IN MEMORIAM Rudolf Perešin i drugi

[EdgarFranjul]

[EdgarFranjul]

2. svibnja 1991. u Borovu Selu
su ubijeni i masakrirani vinkovački redarstvenici Stipan Bošnjak (1956.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968) i Mladen Čatić (1971.), a ranjen je 21 policajac.


R.I.P

[Fratt]

Policijska uprava vukovarsko-srijemska izvijestila je u najavi Memorijala dvanaest redarstvenika kako je za zločin počinjen 2. svibnja 1991. u Borovu tadašnje Vojno tužiteljstvo u Osijeku 1992. godine podiglo optužnicu protiv 51 osobe od kojih je deset proglašeno krivima u odsutnosti. Dosuđena im je kazna od dvadeset godina zatvora. Međutim, zbog primjene Zakon o općem oprostu iz 1996. godine, Županijski sud u Osijeku donio je 1998. godine rješenje o obustavi postupka izvršenja kazne protiv svih.

Policija navodi kako je Županijsko državno odvjetništvo pokrenulo novu istragu temeljem kaznene prijave Steve Culeja, brata ubijenog policajca Josipa Culeja, koji je podigao kaznenu prijavu protiv tridesetak osoba za teško ubojstvo. Istraga o ovom slučaju još uvijek traje.

Slava im.

[EdgarFranjul]

Sutra je još jedna tužna godišnjica...

Miroslav Peris (Karlovac, 1. veljače 1961. – Stipan, Gvozd, 14. rujna 1993. ), pilot i pukovnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.

Rođen je 1. veljače 1961. godine u Karlovcu kamo su njegovi roditelji Ilija i Dragica r. Boić doselili iz Sošica, Žumberak.

Završivši osnovnu školu u Karlovcu, Miroslav se odlučio poći u srednju zrakoplovnu školu u Mostaru. Svoje buduće zvanje vojnog pilota usavršio je u Zadru i Puli. Bio je najbolji đak u svojoj klasi. Bihać mu je bilo prvo radno mjesto.Više puta znao je nadletjeti svojim zrakoplovom iznad Drežnika i tako pozdraviti svoje roditelje, brata Milana i sestru Maricu. U Karlovcu se i oženio Snježanom r. Vučić. Iz tog braka rodio im se sin Ivan.

Miroslav Peris pomaže u planiranju i realizaciji preleta hrvatskog pilota Danijela Borovića i njegovog borbenog zrakoplova MIG-21 iz Bihaća u Pulu, te se brine za pravovremeni odlazak Borovićeve obitelji iz Bihaća.

U veljači 1992. napušta JNA i odmah se stavlja na raspolaganje Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.[1] Kobnog 14. rujna 1993. pilot Peris javlja se dragovoljno za akciju protiv agresora, koji je tih dana slao smrtonosne projektile po Sisku, Zagrebu, Karlovcu... Vraćajući se sa izvršenog zadatka njegov MIG-21 zvan „osvetnik Vukovara“ pogodile su neprijateljske rakete kod mjesta Stipan u općini Gvozd (Vrginmost).

[EdgarFranjul]

Prošlo pet godina od smrti legendarnog liječnika Juraja Navre, mladi više znaju o partizanskim doktorima

Dr. Juraj Njavro je zaslužio i spomenik u centru Zagreba! Što bi taj veliki čovjek danas rekao da vidi ploče s ćiriličnim natpisima u Vukovaru? Poznavajući ga, on bi prije svega kao ministar branitelja rekao "ne", ne – za to se nismo borili!

Sjećate li se dr. Juraja Njavre? Pet godina je prošlo od njegove prerane smrti (Cerovnica, 2. srpnja 1938.- Zagreb, 15. rujna 2008.). Pamtimo ga kao legendarnog kirurga vukovarske ratne bolnice, u kojoj je proveo najteže dane, sve do okupacije ovoga grada, kada je zajedno s dr. Vesnom Bosanac, ali i tisućama drugih Vukovaraca završio u jednom od srpskih koncentracijskih logora.

Cijeli život je pomagao drugima. Bio je i saborski zastupnik HDZ-a te ministar zdravstva, ministar za humanitarna pitanja i ministar branitelja. O svemu što je prošao tijekom rata objelodanio je u potresnoj knjizi "Glava dolje, ruke na leđa". (Što se po toj knjizi ne snimi i igrani film?) Pamtimo ga osim po njegovoj dobroti i kao izvanrednog liječnika, a nadasve velikog čovjeka. Predlagali smo ga prije, a predlažemo i sada da se neka značajna zdravstvena ustanova nazove njegovim imenom.

Učenici u školi trebaju učiti o ovakvim junacima, ali – ne uče. Više znaju o partizanskim bolnicama i njihovim liječnicima nego o onima koji su im poput dr. Njavre donijeli slobodu. Po takvima kakav je bio ovaj liječnik i humanista treba nositi ime neko državno odličje, koje bi se recimo dodjeljivalo zdravstvenim djelatnicima, čiji su ratni doprinos mnogi također već i zaboravili. I ne samo to. Dr. Juraj Njavro je zaslužio i spomenik u centru Zagreba!

Što bi taj veliki čovjek danas rekao da vidi ploče s ćiriličnim natpisima u Vukovaru? Poznavajući ga, on bi prije svega kao ministar branitelja rekao "ne", ne – za to se nismo borili! Ne smijemo dozvoliti da se ime hrvatskog liječnika i mučenika dr. Njavre tek samo tako izgubi u magli, u košmaru koji je svugdje oko nas. Stoga još jednom hvala mu za sve. Bio je i ostao ratnim simbolom Vukovara! Za neke malo, a za one koji su bili prvi kad je trebalo neizmjerno –puno!

[EdgarFranjul]

NA DANAŠNJI DAN

13:12, 25.10.2014.

Hrabri prelet pilota Perešina: Ja sam Hrvat i neću pucati na Hrvate

Na današnji dan 25. 10. 1991. hrabri pilot Rudolf Perešin preletio je MIG-om 21 okupacijske JNA u Klagenfurt, Austrija i prešao na stranu tada malobrojne hrvatske vojske.

Tim domoljubnim činom zadao je težak politički i moralni udarac agresorskoj vojsci i njezinom zrakoplovstvu, a Hrvatima i građanima Hrvatske podigao vjeru, nadu i moral u tim najtežim danima rata.

Rekao je tada ove riječi: „Ja sam Hrvat i neću pucati na Hrvate!“.

Time je pomogao ostalim domoljubima da se odvaže na bijeg iz JNA, dio kojih je poučen i njegovim primjerom to i učinio. Nažalost, velik dio nije čuo Perešinove riječi i ostao je u agresorskoj vojsci, pa je tako od 54 generala rođenih u Hrvatskoj (od kojih 26 Hrvata) samo njih 7 prešlo na stranu Hrvatske vojske i hrvatskog naroda, dok su drugi ostali u službi agresora.

Biografija Rudolfa Perišina

Rođen u pitoresknom hrvatskom domoljubnom kraju Hrvatskom Zagorju 1958 g. Rudolf Perešin je odmalena sanjao postati pilotom.

Godine 1981. među najboljim pilotima, s natprosječnim rezultatima, završava pilotsku akademiju i dobiva zvanje borbenog pilota, pilotska zlatna krila i prvi časnički čin. Leteći u Bihaću na MiG-ovima dosiže stručne i profesionalne vrhunce pilotskog zvanja.

1991 g. Perešin je bez dvojbi odlučio sa MiG-om napustiti JNA i uključiti se u obranu svoje domovine Hrvatske. Svjestan riskantnosti planiranog pothvata jer je, poput mnogih Hrvata bio pod stalnom prismotrom, do pojedinosti je isplanirao varijantu bijega.

Za vrijeme prvog leta nakon duže pauze nametnute administrativnim zabranama letenja za sve Hrvate na aerodromu, Perešin je trebao nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Planiranom trasom preko Zagreba, Ljubljane sve do Kopra i nazad preko Ljubljane, spustio se u razinu tla, te uletio u zračni prostor Austrije otprilike oko Bleiburga. Odmah po ulasku u austrijski zračni prostor izvukao je stajni trap te se zaputio prema aerodromu pokraj Klagenfurta gdje je uspješno prizemljio svoj nenaoružani zrakoplov.

Četiri dana kasnije, Perešin se vratio u Hrvatsku gdje je pristupio HRZ Hrvatske vojske.

Pogibija Rudolfa Perišina u akciji Bljesak

Perešin je osobno i njegova prva lovačka eskadrila bila u svim akcijama i operacijama HV-a i izvršila brojne borbene zadaće. Tako je bilo i 2. svibnja 1995. Godine, drugog dana “Bljeska”: U ranim jutarnjim satima njegov MiG izvršavajući borbenu zadaću kod Stare Gradiške biva pogođen zrnima neprijateljskih protuavionskih topova i ostaje neupravljiv. Pilot na ekstremno maloj visini ispod 50 metara i u nesigurnom nagibu napušta avion katapultiranjem i prizemljuje se na neprijateljskom teritoriju. Avion se inercijom brzine prebacuje preko Save na hrvatski, “Bljeskom” već oslobođeni prostor.

Tijelo mu nije pronađeno.

Zadivljujuća vjera i upornost Ljerke Perešin omogućila nalaženje posmrtnih ostataka supruga

Supruga Ljerka nije se mirila sa nestankom tijela Rudolfa. Počela je pisati Crvenom križu, obilaziti Kaptol, sačekivati Slobodana Miloševića, jurišati na Carla Bildta i Elisabeth Rehn. Nakon više od godinu dana šutnje posjetila ju je stanovita Slavica Lakić, čiji je suprug tijekom rata bio zarobljen na našem teritoriju i od Ljerke zatražila da napravi pritisak za obostranu razmjenu.

Doživljavala je i brojne neugodnosti i prijetnje, pa je tako stavljena pod nadzor SIS-a posebno kada joj je pred kuću došao neki čovjek iz Banja Luke sa pištoljem i tražio novac za informacije o Rudolfu.

U nemoći, ali i čvrstoj vjeri u Boga, obratila se za pomoć časnoj sestri Bridge McCain koja je svojim molitvama izmolila mnoga ozdravljenja i čudesa. Odgovor je stigao tri tjedna kasnije.

– Poslala je jednu karta sa Svetom Obitelji i poruku da ona daje mise i svakog ponedjeljka moli za mene. To je bilo krajem srpnja. Nakon svega par dana, u ponedjeljak 4. kolovoza 1997. moj suprug razmijenjen – kaže Ljerka.
Razmjena – Rudolf Perešin za supruga Slavice Lakić – obavila se u šatoru podignutom na sredini mosta koji spaja Novu i Bosansku Gradišku. Prepoznala ga je po zubima.

– Za svog muža sve sam napravila, tako da sam bila mirna. Poljubila sam njegovo zubalo, klekla, izmolila Očenaš, osjetila na lijevom ramenu Isusovu ruku i mirno izašla – prisjeća se Ljerka koja je potom u Zagrebu, na zahtjev Rudijeve obitelji, zatražila i analizu DNK koja je neosporno pokazala da posmrtni ostaci pripadaju Rudolfu Perešinu.

Tako je vjera i ljubav Ljerke Perešin, supruge junaka Domovinskog rata Rudolfa Perešina omogućila da on bude dostojno pokopan na Mirogoju gdje se čuva spomen na njega i moli za njegovu dušu.

Ljerka Perešin nikada se nije udavala. U tišini svog zagrebačkog doma čuva uspomenu na supruga Rudolfa, istinskog junaka Domovinskog rata.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/hrabri-prelet-p ... na-hrvate/

[EdgarFranjul]

NA DANAŠNJI DAN
25. listopad 1991. – Rudolf Perešin prešao sa svojim MiG-om 21 na hrvatsku stranu

Uputio se prema austrijskoj granici, prošao ju otprilike kod Bleiburga i spustio se na aerodrom pokraj Klagenfurta. Novinarima je izjavio: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!”. Taj hrabri i rizični domoljubni čin bio je veliki moralni udarac JNA i ogroman poticaj braniteljima koji su tih dana trpjeli snažne udare zajedničkih komunističkih i četničkih jedinica.

Hrvatski pilot u JNA Rudolf Perešin, sin Hrvatskog Zagorja, na današnji je dan 25. listopada 1991. sa svojim zrakoplovom prebjegao u Austriju, jer se nije htio boriti protiv hrvatskih snaga. Tog je dana trebao u svom MiG-u 21 nadzirati povlačenje JNA iz Slovenije. Uputio se prema austrijskoj granici, prošao ju otprilike kod Bleiburga i spustio se na aerodrom pokraj Klagenfurta.

Novinarima je izjavio: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!” Četiri dana kasnije vratio se u Hrvatsku, gdje je pristupio Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Za vrijeme operacije Bljesak, 2. svibnja 1995. avion mu je pogođen i srušen. Posmrtni ostaci sahranjeni su mu na zagrebačkom Mirogoju.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/25-listopad-199 ... sku-stranu