Zajedno za HR

[EdgarFranjul]

UCJENE I LAŽI

HVALA Slovenijo! Ovo su sve slovenske LAŽI koje su dovele do afere ‘Pirangate’ koja je UJEDINILA Hrvatsku!


Autor: Leo Buljan
Četvrtak, 30. Srpanj 2015. u 13:04

Zapravo je ironija cijele ove priče da nas Slovenci optužuju na neslogu, a upravo oni su pridonijeli tomu da su Karamarko i Milanović sjeli za isti stol. Bez obzira na to kojeg je netko političkog stava, hrvatski narod je složno rekao, Piranski zaljev je Hrvatska.

Slovenske provokacije na račun hrvatskog izlaska iz arbitražnog postupka se i dalje nastavljaju, a najnoviji šok bila je, u najmanju ruku skandalozna izjava direktora Instituta za balkanske i europske studije dr. Zijada Bećirovića. “U glavama hrvatskih političara još postoji ideja ‘velike Hrvatske’, a s malim zemljama koje imaju takve komplekse teško je razgovarati “, izjavio je Bećirović i time još jednom pokazao licemjerstvo koje se naselilo u slovenskoj vanjskoj politici i odnosima s Hrvatskom.

U svoje istupu na 3. programu Televizije Slovenija, Bećirović je koristio argumente zbog kojih je u mnogim građanima Lijepe naše ‘proključalo’. Mnogi su najvjerojatnije ostali u nevjerici kad je počeo nabrajati kako se ovo odražava na Hrvatsku. Tu su se našli ekonomski razlozi, međunarodni ugledi sama demokracija pa smo odlučili pokazati kako ti argumenti nemaju veze sa zdravim razumom.

Jedini ekonomski interes je izvlačenje novca!

“Spor oko arbitraže najviše će naštetiti međusobnim ekonomskim interesima”, izvalio je Bećirović i ostao živ. Koji su to hrvatski ekonomski interesi koje Slovenci imaju u Hrvatskoj? Ukratko, jedini interes koji naši zapadni susjedi imaju od Hrvatske je izvlačenje novca.

To govori i o licemjerstvu slovenskih vlasti kojima su Hrvati dragi samo kad im daju novac. Prema podacima Eurostata, Slovenija je zemlja Europske unije koja je doživjela najveći rast gospodarstva u prošloj godini. Točnije, slovenski BDP je u 2014. porastao za 2,6 posto. Kako je to moguće? Jedan od razloga svakako je i hrvatski kapital koji se masovno slijeva u Sloveniju, a ovdje je itekako potreban. Bivši slovenski veleposlanik Vojko Volk rekao je da Slovenci ne vraćaju ono što od nas dobiju te da su njihove investicije uglavnom okrenute zapadnije od jugoistočne Europe. Za njih ne vrijedi narodna “pamti pa vrati”. Kad se sjetimo koliko smo problema imali oko granica, mora, Ljubljanske banke, čak i pršuta, nekako bi u duhu poštene diplomacije trebalo biti da Slovenci investiraju u Hrvatsku, a ne obrnuto. Prema dostupnim podacima za 2014. godinu, hrvatski poduzetnici su u Sloveniju uložili nevjerojatnih 58,4 milijuna eura, te je Slovenija time postala država u kojoj Hrvati najviše ulažu. S druge strane, slovenska ulaganja u Hrvatsku ne mogu se naći ni u prvih pet.

Drugim riječima, ekonomske koristi Hrvatska od Slovenije baš i nema, a za pretpostaviti je da usprkos zaoštrenim odnosima oko Piranskog zaljeva, to Slovence neće spriječiti da ljetuju na našem moru i ponašaju se kao da je njihovo. Ništa manje slovenskih turista nije bilo kad smo se svađali čiji je istarski pršut, ni kad smo trpjeli ucjene na račun ulaska u Europsku uniju, a ništa manje ih nije bilo sve ove godine koje se rješavalo pitanje Ljubljanske banke(koje će napokon biti riješeno u korist Hrvatske)… U svim tim sitnijim okršajima sa slovenskim nacionalnim interesima Hrvatska je izašla kao tehnički, ali i moralni pobjednik. Jedini koji se u ovoj priči, kako to kaže Bećirović, “kocka s međunarodnim ugledom” je Slovenija.

Hvala Slovenci, vi ste nas ujedinili!

Međutim, ono što bi Hrvate trebalo najviše zaboljeti je da Slovenci nas prozivaju za manjak demokracije i sloge u Hrvatskoj. “EU teško komunicira s Hrvatskom u kojoj je velika politička polarizacija, neprimjerena Uniji u kojoj vlada bogatstvo različitosti. U Hrvatskoj političku polarizaciju ilustrira i to da premijer i predsjednica međusobno ne komuniciraju”, dodao je Bećirović. Istina je da se Kolinda i Milanović oko nekih stvari ne slažu i da je često bilo problema u komunikaciji državnog vrha. No to je bit demokracije i različitosti na koju se poziva Bećirović. Upravo to je ono što državu čini demokratskom, suživot i bez obzira na neslaganje i nenametanje tuđeg stava kao što su to Slovenci pokušali i u slučaju Arbitražnog suda.

No zapravo je ironija cijele ove priče da nas Slovenci optužuju na neslogu, a upravo oni su pridonijeli tomu da su Karamarko i Milanović sjeli za isti stol. Bez obzira na to kojeg je netko političkog stava, hrvatski narod je složno rekao, Piranski zaljev je Hrvatska.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/h ... sku-819289

[EdgarFranjul]

Slovenija se zaigrala pod pokroviteljstvom ‘moćne Britanije’
Autor: Nikica Gović / 7dnevno / 31. srpnja 2015.
Petak, 31. Srpanj 2015. u 07:43

Slovenska politika se besramno i bezočno upustila u najgori oblik nepotizma - političkog i sudbenog. Obećavajući Londonu nastavak opstrukcije - ulaska RH u Schengen. Ali, zaboravili su da SAD budno prati Hrvatsku kao svoju stratešku točku. Američke službe su minuciozno odradile posao i još jednom Sloveniju povukle za kosu - i odvukle je gdje joj je mjesto .

U Hrvatskom saboru odvija se rasprava o istupanju Hrvatske iz arbitražnog sporazuma sa Slovenijom o graničnom sporu. I ovo nije trenutak za kritiku hrvatskih vlasti i oporbe, tim više što su prvi put nakon dugo vremena postigli suglasje i pokazali da Hrvatska može biti – Država. Rasprava pokazuje da neki zastupnici poput Branka Vukšića i dan danas ne razumiju važnost i bit sadržaja arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, što je u ovome trenutku isto manje važno. Važno je da ova priča s najgorim oblikom političko-pravosudnog nepotizma – i to na međunarodnom planu – ima svoj kontekst koji je usko vezan s razlikama u koncepciji širenja Europske unije između Velike Britanije i njezinih satelita među zemljama članicama (skandinavske zemlje, Nizozemska) i njemačkog koncepta kojeg podržava ključni igrač u ovoj priči, a to su Sjedinjene Američke Države, naravno vođene održanjem svoje unilateralne politike i globalne dominacije. Slovenija, mala zemlja koja ima ozbiljan problem s identitetom, u kojoj su Slovenci praktički nacionalna manjina, pronacionalna linija razbucana, Katolička crkva koja ju je stvarala (bivši nadbiskup Anton Stres) demontirana, i u kojoj je panjugoslavenski obrazac ponašanja prihvatljiva i poželjna stvar, pa niti nema svijesti o tome da Udba i njezini politički sljedbenici i reprodukti (Milan Kučan – koji i dalje vuče sve poteze, Ivo Vajgl – stari tanjugovac i jugoslavenski diplomat sve do 1991., itd.) njome vladaju i kroje joj sudbinu više nego u Hrvatskoj – koja ima razvijenu svijest o moći starih struktura, razumije koliko su opasne, samo ne zna prepoznati alate kako ih demontirati.

Slovenija – britanski watchdog na Balkanu

Platforma za početak ove kardinalne situacije stvarana je, naravno, u Londonu kad je osmišljen zapadnobalkanski koncept kojim je Slovenija bez ikakve postkomunističke katarze, s operetnim ratom okončanim džentlemenskim sporazumom Kučan-Milošević, odrađana da uđe u EU velikim proširenjem 2004. i bude britanski watchdog na Balkanu, uvjerena u svoju poziciju ”lidera regije”. Hrvatska greška je što je premijer Ivica Račan dolaskom na vlast prihvatio Veliku Britaniju kao ključnog hrvatskog strateškog partnera za ulazak u EU. Račan je bio fasciniran Tonyjem Blairom i nije imao spoznaju o tome da prihvatiti Britaniju znači izvršiti salto mortale za Hrvatsku. Slovenija je većvodila pregovore s EU-oms jasno definiranom ulogom – ulogom instrumenta koji ima staru jugoslavensku strukturu kao matičnu ploču u koju su Englezi uložili mnogo – i koja je sigurna od “čupnja iz sedla”. Posljedica te kobne Račanove greške odmah se vidjela kroz sporazum o rješenju graničnog pitanja između njega i Janeza Drnovšeka. Prvi jedan nula za britanski koncept nakon operacije Oluja, koji ga je skupa s razbijanjem velikosrpskog plana bio ozbiljno načeo. Sporazum je parafiran 20. srpnja 2001. godine. Sporazum pak o prekograničnoj suradnji (SOPS) stupio je na snagu 5. listopada 2001. i doduše olakšao je svakodnevni život u pograničnom području i regulirao djelatnost slovenskih ribara u hrvatskim teritorijalnim vodama.

Sabor ništi Račanov potez, Slovenija uzvraća provokacijama

Premijeri Račan i Drnovšek su usuglasili sporazum na način da bi 80 posto Piranskog zaljeva pripalo Sloveniji, čime bi ona dobila pristup međunarodnim vodama, a Hrvatska bi zadržala morsku granicu s Italijom. Hrvatski sabor je Sporazum odbio, a potpis opunomoćenice hrvatske vlade Olge Kresović-Rogulja proglašen je parafom bez pravnog učinka. Slovenska strana pak smatra paraf kao puno prihvaćanje Sporazuma, a Europska komisija u svom zadnjem izvješću o napretku Slovenije prije pristupanja Uniji Sporazum smatra također dostatnim (kao i za nas neparafirani sporazum Tuđman-Izetbegović) i smatra ga odrazom dobre političke volje dviju susjednih država da će bona fide rješavati granični spor.

Nakon hrvatskog odbijanja Sporazuma u Savudrijskoj vali je došlo do mnogih incidenata između slovenskih policijskih plovila i hrvatskih ribara. Slovenski policajci su hrvatskim ribarima branili aktivnost u dijelu koji je prema Sporazumu pripao Sloveniji, bez obzira na to što neratificiran nije imao pravnu snagu. U ljeto 2002. incidenti su kulminirali i došlo je do obostranih prijetnji, čak i zveckanjem oružjem. Na međuvladinom radnom sastanku održanom 10. lipnja 2005. obje su se strane obvezale suzdržati od provokacija. Istog dana je utemeljena zajednička hrvatsko-slovenska povijesna komisija pod predsjedanjem akademika Petra Strčiča i dr. Janka Prunka, s nakanom pripreme pravnih temelja za arbitražu.

Pritisci, ucjene i blokada hrvatskog pristupa Uniji

Slovenija se pritom pozivala i na dokument kojeg je Hrvatska u vihoru rata 1993. posve previdjela i zaboravila, a to je Memorandum o graničnom sporu s Hrvatskom. U njemu se nigdje ne spominje međunarodno pravo i konvencije o pravima mora, itd., većse samo navode povijesne okolnosti – naravno onako kako ih Slovenci vide, i pravičnost – kao temelj moguće arbitraže.

Već tada je bilo jasno da Slovenija vidi kako u slučaju da dođe do tužbe pred međunarodnim sudom – oni gube spor. I čim su Slovenci ušli u EU počeli su koristiti, i to suprotno načelima EU-a, sve mehanizme pritiska na Hrvatsku.

Počelo je 1. siječnja 2008. stupanjem na snagu hrvatskog Zakona o zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu (ZERP-u) prema kojem bi Hrvatska mogla proširiti suverenitet i na području između granice teritorijalnih voda i epikontinentalne crte sredine Jadranskog mora. Hrvatska se pozvala na međunarodno pravo i tvrdila da su i Slovenija i Italija učinile isto. Slovenija je smatrala da bi ZERP prejudicirao granicu na moru te je svoje predsjedanje EU-om u prvoj polovici 2008. iskoristila za blokadu pristupnih pregovora Hrvatske. Tada je u priču počela uvoditi i pobočni instrument – inače glavni britanski instrument – Haaški sud.

Rupel, Ratko Mladić i “prioriteti” predsjedanja EU-om

Inauguracijski govor prioriteta slovenskog predsjedavanja EU-om održao je tada Janšin ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel. I doživio pravi činjenični debakl. Prioritet slovenskog predsjedavanja, dakle, bile su zemlje “zapadnoga Balkana” i njihovo približavanje Uniji. Rupel je tada kazao kako bi Srbija trebala potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) i bez Ratka Mladića u Haagu. To je argumentirao sljedećim riječima: “Hrvatska je imala potpisan SSP četiri godine prije nego što je Gotovina izručen Haaškome sudu. Ako ćemo biti pošteni, trebali bismo isto tretirati Hrvatsku i Srbiju”.

Rupel, dakle, u zanosu svoga političkoga zadatka nije znao da slučaj generala Gotovine uopće nije bio u hrvatskom okviru za SSP (dok se Mladić, inače i optuženik za genocid, nalazi u srbijanskom okviru za SSP – i to kao conditio sine qua non).

Rupel nije imao pojma da je Hrvatska parafirala SSP prije nego što je general Gotovina optužen. On je samo načuo da je Gotovina bio uvjet za nešto i stvar lakonski zaključio. Točnije, Rupel je pokazao elementarno neznanje pobrkavši dva potpuno različita kriterija: kriterij o SSP-u s kriterije o pridruživanju.

Uslijed jakog pritiska Hrvatska je u ožujku odustala od provođenja ZERP-a, nakon čega je deblokiran pregovarački proces.

Pahor blokira ulazak RH u NATO, SAD ga prizemljio

Od ostalih graničnih pitanja treba spomenuti i spor oko nasipa na Muri i i incidente koji su uslijedili…Tada na scenu prvi put stupa SAD. Jer se događa nova blokada, a to je pokušaj opstruiranja ulaska Hrvatske u NATO savez na način da je Borut Pahor najavio nacionalni referendum o tome želi li Slovenija da Hrvatska uđe u NATO ili ne. I tu se poskliznuo do kraja. Washington ga je najprije puštao, baš kao što su ih i sad puštali da petljaju s Arbitražnim sudom, i onda ih je prizemljio. Za opstrukciju ulaska Hrvatske u NATO – po starim dobrim britanskim savjetima i udbaškim obrascima – iskorištena je grupa navodnih slovenskih nacionalista, predvođena osuđenikom za pokušaj ubojstva Andrejem Šiškom, kako bi prikupili potpise za slovenski referendum o ulasku hrvatske u NATO. Pahor ih je primio u Vladi kao da su oni neki jako važan čimbenik. Bio je to, i to se ne smije zanemariti, kontinuitet slovenske politike koju je podržao i Janša.

Jer, u konačnici je ipak on bio taj koji je “zakotrljao grudu snijega” prvi otvorivši pitanje ratifikacije hrvatskog pristupnog protokola NATO-u.

Nakon toga Pahor se konačno sastao sa Sanaderom u Mokricama. Kiseli osmijesi i stare teze. Hrvatska želi na Međunarodni sud pravde, a Slovenija to pod svaku cijenu nastoji izbjeći. Posve mu je, baš kao i sada pred Arbitražnim sudom, popustio oprez od američkog najizravnijeg miješanja u priču, pa je na dan susreta Sanader – Pahor, točnije iste večeri, Slovenija Hrvatskoj blokirala još jedno pregovaračko poglavlje, ono vezano za trgovačka društva. Bio je to vrhunac ironije, jer je obrazloženje glasilo da i u tom poglavlju Hrvatska kroz svoje pregovaračko stajalište prejudicira granicu. Tako nešto više stvarno nema veze s mozgom, s politikom, ni s – kako to Slovenci kažu – “zaštitom nacionalnih interesa”.

Slovenija pleše kako “moćni mentor” svira

Tada je postalo jasno da to ima veze isključivo s cijelim konceptom širenja Unije, i Hrvatskom kao najozbiljnijom 28. članicom Kluba. Samo dan nakon slovenske eskapade s blokadom trgovačkih društava, Hrvatskoj su početak pregovaranja o poglavlju Pravosuđe blokirale i zemlje tzv. britanskog kruga – Velika Britanija, Nizozemska, Danska, Belgija i Finska. Razlog: nevjerica u (ne)postojanje takozvanih topničkih dnevnika u haaškom predmetu “Gotovina, Čermak, Markač”.

Slovenski mediji odmah su zabrujali kako Slovenija u svojim blokadama Hrvatske zbog granice nije sama, već su pisali kako je tu i “moćna Velika Britanija”. I tada SAD nastupa u prvoj fazi. U Ljubljanu na samo sat i pol dolazi predstavnik Pentagona i Bijele kuće, diskretno “zašamara” Pahora i odjednom priča o slovenskom referendumu o ulasku u NATO prestaje. Ali ne prestaje upornost njihovih mentora pa krajem 2008. Slovenija blokira hrvatske pristupne pregovore s EU-om zbog navodnog prejudiciranja rješenja granice u nekim hrvatskim pregovaračkim materijalima. Slovenija je na sjednici Vijeća ministara EU-a 8.12.2008. blokirala nastavak pregovaračkog procesa iako je hrvatska vlada izjavila da materijali korišteni u pregovorima ni na koji način ne prejudiciraju rješenje graničnog pitanja te izrazila spremnost prihvatiti prijedlog Francuske (zemlje predsjedateljice). Ivo Sanader se pod američkim pokroviteljstvom miče zbog korupcije kao nevjerodostojan partner (ne zbog granice i ucjene kako sad to koristi kao alibi), i u prvim danima vlade Jadranke Kosor, pod američkim budnim okom i pritiskom Washingtona na Bruxelles se kreće u izradu arbitražnog sporazuma kojim će se deblokirati pregovori s Hrvatskom.

Uplitanje SAD-a Slovencima nikako nije po volji

Slovencima ni to nije po volji, jer SAD gura međunarodno pravo kao načelo sudovanja, a ne pravičnost na kojoj inzistira Slovenija te unutar EU-a Britanija sa satelitima. Međunarodno pravo kao načelo minimalizira “muljažu” i arbitraži daje značaj sudskog postupka. Slovenija mora popustiti drugi put od američkim pritiskom. Svjesna da arbitraža po međunarodnom pravu neće za nju biti povoljna. Informacije o tome su se pustale sukcesivno u domace medije, kroz “desni nevladin sektor” (svaka Udba ima svog Šiška, op.a.) kako bi se jario bijes na “nesposobnu hrvatsku vladu”, koja po tom pitanju možda nije bila nešto iznadprosječno sposobna, ali je poštovala pravila Suda. Slovenija se zaigrala pod pokroviteljstvom ”moćne Britanije” – kako su pisali slovenski mediji. Očekujući učvršćen status liderice u regiji (baš sam se neki dan pitao što ona Fajonka, zastupnica u EP-u, “kraljica Srbije i BiH” – kako joj tepa Pahor Srebrenici, što su oni uopće doprinijeli stvaranju daytonskog mira), slovenska politika se besramno i bezočno upustila u najgori oblik nepotizma – političkog i sudbenog. Obećavajući Londonu nastavak opstrukcije – ulaska Hrvatske u Schengen.

Ali upravo kao i pri ulasku Hrvatske u NATO, zaboravili su da, osobito sada u novonastalim okolnostima odnosa s Rusijom, SAD budno prati Hrvatsku kao svoju stratešku točku, ključnu za transfer svog ukapljenog plina od Krka do Baltika. SAD i Velika Britanija od operacije Oluja su – iako partnerice – manje ili više u kontinuiranom raskoraku kad je Balkan u pitanju. Američke službe su minuciozno odradile posao i još jednom Sloveniju povukle za kosu i odvukle je gdje joj je mjesto. SOA kao partnerska služba je zacijelo raspolagala tom informacijom koju su joj dostavili Amerikanci. Znala je i hrvatska vlada, samo se mora praviti da nije znala. Slovenija nema izbora nego angažirati starog udbaša Ivu Vajgla da magli priču nekom hrvatskom paraobavještajnom djelatnošću, a ulazak predsjednika ICJ-a, suca Avrama, u postupak kao slovenskog arbitra možda nije slučajan. Možda upravo ima cilj urušiti proces do kraja.

Najbolje slovensku izgubljenost tumači činjenica da im je na dan eskalacije skandala došao Medvedev. Možda uskoro dođu Miler i Putin. Slaba im je ta poruka, taj smiješni pokušaj “zapišavanja” teritorija, poput zeke u basni koji prijeti da će ”razbiti” lava, i uvesti Južni tok, je i više nego prozirna. Pretjerali su, a Hrvatska uz malo političke hrabrosti i američku potporu bez koje bi sve ovo bilo teško izvesti – za godinu dana kad se proces i pravnog i političkog prepucavanja završi – treba i mora protiv Slovenije konačno napisati i podnijeti tužbu pravom međunarodnom sudu (najbolje onom za pravo mora u Hamburgu) i pravedno uzeti ono što je njezino.

http://www.dnevno.hr/7dnevno/slovenija- ... ije-819442

[EdgarFranjul]

Uhvaćeni na djelu

Moramo prestati imati komplekse pred Slovenijom, prijevara je isto što i krađa

Hrvatska mora otići korak dalje i zatražiti da se granični sporovi riješe u onim institucijama koje su relevantne i ozbiljne. To više što u novijoj povijesti nije zabilježen takav pokušaj prijevare prilikom arbitraže na koju su dvije države pristale

Datum objave: 01.08.2015 | 12:17 Autor: Silvana Oruč Ivoš / hrsvijet

Koliko se god trudili prikazati drukčije, ponašanje naše susjede Slovenije, miljama je daleko od civiliziranog i europskog ponašanja. I to Hrvatska dugoročno mora zapamtiti i prestati imati komplekse pred Slovenijom. U svakom civiliziranom svijetu, prijevara se tretira kao i krađa. Slovenci su baš na taj način pokušali „riješiti“ granično pitanje.

Odluka da Hrvatska izađe iz Arbitražnog sporazuma oko granica sa Slovenijom bila je jedini ispravan i mogući potez nakon skandala u kojem su uhvaćeni Slovenci. Jer, arbitraža se zasniva i na povjerenju, a ovdje ga više nema niti ga više ikad može biti. (izvor hrsvijet)

Sada, pak, nakon zajedničke odluke svih parlamentarnih stranka o napuštanju arbitraže, Hrvatska mora otići korak dalje i zatražiti da se granični sporovi riješe u onim institucijama koje su relevantne i ozbiljne. Kad je riječ o granici na moru, jedino je rješenje Međunarodni sud za pravo mora - specijalizirano međunarodno sudsko tijelo za rješavanje sporova u pravu mora ustanovljeno Konvencijom UN o pravu mora 1982. Na tome Hrvatska, bilo bi dobro u suglasju svih političkih čimbenika, mora inzistirati.

Skandalozan i sramotan je slovenski pokušaj umanjivanja štete koju su sami prouzročili. Slovenija je uhvaćena u tome kako pokušava na prijevaru dobiti nešto što joj ne pripada. I to je jedina činjenica koja mora zanimati Hrvatsku ali i Europsku uniju. To više što u novijoj povijesti nije zabilježen takav pokušaj prijevare prilikom arbitraže na koju su dvije države pristale. U civiliziranom svijetu, prijevara se tretira kao i krađa. A upravo je to jedini način kako možemo gledati na slovenski pokušaj „rješavanja“ graničnog pitanja. Krađa tuđeg teritorija, „legalno“ potkupljenim sudcima. Na žalost, naših susjeda, miljama je to daleko od civiliziranog i europskog ponašanja. I to Hrvatska dugoročno mora zapamtiti i prestati imati komplekse pred jednom Slovenijom.

Službena i neslužbena slovenska politika sada na sve načine pokušavaju spasiti Arbitražni sporazum, nastoje na svakojaki način umanjiti štetu, no nevjerojatno je to njihovo prebacivanje loptice na službe odnosno pitanje kako je došlo do snimke. Činjenica je da je snimka autentična i da je Slovenija uhvaćena u nedjelu, a to tko je i kako snimao slovenske sudionike u arbitraži, potpuno je irelevantno. Sreća je da su snimani. Plus je to za pravdu i istinu.

Jer, objavljene su snimke iz kojih je jasno kao dan da su član Arbitražnog suda Slovenac Jernej Sekolec i članica stručnog tima i opunomoćena predstavnica za praćenje arbitraže Simona Drenik, koja je i zaposlenica slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, dogovarali način da sud presudi u korist Slovenije. Iz snimljenog razgovora jasno je da je ono što oni nezakonito rade dio slovenske službene politike. Tako je Sekolec dokumente želio prikazati kao svoje zabilješke, jer više nije bilo moguće dodavati nove dokaze u spis. Uz to akteri su komentirali o tome što se događa pred sudom i razvijali strategiju kako dodatno utjecati na sudce te kako pripremiti dodatne dokumente.

Iako je to maksimalno kompromitiralo i Arbitražni sud i slovensku Vladu, nitko od njih se nije ispričao Hrvatskoj. Zapravo čudi da se Slovenija nakon ovog još usudi dijeliti lekcije Hrvatskoj o tome kako ne bi smjela izlaziti iz arbitraže?! Kao da još itko vjeruje da bi takva arbitraža i takav sud pošteno odradili posao.

Ovakvo sramotno slovensko ponašanje, međutim, nije ništa novo. Podsjetimo, službena slovenska politika problem razgraničenja pokušala je riješiti ucjenom Hrvatske. Pa je zato u prosincu 2008. Hrvatskoj, koja je tada bila država kandidatkinja za ulazak u EU, počela nametati blokadu otvaranja pregovaračkih poglavlja. Svoj povlašteni položaj u odnosu na Hrvatsku, Slovenija je koristila isključivo kako bi otvorena granična pitanja pokušala riješiti u svoju korist. Iako su se sve ostale članice EU zalagale za nastavak pregovora, sadašnji predsjednik, a tadašnji premijer Slovenije Borut Pahor izravno je blokirao otvaranje daljnjih poglavlja za Hrvatsku. Tada je u većini država EU takav Pahorov, odnosno službeni slovenski potez, bio kritiziran i protumačen isključivo kao slovenski pokušaj da iz pozicije moći dobije nešto na što možda i nema pravo.

Tako je i bilo. Slovenija je odbila sve moguće hrvatske prijedloge za mirno rješavanje graničnog spora, a posebice je odbijala prijedlog da odluku o morskoj granici donese jedino relevantno tijelo – Međunarodni sud za prava mora u Hamburgu, odnosno Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Štoviše, od ovih dviju institucija Slovenija je bježala kao vrag od tamjana. Iako je odbijala hrvatske prijedloge, Slovenija je ostala pri tvrdnji da Hrvatska ne može ući u EU s neriješenim graničnim pitanjem. To pravilo očito nije vrijedilo za Sloveniju jer je s istim tim neriješenim graničnim pitanjem bez problema postala članica NATO-a i EU-a.

Kako bilo, Slovenija je inzistirala isključivo na arbitraži, a tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader kasnije je kazao da je s premijerskog mjesta odstupio jer nije mogao pristati na arbitražu, a pregovori su bili u blokadi. U listopadu 2009. tadašnja, nova, premijerka Jadranka Kosor dogovorila se s Pahorom oko arbitraže, nakon čega je Slovenija odblokirala pregovore.

Ovaj objavljeni skandal jasno pokazuje zbog čega je Slovenija inzistirala baš na Arbitražnom sudu koji i nije najbolja adresa za rješavanje ovakvih graničnih sporova. Hrvatska politika ovaj je put pokazala zube i na tome treba nastaviti.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko slovo

http://direktno.hr/en/2014/medijski_par ... C4%91a.htm

[EdgarFranjul]

07.08.2015
Branko Borković: Braćo i sestre: ZA DOM – SPREMNI !

Posljednji zapovjednik obrane Vukovara, Branko Borković, poznat i pod nadimkom Mladi Jastreb, na svom se Facebooku osvrnuo na polemike oko pozdrava ‘Za dom spremni…

Branko Borković ;”Koliko god se trudim proniknuti u problem starohrvatskog pozdrava “ZA DOM – SPREMNI”, ne mogu dokučiti što je u njemu neprimjereno i nedolično. Osobno smatram da bi ga regularno trebalo uvesti u službenu uporabu u oružane snage, otprilike bi se dogodilo isto što se dogodilo i s uvođenjem kune kao novca, raznorazni anti ovi ili oni bi vrištali par mjeseci pritisak, a nakon toga bi našli nešto drugo što ih evocira na dane dok su njihovi preci (a i oni) tamanili Hrvate.

Braćo i sestre: ZA DOM – SPREMNI !”

Branko Borković

http://hop.hr/branko-borkovic-braco-i-s ... m-spremni/

[EdgarFranjul]

Svetkovina Velike Gospe značajna je za nacionalni identitet Hrvata


Veza između doma, domovine, vjere, Gospe i tradicije, naglasio je Tomac, bit je identiteta hrvatskog naroda

Datum objave: 14.08.2015 | 17:53 Autor: Petra Rajković

Dan Svetkovine Uznesenja Blažene djevice Marije na nebo, poznatiji kao blagdan Velike Gospe, slavi se u velikom broju država, a u Republici Hrvatskoj je proglašen i državnim blagdanom.

Na neraskidivu duhovnu, specifičnu povezanost Gospe i našeg naroda koja se ostvaruje i na mnoge druge načine za portal Direktno osvrnuo se profesor dr. Zdravko Tomac. Naglasio je kako je upravo zbog te čvrste povezanosti na svim razinama bivši komunistički režim posebnu pažnju posvetio praćenju tog fenomena.


''Bivši režim je bio svjestan da se radi o duhovnoj, vjerskoj, društvenoj, političkoj i nacionalnoj snazi. Hrvati su narod koji je, na neki način kroz katoličanstvo stvarao, branio i obranio svoju nacionalnost. Ali ne samo u Hrvatskoj. Kad sam bio potpredsjednik ratne vlade i koordinator za vanjsku politiku, medije i dijasporu, vidio sam naše ljude od Australije do Južne Amerike i Kanade i uvjerio sam se u nevjerojatnu duhovnu snagu te da su te katoličke misije i vjera sačuvali hrvatski nacionalni identitet diljem svijeta, a tako i u Bosni i Hercegovini.'', ispričao je Tomac.

Veza između doma, domovine, vjere, Gospe i tradicije, naglasio je Tomac, bit je identiteta hrvatskog naroda. ''Zato to nisu i ne mogu biti čiste duhovne svečanosti iako jesu prvenstveno to, dodao je politički analitičar. Kao primjer naveo je Aljmašku gospu od Utočišta koja je za vrijeme rata davala duhovnu snagu hrvatskom narodu.

Vjersku liturgiju Tomac je čak istaknuo kao jedan od najljepših događaja na proslavi Oluje u Kninu, 5. kolovoza.

''Na misi u novoj crkvi u Kninu pred ogromnim brojem ljudi sa svim hrvatskim biskupima i hrvatskim narodom iz cijelog svijeta, jednostavno se vidio taj spoj, svjetovnosti, vjere i domoljublja'', ustanovio je Tomac.

Upravo je taj 'specifičan hrvatski spoj' bitan za Tomca povodom proslave Velike Gospe i zato profesor naglašava da 'svi oni koji to podcjenjuju nemaju šanse u hrvatskom narodu'.

'' Nakon veličanstvene proslave Oluje u Kninu, imali smo isto tako veličanstvenu Sinjsku alku kao veliki povijesni ali i duhovni događaj i sada imamo Gospu Sinjsku na kojoj će kao i kod drugih marijanskih svetišta ogroman broj ljudi gdje se potvrđuje specifična duhovnost'', zaključio je Tomac.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/22329 ... Hrvata.htm

[EdgarFranjul]

INTERVJU ZA VEČERNJI LIST
Predsjednica Grabar-Kitarović: Ne mogu se oteti dojmu kako sve češće našom državom upravlja autopilot bez nadzora kapetana

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za Večernji list u kojem je upitana o upravljanju trajektom jasno poručila što misli o Vladi: “Ne mogu se oteti dojmu kako sve češće našom državom upravlja autopilot bez nadzora kapetana”.

Poručila je kako ona i premijer moraju imati pred očima “viziju zajedništva, odgovornost i posebno skromnost, da su tu, za ono vrijeme za koje su nas izabrali građani i da to vrijeme moramo iskoristiti kako bismo provodili ono što smo obećali u kampanji”.

” S druge strane, nažalost, ne nailazim na reakciju kakvu bih željela vidjeti. No, to ovisi od osobe do osobe, od ministra do ministra. Nažalost, i na lokalnim razinama osjeća se ta politiziranost. To se vidjelo u primjeru neostvarenog puta na otvaranje nove rute Sueza u Egiptu, gdje su pojedinci žrtvovali državni interes, interes luka koje zastupaju i interes hrvatskog gospodarstva, bojeći se za svoje vlastite funkcije, kako ih ne bi smijenio nadležni ministar. Otkazivanje puta u Egipat od strane ravnatelja lučkih uprava čisti je primjer da se državni interes podredio nekom partikularnom interesu, koji im je zabranio da odu na put sa mnom”, pojašnjava Grabar-Kitarović.

‘Pitanja granice, kao i ono što čujemo iz Srbije rezultat su politike u proteklim godinama’

Smatra da su problemi s granicama sa susjedima rezultat politike u proteklim godinama: “Radili su se protokolarni susreti, priredbe, kulturna zbivanja, a da zapravo nitko nije razgovarao o suštini problema. I ta neriješena pitanja, kao i ono što čujemo preko granice, iz Srbije o Oluji i Hrvatskoj, jest rezultat takve hrvatske politike, koja je jednostavno pometala probleme pod tepih. I željela valjda stvoriti privid nekakvog bratstva i jedinstva a da se pritom nitko nije uhvatio ukoštac s problemima.”

‘Neka srpsko stanovništvo okrivljuje u svoje političare i generale koji su ih tjerali na zbjeg’

Upitana o oštrom govoru u Kninu ističe kako je “u ovom trenutku Srbiji trebalo odgovoriti kako bi zaustavili te mitove o Oluji, jer oni apsolutno idu na štetu ne samo naših odnosa nego cjelokupnih odnosa na jugoistoku Europe, pa i šire”.

“Hrvatska se suočila sa svojom prošlošću i s time da je nakon Oluje bilo ubojstava srpskih civila. Što je i bilo predmetom sudskih procesa. No, neću dopustiti da se u svemu tome izjednačavaju žrtve i agresori, jer rat se vodio na teritoriju RH. Nijedan centimetar srpskog teritorija nije bio ugrožen, zna se tko je bio agresor, a tko se branio. Agresor je bio Slobodan Milošević i velikosrpska ekspanzionistička politika, kao i oni koji su ga podržavali u Srbiji, ali i onaj dio srpskog stanovništva unutar Hrvatske koji je bio izmanipuliran. Mi Hrvati ne krivimo zbog toga cijeli srpski narod, krivnja je individualna, kao i svaki počinitelj zločina. Ali ovo okretanje teza i pokušaj relativiziranja krivnje, trpanja svih žrtava u isti koš, to ne može proći. Svatko se treba suočiti sa svojom prošlošću. Stoga moramo podvući crtu kako bismo se okrenuli budućnosti. No, neki srpski političari neprestance se pozivaju na prošlost i na toj mitologiji grade svoj politički kredibilitet unutar Srbije, no time siju novo sjeme zla, stvaraju novu mržnju, čak to izrijekom i govore, što je vrlo opasno”, ističe.

“Žalim za svakim izgubljenim životom, i hrvatskim i srpskim. I žalim što je većina srpskog stanovništva otišla nakon Oluje. No, neka za to okrivljuju svoje političare i generale koji su ih tjerali na zbjeg. Oni koji su se htjeli vratiti to su i učinili, a vrata povratka u Hrvatsku su im i dalje širom otvorena – svima koji žele prihvatiti Hrvatsku kao svoju domovinu i koji žele živjeti ovdje”, istaknula je.


‘ Voljeti svoju zemlju, dakle, nije nikakav grijeh’

“Mi smo predugo bili pod dojmom iz komunističkih vremena da je svako izražavanje domoljublja značilo nacionalizam, pa tako se tumačilo i osjećaje u Domovinskom ratu. Nažalost, neki su političari prihvatili tezu da je domoljublje jednako nacionalizmu, pa je ljubav i poštovanje prema svom narodu, a bez prijetnje i omalovažavanja drugih, postalo nepopularno.

Voljeti svoju zemlju, dakle, nije nikakav grijeh, to je vrlo pozitivno. I upravo to buđenje nacionalnog ponosa, ta vjera u sebe jest i potaknulo to zajedništvo”, komentirala je zajedništvo koje se pojavilo nakon afere s arbitražnim sporazumom.

Na kraju je jasno poručila da čak i ako iduća vlada bude HDZ-ova njezino ponašanje će biti isto: “Ponašat ću se jednako, neka se nitko ne zavarava”.

Izvor: narod.hr/vecernji.hr

http://narod.hr/hrvatska/predsjednica-g ... a-kapetana

[EdgarFranjul]

Otvoreno pismo predsjednici RH i predsjedniku HDZ-a: Pozdrav "Za dom spremni" uvesti u službenu vojnu uporabu



Objavljeno: 17. kolovoza 2015.

Otvoreno pismo predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku

Najava kako će šibenska policija kazniti pjevača Marka Perkovića Thompsona zbog uzvikivanja pozdrava „Za dom spremni“ na koncertu u Kninu Bojna Cavoglavepotaknula je akademika Pečarića da uputi otvoreno pismo predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. U pismu navodi se kako je pozdrav „Za dom spremni“ dio Thompsonove pjesme „Bojna Čavoglave“ koju on izvodi već 25 godina.

“Pjesma, nastala u vrijeme kada je Hrvatska bila razoružana, a UN joj je zabranio naoružavanje tj. prepustio je velikosrpskoj agresiji, dizala je moral naroda. Može li i smije li netko kažnjavati, zabranjivati ili prekrajati riječi te pjesme koja je dio povijesti hrvatskog naroda?“ – stoji u pismu. U pismu se navodi i prijedlog posljednjega zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića Jastreba koji smatra da bi se pozdrav “Za dom spremni” trebao uvesti u službenu vojnu uporabu.

Pismom se od predsjednice RH i predsjednika HDZ-a traži da usvoje sugestiju Mladog Jastreba i predlože izmjenu zakona o hrvatskoj vojsci, tj. da se pozdrav “Za dom spremni” uvede u službenu vojnu uporabu. Pismo je do sada potpisalo više od 3000 građana, a potpis se može dati na e-mail akademika Pečarića: pecaric@element.hr.

hkv

http://www.hkv.hr/vijesti/hrvatska/2097 ... orabu.html

[EdgarFranjul]

Povodom reagiranja srpskih vlasti

Hrvatska konzervativna stranka: ‘Nedopustivo miješanje Srbije u unutarnje poslove Hrvatske’

Autor: M. Marić
Utorak, 18. Kolovoz 2015. u 13:39

"Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurano je ostvarivanje posebnih prava i sloboda prema najvišim standardima i bili bismo vrlo zadovoljni kada bi takvu razinu prava imala i hrvatska nacionalna manjina u Republici Srbiji", navode u HKS-u.

Hrvatska konzervativna stranka (HKS) oglasila se u utorak povodom reagiranja srbijanskih vlasti na jučerašnju odluku Gradskog vijeća Grada Vukovara o uporabi dvojezičnih ploča. Priopćenje pod naslovom “Nedopustivo miješanje Srbije u unutarnje poslove Hrvatske” prenosimo u cijelosti:

“Najava prosvjedne note srbijanskog ministarstva vanjskih poslova Hrvatskoj vladi zbog odluke vukovarskog Gradskog vijeća o promjeni Statuta grada vezano uz uporabu ćirilice, još jedna je u nizu provokacija srbijanskih vlasti i izravno miješanje u unutarnje poslove Republike Hrvatske.

U zadnje vrijeme mogu se zamijetiti pojačani verbalni napadi srbijanskih političara na Republiku Hrvatsku, a sve u svrhu odvlačenja pažnje sa zločina koji su počinjeni u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i pokušaja izjednačavanja krivnje. Zbog zaslijepljenosti mržnjom prema svemu što je hrvatsko ponovno im se pričinjavaju fašisti i ustaše u Hrvatskoj.

Nedopustivo je da jedna država drugoj propisuje pravila i zakone, a pogotovo kada lekcije dijele predstavnici vlasti u kojoj je predsjednik države četnički vojvoda, a premijer bio pripadnik četničkog pokreta Vojislava Šešelja. Sva trojica zajedno „haračili“ su po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini huškajući srpski narod i potičući velikosrpsku agresiju.

Nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurano je ostvarivanje posebnih prava i sloboda prema najvišim standardima i bili bismo vrlo zadovoljni kada bi takvu razinu prava imala i hrvatska nacionalna manjina u Republici Srbiji.

Gradu Vukovaru, kao mjestu posebnog pijeteta, u kojem su u vrijeme velikosrpske agresije počinjeni stravični zločini a rane još nisu zarasle, pitanje postavljanja dvojezičnih natpisa je nametnuto. Hrvatski konzervativci smatraju da je odluka Gradskog vijeća Grada Vukovara o promjeni statuta zakonita i u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske.

Izražavamo nadu da će se sada svi okrenuti stvaranju uvjeta za razvoj Vukovara i bolji život svih Vukovaraca koji zbog egzistencijalnih razloga napuštaju svoj grad.”

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/h ... ske-823576

[EdgarFranjul]

Facebook ustanak u Hrvatskoj: Za Domovinu spremni ili Jugoslavijo, dobar dan

Lipanj 18, 2015

Sedamdesetih godina je svakih par mjeseci neka skupina otela avion, upadala u jugoslavenska veleposlanstva, izvodila revolveraške obračune i atentate pa čak i upadala u Jugoslaviju i počinjala oružani ustanak


Piše: Marko Jurič

Hrvati su postali facebook ustanici. Čitajući postove, ne samo po facebooku, nego i po portalima, osobito kada su u pitanju nacionalne teme, čovjek bi mogao steći dojam da su Hrvati bijesan, ljut, pomalo mahnit narod zbog svih nepravdi koje mu se događaju. Narod koji na ulicama, trgovima, bijesan vreba s toljagama i molotovljevim koktelima kad će se pojaviti taj mrski okupator, uzrupator, eksploatator.

Kada bi neki stranac mogao pročitati sve te postove i reakcije zacijelo bi se prepao i dobro razmislio ako je imao na umu neki nečastan posao s Hrvatima. A istina je toliko bolno drugačija, suprotna.

Sve te stoljetne nakupine nepravdi pa svi ti jugoslavenski pokolji, mučenja, zatvaranja, pljačkanja, ponižavanja sve do zaključno ovog današnjeg trenutka koji i te kako obiluje nepravdama. Komunisti četnici, Jugoslaveni, boljševici, staljinisti, soroševci, britanski agenti pa i nešto nacionalnih ili društvenih manjina, sve je to na podugačkom popisu nacionalnih neprijatelja.

Upravo taj podugački popis nepravdi je i najveći problem ove priče. Naime, kada se nekome stalno događaju nepravde onda je sasvim smisleno postaviti pitanje je li sve u redu s tim kome se te nepravde događaju. Princip je jednak kad su i narodi u pitanju. Dakle, je li sve u redu s narodom kojemu se stalno događaju nepravde?

Hrvati su izgleda narod koji može primiti nevjerojatno puno udaraca, a da ne reagira. Godine 1990. odnekud je izronio Franjo Tuđman i za jedno kraće razdoblje promijenio je taj slijed nepravdi. Stvorio državu, pobijedio u ratu, pobijedio i diplomatski te pribavio Hrvatskoj međunarodno priznanje. Danas je njegova veličina puno jasnija, upravo zato jer je jasnije koliko su Hrvati poput rogova u vreći, ljudi prgave naravi, prepuni jala, svadljivosti i kukavičluka. Ali isto tako, pokazao je kako se to drastično mijenja kada dođe netko među njih i kaže ‘za mnom’.

Da, izgleda da su Hrvati bez vodstva potpuno izgubljeni narod, smušenjaci, bezglavci, ljudi izgubljeni u vremenu i prostoru.

Pogledajte sve te prosvjede, štrajkove radnika, blokiranih, branitelja, ovršenika, dužnika u švicarcima pa onda razni politički skupovi i protuprosvjedi od Bleiburga, Trga Maršala Tita, Kumrovca, proslave u Srbu itd., itd. Sve je mirno i dostojanstveno. Nikad se nije dogodio ni jedan incident. Tu i tamo neko naguravanje s policijom i to je sve.

Nešto se je čudno dogodilo s ovim narodom. Primjerice sedamdesetih godina je svakih par mjeseci neka skupina otela neki avion, upadala u jugoslavenska veleposlanstva, izvodila prave revolveraške obračune, atentate pa čak i provaljivala u Jugoslaviju i otpočinjala oružanu borbu. Bili su to mladi ljudi, spremni na žrtvu, dugogodišnju robiju pa i pogibiju. A danas? Gdje su danas ti mladi ratoborni, koji ne mogu trpjeti nepravdu? Odlaze u Kanadu, Irsku, Australiju, Njemačku.


U jednoj pjesmi reče visperni A. G. Matoš: ‘Nad nama pletu neke čudne niti,Hrvat je opet tako teško biti…’ Mogli bi reći da smo si sami krivi, ali zapravo to nije potpuno točno. Gazi nas jedan veliki moćan ideološki sustav intelektualne i emocionalne manipulacije koji je osmišljen da iz ljudi izvlači ono najgore. Pretvara ih u usamljene i prestrašene pojedince koji više ničemu i nikome ne vjeruju.

Upravo to je cilj: ubiti vjeru. Vjeru u dobro, vjeru u istinu, vjeru u pravdu, vjeru u poštenje, vjeru u lijepo, vjeru u narod. Komunistička je ideologija silom svojih zakona navodila ljude na to, a današnja postkomunistička ideologija prepakirana u liberalizam, humanizam i ideje pozitivne diskriminacije čini isto, ali drugom metodom.

Ponovo imamo iseljavanje mladih koji su u potrazi za poslom. Tobože imamo slobodu govora, ali ona je svedena na marginalne prostore. Domovinska vojska iz posljednjeg rata je perfidnim metodama pretvorena u društveni problem, gotovo neprijateljsku. Ponovo se povijesne istine tumače prema interesima vladajuće politike.

Jasenovac, iako raskrinkan kao mit o srpskom stradanju, opet postaje toljaga za mlaćenje po savjesti hrvatskoga naroda. Dio Srba u Hrvatskoj ponovo dobiva povlaštene pozicije u važnijim državnim resorima, poduzećima, agencijama, medijima. Jugoslavija se nameće kao kulturni, civilizacijski i politički ideal.

Savez komunista opet upravlja državom. Umjesto pljačke metodom nacionalizacije, ovoga se puta poslužio menadžerskim kreditima i privatizacijom kako bi se dokopao svih važnijih gospodarskih resora, banaka, medija, velikih koncerna. Pravosuđe je postalo komunistička karikatura prava i struke i sudi po onoj Titovoj ‘ne držite s zakona kao pijani plota’. Organi represije trpaju ljude u ludnicu, zatvore ili ih osude beskrajnim procesima koji se godinama razvlače između općinski, županijskih pa do Vrhovnog ili Ustavnog suda. Komunistički su zločini jednako nekažnjivi danas kao i prije trideset, pedeset ili sedamdeset godina.

Zapravo strateški je sve isto, jedno što je razlika u metodi. Hrvatska je ponovo okupirana, porobljena, opljačkana i iskorištavana. Hrvatskom opet vladaju razni opančari, dođoši, đilkoši i dotepenci, kurčubići i jataganci, na prežderavanje lakomi, navikli na džabalesku, djeca cincarski konjokradica, vašarskih šibicara i partizanskih ubojica.

Do jučer su bili najobičniji gologuzi primitivci, nesposobni za bilo što osim za mržnjom prema svemu hrvatskom i beskrajno gladni hrvatskih kuna. Uzjahala je ta stoka sitnoga zuba, te seljačine, Lijepu našu i sad vampirski siše do zadnje kapi krvi. Metaforički i doslovno.

To u prijevodu znači da Hrvatsku čeka još jedan Domovinski rat. Nije nužno da bude oružani, ali nije isključeno. Pogotovo kad se ima na umu da će vladajuća klika koristiti sve resurse koje ima kako bi spriječila demokratsku promjenu vlasti. A spremni su na sve. Osobito na hrvatsku pogibelj. U narednim mjesecima Hrvate čeka još jedan veliki povijesni ispit: Za domovinu spremni ili Jugoslavijo dobar dan?!

http://www.maxportal.hr/facebook-ustana ... dobar-dan/

[EdgarFranjul]

PREDSJEDNIK UDRUGE RIJEČKIH BRANITELJA MILE BIONDIĆ ODRŽAO DEMOKRATSKU LEKCIJU VOJKU OBERSNELU


Fizički napadnut bivši savjetnik predsjednika Tuđmana i politički komentator Antun Babić


Autor: Zoran Meter
Ponedjeljak, 24. Kolovoz 2015. u 12:14

Na mirnom i dostojanstvenom prosvjedu sudjelovalo je oko 400 osoba koje su u koloni koja se protezala u dužini od 150 metara, s Mosta hrvatskih branitelja krenuli prema Gradskoj vijećnici.

U nedjelju 23 kolovoza u Rijeci je održan novi, treći po redu prosvjed pod nazivom Marš odgovorne slobode, u organizaciji Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Rijeke. Svi navedeni prosvjedi prije svega su reakcija na višemjesečne političke provokacije intendanta HNK u Rijeci Olivera Frljića i njegove političke pokrovitelje koji, umjesto da snižavaju napetosti u gradu na Rječini i potiču miran suživot njegovih građana, a prije svega dostojanstvo većinskog hrvatskog naroda, čine upravo sve suprotno hineći toleranciju i zlouporabljujujći demokracju.

Na prosvjedu je sudjelovalo više stotina osoba iz Rijeke, Zagreba, Vukovara i iseljeništva.

Znajući kako je na prijašnjim prosvjedima bilo provokatora koji su djelovali s pozicija fizičkog i verbalnog nasilja (pomažući na taj način protivnicima hrvatske države u njihovom sotoniziranju ukupnog hrvatskog domoljublja i snaga koje ga predvode te smještanju istoga na poziciju „fašizma“), i sluteći kako bi se takvi izgredi iznova mogli dogoditi i na ovom prosvjedu, Mile Biondić je u ime organizatora prije početka prosvjeda upozorio, kako ima informacije da će se u prosvjed ubaciti i provokatori s namjerom da izazovu nove incidente.

Ispred Gradske vijećnice sudionicima marša obratili su se Mile Biondić, predsjednik UHDDR-a Rijeke i Mario Filipi, u ime stopostotinih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata iz Savske u Zagrebu. Pročitan je i pozdrav predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislava Josića, koji je dao punu potporu riječkim hrvatskim dragovoljcima i braniteljima.

U vrlo zrelom i nadahnutom govoru, Mile Biondić očitao je pravu demokratsku lekciju gradonačelniku Obersnelu te ga podučio pravilima političkog ponašanja u demokratskom i slobodnom društvu. Reagirao je i na nedavnu poruku gradonačelnika Rijeke da više neće komunicirati s UHDDR-a Rijeke zbog njezine sklonosti prema totalitarnom fašističkom ponašanju, NDH-a, Musoliniju itd. te mu dgovorio kako to nije primjeren način komunikacije gradonačelnika jednog grada sa svojim građanima, pa makar se i ne slagali u svemu.

Biondić je pozvao Obersnela na otvoren razgovor i dijalog oko riješenja problema koji je Oliver Frljić izazvao u tom gradu, istaknuvši pritom kako je potrebno zatražiti uvid u financijsko poslovanje HNK u Rijeci, u vrijeme kad mnogi ljudi u Hrvatskoj gladuju a školska djeca nemaju za marendu. UHDDR-a Rijeke spremna je u svako doba i na svakom mjestu odazvati se razgovoru s gradonačelnikom Rijeke kako bi se iznašlo riješenje za provokativan rad Olivera Frljića koji pravi razdor među građanima ovog grada, naglasio je na kraju svog govora Mile Biondić.

I hrvatski branitelji iz Savske 66 podržali su riječke dragovoljce

U ime predsjednika Udruge stopostotnih ratnih invalida Domovinskog rata u Savskoj Đure Glogoškog, nazočne je pozdravio Mario Filipi, izrazivši punu solidarnost sa svojim riječkim suborcima. Naglasio je kako su se hrvatski branitelji u Savskoj okupili iz istog razloga iz kojeg se danas okupljaju i riječki dragovoljci i branitelji. „Mi želimo spasiti Hrvatsku od propasti“, rekao je Filipi i polučio dugotrajan pljesak svih nazočnih.

Ne može bez incidenta

Tijekom izrazito mirnog i dostojanstvenog prosvjeda ipak se dogodio jedan vrlo težak incident. Pred kraj mimohoda od Mosta hrvatskih branitelja do Gradske vijećnice, jedna je osoba iznenada, u trku, iza leđa nasrnula na bivšeg savjetnika predsjednika Tuđmana, Antuna Babića, koji je bio izvjestitelj i sa ovog i sa dva prijašnja prosvjedna skupa u Rijeci.

Kao i tridesetak drugih osoba, Babić je tijekom prosvjeda, uz dozvolu organizatora, fotografirao prosvjed u svrhu novinskog izvješća. Agresivni nasilnik snažno je po ruci udario Antuna Babića želeći mu oteti fotoaparat s obrazloženjem da je slikao njega. Kada mu je Babić pokušao objasniti tko je, nepoznati napadač je ponovno na nj nasrnuo i htio ga odvući na stranu u namjeri se s njim fizički obračuna. Antun Babić je težak srčani bolesnik i samo je mirno stajao. Teže posljedice spriječila je intervencija ostalih prosvjednika koji su napadača zaustavili u namjeri za fizičkim nasrtajem na Babića. Napad je evidentirala i policija, koja je odmah identificirala napadača i uzela izjavu od vidno uzrujanog Antuna Babića.

Antun Babić je bivši visoki hrvatski dužnosnik i umirovljeni diplomat Republike Hrvatske. Osim toga je i novinski izvjestitelj, pa će biti zanimljivo čuti kako će se o svemu ovome izjasniti gradonačelnik Vojko Obersnel u kontekstu njegove navedene najave o prekidu komunikacije. Zanimljivo će biti pročitati reakcije riječkog Novog lista koji je s prethodna dva prosvjeda izvješćivao vrlo tendenciozno i neprofesionalno, a poglavito Hrvatskog novinarskog društva na čelu sa Sašom Lekovićem koji se nedavno „proslavio“ s komentarom glede izrugivanja s hrvatskom himnom od strane glasila srpske manjine u RH „Novosti“, kada je isto sveo na „satiru“.

Napad na još jednog hrvatskog novinara, nedugo nakon kriminalnog napada s elementima terorizma na redakciju režimu nepoćudnog Hrvatskog tjednika u Zadru, a još ranije i dugotrajnog hakiranja portala dnevno.hr nakon prethodnog nasrtaja na isti od strane ex predsjednika Josipovića, samo još više ukazuje na to kako u Hrvatskoj pod današnjom garniturom vlasti puno toga nije dobro kada su u pitanju demokracija i sloboda izražavanja, zbog čega se čini kako naše društvo sve više skreće u smjeru totalitarizma i partijskog jednoumlja.

http://www.dnevno.hr/uncategorized/fizi ... bic-824741