SKANDALOZNO U POVODU SMRTI GLOBALNOGA "KRALJA GUMA" FRANÇOISA MICHELINA
Umro slavni Michelin, a nijedan medij nije istaknuo da je bio – vjernik!
Autor: Ivica ŠOLA/7 DNEVNO/8. svibnja 2015.Srijeda, 13. Svibanj 2015. u 19:58
Nakon što je ubijen Vinko Žuljević, nijedan medij nije propustio navesti kako se ubojstvo dogodilo kad se vraćao "s nedjeljne mise". Sugestija je jasna, slovio je za mafijaša - iako nikad nije dokazano da je to i bio - a išao je na misu... Ovo je zapravo priča o subliminalnim medijskim porukama
Ismijavati se s islamom ili židovstvom, stavljati ih u negativan kontekst nije baš ugodno za onoga koji to čini, posebno u medijima. Ili ćete dobiti bombu “na dar”, ili ćete postati antisemit. Za razliku od njih, stavljati u negativni kontekst Katoličku crkvu je neupitna moda, za koju ćete dobiti pohvalnu titulu naprednjaka, prosvjetitelja. Vrijeđati katoličku, kršćansku vjeru, njene institucije i simbole na Zapadu je gotovo stvar prestiža. Zato je Philip Jenkins rekao kako je “katoličanstvo danas jedina društveno prihvatljiva predrasuda”. Vijesti u kojima dominira Katolička crkva uglavnom se vežu uz pedofilske, financijske i ine skandale. Prošlog tjedna, nakon što je ubijen Vinko Žuljević Klica, čovjek koji u javnosti slovi kao jedan od najvažnijih ljudi podzemlja, nijedan medij nije propustio kao bitan dio vijesti napisati kako se sačekuša dogodila “kada je Žuljević išao s nedjeljne mise.” Namjerna ili nenamjerna, sugestija je jasna, čovjek koji slovi kao mafijaš, ali kojem nikada ništa nije dokazano, koji ubija ljude (u samoobrani), praktični je vjernik Katoličke crkve. Crkva ne može nikome zabraniti, pa ni najokorjelijem grješniku, da sudjeluje u misnom slavlju, dapače, Isus kaže da je upravo zbog takvih i došao. No, ako prihvatimo da to isticanje ulazi u bitan dio vijesti o ubojstvu, onda postavljamo pitanje zašto se kod pozitivnih primjera javnih osoba, poduzetnika, sportaša, političara… u povodu njihove smrti ili nekog životnog uspjeha takva “usputna” konstatacija izostavlja – da su nekoliko sati prije smrti ili nekog uspjeha “upravo došli s mise”. Ovo je zapravo priča o subliminalnim porukama…
Katolička vjera – ključ poslovnog uspjeha i inspiracije kroz 100 godina
Naime, dan prije, u razmaku od nekoliko sati prije ubojstva Vinka Žuljevića Klice, svi hrvatski mediji prenijeli su jednu globalnu vijest, vijest da je umro François Michelin na pragu devedesete godine, globalni “kralj guma”, direktor koji je ovu (obiteljsku) kompaniju, ponos francuske industrije, vodio od 1955. godine, a koju je davne 1889. godine utemeljio njegov djed. Donoseći vijest o smrti Françoisa Michelina ama baš nitko nije spomenuo ključnu stvar poslovnog uspjeha i inspiracije koja više od jednog stoljeća čini izvor motivacije i vrijednosnog sustava ove obitelji, a naročito upravo preminulog Françoisa; to je katolička vjera i sustav vrijednosti koji iz nje izvire, vrijednosti na temelju kojih su podigli jednu od najuspješnijih tvrtki na svijetu u ovoj branši.
Za razliku od odlaska na misu prije ubojstva Vinka Žuljevića Klice, uvjereno i praktično katoličanstvo ove obitelji puno više zaslužuje da ga se istakne, jer je time vijest okljaštrena za ono što je duša poduzetničke motivacije ove obitelji i pokojnika koji je svakog dana išao na misu, pričešćivao se, redovito ispovijedao, i to u Francuskoj, najsekulariziranijoj zemlji katoličkog korpusa u Europi. Tri su stupa na kojima je počivao ljudski i poduzetnički credo pokojnog Michelina: Sveto pismo i crkveni (socijalni) nauk, obitelj i svijest da ne postoje gazde, vlasnici, već samo “beskorisne sluge”. Michelin je atipični poduzetnik današnjice. Na prvom mjestu mu je obitelj, vjernost supruzi i djeci. Tako je on sam na mitingu u Riminiju, govoreći o idealima i poduzetništvu, kazao: “Vjernost je izvor obećavajuće radosti, ona omogućava mužu i ženi da se dubinski upoznaju i uzljube, bez vjernosti ne možemo postati ono što jesmo.” Pa ni vrhunski poduzetnici. Sa suprugom je na svijet donio šestero djece, od kojih su dvoje, unatoč očevom bogatstvu, otišli u samostan, zaredili se, odnosno položili (vječne) zavjete. Kćerka Miriam je časna sestra, a sin Etienne je katolički svećenik. Ostali rade u tvrtci, za plaću, kao i svi ostali, dočim je sin koji ga je naslijedio, Eduard, nažalost, preminuo nesretnim slučajem. Djeca koja su se udala/oženila, također imaju brojnu djecu, na tragu katoličkih vrijednosti otvorenosti životu.
Marksistički mit o “klasnoj borbi” – bajka za malu djecu
Poslovna filozofija Françoisa Michelina bila je podosta jednostavna. On, služeći se biblijskim mitom o prvom grijehu, od prvog trenutka nastoji u poslovanju izbaciti lažne probleme i dileme, a jedan od prvih je marksistički mit o kapitalizmu kojim dominira sukob, a ne suradnja, rada i kapitala, gazde i radnika, sindikata i kapitalista, ulagača i dioničara, pri čemu su uloge o “dobrim i lošim dečkima” unaprijed podijeljena, pogotovo današnjim blebetanjem o strahotama neoliberalnog kapitalizma, o kojem svi drve, posebno salonski ljevičari poput našeg Srećka Horvata. Michelin “istočni grijeh” u građenju i vođenju kompanije vidi u demagogiji Adama i Eve. Nakon što su sagriješili, Bog je upitao Adama zašto su to učinili, on je prstom uperio u Evu, pri čemu je bit toga grijeha da su oboje više vjerovali u princip pronalaženja krivca ili “krivca” nego u Božje milosrđe, dobrotu i providnost. Kada se u ekonomiji počne tako ponašati, a to je temeljna marksistička zabluda “klasne borbe”, onda se lupeta o sukobu gazde i radnika, rada i kapitala, pri čemu su i kapital i gazde bit “istočnog grijeha” ekonomije. Otuda temeljna odrednica Michelinova poslovne politike: Niti sam ja gazda, vlasnik, niti ste vi radnici, jer i ja sam radnik, naš zajednički gazda, nas radnika, u koje ubraja i sebe, su – klijenti! Bez njih nema ni gazde ni radnika, ni rada ni kapitala, naš zajednički posao je klijentima (Mercedesu, Ferrariju, Peugotu, Citroenu…) isporučiti proizvod zadovoljavajuće kvalitete. Sve drugo su umjetne kriptomarksističke priče.
Za razliku od drugih francuskih poduzetnika, Michelin nije živio u mondenom uredu u Parizu već u blizini tvornice kako bi stalno bio u kontaktu s proizvodnom trakom, s radnicima u kojima nije gledao uloge (radnik, vlasnik), već ljude iz kojih je nastojao izvući najbolje. Sam je svjedočio da su mu u poslu inspiracija kršćanske vrijednosti, a pričest i sveta misa jednako važni u poslu kao i kolegiji, jer on polazi od ekonomije zajedništva i solidarnosti, a ne od sukoba i “dijalektike”, od klasne borbe. Mediji su ga u Francuskoj zvali “najtajnovitijim poduzetnikom”, dok je on odgovarao da ga u poslu vodi jedna banalna stvar – realnost, a ne teorija ili medijske slike i prezentacije. No to ne znači da se nije sukobljavao, posebno sa sindikatima, ali nikada preko odvjetnika, već u ljudskom susretu. Primjerice, kada je država podigla davanja i namete, a poslovanje zapalo u teškoće, sam bi pozvao radnika i priopćio mu nemilu vijest. Ovaj bi se umah obrušio na dioničare, ulagače, “neoliberale” kojima nikada dosta profita, i to na štetu radnika. Michelin ovo “Adamovo” upiranje prstom u drugoga nikada nije dopuštao, pa je branio “mrske” ulagače. Rekao je: Ti ljudi nam daju novac, ulaze u rizik, osiguravaju likvidnost, mi time unaprjeđujemo kvalitetu proizvoda i poslovanja, za to zaslužuju nagradu, oni nisu “druga strana”, oni zajedno s nama radnicima (misleći na sebe) rade na istoj stvari. Tako je upitao “kolegu” radnika, koji je trebao dobiti otkaz, u ljudskom razgovoru: “Jacques, kod nas je radno vrijeme osam sati, reci mi iskreno jesi li ikada radio stvarno osam sati?” Odgovor je bio iskren: Ne. E, pa vidiš, na tragu Dostojevskog, svi smo odgovorni za sve, pa i ti. I pomogao mu je naći novi posao. Za sebe je, u tom kontekstu tvrdio, da nikada nije otpustio nijednog radnika, već je svaki od njih sam sebe otpustio, jer nije shvatio da im je vlasnik ne on, i on je radnik, već klijenti kojima su postali preskupi i zbog takvih radničkih eskivaža koje povećavaju cijenu proizvoda. Nemilosrdno? Neka svatko zaključi.
Iritirali ga socijalistički mitovi o radu i kapitalu
Posebno su ga smetale antikapitalističke spike, koje su uglavnom cvjetale kada bi socijalisti došli na vlast. Jedna od njih je da su bogati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji, da radnici stvaraju kapital, a od toga nemaju ništa. Na primjeru svoje tvrtke, ne negirajući nikada društvene nepravde i istinite strane pojedinih dijagnoza i optužbi, kao i kritiku kapitalizma, taj mit je razbio iznoseći brojke. Te godine, pitajući ga o socijalnoj pravdi i pravednoj raspodjeli bogatstva, Michelin je naveo kako je ukupan novac kojim je tvrtka raspolagala iznosio sto milijardi franaka. Od toga je trideset milijardi otišlo na plaće radnika, a pedeset milijardi na dioničare koji su uložili svoj novac i prihvatili rizik. Što je tu socijalna nepravda? Razina njihove, “pohlepne kapitalističke” odgovornosti i radničke nije ista. Nema uravnilovke! Tijekom jednog štrajka, kada se dogodilo krizno razdoblje, upitao je sindikalnog vođu koji se obrušio na ulagače koji samo traže profit preko leđa radnika: “Koliko je sindikalista stvorilo tvornicu koja hrani 40 tisuća obitelji?” Odgovora nema, tek pragmatični viktimizam. Nije Michelin nikada branio bezrezervno investicijske fondove, banke, kapitalizam kao sustav, dapače, vidio je mnogo špekulanata, pohlepnih poslodavaca, mnoštvo socijalne nepravde, no u svojoj tvrtci nije dopustio da se uvuče crv sukoba na marksističkoj matrici, već je gradio duh suradnje. Prema njemu, tri su stupa svake ozbiljne tvrtke. Prvi naziva “svagdašnji život”, odnosno proizvodni proces unutar kojeg se moraju precizno i jasno poznavati klijenti i ono što tržište traži. Drugi stup su “vlasnici” tvrtke, odnosno klijenti koji kupuju robu i tako omogućavaju da se radnicima isplate plaće, da im obitelji imaju od čega živjeti, da mogu školovati djecu. I, na koncu, treći stup su ulagači, dioničari, koji daju novac kako bi se tvrtka mogla razvijati i usavršavati, biti konkurentna, za što im treba isplatiti odgovarajući novac, nagradu. Michelin je svoju ulogu u svemu tome vidio kao “radnika” koji drži ekvilibrij između ta tri stupa, da zadovolji interes radnika, interes klijenata i interes ulagača. Nikakav marksistički sukob rada i kapitala, “klasna borba”, već međusobna suradnja u kontekstu zajedničkog interesa! Pokretač takvog pristupa poslu za Michelina je – ljubav, ljubav prema Bogu i različitim darovima kojima je podijelio ljudima da svatko od njih gradi bolje društvo i svijet. Tako sam Michelin u intervjuu kaže: “Ljubiti znači vidjeti stvari onakvima kakve jesu. Jednako tako treba gledati i ljude oko nas nastojeći vidjeti tko su oni uistinu, što je jako teško, jer smo svi mi u neprestanim promjenama. Mi možemo postati ono što jesmo u mjeri u kojoj možemo vidjeti druge, u mjeri u kojoj ih poštujemo i ljubimo međusobne razlike. Posebnost kršćanstva je upravo u tome da uvijek traži dobro.”
Novac je obećavajuće sredstvo za ljudski razvoj
Budući da je bio bogat čovjek, kao i cijela obitelj, upitan je što misli o Isusovoj tvrdnji kako će “bogataš teško ući u kraljevstvo Božje”, odgovorio je: “Bogataš o kojem govori evanđelje nije samo onaj tko je bogat novcem. To je i veliki glazbenik, to je i vrsni novinar koji se osjeća gospodarom svoga talenta. Novac je tek obećavajuće sredstvo za ljudski razvoj. Da, postoje i špekulanti, ali nitko od nas nije savršen. Postoje i financijaši koji gledaju daleko, u budućnost, u razvoj. No treba nam svjetlo koje je kadro osvijetliti sva područja života i posla kojim se bavimo. To svjetlo zove se evanđelje.”
Nakon smrti, i sindikati, i radnici, i političari, i bankari o Michelinu, njegovoj ljudskoj i poduzetničkoj životnoj priči, neusiljeno su sipali samo riječi hvale. I to ne po onoj “o mrtvima sve najbolje”. Jer Michelin je kao praktični vjernik katolik svoje katoličanstvo i vrijednosti uklopio i u svoje poduzetništvo. No rijetko tko, gotovo nitko u medijima ovu povezanost kršćanske vjere kao inspiracije u poduzetništvu nije našao za shodno istaknuti. Valjda je, u kontekstu katoličanstva kao jedine društveno prihvatljive predrasude, normalno primijetiti kako je Žuljević Klica išao s mise kada je ubijen, no kod Michelina ni riječi o onome, kršćanskoj vjeri, koja ga je nosila u životu i poslu, i središnjoj ulozi obitelji i obiteljskih vrijednosti. A to je bitni dio vijesti, bitni izostavljeni dio.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/u ... nik-799256
Istraga o Kristu
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
BUNE SE BEZ PRAVIH ARGUMENATA
Hrvatska je zemlja katoličke kulture – ali to ne priznaju ateističke udruge s malo članova i puno prostora u medijma
Hrvatska je svjetovna, sekularna država, ali i većinski katolička zemlja ili možda bolje rečeno, zemlja čija je kultura neodvojiva od kršćanskog, točnije katoličkog identiteta. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine ima 86,28% katolika, a hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, znanost, pa i politiku, nemoguće je zamisliti bez velikog doprinosa Katoličke crkve. Ipak, postoje udruge koje neprestano traže očuvanje “sekularne” države i ne žele priznati činjenice.
Vrhunac ateizma aktivista ovih udruga svodi se na tvrdnju da “Crkvi nije mjesto u sekularnoj državi!”, a vrhunac tolerancije svodi im se na rečenicu “Vjeronauk van iz škole!”. Rješenje svih ekonomskih problema, prema njihovom mišljenju, dogodilo bi se ako bi država prestala financirati Katoličku crkvu (što je s ostalim vjerskim zajednicima?).
Takvih udruga je puno, članstva malo, pobrojat ćemo neke od njih.
Protagora protiv Vatikanskih ugovora, školskog vjeronauka…
Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta, na svojim internet stranicama ima objavljen niz akcija, ali i kolumni, koje su upućene protiv Katoličke crkve. Nekoliko naslova koje možete naći su “Hrvati, istupimo iz Rimokatoličke crkve!”, “Opet Bozanić melje gluposti”, “Vjeronauku nije mjesto nigdje”…
Sudjelovali su i na prosvjedu za raskidanje Vatikanskih ugovora, na kojem je bilo par desetaka ljudi. “Republika Hrvatska je sklopivši ugovore s Vatikanom narušila svoju Ustavom zajamčenu sekularnost. Katolička crkva je vreća bez dna, država u našoj, hrvatskoj državi. Dobiva milijarde kuna našeg novca iz rastućih poreza koji su nam nametnuti”, naveli su tada na svojim stranicama.
Bunili su se nekoliko puta protiv sadržaja udžbenika vjeronauka, te zbog “obaveze odvođenja učenika škole na religijski obred od strane njihovih razrednika”… . Posebno su se istaknuli kada su napali ministra Vedrana Mornara zato što je ministar rekao da će najprije zatražiti prijem kod kardinala Josipa Bozanića. Ministra su napali u otvorenom pismu zato što se usudio reći da je Hrvatska “pretežito katolička država”, kao da to ne pokazuje i statistika.
Protagora je, uz još nekoliko udruga i organizacija sličnog profila, snažno podupirala i “građanski i zdravstveni odgoj” kako ga je osmislio njegov prethodnik, Željko Jovanović, a protiv čega su mahom roditelji učenika protestirali.
Smatraju da ministar obrazovanja uopće ne bi trebao razgovarati s “katoličkim klerom” niti, valjda, roditeljima katoličke vjeroispovjesti, zaboravljajući pri tom da je to zapravo dužnost ministra obrazovanja, jer u Ustavu RH, na koji su se u Protagori pozivali, u članku 41. jasno piše da su “Vjerske zajednice slobodne u skladu sa zakonom javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države”. Prema tome, ministar ne samo da treba, nego i mora razgovarati.
Udruga za zaštitu ljudskih prava “David”
Ova udruga se zalaže da vjerske ustanove financiraju vjernici i građani koji to žele.
“Vjerska se djelatnost u Hrvatskoj financira nedobrovoljnim doprinosom svih građana, direktno iz državnog proračuna dok mnogi građani ne koriste usluge Katoličke crkve jer nisu vjernici ili nisu zainteresirani za odlazak na njihove službe, a njihova djeca ne pohađaju vjeronauk”, poručili su nekoliko puta iz udruge, no nikada se nisu osvrnuli na ostale vjerske zajednice.
Centar za građansku hrabrost je za sekularizam i protiv Katoličke crkve
Centar za građansku hrabrost na svojim internet stranicama navodi da pažnju usmjerava poticanju građanske hrabrosti, feminističkog aktivizma i solidarnosti, humanističkih vrijednosti, kulture odgovornosti te promicanju kritičkog mišljenja, slobodoumlja, racionalne i znanstvene, spoznaje kao i ireligioznog svjetopoimanja. Organizira humanističke radionice za djecu ireligioznih roditelja, a roditeljima nudi sekularno savjetovanje popraćeno tiskanim materijalima o pravima koja im pripadaju, posebice kada je riječ o školovanju njihove djece.
“Svjedoci smo pokušaja Katoličke crkve i njoj bliskih udruga da u ime slobode savjesti, slobode vjeroispovijesti i prava roditelja relativiziraju i negiraju druga ljudska prava koja se Republika Hrvatska obavezala čuvati svojim Ustavom i brojnim međunarodnim deklaracijama o ljudskim pravima, stoga takav napad Crkve možemo okarakterizirati kao napad na Ustavni poredak RH”, poručuju.
Zajedno s udrugom Roda, Građanskom inicijativom osoba koje se bore s neplodnošću, udrugom BETA, organizirali su akciju pod nazivom Zajedno za plodnost – šetnju potpore osobama koje uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje nastoje ostvariti roditeljstvo. Inače, udruga Roda i Beta podupiru zakonsko dopuštanje surogat majčinstva.
Podupirali su i kurikulum zdravstvenog odgoja te su se priključili Inicijativi za životno partnerstvo u zalaganju za donošenje Zakona o životnom partnerstvu i njegovo poboljšanje.
Centar za građansku hrabrost bunio se protiv Gospina kipa u zadarskoj školi, ustvrdivši da je to protuzakonito i da se time vrijeđaju osjećaji druge djece. Ministar znanosti obrazovanja i sporta Vedran Mornar izjavio je tada da u Hrvatskoj nije propisano, a niti je u nadležnosti Ministarstva, postavljanje vjerskih obilježja u škole, ali vatikanski ugovori propisuju da se u javnim školama mogu sukladno interesu obavljati i vjerski obredi.
Nedavno su poslali zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i ministru Vedranu Mornaru sa “željom da se djeci koja ne pohađaju nastavu vjeronauka osigura adekvatnu skrb”, a podršku im je, između ostalih, dala i udruga Protagora.
Posljednja njihova reakcija je bila na maturalnu večer u Kninu, kada su se pobunili protiv “nametanja katoličke molitve na maturalnoj večeri jedne srednje škole”. “Zainteresirani učenici dotične škole i njihovi roditelji, kao i svi ostali građani Republike Hrvatske, u svoje slobodno vrijeme mogu organizirati zajedničko sudjelovanje u religijskom obredu po vlastitoj želji, ali prakticiranje takvog obreda na zajedničkoj proslavi svih učenika i njihovih obitelji nije ništa drugo nego grubo nametanje jedne religijske prakse svima, kao i demonstracija nadmoći i sile najveće religijske zajednice u Republici Hrvatskoj”, stoji u njihovom reagiranju.
Zajednički blagoslov prije zajedničkog jela nametanjem i demonstracijom nadmoći i sile nazvali su i CESI, Centar za mirovne studije, GONG i Inicijativa SVI MI – za Hrvatsku svih nas, Ženska soba – Centar za seksualna prava, što samo pokazuje da je dugačak popis onih o kojima bi još mogli pisati.
Popis je dugačak, ali…
Na popisu onih koji se zalažu protiv Katoličke crkve i sudjelovanja građana koji su vjernici u javnom i društvenom životu, u skladu sa pozicijom komunističke partije kroz 45 godina komunističkog totalitarizma na prostoru bivše Jugoslavije, a suprotno demokratskom uređenju moderne Hrvatske, članice Europske unije su i Zagreb Pride udruženja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Volonterskog centra Osijek, Centra za podršku i razvoj civilnog društva Delfin, te mnogi drugi, ali o njima ćemo više izvijestiti neki drugi put.
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/hrvatska-je-ze ... ost-drzave
Hrvatska je zemlja katoličke kulture – ali to ne priznaju ateističke udruge s malo članova i puno prostora u medijma
Hrvatska je svjetovna, sekularna država, ali i većinski katolička zemlja ili možda bolje rečeno, zemlja čija je kultura neodvojiva od kršćanskog, točnije katoličkog identiteta. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine ima 86,28% katolika, a hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, znanost, pa i politiku, nemoguće je zamisliti bez velikog doprinosa Katoličke crkve. Ipak, postoje udruge koje neprestano traže očuvanje “sekularne” države i ne žele priznati činjenice.
Vrhunac ateizma aktivista ovih udruga svodi se na tvrdnju da “Crkvi nije mjesto u sekularnoj državi!”, a vrhunac tolerancije svodi im se na rečenicu “Vjeronauk van iz škole!”. Rješenje svih ekonomskih problema, prema njihovom mišljenju, dogodilo bi se ako bi država prestala financirati Katoličku crkvu (što je s ostalim vjerskim zajednicima?).
Takvih udruga je puno, članstva malo, pobrojat ćemo neke od njih.
Protagora protiv Vatikanskih ugovora, školskog vjeronauka…
Protagora, udruga za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta, na svojim internet stranicama ima objavljen niz akcija, ali i kolumni, koje su upućene protiv Katoličke crkve. Nekoliko naslova koje možete naći su “Hrvati, istupimo iz Rimokatoličke crkve!”, “Opet Bozanić melje gluposti”, “Vjeronauku nije mjesto nigdje”…
Sudjelovali su i na prosvjedu za raskidanje Vatikanskih ugovora, na kojem je bilo par desetaka ljudi. “Republika Hrvatska je sklopivši ugovore s Vatikanom narušila svoju Ustavom zajamčenu sekularnost. Katolička crkva je vreća bez dna, država u našoj, hrvatskoj državi. Dobiva milijarde kuna našeg novca iz rastućih poreza koji su nam nametnuti”, naveli su tada na svojim stranicama.
Bunili su se nekoliko puta protiv sadržaja udžbenika vjeronauka, te zbog “obaveze odvođenja učenika škole na religijski obred od strane njihovih razrednika”… . Posebno su se istaknuli kada su napali ministra Vedrana Mornara zato što je ministar rekao da će najprije zatražiti prijem kod kardinala Josipa Bozanića. Ministra su napali u otvorenom pismu zato što se usudio reći da je Hrvatska “pretežito katolička država”, kao da to ne pokazuje i statistika.
Protagora je, uz još nekoliko udruga i organizacija sličnog profila, snažno podupirala i “građanski i zdravstveni odgoj” kako ga je osmislio njegov prethodnik, Željko Jovanović, a protiv čega su mahom roditelji učenika protestirali.
Smatraju da ministar obrazovanja uopće ne bi trebao razgovarati s “katoličkim klerom” niti, valjda, roditeljima katoličke vjeroispovjesti, zaboravljajući pri tom da je to zapravo dužnost ministra obrazovanja, jer u Ustavu RH, na koji su se u Protagori pozivali, u članku 41. jasno piše da su “Vjerske zajednice slobodne u skladu sa zakonom javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države”. Prema tome, ministar ne samo da treba, nego i mora razgovarati.
Udruga za zaštitu ljudskih prava “David”
Ova udruga se zalaže da vjerske ustanove financiraju vjernici i građani koji to žele.
“Vjerska se djelatnost u Hrvatskoj financira nedobrovoljnim doprinosom svih građana, direktno iz državnog proračuna dok mnogi građani ne koriste usluge Katoličke crkve jer nisu vjernici ili nisu zainteresirani za odlazak na njihove službe, a njihova djeca ne pohađaju vjeronauk”, poručili su nekoliko puta iz udruge, no nikada se nisu osvrnuli na ostale vjerske zajednice.
Centar za građansku hrabrost je za sekularizam i protiv Katoličke crkve
Centar za građansku hrabrost na svojim internet stranicama navodi da pažnju usmjerava poticanju građanske hrabrosti, feminističkog aktivizma i solidarnosti, humanističkih vrijednosti, kulture odgovornosti te promicanju kritičkog mišljenja, slobodoumlja, racionalne i znanstvene, spoznaje kao i ireligioznog svjetopoimanja. Organizira humanističke radionice za djecu ireligioznih roditelja, a roditeljima nudi sekularno savjetovanje popraćeno tiskanim materijalima o pravima koja im pripadaju, posebice kada je riječ o školovanju njihove djece.
“Svjedoci smo pokušaja Katoličke crkve i njoj bliskih udruga da u ime slobode savjesti, slobode vjeroispovijesti i prava roditelja relativiziraju i negiraju druga ljudska prava koja se Republika Hrvatska obavezala čuvati svojim Ustavom i brojnim međunarodnim deklaracijama o ljudskim pravima, stoga takav napad Crkve možemo okarakterizirati kao napad na Ustavni poredak RH”, poručuju.
Zajedno s udrugom Roda, Građanskom inicijativom osoba koje se bore s neplodnošću, udrugom BETA, organizirali su akciju pod nazivom Zajedno za plodnost – šetnju potpore osobama koje uz pomoć medicinski potpomognute oplodnje nastoje ostvariti roditeljstvo. Inače, udruga Roda i Beta podupiru zakonsko dopuštanje surogat majčinstva.
Podupirali su i kurikulum zdravstvenog odgoja te su se priključili Inicijativi za životno partnerstvo u zalaganju za donošenje Zakona o životnom partnerstvu i njegovo poboljšanje.
Centar za građansku hrabrost bunio se protiv Gospina kipa u zadarskoj školi, ustvrdivši da je to protuzakonito i da se time vrijeđaju osjećaji druge djece. Ministar znanosti obrazovanja i sporta Vedran Mornar izjavio je tada da u Hrvatskoj nije propisano, a niti je u nadležnosti Ministarstva, postavljanje vjerskih obilježja u škole, ali vatikanski ugovori propisuju da se u javnim školama mogu sukladno interesu obavljati i vjerski obredi.
Nedavno su poslali zahtjev Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i ministru Vedranu Mornaru sa “željom da se djeci koja ne pohađaju nastavu vjeronauka osigura adekvatnu skrb”, a podršku im je, između ostalih, dala i udruga Protagora.
Posljednja njihova reakcija je bila na maturalnu večer u Kninu, kada su se pobunili protiv “nametanja katoličke molitve na maturalnoj večeri jedne srednje škole”. “Zainteresirani učenici dotične škole i njihovi roditelji, kao i svi ostali građani Republike Hrvatske, u svoje slobodno vrijeme mogu organizirati zajedničko sudjelovanje u religijskom obredu po vlastitoj želji, ali prakticiranje takvog obreda na zajedničkoj proslavi svih učenika i njihovih obitelji nije ništa drugo nego grubo nametanje jedne religijske prakse svima, kao i demonstracija nadmoći i sile najveće religijske zajednice u Republici Hrvatskoj”, stoji u njihovom reagiranju.
Zajednički blagoslov prije zajedničkog jela nametanjem i demonstracijom nadmoći i sile nazvali su i CESI, Centar za mirovne studije, GONG i Inicijativa SVI MI – za Hrvatsku svih nas, Ženska soba – Centar za seksualna prava, što samo pokazuje da je dugačak popis onih o kojima bi još mogli pisati.
Popis je dugačak, ali…
Na popisu onih koji se zalažu protiv Katoličke crkve i sudjelovanja građana koji su vjernici u javnom i društvenom životu, u skladu sa pozicijom komunističke partije kroz 45 godina komunističkog totalitarizma na prostoru bivše Jugoslavije, a suprotno demokratskom uređenju moderne Hrvatske, članice Europske unije su i Zagreb Pride udruženja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Volonterskog centra Osijek, Centra za podršku i razvoj civilnog društva Delfin, te mnogi drugi, ali o njima ćemo više izvijestiti neki drugi put.
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/hrvatska-je-ze ... ost-drzave
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Mlada Časna odgovorila Dječacima
Nedjelja, 7 Lipanj 2015 12:36
Autor: admin
Kontroverzni splitski sastav “Dječaci” naišao je na snažnu prepreku. “Dječaci” su poznati po kontroverznim, uvredljivim i izrugujućim tekstovima koji su prožeti uvredama prema svemu što je domoljubno i religiozno.
Ovog puta na meti našli su se redovnici, točnije časne sestre, kojima su posvetili pjesmu “Mlada časna” i u maniri, pravih “tolerantno-liberalno-urbano-potpuno-politički-neovisnih sastava” napisali prilično degutantan tekst.
No, nisu se nadali da će im “Mlada časna” odgovorit.
Pročitajte prvo tekst Dječaka, a potom odgovor Mlade časne.
Dječaci – Mlada časna:
u razredu si mogla imat bilo koga
treći srednje si izabrala boga
MLADA ČASNA
reću ti nešto šta si već i sama znala
crno ti lijepo stoji al si pretjerala
mlada časna
mateuška je puna al tebe nije briga
jer svaku noć te čeka opet ista stara knjiga
MLADA ČASNA
mlada časna reci mi šta će ti to
mlada časna još nije gotovo
mlada časna ajde s nama van
pusti popa pusti samostan
skini cvike i crnu odoru
nemoj živit život u zatvoru
ti oćeš pomoć ljudima, ti oćeš molit boga
ti oćeš ić u španjolsku i živit bosonoga
MLADA ČASNA
posljednja večera baš je bila slasna
ali ko će oprat suđe, ko će drugi nego časna
MLADA ČASNA
situacija za stolom još je uvik ista
na svetoj stolici za sestru nema mista
YOUNG SISTAA
na zidu imaš sliku na ivana pavla
noćima se budiš opet sanjala si đavla
MLADA ČASNA
kažeš da si dobila poziv prošlo ljeto
zvali su te mnogi al je bilo zauzeto
MLADA ČASNA
srea sam te jutros kad išla si na misu
pita sam te di si, ti si rekla hvaljen Isus
MLADA ČASNA
Odgovor “Mlade časne” Dječacima:
Ej Dječaci Evo i od mene za vas par beatova
Nadam se da neću zasjenit rimu vaših hitova
Ne, neću vas vrijeđat, ne to nije moj đir
Samo vam želim reći da moj poziv nije hir
Pomalo vas žalim jer ne kužite stvar
Da ste u krivu da ću vam argumanata par
Prije nego izabrah Boga, izabra On mene
A kada slijediš svoje srce, sve samo od sebe krene
Žalim svakoga koji misli da u zatvoru živim
Ali ne, zato vas ja ni malo ne krivim
Pitam se ʹko je zarobljen – vi ili ja
Dovoljno se vidi iz pogleda – je li prazan ili sja
Može li se usporedit pijanka i mamurluk sutra
Sa duhovnim bogatstvom što ga primam svakog jutra
Daaa, iz te iste Knjige koja tolʹku snagu ima
Što usporedit se ne može s dva đojina dima
Heeej Dječaci odrastite…
Moʹš odmahnit rukom i reć da nisam normalna da moj pozdrav za tebe je samo fraza formalna Možda koju noć kad zaspim i uspijem sanjat
Ako prestanete vrištat, beštimat i po getu se ganjat
Itekako me za vas sve na Matejuški briga
Boli me kad čujem da vas stišće oko srca veriga
Kad đoja izgori, piće se popije, a šminka razmulja
Pitam se jeste lʹ sretni ilʹ iznutra vas nešto žulja
Spominješ posljednju večeru kažeš da je bila slasna
Zar je nečijim svetinjama rugat se postala baza masna
Lako meni oprat suđe al me brine savjest tvoja
Hoćeš li ikad osjetit nešto od svetoga spokoja
Cili Split je na Lovrincu ali tamo nije kraj
Ima nešto nakon smrti ili propast ili raj
Mogu skinit cvike posudim ti da istinu vidiš
Tad bi promislio dvaput da se sutra ne sitidiš
Samog sebe kad shvatiš da je takav život isprazan
Uvidjet ćeš da je život Božji dar famozan
Zato nemoj ga na ispraznosti tratit
Da ne bi bilo prekasno a lipo si sve moga shvatit
Da si htio da si samo zastao na tren
Pitao sam sebe jesi lʹ prazan i izmoren
Heeej Dječaci odrastite…
Ne, niʹko me ne drži da bi me pustiti trebao
Ljubav me drži, ne našʹo se ko me pokolebao
Znaš li što je Ljubav, ona iskrena prava
S kojom ne može se mirit ni ta tvoja trava
Za ljubavlju čezneš ali na krivom mjestu tražiš
Zašto se konačno zavirit u sebe ne odvažiš
Ti pozivaš mene da izađem van
A ja te izazivam u svoju nutrinu uđi sam
Heeej Dječaci odrastite…
Odoh sad na molitvu – za tebe ću je namjenit
Nadam se da ćeš i ti s Njim koju riječ izmijenit
Ako ti još štogod nije ostalo jasno
Možda se opet sretnemo – zar to ne bi bilo krasno
Prepoznat ćeš me po bilin starkama i monturi
Guštan pričat s Bogom hodajućʹ po balaturi
Heeej Dječaci odrastite…
Pitali smo osobu blisku Mladoj časni, što je ponukalo na ovakav odgovor:
“Dakle, mlada časna je, vidjevši link pjesme na fejsu uz vrlo degutantne i sarkastične komentare, odlučila poslušati o čemu je zapravo riječ… kada ju je poslušala, osjećala je silnu potrebu reći Dječacima kako im nije neka fora u stihove slagat ono što zapravo ne poznaju, a još manje razumiju. Misli da bi im veći izazov bio susret se s kojim mladom časnom te uz kavicu porazgovarat o njezinu odabiru i načinu života, nego napisat nekakav pjesmuljak s vrlo provokativnim idejama koje temelje na nekakvim izvanjskim i posve krivim predodžbama o takvom načinu životu!
Možda je mlada časna nekoć bila dio takva njihova svijeta te uvidjela ispraznost takva načina življenja i onda može govoriti na temelju vlasitita iskustva, ali Dječaci nisu iskusili nešto od duhovnog (za koji ne moraš biti svećenik/časna) života te ne mogu govoriti na temelju toga već samo na temelju vlastitih predrasuda…
Mlada Časna to opisuje riječima Sassje & Remi:
Ne znam šta dalje, pa lijepim i lijepim
i ne znam se izrazit, pa lijepim i lijepim
ni u nečem ostvarit, pa lijepim i lijepim
pa izgradim po’ svijeta od lažnih etiketa“
Zapitajmo se – DO KAD ĆEMO OVO FINANCIRAT?
Veliko hvala Mladoj časni, jer je obranila ono što živi, dala nama primjer i pokazala pravu stranu tolerancije
Napisao/la izvorni članak: J.B.
http://croative.net/?p=33690
Nedjelja, 7 Lipanj 2015 12:36
Autor: admin
Kontroverzni splitski sastav “Dječaci” naišao je na snažnu prepreku. “Dječaci” su poznati po kontroverznim, uvredljivim i izrugujućim tekstovima koji su prožeti uvredama prema svemu što je domoljubno i religiozno.
Ovog puta na meti našli su se redovnici, točnije časne sestre, kojima su posvetili pjesmu “Mlada časna” i u maniri, pravih “tolerantno-liberalno-urbano-potpuno-politički-neovisnih sastava” napisali prilično degutantan tekst.
No, nisu se nadali da će im “Mlada časna” odgovorit.
Pročitajte prvo tekst Dječaka, a potom odgovor Mlade časne.
Dječaci – Mlada časna:
u razredu si mogla imat bilo koga
treći srednje si izabrala boga
MLADA ČASNA
reću ti nešto šta si već i sama znala
crno ti lijepo stoji al si pretjerala
mlada časna
mateuška je puna al tebe nije briga
jer svaku noć te čeka opet ista stara knjiga
MLADA ČASNA
mlada časna reci mi šta će ti to
mlada časna još nije gotovo
mlada časna ajde s nama van
pusti popa pusti samostan
skini cvike i crnu odoru
nemoj živit život u zatvoru
ti oćeš pomoć ljudima, ti oćeš molit boga
ti oćeš ić u španjolsku i živit bosonoga
MLADA ČASNA
posljednja večera baš je bila slasna
ali ko će oprat suđe, ko će drugi nego časna
MLADA ČASNA
situacija za stolom još je uvik ista
na svetoj stolici za sestru nema mista
YOUNG SISTAA
na zidu imaš sliku na ivana pavla
noćima se budiš opet sanjala si đavla
MLADA ČASNA
kažeš da si dobila poziv prošlo ljeto
zvali su te mnogi al je bilo zauzeto
MLADA ČASNA
srea sam te jutros kad išla si na misu
pita sam te di si, ti si rekla hvaljen Isus
MLADA ČASNA
Odgovor “Mlade časne” Dječacima:
Ej Dječaci Evo i od mene za vas par beatova
Nadam se da neću zasjenit rimu vaših hitova
Ne, neću vas vrijeđat, ne to nije moj đir
Samo vam želim reći da moj poziv nije hir
Pomalo vas žalim jer ne kužite stvar
Da ste u krivu da ću vam argumanata par
Prije nego izabrah Boga, izabra On mene
A kada slijediš svoje srce, sve samo od sebe krene
Žalim svakoga koji misli da u zatvoru živim
Ali ne, zato vas ja ni malo ne krivim
Pitam se ʹko je zarobljen – vi ili ja
Dovoljno se vidi iz pogleda – je li prazan ili sja
Može li se usporedit pijanka i mamurluk sutra
Sa duhovnim bogatstvom što ga primam svakog jutra
Daaa, iz te iste Knjige koja tolʹku snagu ima
Što usporedit se ne može s dva đojina dima
Heeej Dječaci odrastite…
Moʹš odmahnit rukom i reć da nisam normalna da moj pozdrav za tebe je samo fraza formalna Možda koju noć kad zaspim i uspijem sanjat
Ako prestanete vrištat, beštimat i po getu se ganjat
Itekako me za vas sve na Matejuški briga
Boli me kad čujem da vas stišće oko srca veriga
Kad đoja izgori, piće se popije, a šminka razmulja
Pitam se jeste lʹ sretni ilʹ iznutra vas nešto žulja
Spominješ posljednju večeru kažeš da je bila slasna
Zar je nečijim svetinjama rugat se postala baza masna
Lako meni oprat suđe al me brine savjest tvoja
Hoćeš li ikad osjetit nešto od svetoga spokoja
Cili Split je na Lovrincu ali tamo nije kraj
Ima nešto nakon smrti ili propast ili raj
Mogu skinit cvike posudim ti da istinu vidiš
Tad bi promislio dvaput da se sutra ne sitidiš
Samog sebe kad shvatiš da je takav život isprazan
Uvidjet ćeš da je život Božji dar famozan
Zato nemoj ga na ispraznosti tratit
Da ne bi bilo prekasno a lipo si sve moga shvatit
Da si htio da si samo zastao na tren
Pitao sam sebe jesi lʹ prazan i izmoren
Heeej Dječaci odrastite…
Ne, niʹko me ne drži da bi me pustiti trebao
Ljubav me drži, ne našʹo se ko me pokolebao
Znaš li što je Ljubav, ona iskrena prava
S kojom ne može se mirit ni ta tvoja trava
Za ljubavlju čezneš ali na krivom mjestu tražiš
Zašto se konačno zavirit u sebe ne odvažiš
Ti pozivaš mene da izađem van
A ja te izazivam u svoju nutrinu uđi sam
Heeej Dječaci odrastite…
Odoh sad na molitvu – za tebe ću je namjenit
Nadam se da ćeš i ti s Njim koju riječ izmijenit
Ako ti još štogod nije ostalo jasno
Možda se opet sretnemo – zar to ne bi bilo krasno
Prepoznat ćeš me po bilin starkama i monturi
Guštan pričat s Bogom hodajućʹ po balaturi
Heeej Dječaci odrastite…
Pitali smo osobu blisku Mladoj časni, što je ponukalo na ovakav odgovor:
“Dakle, mlada časna je, vidjevši link pjesme na fejsu uz vrlo degutantne i sarkastične komentare, odlučila poslušati o čemu je zapravo riječ… kada ju je poslušala, osjećala je silnu potrebu reći Dječacima kako im nije neka fora u stihove slagat ono što zapravo ne poznaju, a još manje razumiju. Misli da bi im veći izazov bio susret se s kojim mladom časnom te uz kavicu porazgovarat o njezinu odabiru i načinu života, nego napisat nekakav pjesmuljak s vrlo provokativnim idejama koje temelje na nekakvim izvanjskim i posve krivim predodžbama o takvom načinu životu!
Možda je mlada časna nekoć bila dio takva njihova svijeta te uvidjela ispraznost takva načina življenja i onda može govoriti na temelju vlasitita iskustva, ali Dječaci nisu iskusili nešto od duhovnog (za koji ne moraš biti svećenik/časna) života te ne mogu govoriti na temelju toga već samo na temelju vlastitih predrasuda…
Mlada Časna to opisuje riječima Sassje & Remi:
Ne znam šta dalje, pa lijepim i lijepim
i ne znam se izrazit, pa lijepim i lijepim
ni u nečem ostvarit, pa lijepim i lijepim
pa izgradim po’ svijeta od lažnih etiketa“
Zapitajmo se – DO KAD ĆEMO OVO FINANCIRAT?
Veliko hvala Mladoj časni, jer je obranila ono što živi, dala nama primjer i pokazala pravu stranu tolerancije
Napisao/la izvorni članak: J.B.
http://croative.net/?p=33690
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Biogeografija dokaz evolucije? Pa, ne baš!
SRPANJ 10TH, 2015 IVAN RUSARIN
U srednjoškolskim udžbenicima biologije ubačeno je evolucionističko vjerovanje prema kojemu rasprostranjenost živih stvorenja (biogeografija) navodno daje dokaz za hipotezu evolucije. Ta tvrdnja pokazuje se netočnom. U stvarnosti, biogeografija ne daje dokaz evolucije, a daleko se bolje slaže s modelima znanstvenika kreacionista koji su usklađeni s Božjom objavom, tj. biblijskom kronologijom Knjige Postanka, te vjerom otaca i naučitelja Katoličke Crkve.
Tekst: Ivan Rusarin
Biogeografija se bavi istraživanjem zemljopisne rasprostranjenosti živih stvorenja na Zemlji. Osim sadašnje rasprostranjenosti životinja i biljaka, biogeografija pokušava ispitati uzroke rasprostranjivanja i pokušava pratiti povijest životinjskih i biljnih grupa. Biolozi ističu da su ovdje podaci skromni i ograničeno dostupni, te da je vrlo teško rekonstruirati povijest nastanjivanja Zemlje.
Raspodjela vrsta na manjim područjima nema veze s makroevolucijom već se radi o mehanizmima ograničene promjenjivosti, npr. specijaciji (formiranju bioloških vrsta unutar čvrstih i nepremostivih granica izvorne od Boga stvorene vrste – osnovnog tipa što je u biološkoj klasifikaciji razina porodice). Ti mehanizmi nikada nisu dali potvrdu hipotezi makroevolucije.
U Africi vidimo životinje koje ne vidimo u Južnoj Americi. U Australiji vidimo životinje koje ne vidimo na drugim kontinentima. Evolucionisti vjeruju da na različitim kontinentima vidimo različite životinje zato što su te životinje evoluirale na tim kontinentima. Npr. vjeruju da gorile nalazimo u Africi jer su gorile navodno u Africi evoluirale. Zatim, vjeruju da se na otocima može pronaći dokaze evolucije, npr. na osnovi razlika u kljunovima ptica zeba na Galapagosu. Ili na Havajima, primjerom evolucije smatraju to što se samo tamo može pronaći neke vrste muha i puževa. Ili, to što se oko 140 vrsta tobolčara može pronaći u Australiji oni smatraju primjerom prema kojemu su te životinje evoluirale samo u Australiji. Dakle, evolucionisti vjeruju da zemljopisna rasprostranjenost (biogeografija) biljaka i životinja daje dokaz za ideju evolucije.
U stvarnosti, rasprostranjenost životinja daleko se bolje slaže s modelom znanstvenika kreacionista i Knjigom Postanka. Model utemeljen na Božjoj objavi u biblijskoj Knjizi Postanka podrazumijeva da niti jedan tip stvorenja nije stvoren na prostoru na kojemu se danas nalazi već su stvorenja nakon katastrofičkog globalnog Potopa postupno migracijama naseljavala površinu poslijepotopne Zemlje, pa tako i područja na kojima ih danas nalazimo. Evolucionisti su, površno pristupajući biološkim činjenicama i temi biblijskog Potopa, naivno tvrdili da bi se, ukoliko su se svi tipovi životinja počeli širiti poslije Potopa s jednog mjesta, brda Ararat, tada morao vidjeti zakon smanjivanja raznolikosti vrsta što se više udaljavamo od brda Ararat, a to se u prirodi ne vidi. Biolozi koji su napustili evolucionističku vjeru ističu bi takvo smanjivanje raznolikost sa sve većom udaljenošću moglo biti primijećeno samo u vrlo kratkom vremenu od početka migracija, ali tijekom 4500-5000 godina od Potopa to uopće ne mora biti tako. Naime, pritisci konkurentskih stvorenja mogu prisiliti neke tipove životinja da migriraju dalje od epicentra (brda Ararat), tako da bi nakon 4500-5000 godina od Potopa kod epicentra raznolikost bila uvelike umanjena. Zapravo, imamo sličan primjer i u novijoj povijesti. Naime, rani doseljenici u Australiji pustili su manji broj zečeva na malom području (epicentru), a danas ih se u Australiji nalazi u svakom dijelu Australije i nema ni najmanjeg traga da bi veća raznolikost bliža epicentru, a sve manja što se više udaljavamo od epicentra.
Brzo širenje poljskog zeca (Lepus europaeus).
Kada se radi o npr. australskim tobolčarima, tijekom migracije oni bi naseljavali i druga područja na putu kojim su se kretali kroz Aziju do Australije, ali su te populacije u međuvremenu izumrle, a preživjele su samo u Australiji jer su tamo možda doselili prije placentalnih sisavaca i tada postali izolirani od tih sisavaca i tako zaštićeni od konkurencije i napadanja.
Također, samo zato što nema fosila klokana u nekom području svijeta, ne znači da tamo nekoć nisu živjeli. Zašto ne nalazimo na tim područjima njihove fosile?
Fosilizacija je rijetka pojava koja u pravilu zahtijeva vrlo brzo zatrpavanje organizma jer tako biva spriječeno raspadanje tijela. Takvo zatrpavanje događalo se tijekom katastrofičkog biblijskog Potopa (prije 4500-5000 godina) i tada je nastao najveći dio fosilnog zapisa kojeg pronalazimo u sedimentnim stijenama.
Kada životnje uginu na neki od uobičajenih načina, one nikada ne bivaju fosilizirane. Na primjer, postoje značajni povijesni dokazi da su na Bliskom Istoku živjeli lavovi, ali danas tamo nema živih lavova, niti njihovih fosila. Milijuni bizona nekoć su živjeli u Sjevernoj Americi, a nisu ostavili za sobom nikakve fosilne ostatke. Tako, ne bi bilo ništa čudno da nakon Potopa, nakon što su nastanjivale tijekom nekoliko generacija određeno područje, određene vrste budu pod pritiskom konkurencije i napada uklonjene bez da za njima ostane fosilnih ostataka.
Također, transport koji bi provodili ljudi može objasniti neke životinje koja zbunjuju evolucioniste. Npr. vuk na Falklanskom otočju (Dusicyon australis) zbunjuje evolucioniste zato što je Falklandsko otočje udaljeno 500 km od Argentine, pa se postavlja pitanje odakle tamo vuk kada to otočje nema „domorodačke“ sisavce, čak niti glodavce. Neki su predložili da je vuk prešao držeći se balvana ili sante leda. Ali, zanemarili su mogućnost da su ljudi prenijeli vuka na Falklande. Tu su mogućnost evolucionisti odbacili isključivo zbog toga što im ta mogućnost ruši evolucionističko datiranje i metode datiranja prema kojima su zaključili da se taj vuk navodno genetički odvojio od svojih najbližih rođaka Chrysocyon brachyurusa na kontinentu prije navodnih 6.7 milijuna godina. U tom zamišljenom razdoblju, unutar evolucionističkog vjerovanja, nije moglo biti ljudskog roda.
Ali, u novije vrijeme znanstvenim eksperimentima u međusobno neovisnim institutima dokazano je da su evolucionističke metode datiranja (kojima dobivaju sve te navodne milijune godina navodne starosti), zapravo utemeljene na nedokazanim i nedokazivim pretpostavkama, te su znanstveno nevaljane i neupotrebljive. Isto je i s njihovim pokušajima molekularnog datiranja.
Stoga, u stvarnosti, nema nikakvih prepreka za ideju prema kojoj bi ljudi prevezli vuka na Falklande ili npr. neke životinje u Australiju. Dakle, ako evolucionisti mogu predložiti da su vukovi doplovili na Falklande preko 500 km mora, tada zaista nema nikakvih problema da tobolčari prijeđu manju vodenu prepreku između jugoistočne Azije i Australije (pogotovo zato što je tijekom poslijepotopnog ledenog doba dio vode bio zarobljen u ledu, pa je razina mora bila niža i postojalo je puno više „kopnenih mostova“). Što se tiče kopnenih mostova, čak se i evolucionisti slažu da su ljudi i životinje u prošlosti mogli slobodno prelaziti preko jednog takvog kopnenog mosta, Beringovog prolaza, koji danas razdvaja Aziju od Sjeverne Amerike. Niža razina mora tijekom poslijepotopnog ledenog doba, stoljećima je omogućavala životinjama seobu preko tadašnjih kopnenih mostova. S otapanjem leda, razina mora je porasla i dijelovi tih kopnenih mostova završili su pod vodom, a životinje bi tako npr. u Australiji ostale odvojene od Azije i time izolirane i zaštićene od konkurencije.
Također, u javnosti je rašireno pogrešno mišljenje da tobolčare nalazimo samo u Australiji, što potiče i to da evolucionisti vjeruju da su tobolčari evoluirali u Australiji. Ali, npr. oposume (štakoraše, naboruše) nalazimo i u Sjevernoj i u Južnoj Americi, a fosile tobolčara nalazi se na svim kontinentima. Tako su nekada smatrali da jednootvorni, monotremata (npr. čudnovati kljunaš) stvorenja karakteristična samo za Australiju. Ipak, u novije vrijeme otkriven je fosilni zub čudnovatog kljunaša u Južnoj Americi što je šokiralo evolucioniste, a potvrdilo je očekivanja znanstvenika kreacionista. Tobolčare, također, nalazimo i na Papua Novoj Gvineji i u Indoneziji (čak i na indonezijskom otoku Sulawesiju). Jednu vrstu australskog tobolčara ljudi su prenijeli na Novi Zeland i sada je tamo glavna pošast. Taj australski tobolčar sličniji je rijetkom čileanskom tobolčaru Dromiciopsu nego što su tom čileanskom tobolčaru slični drugi južnoamerički tobolčari. Prema tome, nipošto nije nestvarno zaključiti da su tobolčari nekoć živjeli na područjima gdje ih danas ne nalazimo, a u međuvremenu su izumrli. Objektivno, u znanstvenom smislu biogeografija ne daje nikakav stvarni dokaz za hipotezu evolucije.
Madagaskar je otok udaljen 402 km od Afrike. Evolucionisti su pokušali tvrditi da njihovu vjeru potvrđuje činjenica da na Madagaskaru živi puno vrsta lemura, a uz ove živuće, neke su vrste izumrle. Vrste lemura variraju u veličini, od vrlo malih koji su manji od hrčka, pa sve do lemura većeg od gorile koji je izumro u nedavnoj prošlosti. Živih lemura nema nigdje drugdje u svijetu. U isto vrijeme, na Madagaskaru nema majmuna i gotovo nijednog afričkog velikog sisavca. Evolucionisti su se pitali zašto nije prilikom naseljavanja niti jedna vrsta lemura ostala putem živjeti na afričkom kontinentu. Model znanstvenika kreacionista podrazumijeva da je jedna populacija lemura, koja je potekla od para lemura koji su bili u Noinoj Arci, dospjela do Madagaskara i tu su se kasnije formirale vrste lemura unutar čvrstih, nepremostivih granica tog tipa životinje. Najvjerojatnije je bilo lemura koji su ostali živjeti na području Afrike, ali od njih nije ostalo fosila jer, kao što znamo, kada životinja ugine, a da nije iznimno brzo zatrpana sedimentom, ne može biti fosilizirana već biva pojedena ili istrune. Zato nema njihovih fosila. Lemuri s Madagaskara predstavljaju problem za evolucioniste. Kao prvo, nemaju nikakve stvarne fosilne prijelazne oblike. Nadalje, cijelo područje taksonomije lemura, a osobito pitanje kako bi se moglo vrlo različitoga aj-aja (Madagaskarskog prstaša) unutar evolucionističkog vjerovanja povezati s „drugim“ lemurima, evolucionisti su iskreno nazvali zloglasno problematičnim. Zatim, evolucionisti se muče s time kako objasniti način na koji su lemuri prešli veliko područje oceana do Madagaskara, a da to evolucionističko „objašnjenje“ bude u skladu s evolucionističkim „datiranjem“ (navodnim milijunima godina starosti koje dobivaju metodama koje su, kao što su višegodišnja testiranja pokazala, znanstveno neupotrebljive).
Kada se radi o evolucionističkim metodama datiranja, iznijet ćemo samo jedan od primjera nevaljanosti tih metoda koji je na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji kojoj je papa Benedikt XVI. osobno dao svoj apostolski blagoslov, iznio stručnjak za ovu temu, ugledni nuklearni fizičar dr. Jean de Pontcharra. Dr. de Pontcharra je podsjetio na pokušaj datiranja uzorka vulkanske stijene koja je bila stara svega nekoliko godina. Kada su joj znanstvenici pokušali odrediti starost koristeći evolucionističke metode datiranja, ta stijena stara svega par godina ispala je stara od 340 tisuća godina do 2.8 milijuna godina! Dakle, u znanstvenom smislu, radi se o izrazito nevaljanim i neupotrebljivim metodama koje uopće ne mogu pokazati stvarnu starost uzoraka.
No, vratimo se lemurima. Svi se slažu da su možda lemuri doplovili na plutajućim komadima vegetacije (npr. na deblima). Nakon globalnog Noinog Potopa (prije 4500-5000 godina), ovakav je transport životinja bio moguć. Naime, znanstveni model koji polazi od Božje objave u Knjizi Postanka o početnom savršenom stanju cijelog stvorenog svijeta, te globalnom katastrofičkom Noinom Potopu, podrazumijeva da je nakon Potopa površinom mora i oceana još dosta dugo plutala ogromna količina vegetacije koja je nekoć prekrivala površinu pretpotopnog svijeta. Na toj vegetaciji, npr. deblima, mogli su neki organizmi preploviti velike udaljenosti. Tako je u novije vrijeme zabilježeno da iguane na vegetaciji koja je otkinuta u olujama preplovljavaju stotine kilometara morske površine između karipskih otoka.
BiogeografijaDebla
Nakon globalnog katastrofičkog Potopa dugo je morima plutala ogromna količina pretpotopne vegetacije na kojoj su organizmi mogli preploviti velike udaljenosti.
BiogeografijaPlutanjeNaDeblima
I danas životinje na otrgnutoj vegetaciji preplovljavaju i stotine kilometara morskih površina.
Također, zanimljiv je primjer jedne vrste palme. U dolina Palm Valley u središnjoj Australiji postoji vrsta palme Livingstonia mariae koja ne raste nigdje drugdje na svijetu. Znači li to nužno da je sjeme te vrste palme doplovilo isključivo do ovog malog kraja svijeta? Ne, ne znači. Modeli zračnih struja koje su obrađivali stručnjaci za temu globalnog Potopa i poslijepotopnih procesa pokazuju da je današnja klima puno suša od klime koja je vladala u prvim stoljećima nakon Potopa. Svi se znanstvenici slažu da je npr. pustinja Sahara relativno nedavno bila zelena i puna bujne vegetacije, a središnja Australija je imala vlažnu tropsku klimu. Palma Livingstonia mariae mogla je tada biti rasprostranjena po većem dijelu Australije, a moguće i u dijelovima svijeta koji su danas suhi, a ranije nisu bili (npr. neki dijelovi Afrike). Palma Livingstonia mariae bi preživjela samo u dolini Palm Valley jer je jedino tamo bila zaštićena od isušivanja koji je pogodio ostatak ogromnog područja središnje Australije. Ta palma više nije mogla preživjeti na tim isušenim područjima. Tu leži i odgovor na pitanje koje su neki postavljali, a koje je glasilo: „Kako su bića kojima danas treba gusta vlažna šuma kao stanište pregazila tisuće kilometara spržene pustinje na svojem putu do staništa na kojima danas obitavaju? Odgovor je jednostavan: Tada, u prošlosti, to prostranstvo nije bilo pustinja!
Zanimljivo je da je ponovno naseljavanje onih područja čija je površina opustošena u katastrofama moguće preplovljavanjem mora u prilično kratkom vremenu. Erupcija vulkana Krakatau 1883. najveći dio otoka potopila je u more, a preostali dio otoka bio je prekriven slojevima lave debljine nekoliko metara. Sve živo bilo je uništeno. Već nakon 6 godina preostali ostatak otoka naselilo je 40 vrsta člankonožaca i jedna vrsta gmaza. Nakon 25 godina, stanje vegetacije bilo je potpuno obnovljeno, a već je bilo 240 vrsta člankonožaca, 4 vrste puževa, 2 vrste gmazova i 16 vrsta ptica s trajnim leglima. Nakon 40 godina bilo je 500 vrsta člankonožaca, 7 vrsta puževa, 3 vrste gmazova (1 vrsta zmija i 2 guštera), 26 vrsta ptica s trajnim leglima, 3 vrste sisavaca (2 vrste šišmiša i jedna vrsta štakora). Nakon 50 godina situacija flore i faune bila je potpuno obnovljena kao prije erupcije. Biolozi su zaključili da su vrste aktivno ili pasivno morale biti prenesene preko mora sa susjednog otoka Sibesija koje je udaljeno 18.5 km od Krakataua.
BiogeografijaKrakatau
Zebe na Galapagosu također nisu potpora ideji da geografska rasprostranjenost daje dokaz za hipotezu makroevolucije. Sve varijacije zeba koje postoje danas na Galapagosu vjerojatno su potomci jedne skupine zeba koja je iz Južne Amerike prešla na Galapagos. Sve raznolikosti zeba koje se tu vide samo su varijacije dobivene specijacijom unutar čvrstih i nepremostivih granica istog tipa organizma. Ovo ni na koji način ne podupire vjerovanje u mogućnost makroevolucije (vidi ovdje).
Morske iguane (rod Amblyrhynchus) mogu se pronaći jedino na Galapagosu. One su potomci kopnenih iguana koje su vjerojatno prenesene preko mora na plutajućem drveću. Za te morske iguane neki su poznati propovjednici evolucionističke vjere, poput Richarda Dawkinsa 2009. godine, u knjizi The Greatest Show on Earth, na str. 261.-262., tvrdili da one više ne mogu davati potomstvo s kopnenim iguanama. To je, naravno, potpuno pogrešno. Morske iguane daju potomstvo s kopnenim iguanama (rod Conolophus). Evolucionisti su bili šokirani ovom spoznajom koja je bila potpuno usklađena s očekivanjima biologa kreacionista jer se tu radi o istom tipu organizma, iako su službeno klasificirani u različite rodove. Također, ovo je potpuno usklađeno s očekivanjima na osnovi biblijske kronologije koja govori o nekih 4500-5000 godina koliko je prošlo od globalnog Potopa i početka ponovnog naseljavanja Zemlje do danas. U isto vrijeme, činjenica da morske i kopnene iguane još uvijek međusobno daju potomstvo snažno se protivi evolucionističkom dogmatskom vjerovanju prema kojemu su navodno protekli milijuni godina od razdvajanja morskih i kopnenih iguana. Uz sve navedeno, postoje brojne biogeografske „anomalije“, i u vezi živih vrsta i u vezi fosila, koje se ne uklapaju u evolucionističke hipoteze i datiranja.
U strogo znanstvenom smislu, geografska rasprostranjenost živih stvorenja (biogeografija) zaista ne daje potporu hipotezi darvinovske makroevolucije.
NAPOMENA: U ovome članku korištene su i slike iz sjajne njemačke kreacionističke prirodoznanstvene knjige Evolution – Ein kritisches Lehrbuch koju je osobno kardinal Ratzinger (papa Benedikt XVI.) više puta citirao pišući o nepostojanju empirijskih dokaza za makroevoluciju. Knjigu Evolution – Ein kritisches Lehrbuch pisalo je čak 18 doktora znanosti (biologa, biokemičara, geologa i paleoantropologa), među kojima je i mikrobiolog/molekularni biolog, dr. Roland Süßmuth, profesor i član senata katoličke Gustav Siewerth akademije.
http://nacija.hr/2015/07/10/biogeografi ... pa-ne-bas/
SRPANJ 10TH, 2015 IVAN RUSARIN
U srednjoškolskim udžbenicima biologije ubačeno je evolucionističko vjerovanje prema kojemu rasprostranjenost živih stvorenja (biogeografija) navodno daje dokaz za hipotezu evolucije. Ta tvrdnja pokazuje se netočnom. U stvarnosti, biogeografija ne daje dokaz evolucije, a daleko se bolje slaže s modelima znanstvenika kreacionista koji su usklađeni s Božjom objavom, tj. biblijskom kronologijom Knjige Postanka, te vjerom otaca i naučitelja Katoličke Crkve.
Tekst: Ivan Rusarin
Biogeografija se bavi istraživanjem zemljopisne rasprostranjenosti živih stvorenja na Zemlji. Osim sadašnje rasprostranjenosti životinja i biljaka, biogeografija pokušava ispitati uzroke rasprostranjivanja i pokušava pratiti povijest životinjskih i biljnih grupa. Biolozi ističu da su ovdje podaci skromni i ograničeno dostupni, te da je vrlo teško rekonstruirati povijest nastanjivanja Zemlje.
Raspodjela vrsta na manjim područjima nema veze s makroevolucijom već se radi o mehanizmima ograničene promjenjivosti, npr. specijaciji (formiranju bioloških vrsta unutar čvrstih i nepremostivih granica izvorne od Boga stvorene vrste – osnovnog tipa što je u biološkoj klasifikaciji razina porodice). Ti mehanizmi nikada nisu dali potvrdu hipotezi makroevolucije.
U Africi vidimo životinje koje ne vidimo u Južnoj Americi. U Australiji vidimo životinje koje ne vidimo na drugim kontinentima. Evolucionisti vjeruju da na različitim kontinentima vidimo različite životinje zato što su te životinje evoluirale na tim kontinentima. Npr. vjeruju da gorile nalazimo u Africi jer su gorile navodno u Africi evoluirale. Zatim, vjeruju da se na otocima može pronaći dokaze evolucije, npr. na osnovi razlika u kljunovima ptica zeba na Galapagosu. Ili na Havajima, primjerom evolucije smatraju to što se samo tamo može pronaći neke vrste muha i puževa. Ili, to što se oko 140 vrsta tobolčara može pronaći u Australiji oni smatraju primjerom prema kojemu su te životinje evoluirale samo u Australiji. Dakle, evolucionisti vjeruju da zemljopisna rasprostranjenost (biogeografija) biljaka i životinja daje dokaz za ideju evolucije.
U stvarnosti, rasprostranjenost životinja daleko se bolje slaže s modelom znanstvenika kreacionista i Knjigom Postanka. Model utemeljen na Božjoj objavi u biblijskoj Knjizi Postanka podrazumijeva da niti jedan tip stvorenja nije stvoren na prostoru na kojemu se danas nalazi već su stvorenja nakon katastrofičkog globalnog Potopa postupno migracijama naseljavala površinu poslijepotopne Zemlje, pa tako i područja na kojima ih danas nalazimo. Evolucionisti su, površno pristupajući biološkim činjenicama i temi biblijskog Potopa, naivno tvrdili da bi se, ukoliko su se svi tipovi životinja počeli širiti poslije Potopa s jednog mjesta, brda Ararat, tada morao vidjeti zakon smanjivanja raznolikosti vrsta što se više udaljavamo od brda Ararat, a to se u prirodi ne vidi. Biolozi koji su napustili evolucionističku vjeru ističu bi takvo smanjivanje raznolikost sa sve većom udaljenošću moglo biti primijećeno samo u vrlo kratkom vremenu od početka migracija, ali tijekom 4500-5000 godina od Potopa to uopće ne mora biti tako. Naime, pritisci konkurentskih stvorenja mogu prisiliti neke tipove životinja da migriraju dalje od epicentra (brda Ararat), tako da bi nakon 4500-5000 godina od Potopa kod epicentra raznolikost bila uvelike umanjena. Zapravo, imamo sličan primjer i u novijoj povijesti. Naime, rani doseljenici u Australiji pustili su manji broj zečeva na malom području (epicentru), a danas ih se u Australiji nalazi u svakom dijelu Australije i nema ni najmanjeg traga da bi veća raznolikost bliža epicentru, a sve manja što se više udaljavamo od epicentra.
Brzo širenje poljskog zeca (Lepus europaeus).
Kada se radi o npr. australskim tobolčarima, tijekom migracije oni bi naseljavali i druga područja na putu kojim su se kretali kroz Aziju do Australije, ali su te populacije u međuvremenu izumrle, a preživjele su samo u Australiji jer su tamo možda doselili prije placentalnih sisavaca i tada postali izolirani od tih sisavaca i tako zaštićeni od konkurencije i napadanja.
Također, samo zato što nema fosila klokana u nekom području svijeta, ne znači da tamo nekoć nisu živjeli. Zašto ne nalazimo na tim područjima njihove fosile?
Fosilizacija je rijetka pojava koja u pravilu zahtijeva vrlo brzo zatrpavanje organizma jer tako biva spriječeno raspadanje tijela. Takvo zatrpavanje događalo se tijekom katastrofičkog biblijskog Potopa (prije 4500-5000 godina) i tada je nastao najveći dio fosilnog zapisa kojeg pronalazimo u sedimentnim stijenama.
Kada životnje uginu na neki od uobičajenih načina, one nikada ne bivaju fosilizirane. Na primjer, postoje značajni povijesni dokazi da su na Bliskom Istoku živjeli lavovi, ali danas tamo nema živih lavova, niti njihovih fosila. Milijuni bizona nekoć su živjeli u Sjevernoj Americi, a nisu ostavili za sobom nikakve fosilne ostatke. Tako, ne bi bilo ništa čudno da nakon Potopa, nakon što su nastanjivale tijekom nekoliko generacija određeno područje, određene vrste budu pod pritiskom konkurencije i napada uklonjene bez da za njima ostane fosilnih ostataka.
Također, transport koji bi provodili ljudi može objasniti neke životinje koja zbunjuju evolucioniste. Npr. vuk na Falklanskom otočju (Dusicyon australis) zbunjuje evolucioniste zato što je Falklandsko otočje udaljeno 500 km od Argentine, pa se postavlja pitanje odakle tamo vuk kada to otočje nema „domorodačke“ sisavce, čak niti glodavce. Neki su predložili da je vuk prešao držeći se balvana ili sante leda. Ali, zanemarili su mogućnost da su ljudi prenijeli vuka na Falklande. Tu su mogućnost evolucionisti odbacili isključivo zbog toga što im ta mogućnost ruši evolucionističko datiranje i metode datiranja prema kojima su zaključili da se taj vuk navodno genetički odvojio od svojih najbližih rođaka Chrysocyon brachyurusa na kontinentu prije navodnih 6.7 milijuna godina. U tom zamišljenom razdoblju, unutar evolucionističkog vjerovanja, nije moglo biti ljudskog roda.
Ali, u novije vrijeme znanstvenim eksperimentima u međusobno neovisnim institutima dokazano je da su evolucionističke metode datiranja (kojima dobivaju sve te navodne milijune godina navodne starosti), zapravo utemeljene na nedokazanim i nedokazivim pretpostavkama, te su znanstveno nevaljane i neupotrebljive. Isto je i s njihovim pokušajima molekularnog datiranja.
Stoga, u stvarnosti, nema nikakvih prepreka za ideju prema kojoj bi ljudi prevezli vuka na Falklande ili npr. neke životinje u Australiju. Dakle, ako evolucionisti mogu predložiti da su vukovi doplovili na Falklande preko 500 km mora, tada zaista nema nikakvih problema da tobolčari prijeđu manju vodenu prepreku između jugoistočne Azije i Australije (pogotovo zato što je tijekom poslijepotopnog ledenog doba dio vode bio zarobljen u ledu, pa je razina mora bila niža i postojalo je puno više „kopnenih mostova“). Što se tiče kopnenih mostova, čak se i evolucionisti slažu da su ljudi i životinje u prošlosti mogli slobodno prelaziti preko jednog takvog kopnenog mosta, Beringovog prolaza, koji danas razdvaja Aziju od Sjeverne Amerike. Niža razina mora tijekom poslijepotopnog ledenog doba, stoljećima je omogućavala životinjama seobu preko tadašnjih kopnenih mostova. S otapanjem leda, razina mora je porasla i dijelovi tih kopnenih mostova završili su pod vodom, a životinje bi tako npr. u Australiji ostale odvojene od Azije i time izolirane i zaštićene od konkurencije.
Također, u javnosti je rašireno pogrešno mišljenje da tobolčare nalazimo samo u Australiji, što potiče i to da evolucionisti vjeruju da su tobolčari evoluirali u Australiji. Ali, npr. oposume (štakoraše, naboruše) nalazimo i u Sjevernoj i u Južnoj Americi, a fosile tobolčara nalazi se na svim kontinentima. Tako su nekada smatrali da jednootvorni, monotremata (npr. čudnovati kljunaš) stvorenja karakteristična samo za Australiju. Ipak, u novije vrijeme otkriven je fosilni zub čudnovatog kljunaša u Južnoj Americi što je šokiralo evolucioniste, a potvrdilo je očekivanja znanstvenika kreacionista. Tobolčare, također, nalazimo i na Papua Novoj Gvineji i u Indoneziji (čak i na indonezijskom otoku Sulawesiju). Jednu vrstu australskog tobolčara ljudi su prenijeli na Novi Zeland i sada je tamo glavna pošast. Taj australski tobolčar sličniji je rijetkom čileanskom tobolčaru Dromiciopsu nego što su tom čileanskom tobolčaru slični drugi južnoamerički tobolčari. Prema tome, nipošto nije nestvarno zaključiti da su tobolčari nekoć živjeli na područjima gdje ih danas ne nalazimo, a u međuvremenu su izumrli. Objektivno, u znanstvenom smislu biogeografija ne daje nikakav stvarni dokaz za hipotezu evolucije.
Madagaskar je otok udaljen 402 km od Afrike. Evolucionisti su pokušali tvrditi da njihovu vjeru potvrđuje činjenica da na Madagaskaru živi puno vrsta lemura, a uz ove živuće, neke su vrste izumrle. Vrste lemura variraju u veličini, od vrlo malih koji su manji od hrčka, pa sve do lemura većeg od gorile koji je izumro u nedavnoj prošlosti. Živih lemura nema nigdje drugdje u svijetu. U isto vrijeme, na Madagaskaru nema majmuna i gotovo nijednog afričkog velikog sisavca. Evolucionisti su se pitali zašto nije prilikom naseljavanja niti jedna vrsta lemura ostala putem živjeti na afričkom kontinentu. Model znanstvenika kreacionista podrazumijeva da je jedna populacija lemura, koja je potekla od para lemura koji su bili u Noinoj Arci, dospjela do Madagaskara i tu su se kasnije formirale vrste lemura unutar čvrstih, nepremostivih granica tog tipa životinje. Najvjerojatnije je bilo lemura koji su ostali živjeti na području Afrike, ali od njih nije ostalo fosila jer, kao što znamo, kada životinja ugine, a da nije iznimno brzo zatrpana sedimentom, ne može biti fosilizirana već biva pojedena ili istrune. Zato nema njihovih fosila. Lemuri s Madagaskara predstavljaju problem za evolucioniste. Kao prvo, nemaju nikakve stvarne fosilne prijelazne oblike. Nadalje, cijelo područje taksonomije lemura, a osobito pitanje kako bi se moglo vrlo različitoga aj-aja (Madagaskarskog prstaša) unutar evolucionističkog vjerovanja povezati s „drugim“ lemurima, evolucionisti su iskreno nazvali zloglasno problematičnim. Zatim, evolucionisti se muče s time kako objasniti način na koji su lemuri prešli veliko područje oceana do Madagaskara, a da to evolucionističko „objašnjenje“ bude u skladu s evolucionističkim „datiranjem“ (navodnim milijunima godina starosti koje dobivaju metodama koje su, kao što su višegodišnja testiranja pokazala, znanstveno neupotrebljive).
Kada se radi o evolucionističkim metodama datiranja, iznijet ćemo samo jedan od primjera nevaljanosti tih metoda koji je na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji kojoj je papa Benedikt XVI. osobno dao svoj apostolski blagoslov, iznio stručnjak za ovu temu, ugledni nuklearni fizičar dr. Jean de Pontcharra. Dr. de Pontcharra je podsjetio na pokušaj datiranja uzorka vulkanske stijene koja je bila stara svega nekoliko godina. Kada su joj znanstvenici pokušali odrediti starost koristeći evolucionističke metode datiranja, ta stijena stara svega par godina ispala je stara od 340 tisuća godina do 2.8 milijuna godina! Dakle, u znanstvenom smislu, radi se o izrazito nevaljanim i neupotrebljivim metodama koje uopće ne mogu pokazati stvarnu starost uzoraka.
No, vratimo se lemurima. Svi se slažu da su možda lemuri doplovili na plutajućim komadima vegetacije (npr. na deblima). Nakon globalnog Noinog Potopa (prije 4500-5000 godina), ovakav je transport životinja bio moguć. Naime, znanstveni model koji polazi od Božje objave u Knjizi Postanka o početnom savršenom stanju cijelog stvorenog svijeta, te globalnom katastrofičkom Noinom Potopu, podrazumijeva da je nakon Potopa površinom mora i oceana još dosta dugo plutala ogromna količina vegetacije koja je nekoć prekrivala površinu pretpotopnog svijeta. Na toj vegetaciji, npr. deblima, mogli su neki organizmi preploviti velike udaljenosti. Tako je u novije vrijeme zabilježeno da iguane na vegetaciji koja je otkinuta u olujama preplovljavaju stotine kilometara morske površine između karipskih otoka.
BiogeografijaDebla
Nakon globalnog katastrofičkog Potopa dugo je morima plutala ogromna količina pretpotopne vegetacije na kojoj su organizmi mogli preploviti velike udaljenosti.
BiogeografijaPlutanjeNaDeblima
I danas životinje na otrgnutoj vegetaciji preplovljavaju i stotine kilometara morskih površina.
Također, zanimljiv je primjer jedne vrste palme. U dolina Palm Valley u središnjoj Australiji postoji vrsta palme Livingstonia mariae koja ne raste nigdje drugdje na svijetu. Znači li to nužno da je sjeme te vrste palme doplovilo isključivo do ovog malog kraja svijeta? Ne, ne znači. Modeli zračnih struja koje su obrađivali stručnjaci za temu globalnog Potopa i poslijepotopnih procesa pokazuju da je današnja klima puno suša od klime koja je vladala u prvim stoljećima nakon Potopa. Svi se znanstvenici slažu da je npr. pustinja Sahara relativno nedavno bila zelena i puna bujne vegetacije, a središnja Australija je imala vlažnu tropsku klimu. Palma Livingstonia mariae mogla je tada biti rasprostranjena po većem dijelu Australije, a moguće i u dijelovima svijeta koji su danas suhi, a ranije nisu bili (npr. neki dijelovi Afrike). Palma Livingstonia mariae bi preživjela samo u dolini Palm Valley jer je jedino tamo bila zaštićena od isušivanja koji je pogodio ostatak ogromnog područja središnje Australije. Ta palma više nije mogla preživjeti na tim isušenim područjima. Tu leži i odgovor na pitanje koje su neki postavljali, a koje je glasilo: „Kako su bića kojima danas treba gusta vlažna šuma kao stanište pregazila tisuće kilometara spržene pustinje na svojem putu do staništa na kojima danas obitavaju? Odgovor je jednostavan: Tada, u prošlosti, to prostranstvo nije bilo pustinja!
Zanimljivo je da je ponovno naseljavanje onih područja čija je površina opustošena u katastrofama moguće preplovljavanjem mora u prilično kratkom vremenu. Erupcija vulkana Krakatau 1883. najveći dio otoka potopila je u more, a preostali dio otoka bio je prekriven slojevima lave debljine nekoliko metara. Sve živo bilo je uništeno. Već nakon 6 godina preostali ostatak otoka naselilo je 40 vrsta člankonožaca i jedna vrsta gmaza. Nakon 25 godina, stanje vegetacije bilo je potpuno obnovljeno, a već je bilo 240 vrsta člankonožaca, 4 vrste puževa, 2 vrste gmazova i 16 vrsta ptica s trajnim leglima. Nakon 40 godina bilo je 500 vrsta člankonožaca, 7 vrsta puževa, 3 vrste gmazova (1 vrsta zmija i 2 guštera), 26 vrsta ptica s trajnim leglima, 3 vrste sisavaca (2 vrste šišmiša i jedna vrsta štakora). Nakon 50 godina situacija flore i faune bila je potpuno obnovljena kao prije erupcije. Biolozi su zaključili da su vrste aktivno ili pasivno morale biti prenesene preko mora sa susjednog otoka Sibesija koje je udaljeno 18.5 km od Krakataua.
BiogeografijaKrakatau
Zebe na Galapagosu također nisu potpora ideji da geografska rasprostranjenost daje dokaz za hipotezu makroevolucije. Sve varijacije zeba koje postoje danas na Galapagosu vjerojatno su potomci jedne skupine zeba koja je iz Južne Amerike prešla na Galapagos. Sve raznolikosti zeba koje se tu vide samo su varijacije dobivene specijacijom unutar čvrstih i nepremostivih granica istog tipa organizma. Ovo ni na koji način ne podupire vjerovanje u mogućnost makroevolucije (vidi ovdje).
Morske iguane (rod Amblyrhynchus) mogu se pronaći jedino na Galapagosu. One su potomci kopnenih iguana koje su vjerojatno prenesene preko mora na plutajućem drveću. Za te morske iguane neki su poznati propovjednici evolucionističke vjere, poput Richarda Dawkinsa 2009. godine, u knjizi The Greatest Show on Earth, na str. 261.-262., tvrdili da one više ne mogu davati potomstvo s kopnenim iguanama. To je, naravno, potpuno pogrešno. Morske iguane daju potomstvo s kopnenim iguanama (rod Conolophus). Evolucionisti su bili šokirani ovom spoznajom koja je bila potpuno usklađena s očekivanjima biologa kreacionista jer se tu radi o istom tipu organizma, iako su službeno klasificirani u različite rodove. Također, ovo je potpuno usklađeno s očekivanjima na osnovi biblijske kronologije koja govori o nekih 4500-5000 godina koliko je prošlo od globalnog Potopa i početka ponovnog naseljavanja Zemlje do danas. U isto vrijeme, činjenica da morske i kopnene iguane još uvijek međusobno daju potomstvo snažno se protivi evolucionističkom dogmatskom vjerovanju prema kojemu su navodno protekli milijuni godina od razdvajanja morskih i kopnenih iguana. Uz sve navedeno, postoje brojne biogeografske „anomalije“, i u vezi živih vrsta i u vezi fosila, koje se ne uklapaju u evolucionističke hipoteze i datiranja.
U strogo znanstvenom smislu, geografska rasprostranjenost živih stvorenja (biogeografija) zaista ne daje potporu hipotezi darvinovske makroevolucije.
NAPOMENA: U ovome članku korištene su i slike iz sjajne njemačke kreacionističke prirodoznanstvene knjige Evolution – Ein kritisches Lehrbuch koju je osobno kardinal Ratzinger (papa Benedikt XVI.) više puta citirao pišući o nepostojanju empirijskih dokaza za makroevoluciju. Knjigu Evolution – Ein kritisches Lehrbuch pisalo je čak 18 doktora znanosti (biologa, biokemičara, geologa i paleoantropologa), među kojima je i mikrobiolog/molekularni biolog, dr. Roland Süßmuth, profesor i član senata katoličke Gustav Siewerth akademije.
http://nacija.hr/2015/07/10/biogeografi ... pa-ne-bas/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
TKO JE ASIJA BIBI?
Pogledajte potresnu istinu o Asiji Bibi
Pakistanski Vrhovni sud u Lahoreu 22. srpnja 2015. trajno je obustavio izvršenje smrtne kazne nad pakistanskom kršćankom Asijom Bibi. Naredio je i reviziju prethodnih sudskih procesa u slučaju Asije Bibi. Nakon suspendiranja smrtne Asiji je dozvoljeno napustiti zatvor, međutim, iz sigurnosnih razloga odlučila je ostati. Naime, islamistički fundamentalisti raspisali su nagradu od 5 000 dolara za njezino ubojstvo. To je jedan u nizu pokušaja sprečavanja Asijnog oslobođenja. Osim što zastrašuju suce i prijete članovima Asijine obitelji i odvjetnicima, fundamentalisti su ubili dvije ključne osobe u pakistanskoj vladi jer su tražile pošteno suđenje za Asiju Bibi: Salmaan Taseera, upravitelja pokrajne Punjab i Shahbaz Bahtia, ministra za manjine.
Bibi je već šestu godinu u zatvoru gdje je završila jer je navodno izgovorila hulu na proroka Muhameda. Glavni svjedoci u slučaju Asije Bibi su Mohammed Idris, vlasnik polja na kojem je Asija radila i na kojem je navodno izgovorila hulu, te mjesni imam Mohammed Qari Salim. Međutim niti jedan od njih riječi hule nije čuo.
CitizenGO pokrenulo je cijeli niz peticija o Asiji Bibi kako bi upoznala javnost s njezinim slučajem i potaknula stvaranje međunarodnog pritiska koji ju je do danas održao živom. Snimili su i dokumentarni film “Sloboda za Asiju Bibi” koja govori o Asijinom slučaju. Također,od Vrhovnog suda u Pakistanu tražili su da isječke filma u kojem Mohammed Idris i Mohammed Qari Salim priznaju kako nisu čuli Asijine riječi uvrste u dokazni materijal.
Peticiju za osobođenje Asije Bibi možete potpisati ovdje.
Kratki film o Asiji možete pogledati ovdje:
Donosimo i isječke filma u kojem glavni svjedoci priznaju kako nikad nisu čuli da Asija izgovara riječi za koje je osuđena:
Iz CitizenGO-a poručuju kako se datum nastavka suđenja Asiji Bibi još uvijek nije poznat, a dok sudski proces ne bude gotov, Asiji nije dozvoljeno napustiti zemlju. Zbog toga: “Neka (video) stigne do svake kuće, svakog političara, novinara, diplomata, dobrotvora, nevladine organizacije, udruge, učitelja, svećenika i svakoga tko bi mogao pridonijeti spašavanju Asije Bibi, čak i ako je jedino što može činiti – potpisati peticiju poslanu pakistanskim vlastima.”
Dužu verziju filma moguće je naručiti na internetskoj stranici: www.asiabibi.org.
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/svijet/borba-za-zivot-p ... asije-bibi
Pogledajte potresnu istinu o Asiji Bibi
Pakistanski Vrhovni sud u Lahoreu 22. srpnja 2015. trajno je obustavio izvršenje smrtne kazne nad pakistanskom kršćankom Asijom Bibi. Naredio je i reviziju prethodnih sudskih procesa u slučaju Asije Bibi. Nakon suspendiranja smrtne Asiji je dozvoljeno napustiti zatvor, međutim, iz sigurnosnih razloga odlučila je ostati. Naime, islamistički fundamentalisti raspisali su nagradu od 5 000 dolara za njezino ubojstvo. To je jedan u nizu pokušaja sprečavanja Asijnog oslobođenja. Osim što zastrašuju suce i prijete članovima Asijine obitelji i odvjetnicima, fundamentalisti su ubili dvije ključne osobe u pakistanskoj vladi jer su tražile pošteno suđenje za Asiju Bibi: Salmaan Taseera, upravitelja pokrajne Punjab i Shahbaz Bahtia, ministra za manjine.
Bibi je već šestu godinu u zatvoru gdje je završila jer je navodno izgovorila hulu na proroka Muhameda. Glavni svjedoci u slučaju Asije Bibi su Mohammed Idris, vlasnik polja na kojem je Asija radila i na kojem je navodno izgovorila hulu, te mjesni imam Mohammed Qari Salim. Međutim niti jedan od njih riječi hule nije čuo.
CitizenGO pokrenulo je cijeli niz peticija o Asiji Bibi kako bi upoznala javnost s njezinim slučajem i potaknula stvaranje međunarodnog pritiska koji ju je do danas održao živom. Snimili su i dokumentarni film “Sloboda za Asiju Bibi” koja govori o Asijinom slučaju. Također,od Vrhovnog suda u Pakistanu tražili su da isječke filma u kojem Mohammed Idris i Mohammed Qari Salim priznaju kako nisu čuli Asijine riječi uvrste u dokazni materijal.
Peticiju za osobođenje Asije Bibi možete potpisati ovdje.
Kratki film o Asiji možete pogledati ovdje:
Donosimo i isječke filma u kojem glavni svjedoci priznaju kako nikad nisu čuli da Asija izgovara riječi za koje je osuđena:
Iz CitizenGO-a poručuju kako se datum nastavka suđenja Asiji Bibi još uvijek nije poznat, a dok sudski proces ne bude gotov, Asiji nije dozvoljeno napustiti zemlju. Zbog toga: “Neka (video) stigne do svake kuće, svakog političara, novinara, diplomata, dobrotvora, nevladine organizacije, udruge, učitelja, svećenika i svakoga tko bi mogao pridonijeti spašavanju Asije Bibi, čak i ako je jedino što može činiti – potpisati peticiju poslanu pakistanskim vlastima.”
Dužu verziju filma moguće je naručiti na internetskoj stranici: www.asiabibi.org.
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/svijet/borba-za-zivot-p ... asije-bibi
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
Duhovni rat je u punom jeku – naoružajte se vjerom!
Za ovaj duhovni rat najbolje nas može pripremiti sveta, katolička i apostolska Crkva, a najučinkovitije oružje je sveta pričest. Bog je stvorio čovjeka, čovjek je upao u grijeh, ali Bog je otkupio ljude po svome sinu Isusu Kristu koji će doći suditi živim
Datum objave: 16.08.2015 | 09:47 Autor: Ivan Poljaković/katolik.hr
Da, dobro ste pročitali, rat je u punom jeku. Onaj duhovni. Ako mislite da je duhovni rat beznačajan ili manje važan u odnosu na onaj tjelesni onda se grdno varate. Po tom pitanju imamo izričito svjedočanstvo Isusa: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu". (Mt 10,28).
Dakle, u tjelesnom ratu čovjek može umrijeti, ali ta smrt samo predstavlja kraj ovozemaljskog života, i ništa više, o njoj ne ovisi vječni život. Vječni život ovisi o stanju duše u času smrti. Zato je puno opasnija smrt duše, tj. život duše u smrtnom grijehu, jer takva duša može odvesti u vječnu propast i tijelo i dušu (usp. KKC 1034, 1035, 1038). Isus nam je otvoreno rekao da nas na ovom svijetu čeka borba: "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač". (Mt 10,34), piše katolik.hr.
Jedna od velikih zabluda je da čovjek ne mora sudjelovati u duhovnom ratu, da se to njega ne tiče, da on može ostati po strani, biti neutralan. Upravo suprotno, čovjek može izbjeći tjelesni rat, može biti neutralan, međutim, u duhovnom ratu svaki čovjek mora zauzeti stranu, pa i onda kada on toga nije svjestan. I kada misli da je neutralan, da je izvan svega toga, on je zauzeo stranu, jer na kraju svačijeg života, u konačnici čovjek završava ili kao pobjednik ili kao gubitnik, ako je pobjednik ići će u raj (možda i preko čistilišta, ali će završiti u raju), ako je gubitnik završit će u paklu. Trećega nema. Mnogi misle ako ne vjeruju u pakao da ih onda jednostavno nakon smrti neće biti. Kada su jednom pitali sv. Pia što misli o ljudima koji ne vjeruju u pakao, on je odgovorio: "Još te kako će vjerovati u pakao kada dospiju tamo".
Sjećam se kao dječak jedne diskusije mog oca s jednim nevjernikom. Na kraju moj otac je rekao: "Gledaj Marko, ja vjerujem u Boga, imam lijepu obitelj, dobro mi je na zemlji, ti ne vjeruješ u Boga, i tebi je dobro na zemlji. Kad umremo ako si ti u pravu, nikom ništa, ali ako sam ja u pravu, ja ću ići u raj, a ti u pakao. Zar ne bi bilo razumno da o ovom barem ozbiljno razmisliš!?" Nevjera u pakao koja se proširila danas jedna je od najvećih pobjeda sotone.
Dakle, što god mi mislili, ili što god mi činili, mi smo sudionici duhovnog rata, htjeli mi to ili ne. A taj duhovni rat je danas žešći nego ikada. Ako je već tako, onda trebamo dati sve od sebe da se nađemo na pravoj strani, na pobjedničkoj strani. Kao i u tjelesnom ratu, ako smo neoprezni, raspušteni, nepripremljeni, neinformirani, ako smo bez oružja, vrlo je vjerojatno da ćemo ga izgubiti. Što nas može najbolje pripremiti za ovaj duhovni rat? Koje oružje je najpodesnije? Koju stranu izabrati?
Za ovaj duhovni rat najbolje nas može pripremiti sveta, katolička i apostolska Crkva, a najučinkovitije oružje je sveta pričest. Zašto baš Katolička Crkva? Zašto ne budistička religija, ili islam, ili možda Jehovini svjedoci? Odgovor je prilično jednostavan, iako ga ljudi često ne vide jer im je fokus krivo usmjeren. Bog je stvorio čovjeka, čovjek je upao u grijeh, ali Bog je otkupio ljude po svome sinu Isusu Kristu koji će doći suditi živima i mrtvima na sudnji dan. Bog nas ljubi i želi da se svi spasimo, zato je po svome sinu Isusu Kristu osnovao svoju Crkvu na zemlji, vidljivu, opipljivu, u kojoj je punina istine (usp. 1 Tim 3,15).
Svoju Crkvu Bog je osnovao na stijeni, Petru, i njegova Crkva će ostati pravovjerna do svršetka svijeta (usp. Mt 16,18). Ni jedna druga crkva/religija ne može ustvrditi da je osnovana izravno od Boga. Zato je gotovo neobjašnjivo kako oni koji vjeruju u Isusovo božanstvo mogu tako lakomisleno odbaciti Kristovu Crkvu, onu koju je on osnovao, i otići u neku sljedbu koju je osnovao čovjek. Koja je to logika koja kaže: znam da je Bog osnovao Katoličku Crkvu, ali ja više vjerujem sljedbi koju je osnovao čovjek. To je kao da čovjeka smrtnika stavljate na istu razinu s Bogom, još gore ustvari, jer eto čovjekova crkva je prava, a Božja crkva je kriva; Bog nije bio u stanju sačiniti crkvu koja će sačuvati istinu, ali eto čovjek je to mogao. Naravno, ljudi pronalaze stotinu izgovora, ali sve su to samo izgovori. Najčešći izgovor je kako se nauk Crkve izopačio. Ali to vas vraća opet na isto pitanje: zar se neće nauk neke sljedbe, čiji je osnivač čovjek, prije izopačiti, nego nauk Crkve koju je osnovao Bog živi?
Oni pak koji ne vjeruju u Isusovo božanstvo, a vjeruju da postoji neki bog, neka nadnaravna sila, trebali bi prije svega proučiti povijest i nauk Katoličke Crkve prije bilo koje druge sljedbe ili religije, već radi toga što je Katolička Crkva jedina na svijetu koja tvrdi da ju je osnovao Bog. Već samo radi toga vrijedi truda takav poduhvat, jer u pitanju je velik ulog – život vječni. Do zaključka da je Isus Bog može se doći zdravim razumom na osnovu istraživanja staro- i novozavjetnih spisa.
Ateisti prvo trebaju doći do saznanja da Bog postoji. Iako oni često naglašavaju važnost razuma i znanosti, baš su oni ti koji drže jedno potpuno nerazumno stajalište, da osim ovog materijalnog svijeta ništa drugo ne postoji. Ustvari, oni se ponašaju kao noj koji stavi glavu u pijesak kako ne bi vidio ono što mu se ne sviđa. Kada bi izvadili glavu iz pijeska i poklonili samo mali djelić pažnje nadnaravnim događajima koje nas gotovo svakodnevno okružuju, vrlo brzo bi došli do spoznaje da postoji neka nadnaravna sila. Postoji na tisuće nadnaravnih zbivanja, koja se ne mogu objasniti logikom materijalizma, a koja su vrlo dobro dokumentirana. Naravno, lakše je reći, ah to su sve samo priče, nego ozbiljno istražiti makar jedan slučaj. Što ima u tome razumno, ako ste čuli za mnoge slučajeve nadnaravnih događanja, a vi i dalje apriori odbacujete takvu mogućnost bez imalo želje da ispitate barem jedan od tisuća i tisuća takvih slučajeva. To je potpuno nerazumno. To je isto kao da kažete: "ne vjerujem da je u susjednom selu izbio požar», a istovremeno ne želite ništa poduzeti kako bi provjerili te tvrdnje, i onda se još povrh toga pozivate na razum. Naravno, ako bi ateist počeo koristit svoj razum na višoj razni od pukog registriranja materijalnog okruženja, vrlo brzo bi došao do jedino mogućeg zaključka, a to je da postoji neka nadnaravna sila. A kada dođe do te spoznaje, onda ostaje još samo jedan korak do spoznaje Boga.
S druge strane, samim time što je netko katolik, ne znači da mu je vječni život zagarantiran. "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima" (Mt 7, 21). U ovom duhovnom ratu, čini mi se, da je ova druga strana predvođena sotonom trenutno jača. Nažalost, mnogi katolici prelaze u protivnički tabor, možda i nesvjesno, ili možda bolje reći zbog nemara, jer nisu dovoljno pažljivo slušali što im Bog poručuje kroz svoju Crkvu. Najjače oružje neprijatelja je oholost i hedonizam. Mi se zato trebamo naoružati molitvom, poniznošću, i ljubavlju prema majci Crkvi. A najjače oružje za ovaj rat ostavio nam je sam Isus, svakom od nas, samo trebamo posegnuti za njim: to je sveta pričest (naravno, da bi mogli pristupiti svetoj pričesti, trebamo biti kršteni i ispovjeđeni): "Zaista, zaista kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni" (Iv 6, 53-54). Nema tog oružja koje bi vam naudilo, sotona je potpuno nemoćan, ako skrušeno pristupate svetoj pričesti. Sveta pričest je kao neprobojni štit, ništa vam ne može nauditi, besmrtni ste. Mogu vam ubiti ovo tijelo, ali ono će uskrsnuti u novi život, život vječni (usp. 1 Sol 4,16-17).
Sotona vam nudi užitak, razvrat, pomodnu filozofiju: kulturu smrti i dženderizam. Mediji vas svakodnevno doslovce bombardiraju sotonskim sadržajima. Zato su riječi sv. Pavla danas aktualnije nego ikad: "Nemojte da vas tko odvuče ispraznim mudrovanjem koje se temelji na ljudskim predajama i na počelima ovoga svijeta, a ne na Kristu" (Kol 2,8).
Ulog je velik, zar ne bi bilo razumno o ovome barem ozbiljno razmisliti!?
http://direktno.hr/en/2014/medijski_par ... /Duhovni-r
Za ovaj duhovni rat najbolje nas može pripremiti sveta, katolička i apostolska Crkva, a najučinkovitije oružje je sveta pričest. Bog je stvorio čovjeka, čovjek je upao u grijeh, ali Bog je otkupio ljude po svome sinu Isusu Kristu koji će doći suditi živim
Datum objave: 16.08.2015 | 09:47 Autor: Ivan Poljaković/katolik.hr
Da, dobro ste pročitali, rat je u punom jeku. Onaj duhovni. Ako mislite da je duhovni rat beznačajan ili manje važan u odnosu na onaj tjelesni onda se grdno varate. Po tom pitanju imamo izričito svjedočanstvo Isusa: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu". (Mt 10,28).
Dakle, u tjelesnom ratu čovjek može umrijeti, ali ta smrt samo predstavlja kraj ovozemaljskog života, i ništa više, o njoj ne ovisi vječni život. Vječni život ovisi o stanju duše u času smrti. Zato je puno opasnija smrt duše, tj. život duše u smrtnom grijehu, jer takva duša može odvesti u vječnu propast i tijelo i dušu (usp. KKC 1034, 1035, 1038). Isus nam je otvoreno rekao da nas na ovom svijetu čeka borba: "Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač". (Mt 10,34), piše katolik.hr.
Jedna od velikih zabluda je da čovjek ne mora sudjelovati u duhovnom ratu, da se to njega ne tiče, da on može ostati po strani, biti neutralan. Upravo suprotno, čovjek može izbjeći tjelesni rat, može biti neutralan, međutim, u duhovnom ratu svaki čovjek mora zauzeti stranu, pa i onda kada on toga nije svjestan. I kada misli da je neutralan, da je izvan svega toga, on je zauzeo stranu, jer na kraju svačijeg života, u konačnici čovjek završava ili kao pobjednik ili kao gubitnik, ako je pobjednik ići će u raj (možda i preko čistilišta, ali će završiti u raju), ako je gubitnik završit će u paklu. Trećega nema. Mnogi misle ako ne vjeruju u pakao da ih onda jednostavno nakon smrti neće biti. Kada su jednom pitali sv. Pia što misli o ljudima koji ne vjeruju u pakao, on je odgovorio: "Još te kako će vjerovati u pakao kada dospiju tamo".
Sjećam se kao dječak jedne diskusije mog oca s jednim nevjernikom. Na kraju moj otac je rekao: "Gledaj Marko, ja vjerujem u Boga, imam lijepu obitelj, dobro mi je na zemlji, ti ne vjeruješ u Boga, i tebi je dobro na zemlji. Kad umremo ako si ti u pravu, nikom ništa, ali ako sam ja u pravu, ja ću ići u raj, a ti u pakao. Zar ne bi bilo razumno da o ovom barem ozbiljno razmisliš!?" Nevjera u pakao koja se proširila danas jedna je od najvećih pobjeda sotone.
Dakle, što god mi mislili, ili što god mi činili, mi smo sudionici duhovnog rata, htjeli mi to ili ne. A taj duhovni rat je danas žešći nego ikada. Ako je već tako, onda trebamo dati sve od sebe da se nađemo na pravoj strani, na pobjedničkoj strani. Kao i u tjelesnom ratu, ako smo neoprezni, raspušteni, nepripremljeni, neinformirani, ako smo bez oružja, vrlo je vjerojatno da ćemo ga izgubiti. Što nas može najbolje pripremiti za ovaj duhovni rat? Koje oružje je najpodesnije? Koju stranu izabrati?
Za ovaj duhovni rat najbolje nas može pripremiti sveta, katolička i apostolska Crkva, a najučinkovitije oružje je sveta pričest. Zašto baš Katolička Crkva? Zašto ne budistička religija, ili islam, ili možda Jehovini svjedoci? Odgovor je prilično jednostavan, iako ga ljudi često ne vide jer im je fokus krivo usmjeren. Bog je stvorio čovjeka, čovjek je upao u grijeh, ali Bog je otkupio ljude po svome sinu Isusu Kristu koji će doći suditi živima i mrtvima na sudnji dan. Bog nas ljubi i želi da se svi spasimo, zato je po svome sinu Isusu Kristu osnovao svoju Crkvu na zemlji, vidljivu, opipljivu, u kojoj je punina istine (usp. 1 Tim 3,15).
Svoju Crkvu Bog je osnovao na stijeni, Petru, i njegova Crkva će ostati pravovjerna do svršetka svijeta (usp. Mt 16,18). Ni jedna druga crkva/religija ne može ustvrditi da je osnovana izravno od Boga. Zato je gotovo neobjašnjivo kako oni koji vjeruju u Isusovo božanstvo mogu tako lakomisleno odbaciti Kristovu Crkvu, onu koju je on osnovao, i otići u neku sljedbu koju je osnovao čovjek. Koja je to logika koja kaže: znam da je Bog osnovao Katoličku Crkvu, ali ja više vjerujem sljedbi koju je osnovao čovjek. To je kao da čovjeka smrtnika stavljate na istu razinu s Bogom, još gore ustvari, jer eto čovjekova crkva je prava, a Božja crkva je kriva; Bog nije bio u stanju sačiniti crkvu koja će sačuvati istinu, ali eto čovjek je to mogao. Naravno, ljudi pronalaze stotinu izgovora, ali sve su to samo izgovori. Najčešći izgovor je kako se nauk Crkve izopačio. Ali to vas vraća opet na isto pitanje: zar se neće nauk neke sljedbe, čiji je osnivač čovjek, prije izopačiti, nego nauk Crkve koju je osnovao Bog živi?
Oni pak koji ne vjeruju u Isusovo božanstvo, a vjeruju da postoji neki bog, neka nadnaravna sila, trebali bi prije svega proučiti povijest i nauk Katoličke Crkve prije bilo koje druge sljedbe ili religije, već radi toga što je Katolička Crkva jedina na svijetu koja tvrdi da ju je osnovao Bog. Već samo radi toga vrijedi truda takav poduhvat, jer u pitanju je velik ulog – život vječni. Do zaključka da je Isus Bog može se doći zdravim razumom na osnovu istraživanja staro- i novozavjetnih spisa.
Ateisti prvo trebaju doći do saznanja da Bog postoji. Iako oni često naglašavaju važnost razuma i znanosti, baš su oni ti koji drže jedno potpuno nerazumno stajalište, da osim ovog materijalnog svijeta ništa drugo ne postoji. Ustvari, oni se ponašaju kao noj koji stavi glavu u pijesak kako ne bi vidio ono što mu se ne sviđa. Kada bi izvadili glavu iz pijeska i poklonili samo mali djelić pažnje nadnaravnim događajima koje nas gotovo svakodnevno okružuju, vrlo brzo bi došli do spoznaje da postoji neka nadnaravna sila. Postoji na tisuće nadnaravnih zbivanja, koja se ne mogu objasniti logikom materijalizma, a koja su vrlo dobro dokumentirana. Naravno, lakše je reći, ah to su sve samo priče, nego ozbiljno istražiti makar jedan slučaj. Što ima u tome razumno, ako ste čuli za mnoge slučajeve nadnaravnih događanja, a vi i dalje apriori odbacujete takvu mogućnost bez imalo želje da ispitate barem jedan od tisuća i tisuća takvih slučajeva. To je potpuno nerazumno. To je isto kao da kažete: "ne vjerujem da je u susjednom selu izbio požar», a istovremeno ne želite ništa poduzeti kako bi provjerili te tvrdnje, i onda se još povrh toga pozivate na razum. Naravno, ako bi ateist počeo koristit svoj razum na višoj razni od pukog registriranja materijalnog okruženja, vrlo brzo bi došao do jedino mogućeg zaključka, a to je da postoji neka nadnaravna sila. A kada dođe do te spoznaje, onda ostaje još samo jedan korak do spoznaje Boga.
S druge strane, samim time što je netko katolik, ne znači da mu je vječni život zagarantiran. "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima" (Mt 7, 21). U ovom duhovnom ratu, čini mi se, da je ova druga strana predvođena sotonom trenutno jača. Nažalost, mnogi katolici prelaze u protivnički tabor, možda i nesvjesno, ili možda bolje reći zbog nemara, jer nisu dovoljno pažljivo slušali što im Bog poručuje kroz svoju Crkvu. Najjače oružje neprijatelja je oholost i hedonizam. Mi se zato trebamo naoružati molitvom, poniznošću, i ljubavlju prema majci Crkvi. A najjače oružje za ovaj rat ostavio nam je sam Isus, svakom od nas, samo trebamo posegnuti za njim: to je sveta pričest (naravno, da bi mogli pristupiti svetoj pričesti, trebamo biti kršteni i ispovjeđeni): "Zaista, zaista kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni" (Iv 6, 53-54). Nema tog oružja koje bi vam naudilo, sotona je potpuno nemoćan, ako skrušeno pristupate svetoj pričesti. Sveta pričest je kao neprobojni štit, ništa vam ne može nauditi, besmrtni ste. Mogu vam ubiti ovo tijelo, ali ono će uskrsnuti u novi život, život vječni (usp. 1 Sol 4,16-17).
Sotona vam nudi užitak, razvrat, pomodnu filozofiju: kulturu smrti i dženderizam. Mediji vas svakodnevno doslovce bombardiraju sotonskim sadržajima. Zato su riječi sv. Pavla danas aktualnije nego ikad: "Nemojte da vas tko odvuče ispraznim mudrovanjem koje se temelji na ljudskim predajama i na počelima ovoga svijeta, a ne na Kristu" (Kol 2,8).
Ulog je velik, zar ne bi bilo razumno o ovome barem ozbiljno razmisliti!?
http://direktno.hr/en/2014/medijski_par ... /Duhovni-r
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
HRVATI, EVO ŠTO VAM PREŠUĆUJU: I dok nam prijeti prisilna islamizacija Europe, vi još uvijek ne znate sve!
Autor: Zrinka K.Srijeda, 26. Kolovoz 2015. u 21:10
Kršćani, i kada nas gone!
Dok se svjetski mediji uzastopno i potpuno iracionalno bave egzodusom naroda, od čega rade veliku medijsku dramu u tolikoj mjeri da je pametnije isključiti televizore! I dok se širi strah od terorista na svim razinama, a s druge strane nas pozivaju da budemo kršćani koji ćemo širom otvoriti svoja srca, svi zaboravljaju da je svijet svoja srca itekako zatvorio, ne jednom nego mnogo puta!
Dok se svjetski moćnici okupljaju na raznim gospodarskim forumima i degenerički razgovaraju o sudbini svijeta o jedinstvenim putovnicama i jedinstvenom politikom za sve narode planeta. Dok Obama najavljuje summit za svjetsku borbu protiv ekstremista, i to ne onih koje je sam stvorio, već onih koje u službenim dokumentima definira kao ljude koji aktivistički i kršćanski razmišljaju. Dok se svijet šepuri sa slobodom medija i nekom kvazitolerancijom, dok se poziva na mir i ljubav prema SVIMA, na tisuće ljudi biva raskomadano, ubijeno i sravnjano sa zemljom. I o tome se strahovito šuti, godinama!
Tu i tamo neki katolički blog izvijesti o jadnim kršćanskim ljudima. Tu i tamo nikne neka vjestica o odrubljenim glavama i spaljenim kršćanima, no pravi razmjeri progona kršćana danas se itekako se prešućuju. Kao da je riječ o nekom drugom planetu, nekoj drugoj stvarnosti, a ne o ljudima od krvi i mesa koji svakodnevno gube svoje živote pod navalom kako sirijskih tako i nigerijskih islamista koji nakon brutalnih ubojstava tisuća ljudi objavljuju slogane poput ovog: “Kršćani moraju umrijeti. Samo na taj način možemo doći do neba“.
Svi ti moćnici s bilijunima na svojim računima. Cijeli taj zapadni i tolerantni svijet potkrijepljen znanošću, tehnologijom i kojekakvim svemirskim rješenjima ne može spriječiti šačicu radikala zaslijepljenih nekom nama nepoznatom vjerom ili bolje rečeno mikročipovima smrti u svojim glavama? A u isto vrijeme sanjaju o jednom tolerantnom svijetu svih naroda?
Da, to je moguće, ali prvo treba iskorijeniti Boga, zar ne? Možda je o tome riječ. Sve više izlazi na vidjelo da je progon kršćana u 21. stoljeću bio plan i da se za to zapravo ne traži nikakvo rješenje, već upravo suprotno, namjerno se kuha sukob civilizacija kako bi one same sebe iskorijenile, kako je ispisano u Protokolu sionskih mudraca, a nikad prihvaćeno, a ipak se događa.
Zastrašujuće brojke ubijene kršćanske braće!
U dva tisućljeća postojanja kršćanstva zbog vjere ih je ubijeno sedamdeset milijuna, no od ukupnog broja ubijenih “45 milijuna (oko 65 posto) su mučenici dvadesetog stoljeća”, argumentira Antonio Socci u knjizi koja se bavi progonima. Ako ove brojke izgledaju nevjerojatno i zastrašujuće, možda su još dramatičnije one koje se odnose na kršćane u svijetu danas: ‘trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje bivaju ubijani zbog njihove vjere u Isusa Krista. Od 200 do 250 milijuna su svednevno progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda. Kršćani, znate li vi to?
Osim vjernika, ovim činjenicama pridodajemo i brojke od nekoliko desetaka katoličkih svećenika misionara koji su svake godine ubijani pri izvršavanju svoga poslanja. Neznanje o jednom takvom progonu širokih razmjera i baziranog na isključivo vjerskim opredjeljenjima budi sumnje radi li se ovdje o ciljanoj ignoranciji kojoj je smisao satrati Boga i Božje?
Budući da se o kršćanima naviklo govoriti kao o proganateljima, židovski intelektualac Michael Horowitz jedan je od rijetkih koji ide protiv struje i upozorava: ‘Naoružani sviješću isključivo o grijesima počinjenim u ime kršćanstva te strahovito nesvjesni temeljne (pozitivne) uloge kršćanstva u povijesti Zapada, elite naših dana već su navikle razmišljati o kršćanima kao onima koji vazda progone, a ne kao o žrtvama.’
Nije li to opet istina? Nije li istina da se i ovim egzodusom naroda opet radi privid kako kršćani proganjaju izbjeglice? Nije li da se kršćane sustavno upozorava da pognu glave i budu KRŠĆANI, da šute o progonima vlastite braće, da šute o vjeri u Isusa Krista, da zataje križeve kako ne bi uvrijedili nekoga drugoga, da šute na činjenicu da svijet godinama prešućuje odrubljene glave u 21. stoljeću, i to od istih onih koji sada šalju narode po svijetu, prisilno i protiv njihove volje!
To dokazuje i organizacija za ljudska prava Open Doors koja je objavila svoju World Watch listu za 2014. u kojoj ističe i rangira 50 nacija koje najviše progone kršćane. Većina zemalja na ovom popisu – devet od deset najgorih prijestupnika – su muslimanske zemlje, a obuhvaćaju narode među američkim saveznicima. U izvješću se također navodi kako je svaka muslimanska zemlja, kojoj je SAD pomogao da se “OSLOBODI“, uključujući i one tijekom “arapskog proljeća”, postala znatno lošije mjesto za kršćane i druge manjine. Dakle, gdje god imperijalistički zapad krene osvajati, tu kršćani bivaju sravnjeni sa zemljom.
Svaka najava terorizma zapravo je najava novih progona kršćana, a s obzirom na medije koji tako glasno pričaju o terorizmu ovih dana, jasno je kao dan da slijedi satiranje kršćanstva, i to u srcu Europe.
I ne, nisu izbjeglice krive ni za izbjeglištvo ni za progon kršćana, njih treba zbrinuti ljudski i čovječno, što ćemo naravno i učiniti jer smo kršćani, jer pružamo ruku i kada nas gone! Krivi su oni koji šute nad zvjerstvima, baš onoliko koliko su krivi i oni koji kroje sudbinu svijeta!’
A ti će se prepoznati, ali i otkriti kada dođe dan JEDNOGA SVIJETA!
http://www.dnevno.hr/planet-x/hrvati-ev ... sve-825300
Autor: Zrinka K.Srijeda, 26. Kolovoz 2015. u 21:10
Kršćani, i kada nas gone!
Dok se svjetski mediji uzastopno i potpuno iracionalno bave egzodusom naroda, od čega rade veliku medijsku dramu u tolikoj mjeri da je pametnije isključiti televizore! I dok se širi strah od terorista na svim razinama, a s druge strane nas pozivaju da budemo kršćani koji ćemo širom otvoriti svoja srca, svi zaboravljaju da je svijet svoja srca itekako zatvorio, ne jednom nego mnogo puta!
Dok se svjetski moćnici okupljaju na raznim gospodarskim forumima i degenerički razgovaraju o sudbini svijeta o jedinstvenim putovnicama i jedinstvenom politikom za sve narode planeta. Dok Obama najavljuje summit za svjetsku borbu protiv ekstremista, i to ne onih koje je sam stvorio, već onih koje u službenim dokumentima definira kao ljude koji aktivistički i kršćanski razmišljaju. Dok se svijet šepuri sa slobodom medija i nekom kvazitolerancijom, dok se poziva na mir i ljubav prema SVIMA, na tisuće ljudi biva raskomadano, ubijeno i sravnjano sa zemljom. I o tome se strahovito šuti, godinama!
Tu i tamo neki katolički blog izvijesti o jadnim kršćanskim ljudima. Tu i tamo nikne neka vjestica o odrubljenim glavama i spaljenim kršćanima, no pravi razmjeri progona kršćana danas se itekako se prešućuju. Kao da je riječ o nekom drugom planetu, nekoj drugoj stvarnosti, a ne o ljudima od krvi i mesa koji svakodnevno gube svoje živote pod navalom kako sirijskih tako i nigerijskih islamista koji nakon brutalnih ubojstava tisuća ljudi objavljuju slogane poput ovog: “Kršćani moraju umrijeti. Samo na taj način možemo doći do neba“.
Svi ti moćnici s bilijunima na svojim računima. Cijeli taj zapadni i tolerantni svijet potkrijepljen znanošću, tehnologijom i kojekakvim svemirskim rješenjima ne može spriječiti šačicu radikala zaslijepljenih nekom nama nepoznatom vjerom ili bolje rečeno mikročipovima smrti u svojim glavama? A u isto vrijeme sanjaju o jednom tolerantnom svijetu svih naroda?
Da, to je moguće, ali prvo treba iskorijeniti Boga, zar ne? Možda je o tome riječ. Sve više izlazi na vidjelo da je progon kršćana u 21. stoljeću bio plan i da se za to zapravo ne traži nikakvo rješenje, već upravo suprotno, namjerno se kuha sukob civilizacija kako bi one same sebe iskorijenile, kako je ispisano u Protokolu sionskih mudraca, a nikad prihvaćeno, a ipak se događa.
Zastrašujuće brojke ubijene kršćanske braće!
U dva tisućljeća postojanja kršćanstva zbog vjere ih je ubijeno sedamdeset milijuna, no od ukupnog broja ubijenih “45 milijuna (oko 65 posto) su mučenici dvadesetog stoljeća”, argumentira Antonio Socci u knjizi koja se bavi progonima. Ako ove brojke izgledaju nevjerojatno i zastrašujuće, možda su još dramatičnije one koje se odnose na kršćane u svijetu danas: ‘trenutno oko 160 tisuća kršćana godišnje bivaju ubijani zbog njihove vjere u Isusa Krista. Od 200 do 250 milijuna su svednevno progonjeni zbog vlastite vjere, dok ih 400 milijuna živi pod snažnim redukcijama i osporavanjima vjerskih sloboda. Kršćani, znate li vi to?
Osim vjernika, ovim činjenicama pridodajemo i brojke od nekoliko desetaka katoličkih svećenika misionara koji su svake godine ubijani pri izvršavanju svoga poslanja. Neznanje o jednom takvom progonu širokih razmjera i baziranog na isključivo vjerskim opredjeljenjima budi sumnje radi li se ovdje o ciljanoj ignoranciji kojoj je smisao satrati Boga i Božje?
Budući da se o kršćanima naviklo govoriti kao o proganateljima, židovski intelektualac Michael Horowitz jedan je od rijetkih koji ide protiv struje i upozorava: ‘Naoružani sviješću isključivo o grijesima počinjenim u ime kršćanstva te strahovito nesvjesni temeljne (pozitivne) uloge kršćanstva u povijesti Zapada, elite naših dana već su navikle razmišljati o kršćanima kao onima koji vazda progone, a ne kao o žrtvama.’
Nije li to opet istina? Nije li istina da se i ovim egzodusom naroda opet radi privid kako kršćani proganjaju izbjeglice? Nije li da se kršćane sustavno upozorava da pognu glave i budu KRŠĆANI, da šute o progonima vlastite braće, da šute o vjeri u Isusa Krista, da zataje križeve kako ne bi uvrijedili nekoga drugoga, da šute na činjenicu da svijet godinama prešućuje odrubljene glave u 21. stoljeću, i to od istih onih koji sada šalju narode po svijetu, prisilno i protiv njihove volje!
To dokazuje i organizacija za ljudska prava Open Doors koja je objavila svoju World Watch listu za 2014. u kojoj ističe i rangira 50 nacija koje najviše progone kršćane. Većina zemalja na ovom popisu – devet od deset najgorih prijestupnika – su muslimanske zemlje, a obuhvaćaju narode među američkim saveznicima. U izvješću se također navodi kako je svaka muslimanska zemlja, kojoj je SAD pomogao da se “OSLOBODI“, uključujući i one tijekom “arapskog proljeća”, postala znatno lošije mjesto za kršćane i druge manjine. Dakle, gdje god imperijalistički zapad krene osvajati, tu kršćani bivaju sravnjeni sa zemljom.
Svaka najava terorizma zapravo je najava novih progona kršćana, a s obzirom na medije koji tako glasno pričaju o terorizmu ovih dana, jasno je kao dan da slijedi satiranje kršćanstva, i to u srcu Europe.
I ne, nisu izbjeglice krive ni za izbjeglištvo ni za progon kršćana, njih treba zbrinuti ljudski i čovječno, što ćemo naravno i učiniti jer smo kršćani, jer pružamo ruku i kada nas gone! Krivi su oni koji šute nad zvjerstvima, baš onoliko koliko su krivi i oni koji kroje sudbinu svijeta!’
A ti će se prepoznati, ali i otkriti kada dođe dan JEDNOGA SVIJETA!
http://www.dnevno.hr/planet-x/hrvati-ev ... sve-825300
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Istraga o Kristu
http://croative.net/?p=36092
Impresivan govor Johnatana Cahna članovima američkog Kongresa na Capitol Hillu
Utorak, 1 Rujan 2015 8:23
Obraćanje rabina Jonathan Cahna na Capitol Hillu članovima Kongresa i vođama sa proročkom porukom Vrhovnom sudu, predsjedniku Obami i Americi.
Karizmatički rabin uvjeren je da “će Biblijski temelji Amerike bit potvrđeni i … ponovo potvrđeni opet i opet od njihovih praočeva… da je novi commonwealth nastao samo za Božju slavu i svrhu!”
“Nijedan povjesničar to ne može opovrgnuti, nijedan predsjednik ne može to izbrisati i … da se tisuću anđela zakune na tisuću Biblija, da se ovo nije dogodilo, ne bi ni na koji način promijenilo činjenicu da je ova američka civilizacija začeta, ustanovljena, posvećena i utemeljena na biblijskom ugaonom kamenu.
Amerika je napravljena za Božju volju i svrhu…”
“… Večeras Amerika stoji na raskrižju, i kao što je Ilija došao govorit na gori Karmel, i mi smo došli večeras na Capitol Hill izjaviti da naš bog nije Baal,.
Naš bog nije Molek, naš bog nije Vlada,
naš bog nije novac, naš bog nije moć, naš bog nije užitak,
naš bog nije politička korektnost..
Došli smo na ovu goru (Hill) izjaviti da ima samo jedan Bog,
Bog Abrahama, Izaka i Jakova,
On je Boga Izraela i svih naroda… i sa ovog visokog mjesta dajemo slijedeću izjavu:
Ne ćemo sagnuti naša koljena Baalu, ne ćemo sagnuti naša koljena političkoj korektnosti,
Ne ćemo sagnuti naša koljena moralu koji se mijenja kao pijesak na vjetru,
Ne ćemo sagnuti naša koljena zakonima i pravilima pobune
ili svetim kravama moralnog otpada
Ne ćemo sagnuti naša koljena idolima ljudi, niti se klanjati Baalu.
Sagnut ćemo naša koljena jedino Jahvi Bogu našemu,
i što god se dogodi, ne ćemo imati drugih bogova uz Njega …”
Pogledajte izvrstan 8-minutni video.
Impresivan govor Johnatana Cahna članovima američkog Kongresa na Capitol Hillu
Utorak, 1 Rujan 2015 8:23
Obraćanje rabina Jonathan Cahna na Capitol Hillu članovima Kongresa i vođama sa proročkom porukom Vrhovnom sudu, predsjedniku Obami i Americi.
Karizmatički rabin uvjeren je da “će Biblijski temelji Amerike bit potvrđeni i … ponovo potvrđeni opet i opet od njihovih praočeva… da je novi commonwealth nastao samo za Božju slavu i svrhu!”
“Nijedan povjesničar to ne može opovrgnuti, nijedan predsjednik ne može to izbrisati i … da se tisuću anđela zakune na tisuću Biblija, da se ovo nije dogodilo, ne bi ni na koji način promijenilo činjenicu da je ova američka civilizacija začeta, ustanovljena, posvećena i utemeljena na biblijskom ugaonom kamenu.
Amerika je napravljena za Božju volju i svrhu…”
“… Večeras Amerika stoji na raskrižju, i kao što je Ilija došao govorit na gori Karmel, i mi smo došli večeras na Capitol Hill izjaviti da naš bog nije Baal,.
Naš bog nije Molek, naš bog nije Vlada,
naš bog nije novac, naš bog nije moć, naš bog nije užitak,
naš bog nije politička korektnost..
Došli smo na ovu goru (Hill) izjaviti da ima samo jedan Bog,
Bog Abrahama, Izaka i Jakova,
On je Boga Izraela i svih naroda… i sa ovog visokog mjesta dajemo slijedeću izjavu:
Ne ćemo sagnuti naša koljena Baalu, ne ćemo sagnuti naša koljena političkoj korektnosti,
Ne ćemo sagnuti naša koljena moralu koji se mijenja kao pijesak na vjetru,
Ne ćemo sagnuti naša koljena zakonima i pravilima pobune
ili svetim kravama moralnog otpada
Ne ćemo sagnuti naša koljena idolima ljudi, niti se klanjati Baalu.
Sagnut ćemo naša koljena jedino Jahvi Bogu našemu,
i što god se dogodi, ne ćemo imati drugih bogova uz Njega …”
Pogledajte izvrstan 8-minutni video.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."