Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

HDZ pozvao državni vrh da zaštiti bivše pripadnike obavještajnog sustava

"Očito je da nekomu smetaju svi koji su u Domovinskom ratu branili Hrvatsku i radili za Hrvatsku. Njih treba denuncirati, a tadašnje čuvare briselskih hodnika i autore plana Z4 promivirati kao temeljne vrijednosti današnje Hrvatske", poručili su iz HDZ-a

Datum objave: 05.12.2015 | 20:02 Autor: tp/h

Nakon što je tjednik Telegram objavio neklasificirani dokument Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) o ratnom putu Mirka Raškovića, na kojem je potpis Tomislava Karamarka, tadašnjeg šefa SOA-e, u subotu su reagirali iz HDZ-a te pozvali državni vrh, a posebno vrh obavještajne zajednice da zaštite bivše pripadnike obavještajnog sustava, objavili su mediji.

Iz HDZ-a su poručili da je taj dokument potpisala osoba koja je to prema nadležnosti tada trebala potpisati. Rašković je imao status branitelja i invalida te čin bojnika obavještajne službe SZUP-a, prenosi HTV.

Problem je, smatraju u HDZ-u, što se u ovom slučaju obavještajna djelatnost, hrabrost i lojalnost jednog čovjeka prema Hrvatskoj, Raškovića, jeftino koristi u dnevnopolitičke svrhe.

Od medija očekuju da dobro provjere činjenice i ne donose zaključke na temelju zlonamjernih konstrukcija. Iz HDZ-a također pitaju zašto je i kako jedan takav dokument izašao u javnost.

'Očito je da nekomu smetaju svi koji su u Domovinskom ratu branili Hrvatsku i radili za Hrvatsku. Njih treba denuncirati, a tadašnje čuvare briselskih hodnika i autore plana Z4 promivirati kao temeljne vrijednosti današnje Hrvatske', poručili su iz HDZ-a.

Predsjednik HDZ-a Karamarko već je ranije izjavio kako je Rašković, zbog otkrivanja detalja iz Domovinskog rata - izložen pogibelji. 'Radi se o čovjek koji je u Domovinskom ratu radio za Hrvatsku, za razliku od Milanovića koji se skrivao po briselskim hodnicima', rekao je Karamarko.

Na novinarski upit je li potpisao takav dokument odgovorio je da mu nije potpisao ratni put, ali je i dodao kako o tome ne može govoriti i zamolio je novinare da se tom temom ne bave.

Danas je za Večernji list Karamarko pojasnio zašto je tako reagirao.

Sve vezano za Raškovićevu ratnu prošlost u domeni je obavještajnog sustava, ali i nacionalne sigurnosti, a ponajviše sigurnosti samog Raškovića. To su teme o kojima ja kao bivši šef tajne službe u javnosti ne mogu otvoreno govoriti. Rašković je sada, zbog otkrivanja detalja iz Domovinskog rata, izložen pogibelji. I to čovjek koji je u Domovinskom ratu radio za Hrvatsku, reagirao je danas Karamarko.

Tko je potpisao Raškovićev ratni put, dodao je, u ovom slučaju nije presudno, jer potpisao je onaj tko je po svojoj nadležnosti to trebao i morao potpisati.

"Presudno je to - je li netko u tom trenutku radio za Hrvatsku ili protiv nje", naglasio je Karamarko.

Pozvao je državni vrh, a posebno vrh obavještajne zajednice da zaštite bivše pripadnike obavještajnog sustava.

"Pitanje je i zašto je i kako je takav dokument izašao u javnost. Pripadnike obavještajne zajednice koji se bave ili su se bavili zaštitom naše sigurnosti ista ta zajednica ali i država treba zaštititi od zlonamjernih konstrukcija, kao što to čine sve ozbiljne države. A ne informacije o njihovoj djelatnosti zlonamjerno puštati u javnost", poručio je Karamarko.

Smatra da se hrabrost i lojalnost Mirka Raškovića prema Hrvatskoj jeftino koristi u dnevno političke svrhe.

Slučaj Mirka Raškovića, saborskog zastupnika, privukao je pozornost javnosti kada je odlučio ne poduprijeti koaliciju Hrvatska raste, kojoj su potpise dali njegovi kolege iz SDSS-a i kada je zatražio političku zaštitu na Patovčaku od predsjednice Republike, zbog, kako je rekao, pritisaka kojima je izložen. Prije nekoliko dana Rašković je istupio iz SDSS-a.

http://direktno.hr/en/2014/domovina/328 ... ustava.htm

[EdgarFranjul]

Predsjednica mora zaštititi nacionalnu sigurnost od Zorana Milanovića

Autor: Marko Ljubić
Nedjelja, 06. Prosinac 2015. u 19:00

Ovo je vrlo ozbiljan razlog za hitne konzultacije Predsjednice s Ustavnim sudom i trenutno formiranje privremene vlade, čak i dok pregovori traju, prije svega radi udaljavanja Milanovića s najviše državne pozicije. Jer je očito da njegov ostanak na toj funkciji znači veliku mogućnost ugrožavanja nacionalne sigurnosti i ustavnog poretka zemlje.

Objavljivanje podataka o operativcu hrvatskih tajnih službi, koji je tijekom rata radio u srpskoj pozadini na okupiranim područjima, s ciljem kompromitacije bivšega šefa obavještajne službe koji o tome nije smio javno govoriti, neviđeni je udar s vrha države na nacionalnu sigurnost i ustavni poredak Republike Hrvatske. To je istodobno izravno ugrožavanje života hrvatskog obavještajca, kao i sigurnosti operativaca hrvatskih tajnih službi s kojima je Rašković surađivao, vrlo vjerojatno i nakon završetka rata.

To je crta koja bi morala biti znak za uzbunu cijeloj Hrvatskoj. A pogotovo hrvatskoj Predsjednici.

Činjenica je da je hrvatska državnost i funkcioniranje političkoga i pravnog poretka dovedena do potpunoga uništenja, na crtu ispod koje ili nema više ovakve ugroze Republike Hrvatske ili hrvatski narod nema svoju državu.

A događaj s Raškovićem samo je zakoniti nastavak izrazito antihrvatskog javnog djelovanja čitavoga niza pojedinaca, institucija i kompletnih politika, prema čemu su sve državne institucije bile posve nezainteresirane, javnost još više, a gotovo sve politike posve jalove.

Naime, deklarirani agresori kao Stanimirović ili certificirani srpski špijuni kao Višnjić iz Prosvjete, ugledni su hrvatski državljani, visokorangirani društveni uglednici i ravnatelji javnih institucija. Primaju visoke plaće iz državnog proračuna, a njihova politička i društvena misija se uzdiže na vrhunac društvenih kriterija i prihvatljivosti. Uz to treba istaći da kompletna javnost, izuzev Dnevno.hr, šuti o dokazima dr. Ante Nazora o špijunskoj i kontraobavještajnoj ulozi istog tog Višnjića za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku, te podacima o agresorskom djelovanju čitavog niza visokih dužnosnika SDSS-a na najvišim javnim i državnim funkcijama u Republici Hrvatskoj.

S druge strane, čovjeka koji je u tom razdoblju branio Republiku Hrvatsku i interese hrvatskoga naroda duboko u srpskoj pozadini, izlagao svoj život i život svoje obitelji zbog toga, nastoji se javno kompromitirati kao špijuna i izdajnika.

Ima li strašnijeg presedana u bilo kojoj nacionalnoj politici zemalja kojima formalno pripadamo?

Izvan svake sumnje nema.

Ustavna obaveza Predsjednice jest štititi ustavni poredak, nacionalnu sigurnost zemlje i brinuti se o usklađenom djelovanju institucija državnoga poretka. S obzirom da se radi o Hrvatskoj danas, želim naglasiti da pojam „usklađeno“ podrazumijeva obranu hrvatskog nacionalnog interesa, a ne njegovo uništenje.

Iako zakonima nije propisan model i način ostvarivanja njene ustavne obaveze za očuvanje ustavnoga poretka i nacionalne sigurnosti zemlje, ni jedno pravno i političko djelo po toj osnovi – nije zabranjeno.

Niti je onemogućeno zbog toga što ustavotvorac i zakonodavac nisu predvidjeli sve eventualnosti i ovakve događaje. Postoji dobra praksa, pa ako čak nema sličnih usporednica u Hrvatskoj, postoji u srodnim demokratskim državama. Jasno je kao dan što je nužno uraditi.

Udar na nacionalni sigurnosni poredak, na čovjeka, koji je, sad je očito, s debelim razlogom tražio od nje zaštitu, kritična je granica na kojoj Predsjednica mora naći načina i jasno reći dosta. To se ne može reći samo riječima, već pokretanjem cijelog državnog aparata prema obrani nacionalnih interesa i žestokom kažnjavanju osoba koje stoje iza takvog postupka.

Ako se institucije države ogluše, Predsjednica Republike javno preko hrvatskih televizijskih programa mora pozvati hrvatski narod na potporu.


Suočeni s po tko zna kojom po redu provalom vrhunskih državnih tajni i postupanja državnih organa istim kanalom – Vlada, Pavić (ranije EPH, danas Telegram) pa kampanjom SDP-a, HNS-a, u ovom slučaju SDSS-a te medija pod njihovom kontrolom, valja istaći da su ovdje više nego opravdane sumnje u motiv i počinitelje ovoga teškoga nedjela.

Prvo, Ranko Ostojić je dugogodišnji najbliži suradnik Nine Pavića, bivši uposlenik EPH, višegodišnji podstanar Nine Pavića pod nikada razjašnjenim uvjetima i na funkciji Ministra u Milanovićevoj vladi, a prvi službeni kadrovski potez mu je bio angažiranje Pavićevog novinara Dušana Miljuša kao svoga glasnogovornika u ministarstvu.

Drugo, u tijeku pregovora oko formiranja nove saborske većine, više je nego očito da je otkazivanje poslušnosti Pupovcu od strane Raškovića, bio izravan udar na Milanovićeve interese, pa je to više nego ozbiljan motiv za ovako prljavu osvetu tom čovjeku. Ako tome dodamo i sklonost nezakonitim postupcima, kao što je nasrtaj na branitelje u Crkvi pred očima hrvatske javnosti, više je nego razumno sumnjati u Ostojića i Milanovića.

Treće, više je nego jasno da je Rašković imao žestoke razloge tražiti zaštitu od Predsjednice, te da izvor njegove ugroze nikako nije mogao biti Karamarko kako su implicirali Milanović i Pupovac, već upravo Milorad Pupovac, njegovi saveznici i sama Republika Srbija. Ovdje se vrlo realno radi i o međunarodnom obavještajnom skandalu u koji je na neprijateljskoj strani umješana jedna politička stranka u Hrvatskoj, te po svemu sudeći najviši državni dužnosnici.

Četvrto, više je nego jasno zašto je Pupovac onako panično reagirao, te da je saznavši za obavještajnu prošlost Mirka Raškovića imao razloga za paniku. Nitko, naime, kao Pupovac ne zna čime se „političar Pupovac“ sve bavio u Hrvatskoj i tko su mu suradnici i partneri u tome. Zbog toga je odmah, istog trenutka savjetnik Predsjednice za nacionalnu sigurnost morao reagirati, a Predsjednica zatražiti hitnu intervenciju DORH-a i obavještajnih službi protiv aktera cijele afere.

I obavijestiti hrvatsku javnost.

S obzirom na svoju otvorenu antihrvatsku i vrlo često više nego neprijateljsku djelatnost u Hrvatskoj, Pupovac ima strašno puno razloga biti uznemiren činjenicom da je upravo hrvatski ratni obavještajac sjedio u samom vrhu SDSS-a godinama i praktično mogao saznati sve o planovima i aktivnostima Pupovčevih institucija u Hrvatskoj, a pogotovo o njihovoj tajnoj suradnji sa Srbijom i njenim državnim institucijama.

Bi li se netko kladio u to da Pupovac nema što skrivati?

Peto, svi sudionici i cijela vertikala odgovornih osoba u ovome skandaloznom udaru na nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, trenutno bi morali biti udaljeni od svake mogućnosti utjecaja na državnu politiku, državne odluke i pogotovo na represivne organe Republike Hrvatske.

Ovo je vrlo ozbiljan razlog za hitne konzultacije Predsjednice s Ustavnim sudom i trenutno formiranje privremene vlade, čak i dok pregovori traju, prije svega radi udaljavanja Milanovića s najviše državne pozicije. Jer je očito da njegov ostanak na toj funkciji znači veliku mogućnost ugrožavanja nacionalne sigurnosti i ustavnog poretka zemlje.

Jedino što u ovome trenutku lideri HDZ-a i Mosta smiju učiniti je trenutno zatražiti od Predsjednice države zaštitu ustavnog poretka i nacionalne sigurnosti, trenutno aktiviranje cjelovite i žurne istrage cijele vertikale koja bi mogla biti umiješana u ovaj skandal i trenutan prekid svih razgovora sa Zoranom Milanovićem.

Svaka priča o nekakvim pregovorima, zajedničkim razgovorima, mandataru vlade je – laž, prijevara i u biti potvrda sudioništva u aktivnostima namjernog rušenja državnog poretka.¸

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... -pregovore

[EdgarFranjul]

Tuđman: Objava povjerljivih dokumenata pokazuje da je vladajuća garnitura spremna koristiti se svim nedopustivim sredstvima

06.12.2015.

Nakon što je tjedniku 'Telegram' objavljen dukument iz domena državne tajne kojim je razotkrivena uloga Mirka Raškovića u okupiranom Kninu uslijedila je 'medijska odmazda' srpskih medija.

Da ovakva informacija nije nikako namijenjena medijskom prostoru za portal direktno.hr objasnio je nekadašnji ravnatelj HIS-a Miroslav Tuđman istaknuvši kako se u ovom slučaju radi o korištenju zaštićenih podataka koji ni pod kojim uvjetima ne bi smjeli izaći u javnost.

>>Hodogram veleizdaje

-To pokazuje da je vladajuća garnitura spremna koristiti se svim nedopustivim sredstvima samo da bi ostala na vlasti. Za takve propuste u pristojnim zemljama od predsjednika Vlade, odnosno odgovorne osobe za instituciju odakle je taj dokument procurio, tražila bi se odgovornost u vidu ostavke - istaknuo je Tuđman.

>>Karamarko o slučaju Rašković: Nekome smetaju svi koji su u Domovinskom ratu branili ili radili za Hrvatsku

Međutim, u Hrvatskoj je praksa potpuno drugačija. Tuđman se prisjeća prakse koja je započela s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem koji je otvorio arhive Ureda predsjednika i obavještajnih službi mimo procedure te cijelu godinu dostavljao dokumente Haagu.

-Tadašnja Račanova Vlada nije se usudila poduzeti sankcije već je naknadno legalizirala dokumente. U tom vidu nastavila se ponašati i Milanovićeva vlada - rekao je Tuđman.

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... sredstvima

[EdgarFranjul]

Milanović poručuje da ne priznaje nadležnosti predsjednice Republike

Autor: Marko Ljubić
Subota, 12. Prosinac 2015. u 19:00

Bezobrazluk je i najprimitivnija podvala, čak ne naročito pametna, govoriti o „odgovornosti“ pojedinaca u Mostu, čime javno poručuje da uopće ne priznaje Most kao politički subjektivitet.

Milanović je ciljano bezobrazno ponovio da bi se HDZ morao odreći ljudi protiv kojih se vode kazneni postupci, zatim je naglasio da „neki u Mostu intenzivno pokušavaju spasiti HDZ, ne Tomislava Karamarka, nego HDZ“, da bi završio ocjenom kako se Sabor treba konstituirati i da je to odgovornost na svim zastupnicima“. Predsjednici Republike je poručio da dobro razmisli o eventulanoj namjeri raspisivanja novih izbora, uz pitanje : „Što ako se nakon te odluke Sabor ipak odluči konstituirati?“

Kako se Sabor može konstituirati bez volje i odluke Predsjednice?

Nikako.

Kako radi Milanović izgleda da bi Ustavni sud morao kontinuirano zasjedati i svakodnevno donositi odluke o svakome njegovome postupku.

Konstituirajuće zasjedanje izabranih saborskih zastupnika sazvala je predsjednica Republike. Na toj sjedinci izabranih saborskih zastupnika, kojom je predsjedao bivši predsjednik Sabora Leko, Sabor se – nije konstituirao. Iako je Leko završio pokušaj konstituiranja riječima da „prekida sjednicu“, on nije mogao prekinuti sjednicu Sabora, jer Sabor ne postoji.

Zbog toga bi bilo logično da Leko ne može sazvati nastavak sjednice izabranih saborskih zastupnika jer on nema te ovlasti.

Ne može se sazivati sjednica Sabora, jer ga nema, a izabrane zastupnike može jedino sazvati Predsjednica i to ne na nastavak sjednice, nego na – pokušaj ponovnog konstituiranja Sabora.

Kako onda Milanović misli da postoji mogućnost sazivanja sjednice i konstituiranje Sabora, nakon eventualne odluke Predsjednice o raspisivanju novih izbora?

Jedino nepriznavanjem odluke Predsjednice i uvođenjem izvanrednog stanja u zemlji.

O ovome bi svakako morao reagirati Ustavni sud, jer, iako to nitko od njih ne traži, više je nego očito da Milanović namjerava preuzeti tumačenje Ustava u svoje ruke.

Ustavni sud ne može ustrajati da su to politička pitanja, jer ove poruke nisu politika.

Nije vijest da je Milanović bezobrazan, jer poruka Predsjednici da „dobro razmisli“ nije ništa drugo nego bezobrazluk, pa i prijetnja. Prijetnja se prije svega ogleda u posve netočnom tumačenju legaliteta izabranih saborskih zastupnika.

Zašto?

Prvo, Milanović namjerno pogrešno govori o – zastupnicima. Zastupnika nema dok se ne konstituira Sabor. Ti ljudi su danas izabrani saborski zastupnici, usporedivo recimo s izabranim predsjednikom. Niti su izabrani saborski zastupnici dok se ne konstituira Sabor, saborski zastupnici, niti je izabrani predsjednik dok ne preuzme dužnost – predsjednik.

Ističući namjerno pogriješno zvanje ljudi koji su izborima ostvarili, još uvijek samo, pravo na mjesto u Saboru, Milanović daje državni i politički legalitet nečemu što ne postoji. A sve u funkciji nasilnoga otimanja ustavnih ingerencija predsjednici Republike.

Saborski zaastupnici nemaju nikakvu odgovornost jer – ne postoje. Sve dok se ne konstituira Sabor, odgovornost je na političkim strankama na čijim su listama ti ljudi i ostvarili pravo na dužnost zastupnika u Saboru.

Iako to potpuno depersonalizira svakoga izabranoga zastupnika, upravo je Milanović jedan od tvoraca i zaštitnika Izbornog zakona koji depersonalizira ljude, a legitimira liste, dakle stranačka tijela i samoga stranačkoga vođu.

To nije politički dobro, nije ni jačanje osobne odgovornosti političara u Hrvatskoj, ali je rezultat ozakonjenoga procesa prilagođavanja kompletnoga državnoga poretka potrebama stranačkih oligarhija. To se može promjeniti samo promjenom Izbornoga zakona.

Ako je izborni legitimitet isključivo stvar izabranih zastupnika kako Milanović govori kad mu odgovara, kako to da onda isti taj Milanović govori o „krađi“ mandata SDSS-u u slučaju Mirka Raškovića. Kako možeš ukrasti nešto od nekoga, ako mu to nešto ne pripada?

Iz te nasilničke nekonzistentnosti i petljavine očito je Milanović se više niti može, niti namjerava izvući. Njemu je po svemu nebitno što govori, sve dok misli da mu to pomaže zadržati vlast.

Dakle, za sada, dok se ne konstituira Sabor, odgovornosti zastupnika – jednostavno nema.

Iako bi odluka o odbijanju zahtjeva Mosta o zajedničkoj nacionalnoj vladi trebala poručivati da je Milanović praktično siguran u razbijanje Mosta, upozorenje Predsjednici i priča o naknadnom konstituiranju Sabora pokazuje da je to još uvijek nesigurno, te da bi to lako mogao biti banalan blef.

Točno u tom pravcu treba tumačiti i njegovu primjedbu da neki u Mostu intenzivno pokušavaju spasiti HDZ, što implicira njegovu involviranost u stanje odnosa u Mostu, na temelju čega on zna namjere „nekih Mostovaca“.

To nadalje jasno ukazuje da on već sad ima „svoje“ ljude u Mostu.

Je li to tako?

Pažljiva analiza Milanovićevih riječi i rečenica, te poruka koje je danas poslao ukazuje da – blefira. Jer svaka misao i poruka jedna drugu logički osporava.

Izvan svake sumnje taj čovjek postaje svojim djelovanjem i porukama jako ozbiljna prijetnja državnome poretku i stabilnosti Republike Hrvatske.

Bezobrazluk je i najprimitivnija podvala, čak ne naročito pametna, govoriti o „odgovornosti“ pojedinaca u Mostu, čime javno poručuje da uopće ne priznaje Most kao politički subjektivitet.

Milanović traži odgovornost „članova Mosta“ a istu ne očekuje niti je uopće dopušta u svojoj stranci, pa ni u koaliciji. Donekle s pravom, jer mu je to omogućio Izborni zakon, a predizbornim koalicijama stranke su izgubile autentično pravo na licitiranje vlastitim legitimitetom. To nadalje znači da čak ni jedna stranka koja je sudjelovala u predizbornim koalicijama nema ni blizu čist izborni legitimitet kao recimo Most. Što god mislio tko o njemu.

Dakle, kompletna politička odgovornost u ovome trenutku je jedino i isključivo na – političkim strankama odnosno koalicijama.

S obzirom na izvorišta političkoga legitimiteta iz načina na koji je svaki izabrani zastupnik stekao pravo postati saborskim zastupnikom, potpuno je jasno da je Milanović zadnja osoba u Hrvatskoj, koja može i smije govoriti o – odgovornosti zastupnika.

A pogotovo usprkos zdravome razumu i očima hrvatskoga naroda zahtijevati od Karamarka da se nužno odrekne suradnika protiv kojih se vodi kazneni postupak.

Da je Karamarko pametan i odgovoran političar to je odavno morao uraditi, ali da je Milanović normalan, odgovoran i pristojan političar pa i čovjek, to nikako ne bi smio on zahtijevati.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/m ... -republike

[EdgarFranjul]

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... -presedana

Milanovićev obrat nije politika, to je najava nasilja bez presedana

Autor: Marko Ljubić
Srijeda, 16. Prosinac 2015. u 20:15

O kakvim to fašistima i rasistima smije zucnuti netko tko je u koaliciji sa SDSS-om čiji je predsjednik Vojislav Stanimirović autentični velikosrpski nacist koji je u izrazito nacističkoj tvorevini obnašao visoke funkcije, nagrađivan najvišim priznanjima za doprinose nacističkoj politici i koji se nikada nije odrekao te politike i njezinih nositelja?

Milanovićevo pismo Mostu treba gledati kroz dva bitna osvrta. Ništa u tom pismu nije ni vrijedno pozornosti ni značaja, izuzev činjenice da je odlučio pod svaku cijenu ostati na vlasti.

Prvi osvrt je primjedba Tomislava Karamarka da se iza ovakvih nastojanja održavanja na vlasti kriju jako ozbiljni razlozi, a iako Karamarko nije izrekao da su ti razlozi nepolitički, više je nego očito da je na to mislio kada je dodao da će se to vrlo brzo – saznati.

Druga izjava koja definira stvarnu vrijednost ovoga Milanovićevoga pisma je primjedba Zlatka Komadine da se tek sad vidi značaj gubitka položaja predsjednika Republike.

Ako nakon svega što smo vidjeli proteklih dana, od postupaka koji koaliraju s klasičnom veleizdajom zemlje po standardima svih uređenih država, besramne državne korupcije plaćanja državnim sredstvima glasova izabranih zastupnika, do nevjerojatnoga pokušaja nasilnoga oduzimanja ustavnih ovlasti predsjednici Republike, još nekome treba objašnjavati ozbiljnost stupnja ugroženosti svih temeljnih vrednota ustavnoga poretka zemlje, onda je hrvatski narod stvarno omamljen.

Kao i sve organizirane javne, društvene i državne institucije koje se drže po strani pod izgovorom da je ovo sve politika.

Ovo odavno politika nije.

Komadina je zorno izrekao razloge nasilja Zorana Milanovića prema predsjednici Republike, pri čemu je ovdje naglasak na instituciji, koja nakon Josipovića nije više u funkciji Milanovićeve politike. Dakle, ne radi se o Milanovićevome neodgoju, iako je i to činjenica, niti se radi o nekakvome animozitetu prema Kolindi Grabar Kitarović, iako je i to vidljivo.

Milanović se ponašao cijelo to vrijeme kao utjerivač dugova koji uredno izvršava svoje obveze. Ništa osobno, rekli bi. Iako se naravno to ne može raditi bez psihosocijalnih deformacija.

Radi se o osmišljenoj politici, koju samo personalizira Milanović, a koja ima izrazito snažno i duboko uporište u hrvatskim državnim i društvenim institucijama, u medijima i koja kontrolira zapravo sve najvažnije centre društvene moći. Ta politika je utemeljena još davne 1991. godine prijedlogom Ustvene odluke Ivice Račana i ondašnjega SDP-a da se tek definirana samostalnost Republike Hrvatske istoga trenutka usmjeri prema novome državnome savezu sa Srbijom.

To je vanjsko-politička dimenzija, kojoj prethodi razvoj i reafirmacija cijeloga neokomunističkoga poretka moći, naslijeđenoga iz bivše Jugoslavije i komunističkog poretka. Tome svjedočimo godinama, a intenzivno za vrijeme mandata Zorana Milanovića.

Pušući i na hladno, nedavno sam upravo s tim u svezi upozorio na nejasnoću i neobičnost susreta američkoga potpredsjednika Bidena s odlazećim predsjednikom Vlade i to u situaciji kada nije bilo ni malo sigurno da će on oformiti novu vlast.

Nitko naime ne može odgovorno i relevantno izuzimati događaje oko Hrvatske iz razvoja političkih prilika u zemlji.

Milanovićevo ponašanje nikada nije bilo samo izraz njegovoga karaktera, jer se on nikada nije prevario pa slučajno uradio tijekom cijeloga mandata stvar koja bi ojačala državnost, interese hrvatskoga naroda ili bilo koje društvene skupine izvan antifašističko-velikosrpske umreženosti.


Da je njegova politika izraz pretežito njegovo karaktera to bi se ako ništa slučajno dogodilo

Njegova današnja javna ponuda mogućnosti odustajanja od položaja predsjednika Vlade jednostavno njemu nije karakteristično, niti ima i jednoga jedinoga razloga bilo tko vjerovati da je to ozbiljna namjera.

Ako i u čemu treba Karamarka ozbiljno slušati i razmišljati o njegovim riječima, onda su to riječi koje upozoravaju na ono što ne vidimo, što se događa iza kulisa javne pozornice. Cijeli život je proveo baveći se prikupljanjem i analizom takvih informacija, teško da je u tome nevjerodostojan.

Više sam puta u svojim tekstovima upozoravao na temelju samo djela dostupnih informacija i nelogičnosti u provođenju službene državne politike da Milanović i njegovi najuži suradnici mogu biti sretni ako im bude najteža kazna gubitak izbora.

Jer, sve se ne može svesti pod famoznu političku odgovornost?

Krije li se u tome razlog riješenosti da se pod svaku cijenu zadrži vlast?

Ja mislim da jeste i u tome, ali i u prosudbi cijeloga sustava moći u Hrvatskoj kao i izvan Hrvatske, da je ovo trenutak za trajno učvršćivanje svojih pozicija i strateško usmjeravanje Republike Hrvatske na pravac iz kojega bi bilo teško ako ne i nemoguće vratit se na stečevine državnosti koja je proglašena i obranjena devedesetih godina.

Analizirajući Milanovićevo pismo, vidljivo je da on i dalje ne poštuje ni običan razum članova Mosta, pokušavajući im objasniti što je to HDZ njima ponudio. Iz njegovoga apela da se svi potencijalni partneri moraju odreći navodno nesolidnih ljudi, vidljivo je također da on nastavlja pritiskati Most, odnosno njegove članove osobno, a ne kako je to na izgled adresirano na HDZ.

To je prikrivena prijetnja ljudima u Mostu.

Ni o kakvom principu se tu ne radi, niti bi ga Milanović ikada koristio da nema toliku golemu nadmoć u medijima. Ne bi se usudio.

Zašto?

O kakvim to fašistima i rasistima smije zucnuti netko tko je u koaliciji sa SDSS-om čiji je predsjednik Vojislav Stanimirović autentični velikosrpski nacist koji je u izrazito nacističkoj tvorevini obnašao visoke funkcije, nagrađivan najvišim priznanjima za doprinose nacističkoj politici i koji se nikada nije odrekao te politike i njenih nositelja?

Prvorazredan bezobrazluk, zar ne?

Ovaj navodni obrat je banalna nasilnička finta, sračunata na sprječavanje formiranja nepoželjne vlade i najava novih golemih iskušenja kako osobno članovima Mosta, još i više ustavnome poretku zemlje.

Izvan svake sumnje, Republika Hrvatska nije bila suočena sa otvorenijom agresijom nakon 1991. godine. Hoće li na ovo što radi Milanović i njegovi suradnici moći odgovoriti prije svega osobno članovi Mosta, jer im suradnja s ovakvim Milanovićem može trajno zagorčati život, vidjet će se vrlo brzo.

[EdgarFranjul]

Sumrak demokracije: HRT poziva na prosvjed protiv vlade, osniva se ‘partizanski odred’, a sporazum MOST-HDZ proglašava državnim udarom!


23.12.2015. 17:38

Braniteljski Portal


NOVA BALVAN REVOLUCIJA!


Demonstracije protiv demokracije! Nakon što jučer Bago samo što nije ugrizao Petrova za nogu pa taj nekontrolirani ispad s unošenjem u lice nazvao "intervju", danas su kontrolu nad sobom izgubili i Margetić i Manolićevi mališani, pa zajedno s medijima kreću u rušenje nove vlade i prije nego je ona formirana! U demokracijama bi se to zvalo državni udar, ali ovdje se "državnim udarom" proglašava diskrecijsko pravo svake stranke da sklopi sporazum o zajedničkoj vladi s bilo kojom drugom!

Tko treba prosvjedovati ako se dvije legitimno izabrane stranke dogovore i oforme vladu? 40% ljudi koji nisu glasali za njih nego za nekog drugog? Koještarije! Ali Margetić ide toliko daleko da taj sporazum naziva ni manje ni više nego “državnim udarom”, a to radi upravo da bi opravdao stvarni pokušaj državnog udara, mini-Majdan u Zagrebu! “Izdaja, dajte nam nove izbore”, vrište mainstream mediji. Nove izbore dok god ne pobijedi naš kandidat! Otkad je Milanović dobio pedalu od Petrova, Partija je upregla sve novinare i aktiviste da vrše pritisak – i ne biraju sredstva. Poziva se na revoluciju!

SDP je definitivno opasnost za demokraciju, bio i ostao, kao i njihovi preci iz 1945. Nakon što su pod svoju kontrolu stavili pravosuđe, državno odvjetništvo, medije, organizacije tzv. “civilnog društva”, u biti produženu ruku paramilitarnih organizacija i tajne službe, sad na sve načine pritiscima pokušavaju spriječiti promjenu vlasti! Ne tako davno sam se zapitao, analizirajući nedemokratske metode vladanja Zorana Milanovića, hoće li on u slučaju gubitka izbora uopće predati vlast demokratskim putem, ili će ga se iz banskih dvora morati izbacivati drugim sredstvima?

I prije smo znali da SDP ne drži do demokracije ni koliko je crno pod noktom, to smo vidjeli i kad je ulica pod kontrolom obavještajnih službi i ostataka udbaških struktura rušila Jadranku Kosor kako bi spasila “region” i spriječila pristup u EU. Vidjeli smo poljubac Milanovića i Manolića kad je ovaj postao premijer, što nam je jasno dalo do znanja tko je i dalje, u devedeset petoj godini, pravi vladar Hrvatske. U drugim zemljama takvi ne dolaze na TV i ne daju intervjue po novinama, stare naciste se ganja i kad im je sto godina! A Udba je, Manolićevom podrškom Milanoviću i nedavnim pokušajem denuncijacije Karamarka preko istog tog Manolića, jasno dala do znanja gdje im je dom, iako istini za volju ni desnica ni HDZ nisu čisti.

Majdan u Zagrebu

Dakle, netom nakon što su Karamarko i Petrov predsjednici predočili 78 potpisa, na Facebooku je osnovana grupa koja građane poziva na prosvjed protiv te koalicije! ‘Pozivamo građanke i građane Republike Hrvatske na miran i dostojanstven prosvjed protiv koalicije MOST – DOMOLJUBNA KOALICIJA. Smatramo da su prevareni birači Republike Hrvatske. Smatramo da su jedino RJEŠENJE NOVI IZBORI . Svjedoci smo trgovine PANTOVČAK-MOST-DOMOLJUBNA KOALICIJA, a građanke i građani to ne zaslužuju. Ako sada trguju pozicijama svjesni smo da napretka i boljitka neće niti biti. Zato, 28.12.2015. u 18 h na trgu B.J.Jelačića podržite prosvjed, dignite svoj glas neka se čuje,izborimo se za sebe, jer tko će ako nećemo sami. Ponesite transparente, zviždaljke…’, navodi se na Facebook grupi koja poziva na prosvjed.

Prosvjed protiv čega??? Vlada još nije ni formirana – a kamoli da je išta uradila pa da bi bilo kakvog povoda prosvjedu! Prosvjed protiv toga što je Most koalirao s nekim tko se nekom ne dopada? Ovime se ne krše samo osnovna demokratska pravila igre – iako u demokraciji možete prosvjedovati protiv svega, pa i demokracije same, ili bi bar tako trebalo biti – nego i sama zdrava pamet! Izdaja birača? Gluposti! Pa u nekoliko zemalja, među ostalim Njemačkoj, čak postoje i velike koalicije socijaldemokrata i narodnjaka, kojima pripadaju i SDP i HDZ, pa nitko to ne smatra izdajom, iako to obično jest rješenje iz nužde. Da su birači Mosta htjeli glas dati SDP-u ili HDZ-u, to bi i uradili! Dali su glas Mostu, a time i pravo toj stranci da sklopi sporazum o zajedničkoj vladi s bilo kojom drugom strankom ili strankama – ili da ostane u oporbi! Je li tko pozivao na prosvjede kad je SDP bio na korak od toga da sklopi sporazum s Mostom, je li tko tada urlao o “izdaji”, je li tko tada pozivao na prosvjed??? Jedino se biskup Komšić nešto bunio, pa su ga svi “demokratski” mediji napali da što se on miješa u volju birača na izborima, iako naravno svatko ima pravo komentirati izborne rezultate, a tko gubi ima se pravo ljutiti!

Ali ima li izborni gubitnik pravo rušiti demokratski izraženu volju birača na izborima? Nema nikakvog moralnog opravdanja za napad na vladu koja niti jedan potez još nije povukla! Most i HDZ zajedno imaju apsolutnu većinu mandata u Saboru, čak i nakon “outanja” trojanaca u Mostu, i tu se nema što raspravljati! Negirati jednoj stranci pravo da sklopi savez sa drugom programski i svjetonazorski uostalom bliskom strankom, nazivati to izdajom birača, a istovremeno šutjeti kad SDP skuplja glasove i Pupovca i Glavaša, osuđenog za ratne zločine, i kusih i repatih kako bi sastavio frankenštajnovsku vladu od četnika, ustaša, partizana, i mostovaca je u najmanju ruku ljigavo. Novinarka HTV-a Maja Sever nije mogla sakriti oduševljenje kad je Most bio na korak da sklopi savez s SDP-om, Bago je cvjetao, kad je HDZ sklopio taj savez, reagirao je kao necijepljeni živčani pekinezer i samo što nije pokušao ugristi Petrova za nogu u intervjuu! Pa ako ste ikad sumnjali tko kontrolira medije, može li ovo biti bjelodanije? Pogledajte kako se u medijima tretira Most kad je na domak sporazuma sa SDP-om, a kako kad pregovara s HDZ-om!

Dijetni Domagoj je, kao i inače, zadužen za “paraobaveštajne” poslove pa je pozvao na prosvjede protiv nove vlade, a taj poziv su, kao i 2011., smjesta prenijeli svi mediji! Ajmo rušit vladu za koju još ne znamo ni tko joj je na čelu, ni tko su ministri! Koje dno! Jadranku Kosor se rušilo pod više nego bijednim izgovorom privremenog “kriznog poreza”, a kasnije se pljeskalo iz istih medija Milanoviću kad je uvodio stalne poreze, dizao trošarine, gulio kožu s leđa! Danas Margetić, davno kompromitirani borac protiv privatizacijskog kriminala pravomoćno osuđen za privatizacijsku pljačku u slučaju “rezervat Crna Mlaka”, borac protiv “paraobvještajnog podzemlja” koji je tipičan primjer upravo tog i takvog podzemlja, lupeta o osnivanju “partizanskih odreda”, valjda će osnovati mo(s)torizovanu brdsko-proletersku gay brigadu i krenuti u šumu? Hoće li i balvane postavljati po Zagrebu? “Petrov mora odgovoriti na pitanja!”, kaže Margetić! Kome? Isljednicima? Udba više ne postoji, bar ne kao inistucionalna organizacija! Ne mora odgovoriti nikom na ništa, još manje kome što dokazivati! Naravno da je Milanović vrbovao zastupnike Mosta, nije to ni skrivao, zar je od čovjeka uličarskih manira, oholog i bahatog, neodgojenog i prostog, itko išta drugo očekivao?


‘Ko to tamo govori protiv narodne vlasti?

“Imena, dajte nam imena, koga je Milanović zvao, dajte nam dokaze”, vrišti on histerično sa svog facebook profila! Zašto? Sad drugovi pitaju za imena, valjda da mogu uhićivati! Da im Bage i slični mogu crijeva razvlačiti po novinama! Nije tajna, Milanović je nazvao 6 članova Mosta tražeći da okrenu leđa Petrovu i podrže njega kao premijera, jedan je to javio Petrovu, i onda je i ostalih pet to uradilo da ne ispadne da nešto nekom rade iza leđa. Ako je Petrov raskinuo sa SDP-om, koji im je nudio više nego HDZ, pa i mjesto premijera Petrovu, onda je to zato jer u Milanovića nema povjerenja! A ako u nekog nemate povjerenja, nećete s njim ići u posao, nećete s njim sklapati sporazum, nećete s njim ići u brak, nećete mu posuditi novac, i nećete od njega kupiti rabljeni auto, ma kako dobar deal obećavao. Jer ako sumnjate da vas netko misli prevariti, nije vas briga što vam uopće nudi! Priče medija o tome kako Petrov mora objasniti zašto je odustao od sporazuma s SDP-om su deplasirane: Petrov ne mora objasniti baš nikom baš ništa, jer je njegovo pravo odbiti sporazum s bilo kime iz bilo kojeg razloga ili bez razloga, i sklopiti sporazum s bilo kime drugim.
margetic1

Ali po našim “antifašistima” poput Margetića, kojem će se na prosvjedima zacijelo pridružiti Zoran Erceg i Marijana Mirt, ovo je izdaja! K vragu i demokracija ako nisu naši na vlasti! Ovakvu medijsku harangu kao na Božu Petrova nisam vidio još otkad je Karamarko rekao kako ga vrijeđa kad ga trpaju među “antifašiste”, i probao strpati tri stara koljača na robiju pod optužbom za zločine protiv čovječnosti. Izgleda da mu služba i njen podmladak to nikad nije oprostila. Danas zakleti ateisti pale lampione pred sjedištem Mosta, veliki demokrati traže poništenje izbora, a da je Most sklopio sporazum s drugom stranom i da HDZ zove na prosvjed s pravom bi ih nazvali rušiteljima demokracije!

SDP je izgubio većinu svojih institucionalnih uporišta – Pantovčak, EU parlament, a sad je pred gubitkom Banskih dvora. Ostaju mu vaninistitucionalna – mediji, NGO-i, pravosuđe, i ulica. A upravo po tome koliki je utjecaj vaninistucionalnih centara moći se mjeri kvaliteta demokracije: u nas vaninistucionalni centri moći imaju stvarnu vlast u zemlji, neovisno o izbornom procesu. Zato je moguće i da se poziva na rušenje vlade – jer se nekom ne dopada rezultat izbora, i postizborne koalicije. Isti ti mediji koji sad pozivaju na prosvjede negiraju pravo na prosvjed onima s kojima se ne slažu – braniteljima. I koji za prosvjed imaju posve legitiman povod (Glavaševićevu izjavu i stavljanje braniteljskih prava pod ministarstvo socijalne skrbi umjeto pod ministarstvo branitelja). Možda se Margetić sad pridruži prosvjednicima u šatoru? Samo, tamo nema alkohola, ni u ni oko šatora, samo čaj je dozvoljen, a ovima koji izlaze na razne facebook prosvjede to baš neće lijepo sjesti.

Milanović se na vlasti uzoholio i razbahatio, i to na vulgarniji način od Ive Sanadera. Sanader je glumio gospodina finih manira, a Milanović se od prvog trenutka ponašao kao ulični siledžija. Nije mogao kontrolirati aroganciju ni svoje ponašanje, i to ga je guralo iz poraza u poraz, uza svu podršku medija i pravosuđa, pa i stranih veleposlanstava. “Događanje naroda” koje se sprema je izgleda zadnji očajnički potez vlade koja se četiri godine sprda s demokracijom. A sve ovo, ako ništa drugo, dokazuje da nam je u ovom trenutku najpotrebnija lustracija, bez koje neće biti demokracije, kao što je u Njemačkoj ne bi bilo bez denacifikacije.

- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... PyOZn.dpuf

[EdgarFranjul]

ŠTO JE S 2439 ŠEFOVA POLICIJE NELEGALNO SMIJENJENIH?

Željko Sakić: Preventivno Ostojić traži zaštitu europskog povjerenika



Zadnji dan mandata Ranko Ostojić napokon je preventivno djelovao. Kako u njegovom mandatu policija nije imala taj običaj, eto zadnjeg dana mandata Ostojić se sjetio prevencije.

Ostojić je kazao da je zbog izraženih javnih mišljenja političara, konkretno od čelnika Mosta Bože Petrova i onih kojima bi trebao pripasti resor MUP-a o tome da bi kadrovirali u MUP-u, preventivno poslalo pismo europskom povjereniku za migracije, unutarnje poslove i građanstvo Dimitrisu Avramopoulosu i upozorio ga na to da je Europska komisija čuvar pravne sigurnosti.

U ovom slučaju novinari mu nisu postavili pitanje je li politički mudro i za nacionalne interese pozitivno, tužakati Vladu koja još nije niti preuzela vlast, EU birokratima.

Ali glavni motiv za Ostojićevo pismo krije se u čistci koju je u policiji osobno proveo, od trenutka, kada je preuzeo dužnost u Vladi Zorana Milanovića. Internim su natječajima, imenovani podobni načelnici policijskih uprava i njihovi zamjenici, voditelji službi, a proveo je promjene i na svim nižim vodećim mjestima, poput vođa grupa i sektora po policijskim upravama, pa čak i postavio nove šefove smjena u policijskim postajama i njihove pomoćnike.

Tada je Ranko Ostojić proglasio čak 2439 rukovodećih radnih mjesta u policiji slobodnim i za njih raspisao interne natječaje iako su ta radna mjesta odavno bila popunjena. U broj od 2439 “slobodnih” radnih mjesta nisu uključeni rukovoditelji na razini srednje stručne spreme i jedan dio rukovoditelja više i visoke stručne spreme jer se njihova kadrovska čistka provela tako da su njihova radna mjesta preko noći proglašena slobodnima, pa su predstavnici sindikata izjavili da je ukupno “počišćeno” otprilike pet tisuća djelatnika MUP-a.

Čistke u MUP-u destabilizirale policijski sustav

Zbog tako drastičnih promjena svih rukovodećih ljudi, policijski je sustav bio ozbiljno destabiliziran, nije se poštovao sustav karijernog napredovanja u policiji, a na ključna mjesta imenovani su ljudi bez ikakva rukovodnog iskustva. Kadrovi koje je imenovao Ostojić bili su bliski HNS-u ili SDP-u, i to im je bila glavna preporuka. Oni koji su smijenjeni, pak, i dalje su imali rješenja za svoja radna mjesta pa tako, primjerice, policijske postaje imale dva načelnika – starog i novog. Jer je novi imenovan, a stari nije razriješen. A to onda znači i po dvije načelničke plaće po upravi, i paralizu sustava MUP-a.

No Ranko Ostojić, tada nije pisao pisma Dimitrisu Avramopoulosu, nego je izjavio; “Ovo nije depolitizacija policije nego dehadezeizacija.”

Zato zadnji dan mandata Ostojić kaže; „Malo jesam preventivno djelovao, ali ne bez razloga već kad netko javno izražava da ima namjeru kadrovirati, mijenjat one koje su transparentno i u skladu sa zakonom imenovani na natječaju“, dodavši da ni jedan rukovodeći policijski službenik nije zaposlen u njegovom mandatu.

Ostojić je dodao i da je na sastanku s načelnicima i vodstvom policije rekao da su svi oni izabrani sukladno zakonu o policiji i temeljem natječaja, da njihovi mandati ne ističu prije svibnja 2017. i da nitko nema pravo tražiti od njih ili raditi pritisak na eventualno micanje s tih pozicija.

No Upravni sud je početkom lipnja 2014. u svojoj presudi srušio interne natječaje ministra Ranka Ostojića. Prema odluci Upravnog suda smjena 2439 šefova policije bila je nelegalna.

Stoga sada kada odlazi u Sabor, Ostojić traži međunarodnu zaštitu od nove Vlade, kako bi se ljudi koje je on suprotno zakonu, zaposlio u policiji, odražali u sustavu kako ga je projektirao Ranko Ostojić i Vlada Zorana Milanovića. Njegov argument da bi nova vlada željela kadrovirati u policiji je apsurdan, i upravo bi trebao biti poticaj da se to represivno tijelo, oslobodi svih onih kadrova koje su za svoga mandata, prema političkim kriterijima postavili Rajko Ostojić i njegovi suradnici.

Kako možemo vidjeti, naglo je nestalo uobičajene bahatosti ministra Ostojića, pa se i prije no što je nova Vlada preuzela vlast traži zaštita iz međunarodnih krugova. Mišljenja sam kako mu ovaj put niti Dimitris Avramopoulos neće biti od pomoći.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/zeljko-sakic-p ... ovjerenika

[EdgarFranjul]

Dinko Dedić:
TREBA POVUĆI LINIJU NA PIJESKU
https://www.facebook.com/photo.php?fbid ... =3&theater

2 h · Melbourne, VIC, Australia ·

TREBA POVUĆI CRTU NA PIJESKU
————————————————
Od 2000. godine do danas na hrvatskoj medijskoj sceni napravljena je tolika čistka domoljubnih novinara i drugih medijskih djelatnika, da su samo na marginama rijetki ostali zastupati stvarne hrvatske nacionalne interese i 80% hrvatske, na žalost, šutljive većine. Skoro sav tisak i televizija, nalaze se u rukama onih koji Hrvatsku nisu htjeli, a kada ju nisu mogli spriječiti, odlučili su ju pretvoriti u kopiju svoje neprežaljene otadžbine Jugoslavije.

Masovnim otkazima s hrvatske televizije odletjelo je 40 reportera i drugog osoblja u jedan dan. Dnevni, tjedni i povremeni tisak se u sustavnom procesu preuzimanja vlasti na svim nivoima presilio u ruke onih koji Hrvatsku smatraju slučajnom državom i u takvu su ju pretvorili. Izvan dominacije yugo-antišističke klike, Hrvatska je ostala životariti na nekoliko blogova i nekoliko sati tjedno, na privatnoj televiziji Z1.

Baš kao i njihovi prethodnici, obogaćeni stoljetnim iskustvom, još iz vremena Odjeljenja za agitaciju i propagandu (Agitprop), uspostavljenog 1938., ljevica, zasnovana na temeljima jugoslavenskog obračuna s klasnim neprijateljima po krinkom antifašizma, poznaje vrijednost propagande i sredstava javnog pripoćavanja. Zato su iznad svega drugoga, posebni napor uložili eliminirati sve opozicijske medije. Jedna od ličnosti, eliminiranih kao nepodobna, bila je i Hloverka Novak Srzić. Povodom odluke o zabrani emitiranja tv mreži Z1, Hloverka je izjavila: “Treba praviti velike demonstracije!”

Da bi zadali posljedni udarac istinskoj hrvatskoj slici u eteru, u dobro organiziranoj kampanji, perfektno tajmiranoj za moment nastupa nove vlasti, u sprezi srpskih i nesrpskih neprijatelja hrvatske samostalnosti, izvršen je udar na tv mrežu Z1, njezin program “Markov trg” i njegova voditelja Marka Juriča.

Za prvu salvu izabrana je Mirjana Rakić, koja je Predsjednika Tuđmana u času njegove smrti nazvala zločincem i za koju mnogi izvori trvrde da je bila agent KOS-a. Kroz Agenciju za elektroničke medije izdala je trodnevnu zabranu rada tv mreži Z1.

Kroz sve ove godine, Hrvati pružaju pasivni otpor na pojave zloporabe vlasti, pljačku državnog bogatstva, neodgovorno zaduživanje do granica bankrota, podjelu Hrvata na nas i njih i uspostavu moralnog kodeksa po kojemu je većina Hrvata u Hrvatskoj danas, po svom naslijeđu i po svom domoljubnom uvjerenju, hrpa fašista, nepoželjnih u državi koja bi trebala biti nacionalna a prevorili su ju u regionalnu, zapadnobalkansku, antinacionalnu salamuru.

Pasivni otpor se očito pokazao sasvim bezuspješnim i baš s ovim slučajem treba povući crtu na pijesku i jasno, glasno, s maksimumom volje i odlučnosti, svima dati do znanja da Hrvati neće dozvoliti prijelaz preko crte.

Javni i organizirani prosvjed je najdemokratskiji od svih demokratskih mehanizama, kojim Hrvati moraju svojom fizičkom pojavom na skupu nezadovoljnih, pokazati da neće dozvoliti daljnju monopolizaciju ovog najjačeg političkog oružja, kojim se stječu glasovi, kojim se dolazi na vlast i kojim se Hrvatsku pretvara u nešto što nije bila namijenjena postati.

Mnogi će reći da nije potrebno ići na prosvjed, jer je na vlast došla nacionalna struja. Baš naprotiv, sada je vrijeme, jer Hrvatska je zatrpana ovakvim ljudima kakvi danas vode hajku protiv Juriča i protiv Hasanbegovića.


Nije dovoljno smijeniti samo tim na vrhu. Dolje, kroz hijerahiju, zarasli za svoje stolice, kroz županije i gradove, kroz sudstvo, sredstva prinude, medije i gospodarstvo, nalaze tisuće ljudi koji će učiniti sve da sačuvaju svoje privilegije i zadrže politički status Hrvatske kao zadnje regionalne, balkanske sile, determinirani sačuvati “vrijednosti” na kojima je zasnovan i ostvarivan proces tzv. zapadnobalkanskih i regionalnih, drugim riječima jugoslavenskih, reintegracija, proces uništenja povijesnog hrvatskog državnog prava.

Akteri ove ofenzive su poznati. Poznat je i sadržaj njihova organiziranog i determiniranog napada. Nitko se ne može izvlačiti da o svemu nije bio dovljno obaviješten. Na sve strane ljudi sjede sa svojim laptopima i mobiteljima i iskazauju svoje nezadovoljstvo. Marko Jurič ima ogromnu pasivnu podršku. Došao je čas ostaviti laptop, strpati mobitel u džep i postati dosljedan svojih riječi. Ako se Hrvati ne odazovu na masovni skup u utorak, svi ti izrazi nezdovoljstva, sve prijetnje stusnute šake i mrka pogleda, ostati će isprazno blebetanje, na koje se nitko ne osvrće.

Oni su pokazali zube i apetit srušiti i zadnje ostatke hrvatske medijske slobode, dok u isto vrijeme sami koriste sva sredstva koja su im na raspolaganju uništiti slobodnu misao Marka Juriča i afirmaciju ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, pri čemu su uoptrijebili sva medijska sredstva pod svojom kontrolom i izašli na Gornji grad pokazati svoj bijes.
Došlo je vrijeme odogovoriti na njihov izazov i odgovoriti javnim nastupom u brojevima prema kojima će šaka njihovih aktivista izgledati kao kap u moru.

Hrvatsko uzmicanje mora biti zaustavljeno sada. Sada treba povuči crtu na pijesku i reći - Ne može dalje!

https://www.facebook.com/photo.php?fbid ... =3&theater

[EdgarFranjul]

Korištenja tajnih i policijskih službi za progon političkih suparnika

31.01.2016.

Vidjeli smo koliku je opasnost predstavljao (i još predstavlja) Ranko Ostojić; premlaćivali su se invalidi u crkvama, crtale se svastike i tukle starice, a to su samo unutarnji poslovi.

Koliko je bio “revan” glede “odgajanja” hrvatskih građana i državljana, toliko je bio nemaran glede imigranata, što je rezultiralo masakrom u Parizu i sigurnosnom ugrozom diljem cijele Europske unije.

No, on je “samo” postupao po naređenjima svoga nadređenoga Zorana Milanovića, a taj je, osim što je koristio MUP za svoje političke i ine obračune s neistomišljenicima, posegnuo i za SOA-om, kako bi pokušao ostvariti svoje političke ciljeve.

Špijuniranje, prisluškivanje i uhođenje su česta tematika filmova i serija te svaki gledatelj smatra kako se to njemu ne može dogoditi, odnosno uopće sumnja da postoji takva praksa policije i tajnih službi. Najnovija je vijest da je prisluškivan Davor Gjenero, dakle čovjek desnog centra, ni po čemu radikalan ili neumjeren, već jedan od poštenih i hrabrih ljudi koji komentiraju političku scenu bez ikakvih ambicija ili uopće zlih namjera. Osim što je politički analitičar, za što nije potrebna neka ozbiljna škola, ispada da je on građanin poput svih nas; on je prisluškivan, što znači da je svaki građanin, koji nije komunističkog oprjedeljenja, vjerojatno bio ili mogao biti meta nezakonitog prisluškivanja, odnosno uhođenja.

>>Davor Gjenero: Strašno je što su tajne službe u korist predsjednika Vlade prisluškivale osobu koju su morale štititi

Prvorazredni je skandal također prisluškivanje vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, predsjednice Koline Grabar Kitarović, no mediji to zataškavaju i šute o tome, kao što strani mediji šute o izbjegličkim zločinima, nemirima i sukobima sa snagama reda. Prema ovome, afera “Watergate” je priča za djecu; zamislite zemlju u kojoj premijer uhodi i prisluškuje predsjednika republike? Toga zaista nema ni u Sjevernoj Koreji.

Ipak, naša predsjednica to zna već neko vrijeme i nije pokazala da zna; čekala je strpljivo i smješkala se Milanoviću kad je to bilo potrebno. Sad, kad je komunistička elita napokon skinuta s vlasti, ostvarene su mogućnosti da se napokon obračuna s Milanovićem za djela veleizdaje i zlouporabe ovlasti kao i s njegovim poslušnicima Lozančićem i Ostojićem koji su tko zna koliko koristili prisilni državni aparat za hirove svoga pomahnitaloga šefa. Isto je tako bilo i s APIS-om; mnogi se pitaju zašto Karamarko nije ranije izašao u javnost s podatcima da je počinjena izborna prijevara – jer bi onda izgledao kao nezadovoljnik koji će pokušati sve da dobije još koji mandat.

>>Državni vrh pokreće proces smjene ravnatelja SOA-e

Na svu sreću, predsjednica i prvi potpredsjednik vlade su pravi državnici i znaju odvagnuti kad i što treba reći. Nažalost, ovakvih će skandala, koje prenose samo neki, prema Stankoviću “ustaški” mediji, biti još. Počev od oštećenja državne imovine za 16,6 milijardi kuna do korištenja tajnih i policijskih službi za progon političkih suparnika, bivša će se vlada pokazati stostruko gorom od izdajničke Sanaderove vlade te će onda napokon i oni najzadritiji shvatiti da se iza tri slova: SDP krije samo primitivna, častohlepna i vlasti žedna skupina ljudi koja će dosljedno i beziznimno provoditi sva učenja makijavelizma kako bi se održala na vlasti.

S druge strane, one priče o nesposobnosti bivše vlade također nisu neutemeljene. Pazite, oni su zaposlili svoje ljude u APIS-u i na taj način kontrolirali glasove na izborima, postavili su onog pokvarenog, podobnog i bezličnog Hrvatina za predsjednika Vrhovnog suda, a time i DIP-a. Prisluškivali su Predsjednika Republike te neke novinare, najblaže rečeno, nenaklonjene Partiji, te su koristili sve mogućnosti prisilnog aparata kako bi provodili strahovladu i teror nad građanima te unijeli strah onima koji su im se suprotstavljali.

>>Đurđa Adlešić: Prisluškivanje predsjednice Republike ulazi u sferu kaznenog djela

Takve metode ima sjevernokorejski vođa i njemu uspijeva ostati na vlasti totalitarističkim metodama. Ono što je zbilja žalosno jest to da ni uz svu tu moć partijska vrhuška nije uspjela zadržati vlast. Imali su u rukama policiju, medije, “udruge”, novac i prijetnje; ništa nisu uspjeli. Možda je zato Mesić otišao kod svog druga Kim Jong-una, kako bi usavršio “modus operandi” “uspješne” komunističke diktature.

Prisluškivanje novinara i Predsjednika Republike – to je neviđeno u prošla tri desetljeća, a i više, demokratske Europe. Kako će se šef tajnih službi opravdati pred svim ovim optužbama i hoće li tvrditi da je samo slušao naredbe, tek ćemo vidjeti

I dalje su strukture i kadrovi pod milanovićevcima, od MUP-a do HRT-a, koji će to iskoristiti kako bi eliminirali i unutarpartijske neprijatelje.I tomu će doći kraj te će proces dekomunizacije trajati neko vrijeme jer nova vlada poštuje zakonski postupak, ali će ishod svega ovoga biti samo jedan: Milanović, Ostojić, Bauk, Pusić, Vrdoljak, Lozančić i ostali – sve njih čeka sudski postupak, a potom zatvorska kazna za sva zlodjela koja su počinili i koja nastavljaju činiti.


http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... -suparnika

[EdgarFranjul]

KAKO JE SVE POČELO?

Objavio/la: Krešimir K Nadnevak: Veljača 11, 2016in: Analiza, KolumneNema Komentara
KAKO JE SVE POČELO?
Foto: ilustracija

2000.godine, na izborima 3. siječnja, Republika Hrvatska je izgubila politički kompas, a ustoličenjem Račanove Vlade, skrenula na klizavu nizbrdicu političke ali i stvarne stranputice.


Olinjali komunistički frazeolog, zgubidan i neradnik, nacionalni jugoslaven, čovjek koji je svoju „intelektualnu inferiornost“ i političku ispraznost, vješto prikrivao „furkom“ na Lenjina, lukavošću jednostaničnog organizma u borbi za goli opstanak, uspio dvije stvari: preživjeti u vremenu stvaranja i obrane Republike Hrvatske (istina u stanju „poluhibernacije), i drugo, vrebajući iz svoje (kameleonstvom i našom indolencijom) zaštićene rupe, zgrabiti prigodu koja mu se ukazala na kraju 1999.godine. Račan je, dočepavši se vlasti 2000.godine, počeo provoditi disoluciju države, kao političke tvorbe, i njenih vitalnih funkcija, ali i još krhkih procesa obnove povijesnih, kulturnih, vjerskih i drugih sastavnica identiteta hrvatskog naroda. Ali i pojedinaca.

Piše: Ilija Vincetić/Kamenjar.com

Posebno na planu osobnih sloboda, svjetonazora, vrijednosnog sustava. Obilno potpomognut (ćak vođen) od moćnih „globalizatora“ i osloncem na „ostavljene snage“ do jučer moćne partije, ukopane duboko u sve pore sustava, i svemoćne „UDB-e. Naravno, nisu se usudili izravno napasti demokratski prihvaćeni sustav ljudskih prava i njegove temelje. Odlučili su se za nešto drugo.

Oponašati ono što se već događa u prirodi. Metodu koje koriste invazivne vrste kada se nađu u nekoj biosferi, koja ih (dok ne bude kasno) ne prepoznaje kao neprijatelje. Kao ugrozu. Dakle, prvo je trebalo „uspavati“ političku i socijalnu sredinu, „otupiti“ joj receptore na (odabranu-crvenu) konkretnu opasnost, i istodobno hipersenzibilirajući one (receptore), koje će (u fazi „dinamike“), koristiti kao oružj). Poput npr.. „uvođenja“ u sustav ljudskih prava „pozitivnu diskriminaciju“ (poglavito manjina), i pripremu terena za stvaranje „purgatorija“ za one koji im budu smetnja u procesu ovladavanja područjem politike, kulture, obrazovanja, gospodarstva, pravosuđa….! Nakon toga je trebalo onesposobiti „imunosni sustav“. Iduće, što je vrlo bitno, je bilo kreirati „novu“ stvarnost, koja će (poput iluzionističke seanse) stvoriti privid. Privid „problema“ ili „rješenja“, „dokaze za prihvatljivo i poželjno“, ili, (iste takve) dokaze za „neprihvatljivo i nepoželjno. U tom projektu se djeluje tako da se „problem“ napada „s leđa“, „iznutra“, da se u pripremljeni „purgatorij“ selektivno ubacuju pojedinci i skupine koji ne prihvaćaju njihovu ideologiju, svjetonazor, vrijednosni sustav. Ili mu se (ne daj Bože) odupiru. Projekt je postavljen tako da mehanizmom „ranog otkrivanja“ identificira one koji „imaju kapacitet“ biti nositelji protivnog djelovanja, a nakon toga ih se preventivno „neutralizira“, te, (po potrebi i prioritetima) eliminira.

Da me netko ne shvati pogrešno, nije Račan bio takav kapacitet, genijalac koji bi osmislio takav projekt koji zahtjeva djelovanje na niz međusobno (interakcijski) usklađenih pravaca, i to na doktrinarnoj razini. Ne. Račan je bio tek pogodan medij za oligarhe na globalnoj razini, koji su, tragičnim događajem, (nenadano brzom odlasku dr. Franje Tuđmana sa političke i životne pozornice) osjetili prigodu „globalizirati“ i taj mali djelić svijeta, zvan Republika Hrvatska, koji je (istina u limbu i krvi) pokušavao graditi svoju suverenističku budućnost. I istine radi, Račan u tom projektu nije bio sam.

Treba tu, imenom i prezimenom navesti (budući da ih ovom prigodom ne mogu portretirati):

DRAŽENA BUDIŠU, najvećeg tragičara u povijesti hrvatske politike. Čovjeka koji za sve ovo što nas je snašlo „zaslužniji“ od Račana.

ZLATKA TOMČIĆA, malog vlastohlepnog ljigavca, koji se stjecajem nesretnih okolnosti našao na čelu jedne (izvorno) hrvatske stranke i gurnuo je u ambis u kojemu se i danas „koprca“. (ni skončati niti se uzdići).

RADIMIRA ČAČIĆA, beskrupuloznog, osobnim interesima i žudnjom za moći vođenog (rođenog) oportunista (bez boje, okusa i mirisa, crvenog tek iznutra,), ali i nasilnika po mentalnom sklopu, stavu i „modusu operandi“. Blefera i egomana, koji se našao na čelu stranke svjetonazorskih komunista sa ponešto nacionalne svijesti, zarobljenih u ranim sedamdesetim godinama.

IVANA JAKOVČIĆA, malog, slabo obrazovanog, bez političke širine, ali zato obilno obdarenog lukavošću na prizemnoj razini. Na neki poseban (instinktivan) način svjesnog svojih „intelektualnih“ i drugih dosega, što ga je čvrsto „privezalo“ na zavičajnu razinu, na kojoj je (u demokratskom svijetu) neviđenom kombinacijom despotije i sustavne kleptokracije, primitivnog hedonizma, u savezu s (više-manje) otvorenim iredentizmom, uspio preživjeti punih 25 godina.

VLADE GOTOVCA, velikog pjesnika i egzemplarne pojave u području domoljubne retorike, beskompromisnog borca za Hrvatsku (u zanosu pjesničke inspiracije) i tragičara zaslijepljenog univerzalnim (idealiziranim) liberalizmom u vremenima pragmatične borbe za goli opstanak. Naravno, nipošto se ne smiju zaboraviti ni svi oni oko njih, koji su im pomagali i bodrili ih. Kome koristi činjenica da su SVI oni, (sa izuzetkom pokojnika o kojima „sve najbolje“), danas „politički mrtvaci“, (istina, neke je sustigla „naknadna pamet“). Danas,sa odmakom od 15 godina, pouzdano se može ustvrditi:-„Koristi isključivo SDP-u, i njegovim satelitima“!!

Bilo bi u ovom nabrajanju nepravedno izostaviti „grijehe“ HDZ-a u drugih stranaka desne provenijencije, koje su svojim nečinjenjem, neznanjem, indolencijom, ali i nekim drugim „grijesima“, omogućili provedbu tog projekta. Ako su „sinovi pakla“ pripremili „purgatorij“ u kojemu će „rukama naroda“ uništavati svoje političke i ideološke neistomišljenike, HDZ i ostale „desne“ i desne stranke, su se pobrinule za „klijentelu“!! Nepotizam, negativna selekcija, sebični (osobni i partikularni) interesi, nekompetencija i neznanje, njegovanje pojava „kulta“ i „sljedbeništva“, proizvodnja „mitova i legendi“ (što nas je skupo stajalo), uz potpuno zanemarivanje iskustva iz prošlosti („Ante mortem ne laudes hominem quemquam“-prije smrti ne hvali nijednog čovjeka). Strah od istine, od ljudi koji znaju i mogu, sklonost glasača ka sljedbeništvu, u stalnom traganju za „mesijom“, vođom, koji će „riješiti sve naše probleme“, da bi mu (ako to uspije) prvom prigodom (kao plaću) „darovali“ izdaju i razapinjanje na križ. Takva praksa dovela nas je na dno. Neki kažu da se još može propadati. Slično sam (do jučer) mislio i ja, no, sada mi se čini da smo doista na dnu. Možemo još samo umirati. Na manje, ili više mučenički, ili pak, sramotan način. ILI, progledati. Podvezati rane, odstraniti nekrozno, a potom i kancerozno tkivo, kirurški, bez anestezije, pokušati revitalizirati organizam.

Istina, danas se mnogima otvaraju oči, no teško je sve ovo što nam se događa, razabrati, posložiti i sagledati pozadinu. Komunikacijski kanali su prenatrpani. Zagušeni. Na verbalnoj razini se to postiže kakafonijom, na vizualnoj iskrivljavanjem i krivotvorinama, na auditivnoj glasnošću i neprekidnošću. Projekt se odvija (gotovo) neometano. Iluzija je potpuna. Došlo je vrijeme se više vjeruje iluziji nego stvarnosti. Došlo je vrijeme u kojemu se, doslovno ostvaruje stara latinska:-„Cum vitia prosunt, peccat, qui recte facit“! (kada grijesi koriste, griješi onaj koji pošteno radi). To što su neki progledali, ne znači da su i shvatili. Još uvijek ih činjenice (koju su do jučer nijekali) više upućiju na zdvajanje, lamentiranje, paniku i očaj, nego na razborito traganje za rješenjima.

Ilija Vincetić/Kamenjar.com

http://kamenjar.com/kako-je-sve-pocelo/