Kukuriku...

[EdgarFranjul]

Pismo o odnosu prema Mađarima: to je Dante smjestio na dno pakla

Sjećajući se vremena, kad sam obnašala dužnost ministrice prosvjete u Vladi RH sa zahvalnošću konstatiram sljedeće: Niti jedna država na svijetu ne pruža hrvatskoj manjini u svojoj zemlji tolika prava kao Mađarska hrvatskoj nacionalnoj manjini

Datum objave: 14.10.2015 | 16:02 Autor: direktno.hr

Prenosimo otvoreno pismo Ljilje Vokić, bivše ministrice prosvjete i bivše ravnateljice VII. gimnazije o odnosu Hrvatske prema Mađarima.

Nigdje ne piše da se narodi, a pogotovo njihove vlasti moraju voljeti. Al' bome učeni smo od prastarih vremena, da se trebamo poštivati međusobno i uvažavati. I biti zahvalni!

Sjećajući se vremena, kad sam obnašala dužnost ministrice prosvjete u Vladi RH sa zahvalnošću konstatiram sljedeće: Niti jedna država na svijetu ne pruža hrvatskoj manjini u svojoj zemlji tolika prava kao Mađarska hrvatskoj nacionalnoj manjini. U Mađarskoj su za vrijeme Domovinskog rata sve granice bile otvorene za različite vrste pomoći hrvatskom izbjegličkom narodu iz Baranje i šire. Učenicima prognanicima su dane na korištenje školske zgrade, gdje se u Šiklošu i Mohaču nastava redovno odvijala na hrvatskom jeziku, a profesori i obitelji uredno bili smješteni u tim i drugim mjestima. Osobno sam posjetila te škole i bila zadivljena toplinom mađarskog naroda prema našem narodu. Bila sam čak i na jednoj maturalnoj zabavi tamo organiziranoj i stoga ne mogu razumjeti gorčinu s kojom se govori o Mađarskoj.

1996. godine zajedno s tadašnjim premijerom Mađarske gosp.Đulom Hornom otvorila sam u Budimpešti Hrvatski školski centar u kojem i danas djeluje Hrvatski vrtić, osnovna škola, gimnazija i đački dom. I sve to plaća mađarska država. To nigdje i nitko drugi ne pruža hrvatskoj manjini, da ne govorim o Pečuhu i drugim mjestima gdje se hrvatska manjina potpomaže u njegovanju svog jezika i kulture u školama, čak i na Sveučilištu se studira hrvatski jezik. Svugdje drugdje u svijetu počevši od Europe i šire iz Ministarstva obrazovanja RH ide plaća učiteljima, koji poučavaju djecu hrvatskom jeziku i kulturi. Neke bogate zemlje djelomično pomažu kulturna društva, a u Hrvatskoj sve manjinske škole plaća država pa i onima koji nam ne plaćaju. Iz svih navedenih razloga nedopustivo je obrušavati se na jedan prijateljski narod.

Korištenje tih nesretnih izbjegličkih skupina za javni obračun vezan za INU-Mol. Pa postoje Zakoni, koji to rješavaju, Međudržavni ugovori i dr. Pa i gosp. Milanović htio je zaštititi državljanina RH. Da se razumijemo, neprimjereno je vremenu te stvari rješavati. U borbi za vlast sve je dopušteno ili ipak nije?

Regnum regno non praescribit leges. Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje Zakone, stara je latinska poslovica, te se žica na mađarskoj granici ne bi trebala koristiti u predizborne svrhe. Kad sam premijera Milanovića vidjela kako žustro korača britanskom premijeru Cameronu pomislila sam: Ha, evo ga, sad će i prema njemu biti hrabar i pitati zašto je tunel ispod La Manche zatvoren za izbjeglice. E to se nije dogodilo, susjedi su draži i bliži.

Nezahvalnost prema dobročiniteljima veliki Dante smjestio je na dno pakla. Osim siromaštva, kontejnera, niskih plaća još i bespotrebni međunarodni obračun. Zašto? Ako čovjek nije u stanju vladati situacijom, neka ne ulazi u tu situaciju. Uistinu osobe, koje obnašaju visoke dužnosti bi trebale biti primjer uljuđenog ponašanja. Zašto to nije tako ima više odgovora. Ne podcjenjujući ničiju pamet neka svatko sam zaključi.

Kaže Meša Selimović: „Zbog vlasti se ubija, umire i gine". Nema mudre ni pametne vlasti. I najrazboritiji na vlasti izgube razum.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/27631 ... -pakla.htm

[EdgarFranjul]

Ostojić poslao poruku naciji da Milanović laže
Autor: Marko Ljubić
Petak, 16. Listopad 2015. u 20:14

Junačeći se „prosvjednom notom“ za koju niti je ovlašten, niti je smije poslati, zapravo je Ostojić uz blagoslov Milanovića javno potvrdio da Merkel i Faymann ne drže do aktualne vlasti i njezina šefa nimalo više nego do nužne i prolazne nevolje, koju razuman čovjek ne smije ignorirati.

„Moje su društvo Merkel i Faymann“- tvrdi Milanović.

Samo nekoliko dana kasnije, iz istupa Ranka Ostojića jedino se može protumačiti da su Merkel i Faymann Milanovićevo društvo u lovu, birtiji ili na boćalištu, a nikako u ozbiljnim državničkim poslovima. Vjeruje li netko da Faymann i Merkel zovu na boćanje Milanovića?

Očito uvjeren da je šefu milo čuti dreku protiv Mađara, makar se i ne zvali Orban, pronicavi Ranko najavio je zaobilazni udar na Mađare preko „diplomatske poduke“ Njemačkoj i Austriji. Jer, nisu uhitili „mađarskog kriminalca prvoga reda“ Hernadija.

Stvarno, kako je moguće da ozbiljna država u zajedničkome pravnome poretku EU ne ispuni zahtjev države saveznice što je i zakonski obavezna prema konvencijama EU?

Moguće je.

Jedini razlog za neispunjavanje takvoga zahtjeva jest to što ni Njemačka ni Austrija ne vjeruju u poštenje hrvatskoga pravosuđa i aktualne Vlade pa prosuđuju da čovjeka iz zemlje koju poštuju, bez rezerve ne smiju izručiti Hrvatskoj.


Koja bi druga mogućnost bila?

Nema je.

Školovani diplomati, državnici i ozbiljne države šalju poruke na više načina. Nesolidnim sugovornicima i partnerima najčešće poruke šalju ignorirajući njihove zahtjeve.

Može li to Ostojić shvatiti?

Da može, vjerojatno ne bi javnom kuknjavom i „prosvjednim notama“ blamirao svoga šefa i sebe nakon eskapade o „bliskosti državnika“ dok su lupali po Predsjednici i Orbanu. Time je eksplicitno Milanovića nazvao – lažovom.

Tko razuman može vjerovati u opravdanost progona Hernadija nakon farse u kojoj se Sanadera osuđuje za mito prema izjavi pokajnika Ježića, koji pred Županijskim sudom i očima cijele nacije tvrdi da je pet milijuna eura na njegovome računu i da će ih vratiti državi za najviše mjesec dana pa ih ne vrati nikada?

Time se nije Ježić izblamirao jer od takvih je to za očekivati. Izblamirala se država i njezina vlast. Milanović i Ostojić na primjer.

Kako i na temelju čega onda uređeni i funkcionalni pravosudni sustavi Njemačke i Austrije mogu prosuditi da je tjeralica za Hernadijem vjerodostojna, ako imaju tisuće argumenata da državna vlast koja ju je poslala – to nije. Je li netko zaboravio „lex Perković“?

Možda.

U Hrvatskoj je pitanje vlasti i moći prekriti te stvari zaboravom uoči izbora, ali u Njemačkoj i Austriji – nije.

Junačeći se „prosvjednom notom“ za koju niti je ovlašten, niti je smije poslati, zapravo je Ostojić uz blagoslov Milanovića javno potvrdio da Merkel i Faymann ne drže do aktualne vlasti i njezina šefa nimalo više nego do nužne i prolazne nevolje, koju razuman čovjek ne smije ignorirati.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... aze-844136

[EdgarFranjul]

Silvana O.Ivoš: Milanović preko Grbina priprema ustavnu krizu da ne bi priznao rezultate izbora

Listopad 17, 2015

Nakon predsjedničkih izbora Milanović je poslao SDP-ovu uzdanicu Sandru Petrović-Jakovinu da se javno osramoti tvrdnjom da je pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović upitna te da će zadovoljštinu tražiti na Ustavnom sudu.


Piše: Silvana Oruč Ivoš

Samo je jedan mogući razlog zbog čega u SDP-u već sada, u trenutku dok službena kampanja nije ni počela, stvaraju pritisak, manipuliraju rezultatima parlamentarnih izbora, odnosno pokušavaju stvoriti dojam kako će HDZ-ova pobjeda biti – upitna.

Riječ je o tome da će SDP i Milanović napraviti sve da HDZ-ovu pobjedu ospore, ne priznaju i da na nepošten način pokušaju nešto ušićariti.

Peđa Grbin, SDP-ov stručnjak za Ustav, ovih je dana, tempirano pred početak službene izborne kampanje, u javnost iznio jednu vrlo opasnu tezu da će Predsjednica po završetku izbora mandat dati HDZ-u bez obzira na to hoće li HDZ imati dovoljno mandata. Odnosno da će Predsjednica mandat odmah dati izbornom pobjedniku bez obzira na to ima li on potpise ili potvrdu da može osigurati i apsolutnu većinu u Saboru.

Međutim, Grbin za iznošenje takve nekorektne teze nema nikakvo činjenično uporište, te se s pravom može reći da je riječ o gruboj vrsti pritiska na Predsjednicu. Ali i, što je i puno opasnije, stvaranju dojma u javnosti kako će doći do igre s rezultatima izbora.

Hoće li priznati rezultate izbora?

Mogućnost da Predsjednica pokuša manipulirati rezultatima izbora, odnosno da mandat za sastavljanje vlade ne da onome tko donese 76 potpisa zastupnika već onome tko ima relativnu većinu, prije Grbina u medijima je provuklo nekoliko komentatora sklonih SDP-u i lijevoj opciji. Štoviše, neki su pri tome, dakako bez ikakvih dokaza, iznijeli tezu da o tome neki u HDZ-u razmišljaju?! Vrlo je vjerojatno da će se ta nekorektna i opasna manipulacija provlačiti do kraja kampanje.

Uostalom, da je riječ o pritisku upozorila je i predsjednica i naglasila da odbija bilo kakvu vrstu pritiska u pogledu davanja mandata za sastavljanje vlade nakon što se održe parlamentarni izbori te naglasila da će odluku donijeti u skladu s Ustavom i rezultatima izbora.

Samo je jedan mogući razlog zbog čega u SDP-u već sada, u trenutku dok službena kampanja nije ni počela, stvaraju pritisak, manipuliraju rezultatima parlamentarnih izbora, odnosno pokušavaju stvoriti dojam kako će HDZ-ova pobjeda biti – upitna. Riječ je o tome da će SDP i Milanović napraviti sve da HDZ-ovu pobjedu ospore, ne priznaju i da na nepošten način pokušaju nešto ušićariti.

Nakon poraza 2007. objavio pobjedu

Iako će, možda, netko reći da je to nemoguć scenarij u jednoj demokratskoj državi, kad je u pitanju Milanovićev SDP, čak ni takvo što nije isključeno. Dovoljno se vratiti osam godina u prošlost, kada je nakon pobjede HDZ-a 2007. godine Milanović na Iblerovu trgu spektakularno sazvao konferenciju za novinare i na njoj, ruku pod ruku, zajedno s Vesnom Pusić objavio da su oni zapravo – pobjednici. Iako nisu imali dovoljno zastupnika, Milanović je novinarima obrazlagao kako su oni pobjednici izbora jer su dobili najviše glasova.

Ne treba reći da je takvo što bilo netočno i nelogično, te je izazvalo podsmijeh stručne javnosti i uglednih političkih analitičara jer na tim izborima SDP i HNS nisu izašli u koaliciji pa samim tim nakon izbora nisu ni mogli zbrajati glasove. No, to ne umanjuje Milanovićevu namjeru da na jedan neprimjeren i falsifikatorski način ospori legitimne izborne rezultate odnosno volju naroda.

Sandra se javno osramotila i otišla u zaborav

Nije to Milanoviću bilo zadnji put da osporava i pokuša onemogućiti volju građana. Na primjer, nakon lokalnih izbora 2013. godine, Milanović je uvjeravao javnost da je on izborni pobjednik jer je SDP osvojio neke gradove iako se i jednostavnim matematičkim formulama iz prve vidjelo da je i takva tvrdnja bez ikakvog uporišta.

Vrhunac tog Milanovićeva poricanja demokratskih izbora i volje naroda bilo je kada je nakon predsjedničkih izbora ove godine poslao SDP-ovu uzdanicu Sandru Petrović-Jakovinu da se javno osramoti tvrdnjom da je pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović upitna te da će zadovoljštinu tražiti na Ustavnom sudu. Kao i u prethodnim slučajevima, ništa od tih namjera nije se ostvarilo.

Takvo ponašanje visokih SDP-ovih dužnosnika teško da mogu biti tek slučajnost. Prije je, a sve na to ukazuje, riječ o ustaljenom modelu ponašanja. Modelu kojeg bi, ako je suditi po pripremi terena i retorici Peđe Grbina, Milanović i ekipa mogli lako primijeniti nakon gubitka ovih parlamentarnih izbora. Tko gubi ima se pravo ljutiti. Ali nema pravo silom mijenjati rezultate, što Milanovićevi prvoborci uporno pokušavaju.

Milanovićeva impotencija

No, takve eskapade raznoraznih grbina znak su i toga da vladajući jako dobro znaju da im vrijeme istječe i da je silazak s vlasti njihova neminovnost. Dade se to iščitati i iz Milanovićeve retorike koja je sve agresivnija i neotesanija.

Do kud ta agresija ide pokazuje i to da Milanović političke suparnike naziva neobrazovanima ili aludira da su primitivni. No, ako se pomno analizira Milanovićeva retorika posljednjih godina jasno je da je upravo on – nadriučen. On govori fraze koje ni sam ne razumije.

U drugom dijelu rečenice pobije ono što je rekao na početku. Ili, kako bi se u narodu reklo; Milanović svojom retorikom samo mlati praznu slamu. Gotovo ništa od onoga što je izrekao ne ostaje zapamćeno. A apsolutno ništa nije u praksi provedivo. Milanović je tek prepotentan. A kao što bi se reklo, iza svake prepotencije krije se neka impotencija. Međutim, impotencija nadriučenog Milanovića veliki je gubitak i za Hrvatsku.

http://www.maxportal.hr/silvana-o-ivos- ... te-izbora/

[EdgarFranjul]

Skandalozno ponašanje Milanovića i Ostojića!


Autor: Marko Ljubić
Ponedjeljak, 19. Listopad 2015. u 20:16

Ova Vlada niti je razumna, niti odgovorna. Uz to je, s obzirom na to da teku pripreme za parlamentarne izbore, prvorazredan bezobrazluk uopće se usuditi tražiti od naroda još jedan mandat.

Razlika između dobroga i lošega policajca jest u tome što dobar policajac krivca traži na mjestu zločina, a loš na svim drugim mjestima. Razlika između dobroga i lošega predsjednika Vlade jest u tome što dobar predsjednik Vlade upravlja svojom državom, a loš dijeli lekcije drugima.

Milanović zna što ne valja u Mađarskoj i kako bi trebala komunicirati slovenska ministrica unutarnjih poslova sa svojim nadređenim, a Ostojić zna da je za sve nevolje kriva Grčka.

Problem je što ni jedan ni drugi ne odgovaraju mađarskome, slovenskome i grčkome narodu niti europskim nacijama, već – hrvatskome narodu.

Prema današnjim informacijama iz Slovenije i Hrvatske, očito je da laže ili Milanović ili Cerar. Problem je, ako laže Cerar, što nije usamljen jer ispada da sve vlade s kojima Milanović komunicira – lažu.

Je li moguće da vlade svih država oko Hrvatske lažu i da su toliko nevjerodostojni?

Nije moguće.

A čak i da lažu, to nije nikakvo opravdanje za probleme koje te navodne laži izazivaju Hrvatskoj.

U svemu ovome najveći je cinizam i neodgovornost to što je Milanović nakon povijesnih iskustava u kojima je Slovenija doslovno u svakoj situaciji pokušala namagarčiti Hrvatsku kršeći pritom sve norme dobrih međudržavnih odnosa, izručio Hrvatsku slovenskoj Vladi i to u situaciji kada Slovenija ima potpuno političko pravo postupati kako njima odgovara i usput – cimati Hrvatsku. Slovenci brane svoje interese.

Drugi oslonac ovakve Vlade je Srbija. Sva iskustva govore da će Srbija, ako ikako bude mogla srediti s Grcima da propuste sve moguće izbjeglice s istoka te ih dovesti pred hrvatske granice za masan novac jer u Srbiji je to bogovski biznis, a i prilika da „europsku“ Hrvatsku dodatno kompromitira.

Ne znam dopire li do mozga Milanoviću i njegovu „generalu za promet migranata“ Ostojiću da nije bitno hrvatskom narodu je li Slovenija ili Srbija ili Grčka kriva, loša, zločesta, već – upravlja li hrvatska Vlada optimalno hrvatskom nacionalnom sigurnošću i državom.

Tko je god zakoračio u prvi razred političke pučke škole, jasno mu je da u ovakvim situacijama svaka država koristi prigodu onoga tko joj se nespreman izloži, cimnuti za kakav ustupak u neriješenim međusobnim pitanjima. Glupost i neodgovornost koštaju. Zar smo zaboravili pristupne pregovore s EU?

Razumna i odgovorna vlada mora osigurati uvjete funkcioniranja države i društva u svim okolnostima, vodeći uvijek računa da se mora riješiti svaki nastali problem, bez obzira na to tko je za njega odgovoran. Voditi državu nije odgovarati pred učiteljicom i pravdati se za neznanje bolešću. Toga nema. Ova Vlada niti je razumna, niti odgovorna. Uz to je, s obzirom na to da teku pripreme za parlamentarne izbore, prvorazredan bezobrazluk uopće se usuditi tražiti od naroda još jedan mandat.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ica-845189

[EdgarFranjul]

KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA GLASA KONCILA
Ivan Miklenić: Upropašteni mandat – Analiza djelovanja i učinka Kukuriku koalicije

“Vlada Kukuriku koalicije zaustavila je demokratski proces i pokušala vratiti kontinuitet s komunističkim razdobljem, potencirala moć i svojevrsno ideološko nasilje manjine nad većinom, otežala stvarni izlazak iz gospodarske krize, iz teškoća nezaposlenosti, siromaštva, izumiranja i iseljavanja mladih, dodatno financijski zadužila svakoga hrvatskoga stanovnika”, stoji u uvodu novog komentara glavnog urednika Glasa Koncila mons. Ivana Miklenića.

Pobudili nadu kao nova vlast, ali…

Predajom izbornih lista Državnomu izbornomu povjerenstvu u ponedjeljak 19. listopada započeo je službeni proces parlamentarnih izbora pa je nastupio i trenutak za ocjenu djelovanja nositelja dosadašnje izvršne vlasti, koja se u Hrvatskoj oblikuje u skladu s ishodom parlamentarnih izbora, da bi, nakon konstituiranja i potvrde u Hrvatskom saboru, dominirala i nad Saborom. Upravo zato što si Vlada pripisuje i de facto iskazuje formalno najveću moć u hrvatskom društvu, te je dakle najodgovornija za stvarno stanje u svim segmentima društva, više je nego poželjno stručno, mjerodavno i vjerodostojno analizirati djelovanje i učinke Kukuriku koalicije, koja je oblikovala vlast u mandatu koji upravo istječe. Neobično je što takve analize, osim odgovarajućih društvenih institucija, ne poduzimaju čak ni političke stranke koje pretendiraju na osvajanje novoga mandata. Budući da članovi Vlade Kukuriku koalicije posljednje mjesece svojega mandata koriste za hrabro, možda čak i drsko, uvjeravanje javnosti da su mnogo učinili za boljitak zemlje i da za sobom ostavljaju mnogo uređeniju državu nego što su je zatekli, potreban je barem kratki novinarski osvrt na neke važnije segmente djelovanja i učinaka u posljednjem mandatu.

Kad je Kukuriku koalicija o Božiću 2011. preuzela vlast, uživala je potporu većega dijela hrvatskoga društva negoli su to pokazali sami izborni rezultati s početka prosinca 2011. jer već samim tim što je to bila nova vlast pobudila je nadu da će pokušati djelovati za dobro čitave hrvatske nacije, da se ne će usuditi favorizirati interese pojedinaca, pojedinih skupina i manjine na štetu većine odnosno općega dobra cijeloga hrvatskoga društva. Ta nada vrlo je brzo izgubila svaki temelj čim je nova vlast počela raspoređivati svoj kadar na vodeća mjesta u javnim poduzećima bez obzira na (ne)sposobnost pa je odmah postalo jasno da se favorizira interese pojedinaca i skupina na štetu općega dobra. Kako je ta Vlada započela, tako je u tom segmentu djelovanja nastavila do kraja mandata. Relativno brzo postalo je također vrlo providno da čak ni nositelji pojedinih portfelja nisu bili dorasli ni kompetentni za stvarne izazove te da osim fraziranja, a često i izazivanja sukoba, nisu mogli biti nositelji potrebnoga sudbinskoga zaokreta.

Umjesto prianjanja na rješavanje stvarnih vrlo ozbiljnih i urgentnih problema, osobito u gospodarstvu i uvjetima održivoga gospodarskoga djelovanja, dio Vlade posvetio se preodgoju hrvatskoga društva i nametanju svoje ideološke matrice cjelokupnomu hrvatskomu društvu. Nikada u povijesti hrvatskoga naroda nije bilo tako snažnoga i otvorenoga napada na obitelj kao za mandata Kukuriku koalicije. Za taj ideološki napad, u kojem je manjina agresivno ignorirala i podcjenjivala većinu u hrvatskom društvu, korišten je najprije obrazovni sustav, nametanjem većini, osobito katoličkim vjernicima, neprihvatljivoga zdravstvenoga odgoja, zatim i zakonodavstvo, osobito donošenje Obiteljskoga zakona, koji je Ustavni sud osporio, a onda i nove gotovo istovjetne verzije za koju se još ne zna hoće li moći opstati. Vlada Kukuriku koalicije u svom ideološkom preodgoju društva razvila je model javnoga demokratskoga i tajnoga diktatorskoga djelovanja ne mareći za nužnost stvarne pluralnosti u jednakopravnosti i slobodi svih svjetonazora. Posredovanjem svojih urednika i novinara ta Vlada indoktrinirala je hrvatsku javnost, osobito djelovanjem Hrvatske radiotelevizije, te je stvarala ozračje kontinuiteta s osamdesetim komunističkim godinama, zanemarujući demokratske promjene.

Ostavka je tražena s pravom

Među neprihvatljivijim potezima bila je i odluka da se rad tijela koje bi trebalo istraživati komunističke zločine i neoznačene grobnice u kojima su žrtve komunističkoga progona podvrgne Ministarstvu branitelja, tj. izvršnoj vlasti. Sva upozorenja na neprihvatljivost takvoga određenja, kao i mnogi opravdani zahtjevi, naišli su na hladno odbijanje i ignoriranje. Nije slučajno u javnost došla ocjena da je riječ o nenarodnoj Vladi jer su njezina postupanja često bila protiv sigurne i poznate volje stvarne većine u hrvatskom društvu. Može se bez ikakvoga pretjerivanja reći da je mandat Kukuriku koalicije bio izgubljeno vrijeme za pošteno, pravedno i nužno suočavanje s komunističkom totalitarnom prošlošću i totalitarnim mentalitetom koji ne samo preživljava, nego se i učvršćuje čak među mladima, koji su rođeni poslije 1990., a da se pri tome podvaljuje i fašizacija hrvatskoga društva.

Ostat će Vlada Kukuriku koalicije zapamćena po slanju policije na hrvatske branitelje i po bešćutnosti za opravdane zahtjeve hrvatskih branitelja. Bit će zapamćeno da je upravo ta Vlada iscjeđivala stanovništvo nametnutim neoprostivo visokim PDV-om da bi onda nešto popustila omogućujući stanovito povećanje plaća i populističkim potezima na kraju mandata kojima pokušava kupiti glasove birača. Vlada bez vizije izlaska iz krize odgovorna je za gubitak daljnjih pedesetak tisuća radnih mjesta, za novi val iseljavanja, i to mladih i školovanih, za izostanak strukturnih reforma pa Hrvatskoj predstoje teški napori za stvarni oporavak gospodarstva, za premale napore za korištenje europskih fondova… Ne može se preskočiti nevjerojatno veliko zaduživanje za puko pokrivanje troškova koji nisu uvijek bili nužni. Riječju, Vlada Kukuriku koalicije zaustavila je demokratski proces i pokušala vratiti kontinuitet s komunističkim razdobljem, potencirala moć i svojevrsno ideološko nasilje manjine nad većinom, otežala stvarni izlazak iz gospodarske krize, iz teškoća nezaposlenosti, siromaštva, izumiranja i iseljavanja mladih, dodatno financijski zadužila svakoga hrvatskoga stanovnika. Nije li riječ o upropaštenom mandatu, i nisu li bili u pravu oni koji su više puta tražili ostavku ove Vlade?

Izvor: narod.hr/Glas Koncila

http://narod.hr/hrvatska/ivan-miklenic- ... -koalicije

[EdgarFranjul]

PREMIJER SE POGUBIO U GOVORU

Milanović se obrušio na U ime obitelji i branitelje: ‘Nisam očekivao toliku količinu mržnje, ksenofobne i seksističke referendume’

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović rekao je na prvome predizbornom skupu koalicije “Hrvatska raste – nema povratka na staro” u Rijeci da će ta koalicija dobiti izbore, “ne iz inata, mržnje i grča, nego iz ljubavi prema domovini, gradovima i zavičajima iz kojih dolazimo, svjesni toga da nema povratka na staro, a to staro je zlo”.

Kako je rekao Milanović, nakon dolaska na vlast, nije očekivao “tolike količine mržnje i netrpeljivosti, ksenofobne, odnosno seksističke referendume”. “Ne očekuješ harangu protiv nacionalnih i seksualnih manjina, niti divljanje po Vukovaru i mahnitanje s čekićima po državnoj imovini jer je na tim pločama uz latinicu u ćirilica. To je konkurencija s kojom se borimo, to nije samo politička nego i civilizacijska konkurencija”, ocijenio je.

Milanović tako omalovažava 750 000(20 posto hrvatskih birača) građana koji su se izjasnili se da žele da se raspiše referendum o braku.Unatoč nedemokratskom suprostavljanju aktualne vlasti referendumu, kao najdemokratskijem obliku odlučivanja naroda – premijera, predsjednika Josipovića, ministrice Pusić i svih ministara u vladi – i vrlo gruboj i netolerantnoj retorici protivnika referenduma čiji se odjeci i danas osjećaju u našem društvu referendum održan 1. prosinca 2013., kojim se u Ustav Republike Hrvatske unijela odredba da je brak zajednica žene i muškarca, podsjetio je na najvažnije slovo Ustava koje je bilo pomalo zaboravljeno – da vlast proizlazi iz naroda.

Milanović je naveo da će sljedeće četiri godine u borbu za boljitak, dublji džep svakog građana i sigurnost, ali i borbu protiv predrasuda, mržnje, podjela i ljudske gluposti. Rekao je da namjeravaju porezno rasterećivati rad, smanjivati poreze na dobit kako bi ostajalo više novca lokalnoj samoupravi.

Istaknuo je da je politika prostor javne debate i pozornice. “U politici se mora izaći pred ljude, boriti se svojim idejama, suočavati se, biti doveden u neugodnu situaciju da te rešetaju pitanjima, pa i da ne znaš odgovore”, rekao je i dodao: “Tko želi voditi hrvatsku Vladu, mora imati toliko pameti i hrabrosti i dostojanstva da izađe pred hrvatske građane i javnost i objasni zašto želi biti hrvatski premijer.”

Osvrnuo se na HDZ-ove najave smanjenja PDV-a i ustvrdio da bi se time “direktno uništio državni proračun” te je upitao odakle bi isplaćivali mirovine. “Mi smo ih očuvali i minimalno indeksirali”, dodao je.

“Zatečen grčom i jadom da bi se srušila vlast plinskim bocama”

Spominjući braniteljski šator u Zagrebu, rekao je da je ostao zatečen “grčom i jadom da bi se srušila vlast plinskim bocama” te je poručio: “No pasaran – to neće proći.”

“Za razliku od njih, mi ne prijetimo silom, psovkom, Kevinom jamom, ne dolazimo u tuđu kuću i prijetimo da ćemo tamo metlom čistiti, lustrirati, smjenjivati, praviti od nekog većeg Hrvata nego što jest”, rekao je.

“Domovina ne može biti samo kamen, parcela, zastava i grb, nego i neovisnost od tuđeg utjecaja, da se znaš suprotstaviti problemu i riješiti ga, da kad imaš pravo reći ne, kažeš ne, a ne svaki put da”, rekao je Milanović.

Predsjednica HNS-a Vesna Pusić istaknula je kako je bitno da koalicija osvoji drugi mandat kako ne bismo “morali protjerivati korupciju iz bivših vrhova vlasti u nekim kasnijim mandatima” te da “sve što su napravili u četiri godine ostane vlasništvo svih građana”.

Važno je da se može živjeti od rada i mirovina, da možeš biti ponosan na svoju zemlju, rekla je i ocijenila da je Hrvatska u ovoj izbjegličkoj krizi ostala “osvjetlanog obraza i uzdignuta čela” te da je važno da “kao pojedinci budemo poštovani, da nas nitko ne tretira kao ovce, laže nam i želi lustrirati”.

Predsjednik HSU-a Silvano Hrelja istaknuo je da su u proteklom mandatu rasle mirovine i socijalna prava te da će rasti i u sljedećem. Upozorio je birače da ne nasjedaju obećanjima, pri čemu je spomenuo obećanja Milana Bandića umirovljenicima, nego da se opredijele za trend laganog ali sigurnog rasta.

Izvor: narod.hr/h

http://narod.hr/hrvatska/milanovic-se-o ... eferendume

[EdgarFranjul]

Na ovo je odgovoreno ovako:

čovjek iza gomile • 2 hours ago

Broj glasača koji su glasali ZA 2013: 946 433

Broj glasača koji su glasali za Kukuriku koaliciju 2011: 958 318

Izvor: DIP

Je li veća legitimnost referenduma ZA BRAK ( a ne protiv nekoga..) ili ZA Kukurikuuu - ne možemo znati, jer imamo nerazjašnjen broj od 250 000 - 300 000 glasača, nakon 4 godine uređivanja države od strane Kukurikuuu...

“Za razliku od njih, mi ne prijetimo silom, psovkom, Kevinom jamom, ne dolazimo u tuđu kuću i prijetimo da ćemo tamo metlom čistiti, lustrirati, smjenjivati, praviti od nekog većeg Hrvata nego što jest”, rekao je. ALI prijete oduzimanjem prava na život, oduzimanjem prava na odgoj, oduzimanjem prava na dom! Dakle, oduzimanjem prava na slobodu govora, vjeroispovijesti i javnog okupljanja. Oduzimanjem prava na težnju za srećom?

“Domovina ne može biti samo kamen, parcela, zastava i grb, nego i neovisnost od tuđeg utjecaja, da se znaš suprotstaviti problemu i riješiti ga, da kad imaš pravo reći ne, kažeš ne, a ne svaki put da”, rekao je Milanović.
MOLIM zaštitite me od tuđeg utjecaja LGBT lobija, od tuđeg utjecaja Planned Parenthooda i od tuđeg utjecaja stranih banaka! Učinite to tako da znam koliko ljudi ima pravo glasa u mojoj zemlji i da znam da odlučuju oni, pa makar odlučili protiv onoga što bih ja predložio.

ZAHVALJUJEM!

[EdgarFranjul]

ŠOVINISTIČKI ISPAD ZORANA MILANOVIĆA Kako je pljunuo na Dimitrija Demetra, Branka Gavellu, majku Terezu, Tošeta Proeskog...


Autor: Inoslav Bešker



Šovinistički ispad Zorana Milanovića prekjučer u Jastrebarskome utoliko je gori što se čini da čak nije bio svjestan nego podsvjestan, da nacionalistički, u nekim aspektima rasistički diskurs jednostavno čuči u podsvijesti tog hrvatskog političara koji je (zasad još) predsjednik Vlade, pa uz to i predsjednik Socijaldemokratske partije (koja s njime više nije ni “socijal-”, pa kog vraga ne bi bila šovinistička), a k tome je i karijerni diplomat (koji nije kadar obuzdati ne samo svoj ego, nego, eto, ni niske predrasude i stereotipe).


Pretpostavljam da je i Milanoviću donekle poznato što je za hrvatsku kulturu značio Dimitrija Demetra, onaj markantan brkat lik s Bukovčeva zastora, koji je u hrvatsku epiku kao klasični stih unio deseterac (a taj bi Milanoviću mogao biti poznat, ako je još Sinjanin). Po Demetrovoj Teuti, prvoj dramskoj predstavi na hrvatskome u splitskom Teatru zove se ulica južno od te zgrade, a sjeverna se zove po Porinu, prvoj operi ondje prikazanoj, opet po Demetrovu libretu.

Možda je čuo tko je bio dr. Branko Gavella, barem zna da je bio nogometni sudac, ako nije obaviješten da je bio redatelj, utemeljitelj zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost (ali možda ne baš simpatičan Milanoviću - ipak je bio nekakav, apage, ljevičar, prijatelj Krležin, ne uklapa se u liberalni imidž).

Među najboljim je hrvatskim novinarima Mihail Ničota, velik znalac Levanta, a i nenadmašan majstor hrvatskog jezika.

Što je zajedničko toj trojici - a u to društvo bi se mogli uvrstiti i ekumenski patrijarh Athinagóras i koji je s bl. Pavlom VI. pokopao pravoslavno-katoličku anatemu, bugarski patrijarh Kiril koji je kao mitropolit legao na šine da vlak ne odveze bugarske Židove u Auschwitz, bl. majka Tereza, ilindenski revolucionar Pitu Guli, Toše Proeski, pisci Ion Luca Caragiale i Branislav Nušić, Milton Manaki (na žalost i nacist Herbert von Karajan, te Nikola Pašić, još jedan koji se od socijalista preobrazio u državotvornog šufta)? To što su, ili porijeklom ili narodnošću, Arumunji, koje su ljubazni susjedi, rugajući se njihovu izgovoru broja 5 - cinci - nazvali Cincarima (po istoj logici kako smo Talijane nazvali Digićima, a oni Nijemce “Crucchima”, ne shvaćajući da ti austrijski vojnici pitaju kruha).

A uljudan diplomat Milanović kaže u Jastrebarskome da njegovi vole domovinu više nego Karamarkova koalicija “koja radi za svakog profitera, cincara i prevaranta”.

Dobro, onome tko je pljunuo na svoju riječ, mareći za onu 21 točku kao za preklanjski snijeg, možda se i ne treba čuditi što pljuje na narod koji je susjedima na Balkanu uglavnom darivao velikane a ni protiv koga nije ratovao, nego su ga gazili, asimilirali i prezirali. Milanović nije ni prvi ni posljednji koji šovinizam podvaljuje pod domoljublje.


http://www.jutarnji.hr/sovinisticki-isp ... e/1445270/

[EdgarFranjul]

Željko Primorac: Zar ljudima još treba objašnjavati tko je Zoran Milanović?

02.11.2015.
Željko Primorac


Mučno je bilo slušati Zorana Milanovića dok na skupu SDP-a skandira-Hrvatska, Hrvatska! Još je mučnije nedugo iza toga bilo slušati izvještaje agencija za ispitivanje javnog mnijenja koje su ustvrdile kako nakon „Milanovićeva zaokreta“ ka domoljubnoj retorici rejting SDP-a i Kukuriku vlade bilježi porast.

Zar su Hrvati zaista zaboravili tko je Zoran Milanović i može li vješto plasiran spin u nekoliko dana prebrisati sve ono što je vlada Zorana Milanovića učinila Hrvatskoj u protekle četiri godine?

Može li zaista nekoliko pomno odabranih žlica domoljublja u režiji Browna od Zorana Milanovića i SDP-a napraviti domoljube? Kako bi to uspjelo Hrvati bi se trebali riješiti sjećanja, ali i dobrog dijela mozga. Dok usiljeno sikće Hrvatska, Hrvatska, treba se zapitati zaziva li Milanović Hrvatsku državu ili tek geografski pojam, status kakav je imala do 1991.

Teško je u novokomponirano domoljublje Zorana Milanovića uvrstiti njegovo otkazivanje državnog pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom, ukidanje Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika, nametanje ćirilice u Vukovaru, pokušaj izjednačavanja statusa branitelja iz Domovinskog rata i partizanskih boraca iz drugog svjetskog rata, pokušaj nasilnog uvođenja seksualnog odgoja u škole, napad na Crkvu i ugovore s Vatikanom, slanje udžbenika iz povijesti na provjeru četničkom vojvodi Nikoliću ili napad na nacionalne institucije poput HNS-a ili HOO. Može li sve ove protunacionalne poteze izbrisati nekoliko nacionalnih zastava na predizbornom skupu ili nekoliko neuvjerljivih povika-Hrvatska, Hrvatska!

Vrijeme je da hrvatski narod jasno kaže kako Hrvatska Zorana Milanovića nije naša Hrvatska, Hrvatska kakvu želimo graditi i ostaviti našoj djeci. Naša Hrvatska ne mrzi, ne progoni i ne prešućuje patnje svoga naroda zbog viših interesa pomirbe u regiji. Naša hrvatska ne srami se svojih dragovoljaca koji su izborili njenu samostalnost, naša Hrvatska neće šutke gledati egzodus naše djece preko granice. Još četiri godine Zorana Milanovića na čelu Hrvatske značilo bi šutke pristajanje na odricanje od identiteta, povijesne istine i u konačnici, odustajanje od projekta Hrvatske države započetog još 1990.

U suštini, ovi izbori su pitanje vizije razvoja hrvatske države u narednim desetljećima. Hrvatska je na svojevrsnoj raskrsnici, i nijanse odlučuju hoće li krenuti putem koji je zacrtao Franjo Tuđman devedesetih godina 20. stoljeća tj. putem nacionalne države hrvatskog naroda ili će se utopiti u moru europskih regija kako geografski pojam što se podudara s programom građanske, anacionalne države, koji zastupa Zoran Milanović, a čiji put su trasirali Stipe Mesić i Ivo Josipović.

Nažalost, Zoran Milanović ni ovaj put svoje sljedbenike nije okupio oko programa jer ga i nema, spin zvan Program 21. mrtav je bio onog dana kada je objavljen, od njega nije realizirana niti jedna točka. I ovaj put Milanović kohezira svoje biračko tijelo tobožnjim strahom od povratka Hrvatske u „mračne“ devedesete godine, dok u isto vrijeme zaziva Tuđmanu i skandira Hrvatskoj. Očito je kako je Milanović dosta kontradiktoran u svojim izjavama s jedne strane plaši ljude povratkom u 90-te kada je državnu politiku vodio Franjo Tuđman, a s druge strane pokušava zbuniti dio glasača domoljube koalicije pozivajući se na Franju Tuđmana i veličajući njegovu baštinu.

No, spinovi su jedno, a politički rezultati nešto sasvim drugo. Hrvatska koju zaziva Zoran Milanović svjetlosnim godinama je udaljena od Hrvatske kakvu je gradio i živio Franjo Tuđman, zato nastavimo graditi Tuđmanovu Hrvatsku, nastavimo obnavljati Hrvatsku tamo gdje smo stali nakon izbora Kolinde Grabar Kitarović kao prve vjerodostojne nasljednice Franje Tuđmana.



Željko Primorac

http://www.hrsvijet.net/index.php/kolum ... -milanovic

[EdgarFranjul]

SPREM'TE SE, SPREM'TE KRITIČARI

Vojni dezerteri i četnički ideolozi kritiziraju Krstičevićevo domoljublje!

Autor: Ivica Stojić / 7Dnevno / 30. listopada 2015.Srijeda, 04. Studeni 2015. u 09:05

Marasova izjava da je Kotromanović učio od Gotovine, a Krstičević od JNA, izazvala je buru negodovanja ne samo među hrvatskim braniteljima i u javnosti nego i u redovima njegove stranke. Jer takav autogol koji je marsovac Maras zabio svojoj stranci i koaliciji Hrvatska raste, Krstičevićeva Domoljubna koalicija nije mogla ni sanjati

Kada je ničim izazvan ministar poduzetništva Gordan Maras, baš kao da je s Marsa pao, rekao da je general Ante Kotromanović učio od Gotovine, a Krstičević od JNA, izazvao je buru negodovanja ne samo među hrvatskim braniteljima i u široj javnosti, nego i u redovima svoje stranke. Jer takav autogol koji je marsovac Maras zabio svojoj stranci i koaliciji Hrvatska raste, Krstičevićeva Domoljubna koalicija nije mogla ni sanjati.

I sam Ante Kotromanović kojeg je Maras pokušavao uzdići do Gotovininih visina, bio je ne samo zatečen, nego i zgrožen ministrovim bulažnjenjem. Sigurno je negdje u sebi, ali možda i u četiri oka bez svjedoka Gordanu Marasu rekao: “Ej, nemoj me više braniti, majke ti!”

Doista je i više nego sramotno da vojni dezerter Gordan Maras legendarnog generala i vojnog zapovjednika Damira Krstičevića proziva za domoljublje. Maras bi morao ubuduće, pri spominjanju naših generala, biti u stavu mirno, pogotovo nakon što se saznalo da je baš on uložio “priziv savjesti” i izbjegao vojnu obvezu, što je, kako je lijepo napisao novinar Davor Ivanković – za vojnike gore nego da si muha.

Inače, Marasova karijera do učlanjenja u partiju, nije osobito zanimljiva. Bio je prosječan đak i gimnazijalac, dečko iz zagrebačkog Centra, a studij ekonomije je završio nakon temeljitog studiranja od sedam godina.

Švercao pikado aparatima


Pri kraju studiranja, Maras se učlanio u Račanovu majčicu partiju. S obzirom da je bio blizak s Račanovim sinom Ivanom, koji ga je spasio da ne ode na burzu, nakon SDP-ova gubitka vlasti, Maras je brzo i spretno gradio svoju karijeru. Dvije godine je bio potpredsjednik, a zatim dvije godine i predsjednik Foruma mladih SDP-a, da bi 2000., istodobno s prvim mandatom tadašnje kukuriku koalicije, bio kooptiran u Glavni odbor stranke.

Po nalogu druga Račana i Partije, Maras je postao voditelj prodaje i poslovni direktor u Olimpijskom centru na Bjelolasici od 2001. do 2003. godine. Tamo se, kažu upućeni, bavio švercanjem pikado aparata, obnašajući dužnost šefa računovodstva, pod skutima “velikog” direktora Tomislava Paškvalina. Od tada, pa do 2011. godine kada je postao ministar poduzetništva u Milanovićevoj vladi, Maras se uspinjao na ljestvici stranačkih i političkih profitera.

No, postavši ministar poduzetništva mnogi su rezignirano konstatirali da je jedino u Hrvatskoj moguće da čovjek koji vodi sektor poduzetništva i obrtništva, koji čini 98 posto nacionalne ekonomije, nikada u životu nije bio ni poduzetnik ni obrtnik! Kao što nikada nije ni omirisao vojsku, ali si je dao za pravo kritizirati generala i ratnog vojnog zapovjednika Damira Krstičevića. I još ga prozivati za domoljublje i prozivati da je svoje vojne vještine učio od JNA.

‘Domoljublje’ s kninskih barikada

Zar je moguće da to izlazi iz usta čovjeka koji je bio čelni čovjek Foruma mladih SDP-a, istog onog Foruma čija je mladež u izbornoj noći 2007. pjevala pjesme “Od Vardara pa do Triglava” i “Druže Tito, ljubičice bijela”?! Ima li u Hrvatskoj toliko naivnih da nasjedaju na takvo domoljublje?

Može li više itko vjerovati u domoljublje jedne Milanke Opačić, čiji je politički mentor bio vođa srpske pobune u Kninu, psihijatar Jovan Rašković, ili tko može pak povjerovati u domoljublje potpredsjednika Vlade, Branka Grčića, za kojeg su neki mediji objavili da je bio na četničkim barikadama u Kninu i koji se bolje snalazi u pisanju memoranduma “SAO Krajine”, nego li hrvatskog gospodarskog programa?

Zato gospodo novopečeni domoljubi, manite se ćorava posla. Jer, domoljubljem se, kako reče Mirjana Petir, hrvatska europarlamentarka i potpredsjednica HSS-a, ne hvali, već se domoljublje – živi. “Domoljublje učiš doma za obiteljskim stolom, u tom duhu te se odgaja i to ti je stil života. Ne vjerujem onima koji postaju domoljubi preko noći”, kaže Mirjana Petir.

U potpunosti se slažemo s njom.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/s ... lje-851637