General Praljak - počivao u miru

[EdgarFranjul]

Marko Ljubić: Zašto je umro suvremeni Zrinski – Slobodan Praljak, general pobjedničke vojske?

Piše: Marko Ljubić - 30. studenoga 2017. u 07:150

Umro je čovjek.
Tako bi trebao glasiti svaki naslov u današnjoj Europi.
Mislite da pretjerujem?
Ne.
Nikako ne.

Bez obzira koliko ljudi u Europi o ovome danas nešto zna, danas je umro čovjek za Europu. Onu koja je zaboravljena, onu Europu koju su njeni utemeljitelji osmislili, onu Europu koja je nastala na sjećanju na tragediji Drugog svjetskog rata.

Ta ista Europa se mora pitati, zašto je umro suvremeni Nikola Šubić Zrinski, general Slobodan Praljak?

Je li umro za diplomatske floskule?
Nije.
Za to ne umiru časni ljudi.

General Praljak je umro za načela.

Kad predsjednik vlade Plenković govori o Bosni i Hercegovini, ne znam što misli da se nalazi pod tim imenom, ali reakcije oko izricanja presude Hrvata u Haagu, jasno je kao dan pokazuju da Bosne i Hercegovine nema, niti je smije biti ovakve.

To je Nikola Šubić – Slobodan Praljak danas poručio.
Umro je za to. Smije li se to danas zaboraviti?
Ne bi smjelo.

Nekada se Europa klanjala Šubiću Zrinskom, danas bi se ostatci te nesretne Europe koja je izgleda nestala negdje pod pritiskom nakaznih antivrednota suvremenoga lijevo-liberalnoga mainstreama morali pokloniti Slobodanu Praljku, generalu, pobjedničkom vojskovođi hrvatskoga naroda, koji je zbog njenoga nemara i nakaznosti – umro.

Može li današnja Europa kleknuti na koljena pred tim novim Zrinskim?
Neće.
Ne može.
Neće ni Plenković, neće ni hrvatska vlada.
A morali bi.
Jer on je čast i vjerodostojnost.
Samo i jedino – On.

Nema predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, države Bosne i Hercegovine, nema suživota Bošnjaka i Hrvata nakon smrti generala Praljka, bez jasnih odnosa i istine. A on je umro jer mu je uskraćena istina, bez koje ničiji život ne vrijedi ni centa. On neistinu nije mogao podnijeti, iako je podnio svašta, zašto bi i tko je ovlastio bilo koga u današnjoj Hrvatskoj, da ne spominjem Europu, podnosio neistinu, ili izgovarao riječi sućuti, a ponašao se kao da se ništa nije dogodilo. Dogodilo se.
Umro je čovjek.
Rijedak.
Jedinstven.
Častan.
Hrvatski general pobjedničke vojske koja je branila svoj dom od zla.

Predsjedniče vlade, Hrvatska, Europa, taj čovjek je umro jer ne čujete istinu, ne čujete zov vrijedan života, a na to se nitko ne smije oglušiti. Baš nitko.
Otkud vama pravo?
I, u ime koje vrednote?

Vratite se doma odmah, jer general Praljak je poslao poruku svojom smrću, važnu poruku koju hrvatski narod neće lako zaboraviti. Tko ju ne čuje, prkosi mu. Europa koja šuti na ovo što se dogodilo sa suvremenim Zrinskim nema pojma o svojim korijenima. Ne znam može li im se vratiti, ali, hrvatski narod mora, jer mu je to pitanje opstanka.
General Praljak je za to umro.

Njegova smrt nije kukavičluk, jer on nije nikada poklekao, nije ni danas. Njegov današnji čin je dramatična poruka, koju samo veliki ljudi mogu poslati. I šalju ju s jasnom nakanom i s vjerom u to da će ju njegovi sunarodnjaci razumjeti.

Kad nije mogao za života, general Praljak se smrću usprotivio mainstreamu, iskazao mu nepovjerenje i pozvao hrvatski narod na prosvjed. Nema te države koja to smije ignorirati, niti naroda koji to može i hoće zanemariti a računa na svoju budućnost.

Iskreno se nadam da će hrvatski državni vrh to razumjeti, a prilično sam siguran da narod – hoće.

Zbog toga bi bilo vrijeme da Plenković i državni vrh prestanu govoriti o državi Bosni i Hercegovini, jer nje nema. Ne može jednu državu činiti onaj tko kriminalizira spas i milost i onaj tko se brani od te kriminalizacije. Ne može zlo i dobro činiti jedno.

Zato, nema države Bosne i Hercegovine, niti je u Zagrebu smije biti, dok hrvatski narod tamo ne potvrdi da postoji.Tek tada i utoliko mi u Hrvatskoj smijemo govoriti o državi BiH.
Tada možemo razgovarati, i, tada život Slobodana Praljka, hrvatskoga generala, Zrinskoga ovoga doba, neće biti uzaludan.

Toliko mu dugujemo.

https://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic- ... cke-vojske

[EdgarFranjul]

ZASLUŽIO POČASTI

TOMAC OTVORENO TVRDI: ‘Hrvatska zbog Praljka treba suditi Mesiću i Pusić za veleizdaju!’

Autor: Iva MeđugoracČetvrtak, 30. studeni 2017. u 07:59

Zbivanja koja su se tijekom srijede odvijala u Haagu, za naš je portal prokomentirao analitičar Zdravko Tomac, potresen smrću generala Praljka.

“Na neki način, razumijem generala Praljka i mislim da je on čovjek koji je, o čemu sam pisao u svojoj novoj knjizi svojim postupcima u ratu impresionirao. On osobno brinuo se za muslimane, pomagao im, vodio ih u svoju vikendicu, stan, pomagao bolesnima, ugrožavao svoj život da im pomogne. Iskočio je iz rova i raširio ruke kada su se majke zatvorenika našle pod paljbom. Jurio je prema njima i rekao ne pucajte, zaštitio ih je svojim tijelom. To je humanist, ali on se dobrovoljno borio za slobodu svojega naroda u BiH, odakle potiče. Radi se o jednom čovjeku koji je heroj i povijesni primjer. On je zaslužio Nobelovu nagradu, a ne da bude zločinac. To sve sam i napisao”, rekao je Tomac.

“Sada kada se suočio sa činjenicom da je nepravedno osuđen i da ga se proglašava ratnim zločincem, kada je vidio da će dobiti 20 godina robije, da ne može djelovati, da će trunuti u zatvoru on je odlučio kao i Zvonku Bušić koji se cijeli život borio i sebe žrtvovao za hrvatski narod, na junački čin. Ovi neljudi koji ga nazivaju kukavicom, ne, to je junački čin. Ubijajući sebe poslao je poruku sucima, neljudima koji nemaju smisla za nikakvu pravdu, njegova je junačka smrt velika tragedija i nešto što će dati snagu hrvatskom narodu”, smatra Tomac, dodajući da se ne smijemo žaliti niti kukati, jer naš narod napisao je povijest kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Tu povijest nitko ne može promjeniti, ali možemo napraviti reda u vlastitoj kući.

“Moramo se riješiti tih Richtemberga, Markovina, Pusića koji i i nakon smrti nastavljaju sa svojom politikom. Pusić umjesto da se ispriča i pokrije ušima govori da je to rezultat naše pogrešne politike. Richtemberg kaže da je skandalozno dati minutu šutnje za Praljka. Neki dan me Josipović nazvao da sam inkvizitor, a mi smo na vrijeme ukazivali da je dio državnog rukovodstva napravio veleizdaju i bez njihove moralne izdaje, tvrdnji o građanskom ratu, bez njihove podrške Carli del Ponte sve se to ne bi dogodilo. Ako je Mesić bio lažni svjedok, na bazi čijeg se svjedočenja došlo do udruženog zločinačkog pothvata, onda njemu treba suditi. Mi smo ih osudili za moralnu veleizdaju, ali u ovakvim situacijama postoji i neki drugi sud koji ih treba optužiti za to što su napravili ogromnu štetu svome narodu”, zaključuje Tomac.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/t ... u-1099055/

[EdgarFranjul]

OPROŠTAJ S PRALJKOM

UREDNIK ‘GEOPOLITIKE’: Generalov poučak svima nama nikako nije bezbožnički čin samoubojstva!

Autor: Zoran MeterČetvrtak, 30. studeni 2017. u 09:23

Današnji čin našeg generala Praljka duboko me potresao. Čin je to koji vapi u nebo i koji boli do besvijesti. Međutim, nakon početnog šoka i naknadne spoznaje punine njegove duhovne snage i kozmičke dimenzije, tugu mi je zamijenilo potpuno razumijevanje – štoviše – istinska radost zbog tog radikalnog čina. Jer potpuno sam siguran kako je general upravo to i želio! Nije htio izazvati sažaljevanje nad svojom sudbinom, plač i jauk svojih bližnjih i svog hrvatskog naroda. Velik i častan čovjek, kakav je uvijek bio, nije želio prihvatiti nepravdu i strpiti se još 2 – 3 godine u zatvoru, poput ostalih osuđenika, i nakon odslužene 2/3 kazne vratiti se svome domu i svojim najmilijima. Imao je general u ovome sigurno i još neke svoje uzvišenije ciljeve zbog kojih se odlučio na najveću moguću žrtvu – polaganje svoga života. Možda su to baš ovi:

Danas je, u svojoj posljednjoj, najvećoj i najhrabrijoj bitci general Praljak izvojevao i svoju najvelebniju pobjedu – obezvrijedio je i do kostiju ogolio svo licemjerje svjetskih moćnika i njihovog suda “pravde” čiju presudu nije želio prihvatiti; obezvrijedio je i ogolio i svo licemjerje i svu odnarođenost hrvatske državne politike od 2000.g. na ovamo; i ono najvažnije – iznova je Hrvatima pokazao davno zaboravljenu i najvažniju istinu – čovjek i narod koji se nije spreman žrtvovati za svoju vjeru i za svoga bližnjega nema budućnosti.

I zato današnji Generalov poučak svima nama nikako nije bezbožnički čin samoubojstva, kukavičluk moralno posrnule i nesigurne osobe, kako se neki već sada u Sarajevu i ne samo tamo naslađuju i razbacuju pogrdnim epitetima – ovo je istinski plemeniti čin velikog čovjeka, koji zbog njega neće morati sklanjati pogled pred Svevišnjim Stvoriteljem.

Zato pozivam sve štovatelje pok. generala Slobodana Praljka u Domovini, Herceg-Bosni i tuđini, da se njegovom plemenitom činu – žrtvi vlastitog života – kojim se u ime svih nas odupro laži i nepravdi, svi skupa poklonimo i počast mu odamo velebnim ispraćajem njegovih posmrtnih ostataka na mjestu ukopa. Generalova grobnica mora postati sveto mjesto. Mjesto hodočašća sadašnjih i budućih naraštaja Hrvata na kojemu će oni crpiti snagu i inspiraciju za spoznaju nekih drugih i viših vrijednosti. Vrijednosti – tako brzo zaboravljenih, odbačenih i obesčašćenih u ime lažnog blještavila isto tako lažnoga svijeta.

Neka ti je vječna slava i hvala, moj generale!

Počivao u miru Božjem

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... a-1099110/

[EdgarFranjul]

http://projektvelebit.com/haaski-kupler ... rostorima/