se radi o neprofesionalno odrađenom istraživanju, već sam potpuno uvjeren da se radi o manipulaciji. Hrvatski mediji manje-više podupiru lijeve političke opcije na čelu sa SDP-om, iako se agencija 2x1 komunkacije jedina pokazala vjerodostojnom. U momentu kad su manje-više sve agencije prognozriale pobjedu Josipovića, oni su jedini predvidjeli točnu situaciju'', rekao je Granić.

Kajin: Manipulacija anketama je uobičajena Macanova škola, uništio je Istru

Cenzuru agencije 2x1 komunikacije i manipulaciju rezultatima istraživanja ostalih agencija komentirao je za direktno.hr nezavisni saborski zastupnik i nekadašnji IDS-ovac Damir Kajin.


''To je uobičajena škola Macana i njegove PR agencije Manjgura. Ništa neobično. Oni rade za onog tko ih plati, a ne jedanput sam rekao da su iz Istre povukli više novca nego Fimi media. Ako imate na umu za koga su radili – za IDS, predsjednika Josipovića, navodno i za Ministarstvo malog poduzetništva Gordana Marasa, uopće se ne čudim. A imajući na umu i kako kontroliraju pisani medijski prostor, od glasa Istre i Novog lista do HRT-a, ne treba se čuditi zašto se pumpaju i pripremaju i kako se 'špiluje' političko raspoloženje. Ali ničija nije gorjela do jutra pa neće ni njegova. Toliko zla koliko je Macan učinio Istri i njegova PR agencija Istra ne pamti. Inače za medije IDS izdvaja 15 milijuna kuna javnog novca, a na prostoru Istre za općine, gradove i županiju radi desetak PR agencija. Za sve ima novca, kad je riječ o zaštiti jedne nakaradne patvorene zločinačke politike'', zaključuje Kajin.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/18720 ... kacija.htm

[EdgarFranjul]

PARTIJA NA PRISAVLJU: Ako je Goran Radman 'ukinuo' Branimira Bilića, nakon izbora Bilić će 'ukinuti' Radmana!

Autor Ivana
Nedjelja, 12 Srpanj 2015 15:09


Radmanovoj partijskoj nomenklaturi se nikada Bilić u koncepciju nije uklapao, inače bi dobio priliku voditi Otvoreno, kao što to vode Bembo i Togonal. Mogu li uopće u istu rečenicu stati Bembo i Togonal s jedne strane i Bilić s druge strane?

Kako piše portal Hrvatskog kulturnog vijeća zbog kritičkih osvrta o komunizmu, ali i zbog emisija koje su jedine na HRT-u odudarale od režimskog rukopisa kakvim se služe partijski aktivisti na Prisavlju, ukinuta je gledana emisija uglednog doajena hrvatskog televizijskog novinarstva, Branimira Bilića.

Radi se o emisiji 'Glas za čovjeka' koja je išla sramotno rijetko na HTV-u, tek jednom tjedno, i to na četvrtom programu. Riječ je o emisiji koja nije govorila 'samo' kritički o komunizmu, komunističkom režimu, nego je afirmativno govorila o obitelji, nacionalnim interesima, hrvatskoj tradciji, moralo, koji smo, očito, negdje putem izgubili. Takva emisija sasvim sigurno smetala je režimu.

Navodno se radi o 'koncepciji', emisija se 'ne uklapa', što je, dakako, druga riječ za komunističko ukidanje. Nije tajna da Goran Radman, bivši komunistički cenzor, koji bi trebao doći pod udar lustracije nakon idućih parlamentarnih izbora, nije pretjerano zaljubljen u Branimira Bilića, novinara poznatog po slavnoj rečenici posvećenoj predsjedniku Franji Tuđmanu: 'Njegov spomenik? To je hrvatska država...' Bilić Radmanu uzvraća istom mjerom - ne voli ni on njega, ali ga ne mrzi, niti bi ga 'ukidao.' Vjerojatno bi da je Bilić glavni ravnatelj Radman mogao imati neku emisiju na javnoj televiziji o kolačima, tortama, koju bi vodio zajedno s Danielom Trbović, novinarkom koja je diplomirala u petom desetljeću života.

Radmanovoj partijskoj nomenklaturi se nikada Bilić u koncepciju nije uklapao, inače bi dobio priliku voditi Otvoreno, kao što to vode Bembo i Togonal. Mogu li uopće u istu rečenicu stati Bembo i Togonal s jedne strane i Bilić s druge strane? Najbolje je da prosudite sami.

Dakle, pretpostavimo da je istina to što piše portal Hrvatskog kulturnog vijeća, ako je Radman, sa 42 000 kuna plaće, 'ukinuo' Bilića kakav se rasplet može očekivati s obzirom da je Branimir Bilić svojedobno dao potporu hrvatskim braniteljima koji već mjesecima prosvjeduju u Savskoj, ispred Ministarstva mobiliziranog dragovoljca Predraga Freda Matića, u Zagrebu? Jednostavno, nakon izbora Radman odlazi, Bilić dolazi na njegovo mjesto. Ima li HDZ izbora? Moralna obveza HDZ.-a je obeštetiti Radmanove žrtve, pritom se ni pod koju cijenu Karamarkova stranka ne smije dati ucjenjivati nekakvim prijetnjama i priopćenjima ideologa iz tzv. Hrvatskog novinarskog društva, ono što je s politikom došlo, s politikom mora ići s Prisavlja. Mislimo na sve partijske aktiviste s Prisavlja, koji god oni bili i kako god se zvali. Denis Latin može ostati i dalje i biti zadužen za Twitter i Facebook, ali uz adekvatnu plaću od 3000 kuna mjesečno.

IVANA - tinolovka-news.com

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

‘KAD SE VEĆ HVALE’
Thompson odgovorio HTV-u: njegovu Facebook objavu vidjelo više ljudi, nego njihov prijenos mimohoda


Nakon što se HTV jučer pohvalio kako je njihov prijenos svečanog vojnog mimohoda u Zagrebu povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana branitelja i 20. obljetnice VRO ‘Oluja’ bio najgledaniji, jutros je na službenoj Facebook stranici pjevača Marka Perkovića Thompsona je objavljena usporedba gledanosti spomennutog prijenosa i jedne Thomsonove objave.

Vojni mimohod HRT je istodobno prenosio na Prvome i Četvrtome programu Hrvatske televizije.


Mimohod je, prema priopćenju s Prisavlja, na Prvome programu gledalo devet posto opće populacije gledatelja (dobna skupina od 4 do 96 godina) odnosno 369 070 osoba, a na Četvrtome programu gledalo ga je 2,6 posto opće populacije gledatelja, odnosno 104 363 ljudi. “Dakle, na oba ga su ga spomenuta programa gledale ukupno 473 433 osobe.


Objavu na stranici Marka Perkovića Thompsona pod naslovom: “Proslava Oluje: Thompson u Kninu otvorio koncert pjesmom Čavoglave” vidjelo je 604 293 korisnika Facebook mreže.


Podsjetimo Hrvatska televizija nije prenosila koncert Marka Perkovića Thompsona na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu na kojem se okupilo oko 90 000 ljudi.

Izvor: Narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/thompson-odgov ... s-mimohoda

[EdgarFranjul]

NISMO DOZNALI ISTINU?

ŽAO MI JE ŠTO OD MENE MORATE ČUTI ISTINU: Serijal o Oluji je hrpa laži i ‘montažnog masakra’!


Autor: S. Vučković
Subota, 15. Kolovoz 2015. u 12:27

"Gdje je Novaković koji tenkovima gazi civile, gdje su snimke saniteta Gromova koji pomažu civilima? Gdje je istina", pita se redatelj Pavle Vranjican.

Otvoreno pismo svim gledateljima HRT-a povodom emitiranja dokumentarnog filma OLUJA, realiziranog u četiri nastavka. Tekst piše i javnosti se obraća Pavle Vranjican, autor brojnih dokumentarnih filmova od kojih su poznatiji “Komšije” i “Amacord”:

“S obzirom na to da se radi o visoko-budžetnom projektu hrvatske javne televizije koji je danima bio obilato na sve načine reklamiran i najavljivan kao da se radi o konačnom službenom i zaokruženom državnom stavu o vojnoj operaciji Oluja smatram da je odgovornost kako redatelja tako i producenta podignuta na najvišu moguću razinu, te da ne postoji niti jedno opravdanje za počinjenu i najmanju grešku. Prvo – moji dojmovi o redatelju. Jack Baric je relativno mlađi autor koji nam dolazi hrvatske dijaspore iz Amerike (USA). Očigledno se radi o stručno obrazovanoj osobi, pravom profesionalcu, i tu nemam primjedbi. Ali nameće se pitanje otkuda su baš Njega, bez javnog natječaja, odgovorne osobe na HRT izabrale da obavi ovaj zahtjevni i odgovorni posao, na temelju čega i kojih referenci? Istovremeno su te odgovorne HRT osobe zanemarile barem dvadesetak eminentnih filmskih autora kako iz Hrvatske tako i iz naše dijaspore, čiji bi dosadašnji rad bio garancija visoke kvalitete režije. Zbog čega se HRT kraj svih tih ljudi odlučila izabrati „mačka u vreći“, u ovom slučaju, rekli bi „profesionalca u vreći“? Drugo – moji dojmovi o producentu. Producet projekta je medijski informativni servis HRT-a, odnosno redakcija koja realizira Dnevnik i slične informativne programe. Time je „jednim potezom pera“ iz igre izbačena cijela redakcija dokumentarnog programa, kao i niz ljudi koji su od prije dobro upoznati sa temom, snimkama i snimateljima te mogućnostima HRT Video Arhiva. Tako smo dobili producenta koji na mene ostavlja dojam kao da se radi o dvije vrste profesionalca. Jedni se bave kamerom, osvjetljenjem ili tonom – tj. tehnička ekipa koja zna, ali o ničemu ne odlučuje (potrošna roba, sa zadatkom „radi i šuti“). Drugi su u narodu prepoznati kao „naopaki novinari“ koji na mene ostavljaju dojam kao ljudi skloni političkoj korupciji, ulizivanju te drugim sličnim aktivnostima koje su nespojive sa definicijom novinarske profesije.

Kako snimak iz ’91. svjedoči o događajima iz ’95.?

Treće – moji dojmovi o serijalu, upotrebljenim snimkama, izjavama i sl. Cijeli serijal se temelji na snimkama Petra Malbaše, čija kvaliteta nije sporna. Radi se o ponajboljem hrvatskom ratnom snimatelju koji zaslužuje sva najviša državna odličja. U ovom slučaju, na moju veliku žalost, koriste se kao trambulin za plasiranje raznih laži i aktualnih političkih lobiranja. Ali o tome malo kasnije. Serijal ovakve važnosti i odgovornosti mora imati tzv. nultu toleranciju prema svakoj neistini. Ali, kod opisa teškog prolaza hrvatskih snaga prema Kostajnici pojavljuju se inače izvrsni snimci Gordana Lederera ali iz srpnja 1991. Kako snimak iz 91. svjedoči o događajima iz 1995. to je znano samo već navedenim „naopakim novinarima“ HTV medijskog servisa. Slična glupost se pojavljuje prilikom opisa teške situacije prema Dubici gdje se koriste moji snimci koje sam snimio u Blinskom kutu u kolovozu 1991. pokraj rodne kuće pjesnika Josipa Severa. Isto tako u silazu hrvatskih snaga smjerom Tulove grede – Gračac pojavljuju se snimci Petra Malbaše snimljeni nekoliko mjeseci ranije tijekom operacije Ljeto 95. na Dinari. U operaciji Oluja, navodno negdje prema Kninu, pojavljuju se čak i tenkovi Druge gardijske brigade HVO-a, koji su snimljeni mjesec dana kasnije u operaciji Maestral. Neko bi mogo reći da pretjerujem „Velebit, Dinara sve je to planina, ovdje ili ondje, glavno da je tenk hrvatski i sl.“ Ali meni je to svetinja, kao i svim pripadnicima oružanih snaga RH. Istina i samo Istina. Ali pojam Istina slabo je poznat „naopakim“ djelatnicima medijskog servisa HRT-a, što nam dokazuju svakoga dana tijekom realizacije Dnevnika i ostalih informativnih emisija. Realizacija ovakvog serijala što se tiče sektora Sjever nije moguća bez snimka časnog ulaska 153. velikogoričke brigade u Topusko, zatim snimka koji prati Gromove sve do Dvora, te kvalitetnog snimka 125. pukovnije snimatelja Željka Sajka koji svjedoči o prelasku rijeke Save, napredovanju i ulasku u Dubicu. Meni je potpuno neshvatljivo da te snimke nisu bile zanimljive producentu ovog serijala. Osobno sam ih uvrstio u svoje filmove na temu Oluja, javno prikazivao, radio TV priloge koji su emitirani u sklopu programa OTV-Jabuka i Z1. A sve to se može lako naći i na internetu.


Izjave generala su “montažno izmasakrirane”!

Posebna je priča o izjavama hrvatskih generala. Svaka izjava u originalu traje po mojoj procjeni od najkraće 20 min pa do sat vremena. No one su izložene totalnom montažnom masakru gdje je, opet po mojoj procjeni, najteže stradala izjava generala Džanka. Ali ipak u dva slučaja moram u ime Istine iskazati svoje neslaganje i nezadovoljstvo. Radi se o izjavama generala Miljavca i generala Stipetića koje u osnovi vrijeđaju pripadnike brigade Gromova, pokojnog Bobetka i pokojnog Basarca. Žao mi je da od mene, nakon toliko godina, moraju čuti istinu. Poštovana gospodo u realnosti vi niste nikoga smjenili, grupirali ili pregrupirali. Naša vojska slušala je i dalje nasilno umirovljenog generala zbora Janka Bobetka i osobu od njegovog velikog povjerenja a to je bio Basarac. I sva ratna djelovanja do kraja operacije Oluja odvijala su se po njihovim planovima i zapovjedima. Generalu Stipetiću džentlemenski je prepuštena čast da mu se preda Bulat i tzv. 21. korpus vojske RSK. Pišući ovo otvoreno pismo možda sam prvi koji je otvorio ovu dosad prešućenu temu, koja nadilazi ovaj serijal. Svaku svoju navedenu tvrdnju spreman sam bilo kad i bilo gdje detaljno javno obrazložiti. No, vratimo se serijalu Oluja. Tu se pojavljuje i srpski general Mile Novaković koji da ne bude zarobljen bježi u Bosnu na čelu tenkovske kolone. Tom prigodom kod Donjeg Žirovca tenkovima gazi kolonu traktora koji su mu zakrčili cestu. Gine veći broj srpskih civila.Time je počinjen jedini ratni zločin na prostoru Oluje i to od Sjevera do Juga. Ali to HRT produceta uopće ne zanima. Ne koristi ni potresne snimke koje svjedoče kako sanitet Gromova pomaže i zbrinjava ranjene srpske civile. Također producent prešućuje da u sklopu naredbe o evakuaciji cjelokupnog srpskog stanovništva stoji i naredba da se zadnji povlače pripadnici tzv. martićeve milicije sa zadatkom da ubiju svaku osobu koja odbije ići u zbjeg sa opravdanjem da se radi o očiglednim ustaškim špijunima. Iz istog izvora koji je, s obzirom na tekst kojeg čita narator, bio dostupan producentu serijala postoji i svjedočenje visokog oficira tzv. Vojske RSK koji navodi da je evakuacija civila pokrenuta u nadi kako će hrvatska vojska oružano djelovati i pobiti što više srpskih civila. A na kraju tog svjedočenja taj oficir razočarano piše: „ali Tuđman nije naseo“. Ni ovi podaci nisu bili važni producentu ovog serijala.

Kako su upotrijebili “tehniku laganja”

Ali je zato nagradio gospođu Vesnu Teršelić koja je u trećem nastavku izrecitirala hrpu laži i medijskih konstrukcija dobivši više vremena u serijalu nego generali Krstičević, Ademi, Ćesić, Sopta i Glasnović zajedno. Četvrto – tko tu stoji iza koga. Moj dojam je da je prikriveni glavni urednik američki lobist Alexa Braun i njegova lobistička agencija koju je unajmio Zoran Milanović za potrebe nadolazeće izborne kampanje. On je školovani profesinalac koji poznaje tehniku laganja. Ona se sastoji od toga da se redaju stvarne, istinite premise. A kad treba reći onu najvažniju onda je jednostavno preskočiš, a umjesto nje uvališ laž. Laž koja je oklopljena istinitim podacima zove se sigurno laganje i njome se političari širom svijeta služe. Iz tih razloga dolazi nam redatelj iz Amerike, iz tih razloga Radman miče iz projekta Dokumentarni program i angažira papke s kojima se može lako manipulirati. Na prvi pogled slavi se hrvatska vojska, a ustvari skriva se srpski zločinački poduhvat. Možda je redatelj Jack Baric u osnovi OK čovjek ali kako vrlo loše govori hrvatski, vjerojatno ne može čitati ni hrvatske ni srpske tekstove lako ga se može manipulirati i krivo usmjeriti. Uz trojac BRAUN-RADMAN-MILANOVIĆ uz asistenciju „naopakih“ novinara iz medijskog servisa HRT-a popušio bi i Orson Wells a kamo li ne mladac Jack Baric. Ovo nisu sve napravljene greške i prevare. Operacije Maestral 1. i Maestral 2. bijedno su prikazane, oslobađanje Jajca gotovo da je preskočeno… itd,itd… Nadolazeći izbori otkrit će prave razloge izrade ovog serijala. Peto – za kraj nešto sam o sebi. Nikad nisam bio, nisam ni sad član neke političke stranke. Sve što znam o životu naučio sam penjući se po stijenama, planinama, silazeći u špilje i jame. To je moj život i vrijednosti koje poštujem. Od 1990. bavim se bez prestanka snimanjem važnih suvremenih događaja. Bio sam ratni vojni snimatelj, realizirao sam oko 100 filmova na temu Domovinskog rata, smatram se jednim o boljih poznavatelja cjelokupnog snimljenog materijala sa hrvatske i srpske strane u razdoblju 1990.-1995. Nemam internet i nikada ga nisam imao. Pišući ovo otvoreno pismo shvatio sam da ne pripadam niti katoličkoj crkvi niti toj vjeri. Moja crkva se zove Crkva Domovinskog rata, čiji sam možda jedini vjernik, ali zasigurno njen jedini redovnik…

http://www.dnevno.hr/domovina/zao-mi-je ... kra-822875

[EdgarFranjul]

Pogledao sam serijal i moram reći - ostao iznenađen i zatečen.
Neugodno...

Vesna Teršelić, pljuvačica po Domovinskom ratu i svemu hrvatskom, petokolonašica i stvarni "unutarnji neprijatelj" ove zemlje pojavljuje se u serijalu i dobiva zavidnu minutažu!!!???

Još jedan izdajnički pokušaj krivotvorenja naše povijesti, zbog čega konačno netko MORA sudski odgovarati.

[EdgarFranjul]

Postoji li za HRT predsjednica Hrvatske?

Srijeda, 2 Rujan 2015 7:01


Posebno je indikativan odnos nekih medija, pogotovo državne televizije prema hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović. Ona za HRT jedva da i postoji. Njezine nastupe i državničke posjete tretira kao da je lokalna županica posjetila poljoprivredni kombinat.

Nastojanja da se podcijeni njezina predsjednička funkcija i politika, postaju već dio jednog šireg agitpropa i kompleksa vladajućih.

Dok je Predsjednica države obilazila tzv. „malog“ čovjeka, išla na ribarice i kombajne, postavljala pločice i stajala na zapovjednom mostu trajekta, mediji su je zlurado prikazivali kao „posvudušu“ koja samo pozira, što je odgovor nemoćnika na njezinu popularnost upravo među pukom. No kad ide u državničke posjete, onda se prešućuju njezini govori i zanemaruju neki važni naglasci, ne analiziraju se niti sagledavaju u kontekstu geopolitičke situacije.

>> Hrvatska predsjednica pozvala je EU na suradnju s Rusijom

Naime, predsjednica Grabar-Kitarović je nedavno sudjelovala na Europskom forumu Alpbach 2015., gdje je izjavila da bi Europska unija trebala surađivati s Rusijom u vezi Sirije i izbjegličke krize a i u drugim važnim pitanjima, bez obzira što trenutno Zapad i Rusija u Ukrajini stoje na suprotstavljenim pozicijama. Tu vrlo znakovitu izjavu hrvatski mediji su ignorirali, a potpisnik ovih redaka je pročitao u ruskim medijima.

Izjava je zanimljiva jer pokazuje geopolitičku razboritost i fokusiranje na bitno kao i činjenicu da hrvatska predsjednica nastoji nijansirati politiku premu Rusiji. U ovom času, dok pristižu deseci tisuća izbjeglica s Bliskog istoka, za Europu svako zaoštravanje na njezinom istoku, prema Rusiji, može biti katastrofalno, i politika balansa, suradnje i snižavanja tenzija je mudrija od prizivanja novih napetosti i sukoba. Suradnja EU i Rusije je ključ stabilnosti Europe pogotovo kad ISIL postaje prijetnja za čitavu zapadnu civilizaciju.

Pitanje je zašto državni mediji kao „tri majmuna“, gluha, slijepa i nijema, ignoriraju predsjedničine govore, nastupe i vanjsku politiku koja je sve aktivnija, odnosno zašto joj ne daju primjereni tretman u skladu sa značajem i funkcijom? I njezin nedavni posjet Izraelu na HRT-u je dobio u profesionalnom smislu sramotno loš tretman. Očito je da se Milanovićeva koalicija i njegov medijski servis, uoči parlamentarnih izbora, najviše boje karizme predsjednice Grabar-Kitarović koja sve više imponira svojom mirnoćom i političkom razboritošću i koja bi posredno mogla utjecati na raspoloženje nacije i ishod izbora.

Predsjedničin poziv EU na suradnju s Rusijom za rješenje sirijske krize posebnu težinu ima u kontekstu ruskog izravnog vojnog angažmana u spašavanju Assada, čiji pad bi apsolutno ugrozio i zadnje stupove koji koliko-toliko drže geopolitičku statiku na Bliskom Istoku. Uništenje Sirije i njezin pad u ruke ISIL-a bila bi katastrofa za cijelo okruženje s izravnim nesagledivim štetnim geopolitičkim posljedicama u zapadnoj i istočnoj Europi. A Zapad opet spava i čeka da ga događaji preteknu.

Zoran Vukman

http://croative.net/?p=36126

[EdgarFranjul]

Izbjeglička kriza na HTV-u: Srušimo konačno te totalitariste s Prisavlja!


Autor: Joško Čelan/7 Dnevno 28. kolovoza 2015.
Četvrtak, 03. Rujan 2015. u 13:31

Propagandističko utucanje emotivno obojenih činjenica 'na prvu loptu' – samo 'nesretni izbjeglice' i 'brutalna policija' – išla je najprije iz večeri u večer pred najširim hrvatskim gledateljstvom. Nakana nije bila da ono shvati cjelinu problema ili pak da ga se navede na promišljanje nacionalne strategije za suočenje s ovom nevoljom kontinentalnih razmjera, već da ga psihološki pripremi na bespogovorno prihvaćanje uočljivog scenarija planetarnih moćnika koji su cijelu ovu novu – a u budućnosti i veću – 'seobu naroda' jamačno i organizirali.

Proteklih dana i tjedana demokratska javnost bila je u prilici još jednom suočiti se sa svom sustavnom laži Radmanove kukurikavačke „javne televizije“ – zapravo, promidžbenog stroja, dostojnog duha onog vremena u kojem je njen današnji ravnatelj na stadionu JNA još primao Titovu štafetu. Istina, danas to jednoumlje kod većine nije više jugokomunističkog („samoupravno-socijalističkog“), već liberalno-globalističkog predznaka, ali i protagonisti i njihova nova/stara ideološka zadrtost istog su porijekla ili čak, kao u slučaju rečenog ravnatelja, i osobno su isti.

Za način djelovanja „javne televizije“ – partijskog središnjeg audiovizualnog agitpropa – znamo od pamtivijeka, ali najsvježiji su dojmovi iz vremena prije referenduma o ustavnom određenju braka 1. prosinca 2013. godine. Tada se „Hrvatska“ televizija jasno i flagrantno iskazala protunarodnom, s jedne, i globalizatorsko-oligarhijskom, s druge strane: bezočno i drsko jednoumno držala je stranu gubitničke, ali „politički ispravne“ manjinske ateističke i njima srodne trećine pučanstva, a teško diskriminirala trajno poniženu dvotrećinsku hrvatsku katoličku većinu.

Primjer na kojem ću dokazivati ovu tvrdnju već se predugo događa u stvarnosti okolnih država, kao i na zaslonima HTV-a, u njenim informativnim emisijama, a prvenstveno u središnjem Dnevniku u 19 sati i uokolo njih. Riječ je o izbjegličkoj krizi koja smrtno ozbiljno počinje drmati samim temeljima Europe kakvu znamo stoljećima. Pri tome jasno osjećamo kako ni Hrvatska, zemlja na vječnoj vjetrometini, izložena trajnim nasrtajima s istoka, a sada možda i s juga, neće biti pošteđena.

Ideološki dril pod krinkom ‘znanosti’

Osnovni model prijevare oličava HTV-ov reporterčić Miro Aščić i njegove reportažice koje svake večeri zauzimaju središnje mjesto u glavnom večernjem Dnevniku i u stotinama tisuća hrvatskih domova. On je poslan na grčko-makedonsku granicu, na koju se svakodnevno slijevaju tisuće i tisuće muslimanskih izbjeglica iz više ratom zahvaćenih zemalja Bliskog i Srednjeg Istoka. Obrazac izvješćivanja uvijek je isti: nesretni izbjeglice, s izgubljenom i uplakanom djecom, u krupnom su planu. Na drugoj strani je „brutalna“ interventna policija, nota bene, male i nesretne makedonske države, kojoj svijet i tek nešto moćniji južni susjed ne priznaju niti ime, a koja je, činilo se u prvom trenutku, bila suočena s pravim ljudskim stampedom.

I onda takvo propagandističko utucanje emotivno obojenih činjenica „na prvu loptu“ – nesretni izbjeglice i brutalna policija – išlo je najprije iz večeri u večer pred najširim hrvatskim gledateljstvom. Nakana nije bila da ono shvati cjelinu problema ili pak da ga se navede na promišljanje nacionalne strategije za suočenje s ovom nevoljom kontinentalnih razmjera, već da ga psihološki pripremi na bespogovorno prihvaćanje uočljivog scenarija planetarnih moćnika koji su cijelu ovu novu – a u budućnosti još i veću – „seobu naroda“ jamačno i organizirali.

Tako je bilo na početku, ali potom se brzo vidjelo da su Makedonci i njihova vlast shvatili što im jedino preostaje raditi – „brigo moja, prijeđi na drugoga“ – prebaciti izbjeglice na granicu sa Srbijom, a ovi će ih pak samo proslijediti prema Mađarskoj. Gevgelijske slike zamijenjene su beogradskim, s posebno ogavnim dodatkom srbijanskog predsjednika Vlade, Vučića, koji pred kamerama glumi tamošnju znamenitu plemenitost prema izbjeglicama (kao da ne znamo kako su prije dva desetljeća slične stvari on i njegovi rješavali, recimo, u Zvorniku, Bratuncu i posebno Srebrenici, te diljem cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine).

Nakon ovog početnog tretmana „senzibiliziranja“ na patnje nesretnika i njegovanja bijesa prema makedonskim policajcima koji – sram ih bilo! – pokušavaju u svojoj zemlji održavati red, dakle raditi svoj posao, počelo je, tu i tamo i na žličice, objašnjavanje o čemu je riječ. Zapravo, ne ni to, već nastavak ideološkog drila, ali pod krinkom „znanosti“. U udarni Dnevnik u petak 21. kolovoza doveden je tako „sociolog“ Renato Matić s tzv. Hrvatskih studija, koji se već prethodno „proslavio“ na sličnim partijskim zadacima. Da podsjetim: 25. kolovoza 2013. godine u Večernjem listu zdušno je i „politički ispravno“ branio terorističko-sotonistički upad ženske skupine Pussy Riots u moskovsku katedralu Krista Spasitelja, zbog čega su one poslije bile osuđene u regularnom sudskom postupku. On je rekao otprilike da se o ovoj pojavi zapravo nema što misliti, već da narod treba biti još iskrenije širokogrudan i od svojih ionako apriorno „otvorenih“ vođa.

Da stvar bude dodatno pravovjerna, u istom Dnevniku stanoviti Stojanac, riječki dopisnik Prisavskog agitpropa s lažnom hrvatskom naljepnicom, s radošću nas je izvijestio o prvom lezbijskom „vjenčanju“ ili čak „braku“ na inače konzervativnom katoličkom otoku Krku. Na njemu, dodao je, Katolička crkva u Hrvata, rečeno je, „ima jak utjecaj“, a i „zna se što ona o ovakvim ceremonijama misli“. Opet je dvotrećinski većinsko katoličko gledateljstvo dobilo jedan sočan, ali „osvješćujući“ i „napredan“ udarac u pleksus.

Dok su pak na Radmanovoj Yutelici partijski agitatori, kao i uvijek u ritmu „leva-leva“, stupali šumom, običan svijet nadirao je drumom, mahom mrežno-virtualnim. Tu se moglo jasno vidjeti zašto narod sve više bojkotira oligarhijske („mainstream“) medije: ljudi su, recimo, uočavali da neki izbjeglice baš i ne dolaze goli kao crkveni miševi, već i sa znatnom eurskom popudbinom. Drugi su po društvenim mrežama slali fotografije vojno vrlo sposobnih mladih ljudi, od kojih su neki izgledali svježe obrađeni u elitnoj teretani. Treći su uočavali da lokalni mediji nisu izvijestili kako su miroljubivi pridošlice nožem izboli jednog makedonskog policajca, na što smo ubrzo čuli i vidjeli plemenitog Vučića kako ih brani (u stilu: koliko se Srba toga dana međusobno pobilo pa nitko oko toga ne diže prašinu). Tko ga ne zna, skupo bi ga platio!

Multi-kulti idila na Prisavlju

U „bazi“ hrvatskog društva, dakle, i te kako je trajala ona slavna „paralelna stvarnost“, koja središnjoj kukurikavačkoj propovjedaonici u sedam navečer u pravilu nema pristupa. Već se oglasio i HSP s priopćenjem – „Hrvatska ne smije primiti imigrante, to je i sigurnosno pitanje!“, na što ih je udarni partijski portal Index spremno, već u naslovu uz vijest, proglasio – „šovinistima“. U Dnevniku je, potpuno suprotno, trajala prava pravcata multi-kulti idila.

U glavnom dnevniku od nedjelje 23. kolovoza objavljena je tako poučna i poticajna priča o nigerijskom Crncu, koji je u Zagrebu, brigom „napredne“ hrvatske države, našao i (valjda besplatan) stan, ali i posao u nekom zagrebačkom kafiću. U toj ponovno pronađenoj titoističkoj bratskoj i nesvrstanoj solidarnosti s jedrim zdravim muškarcem iz jedne od naftom najbogatijih zemalja svijeta, nitko se u tom prisavskom brlogu dobro utovljenih medijskih propagandista nije upitao ono što je svakom normalnom Hrvatu prvo palo na pamet: kako za Nigerijca ima i stana i posla, a za Hrvate nema, već oni masovno sele pravcem München – Dublin i što dalje i dalje na zapad?!

Ali, nije čuditi se što se ti tipovi nikad ne pitaju – „što o nama misli narod?“. Na toj (protu)nacionalnoj dalekovidnici od samog njena početka emitiranja 15. svibnja 1956. godine uvijek se pitalo samo – „što o nama misli obližnji ce-ka?“. Tako oni i sada vrlo jasno osjećaju da današnji „ce-ka“, bio on u zemlji, pod zemljom ili negdje u inozemstvu, kaže nešto u stilu: „Samo vi gurajte naše nesvrstane prijatelje! Hrvati su ionako uvijek niža rasa, njih ćemo, kao i uvijek lako – izgurati“.

Ja znam kako u ovakvim ili puno beznačajnim situacijama reagira, recimo, talijanska televizija RAI: uvijek se, jedni za drugim, izredaju predstavnici gotovo cijelog političkog spektra, s lijeva na desno, od Demokratske stranke, preko Naprijed Italija do Sjeverne lige. Govori se i oštro, ali u okviru nekakvog političkog pravilnika, pri čemu samom spikeru nikad ne pada na pamet da ikome lijepi isključujuće političke naljepnice. Ali, ovdje su ostale čvrsto ukorijenjene navike iz TV Zagreb Radmanova druga Veljka Kneževića iz, recimo, godina 1986. do 1990. godine, kad je zakonito govorila samo avangarda radničke klase, a tako je otprilike i danas.

Floskula ‘strah od drugog i drukčijeg’

Vidjelo se, dakle, vrlo brzo da i danas HTV želi promidžbeno „proizvoditi“ stvarnost, umjesto da je prvenstveno slijedi i oslikava. Gdje su, recimo, one slavne rasprave o „javnoj televiziji“ iz Sanaderova vremena sa svim njihovim „teorijskim“ vratolomijama i citiranjem raznih europskih „svetih knjiga“ s jednim jedinim i uspješno dosegnutim ciljem da se tadašnjoj političkoj većini otme makar i samo „t“ od televizije?!

Tako je u spomenutom Dnevniku od nedjelje 23. kolovoza progovorio najprije partijski drug i vođa Milanović: „Primit ćemo više stotina izbjeglica, ako treba i više od toga“, jer on i njegovi nisu „sitni gazde i sitni žicari“. Ovaj negativan stereotip o „sitnim gazdama“ je naslijeđe partijske averzije na nekadašnje „kulake“, kojima formacijski uvijek manjka klasne svijesti. Rječito je bilo da je ovaj drugi dio formulacije, koji se čuo u jednoj ranijoj informativnoj emisiji i koji nikako ne ide uz aktualno zaklinjanje u vrijednost „malog i srednjeg poduzetništva“, netko brižan – urednik Dnevnika ili sam Radman – brže-bolje izbacio.

Njegov ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić davao je proturječne izjave: još je u četvrtak 20. srpnja govorio „i dalje ćemo uspješno odolijevati valovima izbjeglica“, da bi potom promijenio ploču. Istog se dana, naime, hvalio kako je Hrvatska „uz Estoniju jedina prekoračila brojke“ koje joj je dodijelio skup europskih ministara unutrašnjih poslova (550 umjesto 500), jer njegova vlada mora prednjačiti u pravovjerju. Potom je i jeftino poentirao „dosjetkom“ kako bi „šator u Savskoj cesti trebalo staviti na raspolaganje izbjeglicama“. Režim je pravovjerno laprdao i kroz usta Josipa Leke i Predraga Matića, a HDZ je dobio jednu opreznu fusnoticu iz usta Gordana Jandrokovića i to bi bilo gotovo sve! Oprostite, u Dnevnik je u nedjelju pripušten i vodeći protutuđmanovski Sorosev agent iz devedesetih godina Ivan Zvonimir Čičak, danas dovoljno dobar – za nadati se, jednokratno – za dužnost predsjedničina izaslanika koji bi gostima s Istoka prepustio – „dalmatinske otoke“.

Dan kasnije, u ponedjeljak, rigidni, mrgodni i u ovakvim prilikama posebno nabrušeni partijac i voditelj Dnevnika Stipe Alfier, odjednom je potražio i pomoć Crkve, koja je tako za tren prestala biti natražnjačkom utvrdom i klasnom neprijateljicom i ustupio prostor jednom isusovcu. On se pozivao na kršćansko prihvaćanje izbjeglica, ali je uočljivo izbjegao nabacivati se blatom na one koji to ne prihvaćaju. U Hrvatskoj su, naime, znani provoditelji lijevo-liberalnog terora Jutarnji list, Index i slični već uzeli na ciljnik i tako različite političke profile kakvi su Danijel Srb (HSP), Mirela Holy (ORaH), Damir Kajin (ex IDS), koji su o ovoj bujici koja nadire s istoka imali više ili manje „politički neispravno“ stajalište. Neki Biočina, u Morgenblattu od utorka 25. kolovoza, za izdajicu iz vlastitih redova Holy, nije štedio psovke („besprizorno lešinarenje“, „grozota mjeseca“).

Dnevnik Radmanove Yutelice očekivano se oslonio na politički uvijek „ultra ispravne“ njemačke političare, kojima je strah od moguće nepredvidivosti vlastitog naroda već gotovo ugrađen u genetsku šifru. Tako smo u ponedjeljak 24. kolovoza u podnevnom Dnevniku iz usta njemačkog političara Tillicha čuli znamenitu formulu kojom razni masonoidi i ovdje pokušavaju ušutkati svaku demokratsku raspravu: „strah od drugog i drukčijeg“. Istog dana navečer, uobičajeno „bistro“ govorio je SPD-ovski njemački parlamentarac hrvatskog porijekla Josip Juratović: treba, kaže, osigurati 800.000 mjesta za Sirijce, pa će Balkanci morati čekati.

Smisao devize ‘ili mi ili oni’

Što se, dakle, iz navedenog moglo (ponovo) saznati o temeljnom načinu na koji djeluje desetljećima već, dakle, tradicionalno Nehrvatska i Antihrvatska radio televizija?

Ona, kao i mahom sve druge televizije s nacionalnom koncesijom u stranom vlasništvu iskonski je protudemokratska, dakle, protunarodna ustanova. U običnim prilikama još može biti i razmjerno suzdržana, ali kad dođe do ozbiljnih kriza kao što je spomenuti referendum o braku ili sada ova useljenička kriza njena konstitutivno totalitarna narav dolazi do punog izražaja. Zapravo, kad god dođe u prigodu da se opredjeljuje između nadzemne i podzemne, strane i domaće oligarhijske vlasti i naroda ne samo „HTV“, već gotovo cijeli informacijski sustav staje na stranu elite – u našem slučaju udbomasonske – a protiv „glupog“, „primitivnog“, „neosviještenog“ i „politički neispravnog“ naroda i onih uglavnom kukavnih snaga koje na javnoj sceni izražavaju njegovu volju.

Sve je, čini se, pravodobno navijestio dični zastupnik tih „naprednih snaga“ u „ovoj zemlji“ – Zoran Milanović. Koliko su mu nakane ozbiljne, najbolje svjedoči, vidjeli smo, izvješćivanje partijske dalekovidnice ovih dana o useljeničkoj krizi: gotovo nitko tko nije bio sto puta partijski provjeren nije joj mogao ni prismrditi. Nikome na njoj, recimo, nije palo na pamet objasniti njenim gledateljima: u ovoj turi će ih pustiti unutra 800.000 – a što će biti kad ih na europska vrata zakuca 8 milijuna ili – 80 milijuna?!

Bit će, izgleda, kao što je rečeni Zoran(gutan) već glasno objavio – „ili mi, ili oni“!

Svaka vala, džamijica mala!

Radi razumijevanja vjerojatnog i dugoročnog tijeka stvari u vezi s doseljavanjem izvaneuropskih naroda u umornu, staru – uz to i glupu i pokvarenu – Europu, dobro je pročitati na poluslužbenoj njemačkoj RTV-postaji Deutsche Welle od subote 22. kolovoza, tekst tamošnjeg medijskog ideologa Kerstena Knippa pod naslovom „Izbjeglice i izazov nacionalnih država“.

Spomenuti Knipp, iako naizgled uviđavan prema mogućem otporu njegova i drugih etnosa ovom kolosalnom protunarodnom inženjeringu planetarnih razmjera, jednostavno kaže: „Izbjeglice će u znatnoj mjeri dovesti u pitanje europske životne navike“, a to znači da će se „prije svega promijeniti tradicija nacionalne države“. Evo vam jedne ideje u kojem smislu i smjeru: „Svaka vala – džamijica mala!“ I, što je posebno opako, on uopće ne pomišlja da bi se to ponekom Europljaninu, ili pak cijelom europskom narodu, moglo – ne svidjeti.

Posebno je znakovito Knippovo ustrajavanje da se ta „promjene tradicija nacionalne države“ ne smije događati naglo („ne preko noći“), što je samo inačica davno uočene globalizatorske taktike i strategije postupnog „kuhanja žabe u loncu“, jer, ako se krene naglo, žaba bi mogla iskočiti. Za taj totalitarni projekt „prilagodbe“ (čitaj: uništenja) nacija, Knipp predviđa „pjesnike“ novog doba. Radi to po analogiji s onima iz vremena njemačkog ujedinjenja u drugoj polovini 19. stoljeća – Brentana, von Arnima, von Fallerslebena – koji su, kaže, za potrebe stvaranja njemačke nacije stvarali „izmišljene tradicije“.

Tko bi bili ti „pjesnici“ koji će, recimo, u Hrvatskoj stvarati novu „izmišljenu tradiciju“ za neke nove, ovaj put ne nacije, nego – nadnaciju? Odgovor glasi: dovoljno je vidjeti koga se pripušta, a koga ne u središnje Dnevnike s Prisavlja – krenite od Dubrovnika i Mani Gotovac, Ivice Buljana, Senke Bulić, pa na sjever preko Rijeke i Olivera Frljića, a onda pravac do Metropole gdje je takvih, s cijelom pripadajućoj medijskom, akademskom i kulturnom infrastrukturom, „tma i tmuša neprebolna“ (Mak Dizdar).

A što ćemo s ekscentricima kao što je dolarski milijarder Donald Trump, koji u trci za američkog predsjednika trenutno dobiva 32 posto republikanskih glasova i to na programu, kako je izjavio glasno i jasno – bez straha da će ga Hanžeković ili Matija Babić proglasiti fašistom –„deportiranja svih imigranata“ (prema Slobodnoj Dalmaciji od 23. kolovoza)? Takve će „napredne snage“ Novog svjetskog poretka ovako ili onako, a najbolje postupno – kao žabu na laganoj vatrici – ukloniti!

Uvjet je samo da žaba kao dosad nastavi kukavički, tupo i blesavo kreketati.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/i ... lja-827184