HRT-ova nepravedna cenzura

[DeeJay]

Našla se dva brata uboga, Zoran Šprajc i Aca Stanković. Kojega više žaliti? I da li ih uopće žaliti? I to su perjanice HRT-a Pederima i lezbama bi bilo bolje da si potraže druge, suptilnije provodadžije od ove dvojice, ovi će im pokvariti posao tako što će sve one neodlučne svojim ponašanjem okrenuti protiv LGBT pokreta. A to je ipak u redu, zar ne!?

[MaxMagnus]

Još u Aca rekel da namjerno dela seljačinu od sebe kako bi nagnao ostatak naroda da potpiše referendum....
Kakva je to žrtva....joooooj!

[EdgarFranjul]

Dok Srbija ukida TV pretplatu kod nas se vlast trudi pronaći način kako je efikasnije naplatiti građanima


Za rad RTS na godinu je potrebno oko 400 milijuna kuna, te još 130 milijuna za TV Vojvodinu dok HRT godišnje samo od pretplate "ubere" 1,2 milijarde kuna ili dvostruko više od svog istočnog susjeda, a uz to ide još 400 milijuna kuna od marketinga.

Autor: Dražen Boroš Photo: Davor Javorović/PIXSELL Utorak, 23 Srpanj 2013 08:27

Ova bi godina mogla biti zadnja u kojoj će hrvatski gađani plaćati RTV pristojbu na dosadašnji način. Ona se nažalost neće ukinuti, ali je više neće plaćati vlasnik televizijskog ili radijskog prijamnika a neće ni biti jednaka za sve.

Reforma koja se priprema u Ministarstvu kulture mogla bi biti jedna od ključnih tema u hrvatskoj javnosti u narednom razdoblju. No, za razliku od dosadašnjeg rješenja, ubuduće bi visina pristojbe ovisila o dohotku, a njenog plaćanja bili bi oslobođeni nezaposleni i socijalno ugrožene kategorije.
Prema informacijama kojima raspolažemo, očito je napuštena glupa ideja da RTV pristojbu plaća svako domaćinstvo koje ima priključak za električnu energiju. Sada bi se ona plaćala individualno, a obveza više ne bi proizlazila iz posjedovanja prijemnika ili računala u domaćinstvu, nego jednostavno iz činjenice boravka u Hrvatskoj. Osobe s višim primanjima plaćale bi višu, a umirovljenici ili nezaposleni nižu ili možda čak i nikakvu pristojbu.

Drugim riječima, za domaćinstvo sa dvoje zaposlenih koji imaju prosječne prihode ne bi se praktično ništa promijenilo, osim što bi, umjesto sadašnjih osamdeset kuna, oboje ubuduće plaćali po četrdeset. U Vladi se naime, nadaju kako bi ova reforma mogla donijeti nekog ploda budući da se slične reforme provode i u zemljama EU poput Finske.

Dok se kod nas razmišlja kako što efikasnije naplatiti pretplatu od građana, u susjednoj Srbiji bi ovih dana pretplata trebala biti ukinuta. To je prije nekoliko mjeseci najavio potpredsjednik srbijanske vlade Aleksandar Vučić obećavši građanima kako će se medijski servisi Srbije i Vojvodine iduće dvije godine financiraju iz državnog proračuna, iz kojeg bi im se svaki mjesec uplaćivala sredstva. I tu dolazimo do jedne vrlo važne usporedbe. Za rad RT Srbije na godinu je potrebno šest milijardi dinara što je oko 400 milijuna kuna, te još dvije milijarde za TV Vojvodinu (130 milijuna kuna). S druge strane HRT godišnje samo od pretplate "ubere" 1,2 milijarde kuna ili dvostruko više od svog istočnog susjeda.

Upravo zato su mnoge udruge u Hrvatskoj u zadnje vrijeme postavljale pitanje opravdanosti plaćanja pristojbe u Hrvatskoj, tim više jer HRT već godinama ne ispunjava svoje zakonske obveze kao javne televizije koja "promovira obrazovanja za sve dobne skupine svojim emisijama znanstvenog, dokumentarnog, kulturnog, sportskog, religijskog i programa za djecu". Obveza im je pratiti i sve važnije društvene, kulturne i športske manifestacije u Hrvatskoj (što već godinama ne čine), a u emisijama školskog i dramskog programa trebala bi biti predstavljena sva najvažnija djela domaće književnosti!?

No kako je to jedna od tema koju političari od straha pred prisavskim mastodontom nevoljko otvaraju (jedini koji su svojevremeno pozvivali građane da ne plaćaju pretplatu bili su bivši predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić i neki pravaški čelnici), očito u Hrvatskoj će pretplata ostati i dalje jedan od bezbrojnih harača građanima.

- Nažalost, sve ove godine pokušavali smo bezuspješno otvoriti pitanje funkcioniranja i financiranja HRT-a kao javne televizije ali smo uvijek nailazili na zid, kaže predsjednik Udruge pretplatnika HRT-a Zdravko Vladanović, udruge koja se zalagala i još se uvijek zalaže da oni koji financiraju Hrvatsku radioteleviziju, a to su njeni pretplatnici, trebaju biti više uključeni u donošenje svih najvažnijih odluka vezanih uz njen rad. No, to je uvijek "minirala" politika koja nije dopustila za sve ove godine da pretplatnici uđu u bilo koje tijelo HRT-a, koje odlučuje o programskom sadržaju i trošenju našeg novca.

Možda je upravo zato došlo vrijeme da se povede ozbiljnija rasprava trebaju li na koncu hrvatski građani plaćati pristojbu HRT-u ako ona u isto vrijeme ne ispunjava svoje osnovne zakonske obveze? Pretplatnici su već odavno postali svjesni da HRT ne ostvaruje svoju punu javnu funkciju, a oni koji odlučuju o njoj moraju znati da ništa na ovom svijetu nije tako stabilno, a da se ne bi moglo urušiti. Pa tako ni mjesečna RTV-pristojba koja bi se mogla uzdrmati voljom pretplatnika ako njihovo nezadovoljstvo i nadalje bude raslo.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... anima.html

[EdgarFranjul]

N. Piskač: HRT je zadnja crta obrane odnarođene sekte

Svaki dan neki ministar na HRT-u objašnjava nam da ne vidimo ono što vidimo, da smo krivo shvatili ono što je i malom djetetu jasno, da smo krivo čuli pored zdravih ušiju, da je crno – bijelo i obrnuto. Zato je doveden Radman. Da učvrsti zadnju crtu obrane ove vlade u ovoj zemlji. Ove vlade koja je ad acta i ove zemlje od koje rade cirkus za novi balkanski pokus.

Okvir političkog sustava

Osim radmanovizije koja brani politiku ove vlade u ovoj zemlji, formirala se i hrvatska crta obrane opet i opet u Vukovaru. Agresor je na njemu slomio zube 1991., privremeno je, istina, uveo ćirilicu i gradonačelnika Vojislava Stanimirovića, ali tad smo imali HRT s kojega je prethodno maknut Radman. Sad Radman opet ima HRT a odnarođeni usluge partijskog hotelijera i osobu u kontinuiranom sukobu interesa. Hrvati su medijski razoružani po uzoru na ono uoči velikosrpske agresije. Kreatori unutarnje agresije misle da će lakše negoli agresor 1991. u Vukovaru obilježiti i zapasati teritorij Velike Srbije. Kriva procjena.


Josipovića HRT drži malo postrani, skrbeći tako za njegov idući mandat i održavajući mu napuhanu popularnost. Međutim, on je i u Crnoj Gori gdje na „balkanskoj turneji" uzalud obnavlja bratstvo i jedinstvo pod krinkom europskog puta, komentirao, kako javlja HRT - „najnovije izgrede povezane s postavljanjem dvojezičnih natpisa u Vukovaru". Uputio je prosvjednike da svoja stajališta o nametanju ćirilice u Vukovar „artikuliraju u okviru političkog sustava". Misli, naime, da smo bedasti.

Gurnimo glavu iz pećine: Nemoguće je hrvatskom čovjeku kroz „politički sustav" artikulirati, kamoli sprovesti u djelo bilo što u interesu hrvatskoga naroda i države, jer „političkim sustavom" upravlja Partija a nadzire ga Služba državne bezbednosti! Oni postavljaju i predsjednike stranaka i predsjednika države i tako dalje po dubini i širini „političkog sustava". „Politički sustav" je odnarođen i protunarodni. On je, napokon, osim u službi osobnih interesa odnarođene klijentele Partije i Udbe i u službi države koja više ne postoji. Njega u Hrvatskoj zanima samo hrvatski proračun, a u Europskoj uniji – fondovi.

Ista meta, drugo odstojanje


Upravo je politički sustav, kojega je nametnuo zloglasni Račanov režim, proizveo i ovu vladu u ovoj zemlji, ali i onog Sanadera s njegovim koalicijskim drugovima. Politički sustav na koji nas upućuje Josipović pokazao se izvrsnim u proizvodnji trojanskih konja. Svojim kadroviranjem i sustavnom proizvodnjom pristanka „politički sustav", taj zatvoreni krug s kojim računa odnarođena sekta, nijedno važno pitanje nije riješio, ali je državu u svakom pogledu dugoročno pretvorio u nemoguće mjesto za rad i život.


Politički sustav na površinu je izbacio i jednoga Milanovića čija je temeljna karakteristika zadrta iracionalna tvrdoglavost očitovana na Lex Perkoviću i nametanje ćirilice u Vukovaru. Ta dva čina pokazala su svu odlučnost Partije da zaštite i obnove komunistički režim u nekom malo mekšem obliku od onoga klasičnoga i europski osuđenoga, ali s istim političkim načelima i ideološkim polazištima. Kako bi se jeneaovski reklo: Ista meta, isto odstojanje.


Milanović kaže kako je vrijeme da shvatimo da je rat gotov. Rat je gotov, ali nije i velikosrpska agresija u mirnodopskim okolnostima. Ako mu to nije jasno, neka odmah, sad, trenutno i neizostavno podnese ostavku dok još svojom politikom nije prouzročio, potpuno nepotrebne, ljudske žrtve. „Sva je odgovornost" na njemu jer on je u poziciji, on vuče poteze, a ne HDZ koji se, istina, ne može tek tako oprati od Sanader-Kosorove odnarođene politike, kao što bi to Karamarko želio. Dolazi vrijeme kad će Karamarko morati pokazati svoje domete, hrabrost i odgovornost.

Struka je na svim područjima realnoga života, od kulture do gospodarstva i od ekonomije do jezikoslovlja, Milanovićevoj ekipi s razgranatom mrežom aparatčika, klijentelista, černiložderilaca, penezolovaca, škudolizaca i kipočastitela – dala crveni karton. A narod joj je definitivno okrenuo leđa poslije partijski režirane i udbaški tempirane provokacije s ćiriličnim pločama u Vukovaru. U tim okolnostima Vlada bi pokazala odgovornost jedino da sama odstupi.

Sve je to proces koji ide svojemu kraju


I gdje smo sad? Seljaci i ribari rezignirano su se povukli. Inteligencija odlazi van ili šuti. Radništvo je nestalo. Umirovljenici strepe hoće li preživjeti tjedan. Studenti i mladež nemaju se oko čega okupiti (čak je i u tvrdom komunizmu bilo studentskog tiska!). Državni službenici i namještenici u strahu su od otkaza. Od „moralne snage hrvatskoga naroda" preostali su preživjeli hrvatski branitelji i Katolička crkva. Kao i toliko puta u odnarođenim etapama nacionalne povijesti. No, ovaj put imamo i onaj međunarodno priznati okvir, državu, koju nam je u baštinu ostavio Tuđman. Imamo Hrvatsku i kad preostane „samo narod".

Hrvatski narod je prozreo i prezreo ovu vlast i više je ne osjeća svojom, jer i nije njegova. Ona je partijska i udbaška. Ona programirani kaos uvodi po starom receptu destabilizacije i izolacije – namjernim podgrijavanjem hrvatsko-srpskih sukoba, dok istodobno svi pokazatelji govore da Hrvatska tone u bezdan. Najglasnije je svoje stajalište prema prividu slobode, blagostanja i demokracije izrazio Zvonko Bušić. Njegov hitac nije pucanj velikosrpskoga egzekutora u beogradskoj skupštini, kao u slučaja Radića, ali ima isti politički domet i nacionalno povijesnu težinu.

Ovu vladu jedino još podupire London, Beograd, te na jednom krilu patetični etnotajkun i umiljato dijete Partije, kojega ne podupire ni deset posto srpske nacionalne manjine, a na drugom krilu, Boško Buha, prva drvena puška Istre.

U aktualnoj situaciji u kojoj se hrvatski narod našao nedostaje samo osoba koja će povesti Hrvatsku u novo hrvatsko proljeće. Valja vjerovati da će se i to dogoditi. Do tad će nas dobro ukopana radmanovizija i dalje svakodnevno peglati i bombardirati opsjenama. Ne treba gubiti živce. „Sve je to proces" (A. Gotovina), koji ide svojemu logičnom i konačnom kraju. Da nije tako, ne bi svaki dan na HRT-u gostovala prva liga odnarođene sekte u strahu pred procesom kojega više ne može zaustaviti.
Nenad Piskač/HKV

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... -izolacije

[EdgarFranjul]

Skandalozna odluka HRT-a: TV kalendaru je promijenjen termin da bi mu se srušila gledanost


'Možda da probate napraviti TV kalendar na turskom', komentar je jednog od gledatelja emisije. I doista, na HRT-u je godinama praksa da tijekom dana možete gledati meksičke, njemačke. hrvatske sapunice, dok se program edukativnog karaktera poput TV kalendara marginalizira.

Nakon više od 20 godina emitiranja nakon podnevnog Dnevnika u 12:15, TV kalendaru je promijenjen termin. Gledatelji će ovu kultnu emisiju od sada moći gledati pola sata ranije, u 11:45 i to u dvije minute kraćem aranžmanu. TV kalendar je posljednjih tjedana gledalo oko 7 posto opće populacije. U prijevodu, 300 000 Hrvata svakodnevno gledaju ovu emisiju. Kako doznajemo iz dobro upućenih izvora, riječ je o pokušaju da se TV kalendaru sruši gledanost.

Urednik TV kalendara Vladimir Brnardić osobno je u ponedjeljak na Facebooku TV kalendara objavio kako TV kalendar odlukom urednice 1. programa Gordane Mrđen u jesenskoj shemi od 16. rujna ima dvije minute kraće trajanje – sa 12 skraćeno je na 10 minuta. Još važnije od toga, promijenjen je termin na kojeg su gledatelji navikli. Kako doznajemo, službeno objašnjenje ovog poteza je da su vijesti koje su bile u 14:30 sada prebačene na 14 sati. Skraćenje trajanja u praksi znači da će se dosadašnjih pet dvominutnih priloga srezati na četiri ili da će ih i dalje biti pet, ali da će trajati kraće, što je manje vjerojatno. Promjena vremena emitiranja u praksi, kako nam kažu dobro upućeni izvori, znači rušenje gledanosti emisije. Kao 'utješnu nagradu' pretplatnicima HRT-a je vraćena repriza emisije u 16:45. Barem onima koji se do tada stignu vratiti s posla.

'Možda da probate napraviti TV kalendar na turskom', komentar je jednog od gledatelja emisije. I doista, na HRT-u je godinama praksa da tijekom dana možete gledati meksičke, njemačke. hrvatske sapunice, dok se program edukativnog karaktera poput TV kalendara marginalizira. Osim toga, TV kalendar je HRT-ov proizvod i jedan od njegovih 'brendova'. No, lakše je gurati kupljeni materijal i od toga uzeti proviziju. Osim toga, Vladimir Brnardić, urednik TV kalendara, očito je trn u oku svojim šefovima. Hrvatski mediji su na poticaj Građanske akcije izmislili aferu 'Francetić', gdje je Brnardić optužen da je neprofesionalno obradio temu o ustaškom pukovniku. Osim Francetića, sporan je bio i prilog o promicatelju pedofilije Alfredu Kinseyu, zbog kojeg je i nastala cijela 'gungula' oko Jovanovićevog zdravstvenog odgoja. TV kalendar je tada, činilo se, prikazao sukus 'Slike Hrvatske' urednice Karoline Vidović Krišto, koja je uzburkala duhove svojom emisijom o Kinseyu. No, TV kalendar je montiran prije 'Slike Hrvatske', iako je emitiran kasnije.

A kako stalni gledatelji emisije primjećuju, TV kalendar u posljednje vrijeme izbjegava obrađivati teme o Drugom svjetskom ratu. Urednik Brnardić našao se u neugodnoj situaciji, vjerojatno shvativši kako ne treba dirati u osinje gnijezdo ako želi zadržati posao. Jer, očito je da jednoumlje koje vlada na nacionalnoj dalekovidnici traži dlaku u jajetu i samo čeka priliku da ga sankcionira. Taj isti Brnardić je u TV kalendaru nakon mnogo godina objavio povijesne činjenice o bitkama na Neretvi i Sutjesci, što se može uzeti kao dokaz njegovoj objektivnosti. No, to nitko nije primijetio.

TV kalendar je 9. rujna emitirao prilog o Operaciji Medački džep. Možda je i to bio 'okidač' koji je doveo do skraćivanja emisije i promjene termina. Možda ekipa TV kalendara nije dovoljno kritizirala Hrvatsku vojsku jer je nije nazvala genocidom i optužila za etničko čišćenje.

Da jesu, možda bi TV kalendar danas trajao 15 minuta...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... anost.html

[EdgarFranjul]

dragovoljac.com

Činjenica


Hrvatska svijest u okovima je režimskih medija


Ponedjeljak, 30 Rujan 2013 19:08


Jačanje kolektivne, a suzbijanje individualne svijesti bio je i ostao kontinuitet komunističke ideologije. Upravo su oni najzaslužniji što u današnjoj dekoraciji višestranačkog jednoumlja umjesto demokracije i hrvatske države imamo samo njen privid, lažnu percepciju.


Nositelji takvog iluzionističkog ili gotovo hipnotičkog oblikovanja svijesti u Hrvata su prvenstveno današnji režimski ne lustrirani urednici i novinari koji drže oko 80% hrvatskih medija. I zato nam se ne treba čuditi ako je danas nakon Domovinskog rata i poraza jedne totalitarne ideologije mentalna svijest komunista i ortodoksnih boljševika politički ne samo preživjela već postala dominantna okosnica u igrokazu neoliberalne moći vladajuće ali i tzv. oporbene politike. Beznađe koje režimski mediji serviraju javnosti u službi je novo kolonijalnih gospodara kojima nije dovoljno što smo porobljeni ili u svekolikom duhu demokrščanskog pomirenja i praštanja uškopljeni, nego bi u suštini tog odnarođenog procesa trebalo slomiti još i slobodarski duh hrvatskog čovjeka.



Koliko sam puta u razgovoru čuo "pa nismo mi Švicarska". Toćno, nismo nego smo bogatiji od Švicarske. Ona se za razliku od Hrvatske, u kojoj 92,1 posto naroda posjeduje vlastiti stan ili kuću, nalazi se na začelju europske ljestvice. Većina Švicaraca živi u unajmljenom smještaju, a samo ih je 43,8 posto u posjedu vlastite nekretnine. Najveći problem Lijepe naše, uz geostrateški položaj, upravo je njeno/naše bogatstvo. Od Boga dato, Hrvatima predato, naraštajima ostavljeno i nikada (do sada) prodano. Čemu onda i odakle taj osječaj kolektivnog defetizma, malodušnosti i nespoznajnosti istine.


Razlogom zašto Hrvati u velikoj mjeri nisu svjesni svog društvenog, narodnog i prirodnog bogatstva, mjerljivog tek po količini pokradenog leži upravo u neznanju naroda o tome što imamo sve dok to jednog dana nepovratno ne/izgubimo. Tako da naraštajima ostaje nepoznato ili pak nedovoljno poznato svo to hrvatsko bogatstvo ogledno u sveprirodnom i Božjem dobru ali nadasve u hrvatskom čovjeku; ratniku, radniku, seljaku i intelektualcu. To možemo "zahvaliti" upravo tim i takvim režimskim medijima.


Činjenica da je izvršena izdaja, pljačka i rasprodaja zajedničkih društvenih dobara u vrijednosti koja zasigurno premašuje iznos vanjskog duga, da je uz nepostoječu monetarnu politiku narod oguljen do kosti i više nema sredstava ni za vlastite režije, da su uz sadašnjih 55.4% , te sve veču nezaposlenost blokirani računi više od 270.000 stanovništva, da je broj ovrha porastao za 1400% , da je u 2012.g. na jednog umirovljenika bilo samo 1,2 radnika, a sada je moguće već i 1/1 ako ne i na gore, da nam u odnarođenoj vlasti i svim njenim državnim institucijama vladaju udbaši, da paralelno smanjivanju broja obrtnika i uništavanju gospodarstvenika raste samo broj njihovih komora, da je srednji sloj odavno nestao uz postoječih 260 multimilijunaša bogati postaju još bogatiji, a siromašni sve siromašniji, da se totalnom rasprodajom Hrvatske i prodajom njenog suvereniteta poništavaju i sve stečene vrijednosti Domovinskog rata, itd. ..itd.


S toga je i razumljiva frustriranost, pasivnost, nezainteresiranost u velikom dijelu naroda. Međutim, jesmo li zato svi postali ZEMLJA SLOMLJENOG DUHA?


Je li u tome razlog i svrha što narod zapravo ne smije postati nacionalno samosvjestan pa onda ne znajući vlastite vrijednosti ne može ni pružati neki veći otpor. Zar tako oblikovana kolektivna svijest ne nastaje kao rezultat informacija i subliminarnih poruka kojima nas režimski mediji svakodnevno bombardiraju doslovno nam silujući inteligenciju. Kaže se da je informacija moč, a njeno se lažno oblikovanje odražava ne samo kroz ono što nam režimski mediji svakodnevno serviraju, nego prvenstveno kroz ono što nam po zadaći prešućuju. Uporno naglašavaju eurobski odnos i neoliberalizam kao jedinu moguću altenativnu dok nam prešućuju nacionalne vrijednosti, tradiciju, ljubav, bogatstvo, ljepotu, vrijednosti Domovinskog rata, nadasve naše potencijale i tolike mogućnosti... zapravo neprekidno nas kroz medije uvjeravaju kako mi ne znamo, ne možemo i ne vrijedimo. Gotovo pa nas nagovaraju da se kao narod moramo predati žalosnoj sudbini ne bi li na kraju vlastito robovanje ne samo prihvatili već i zavoljeli. Međutim, nesalomljiv je hrvatski duh i zato NEMA PREDAJE, NEMA IZDAJE! Nikada.

Jer nijedno ropstvo ne može biti sramotnije od dragovoljnoga.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=63

[EdgarFranjul]

Milošević: 'Zašto Srbi u RH ne mogu dobiti status žrtava rata i zašto se govori samo o Vukovaru, a ne i o Jasenovcu?'


Zaista je iritantno svakodnevno slušati i gledati HRT koji daje prostora likovima poput potpredsjednika Srpskog narodnog vijeća Aleksandra Saše Miloševića kojeg su Vrdoljak i Marčinko potjerali s HRT-a početkom devedesetih. Osim što se danas trudi govoriti jezikom kojim u Hrvatskoj nitko ne govori pa ni on sam sve do nedavno, Milošević zapravo tek sada otkriva svoj pravi karakter i stavove: na svaki upit o stradanju Vukovara on odmah poteže paralelu s Jasenovcem pa ispada da su Hrvati zaslužili ono sve što im se dogodilo 1991.


Čini se kako s približavanjem Dana sjećanja na Vukovar proporcionalno rastu i međunacionalne tenzije u Hrvatskoj, u čemu prednjači navodna Hrvatska radio televizija.
Doslovce nema dana da se netko od HRT-ovih "objektivnih" novinara ne istakne borbom za prava (ponovno ugrožene) srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Ponekad je teško i gledati i slušati koliko HRT-ovci danas nemaju osjećaja za ono što je Vukovar propatio u obrani Hrvatske. A kad je to teško gledati običnim ljudima nije teško zamisliti kako onda sve to proživljavaju sami Vukovarci.

Informativni program HRT-a danas je potpuno očišćen od Tuđmanovih kadrova pa sada kolo vode deklarirani ljevičari koji ni ne skrivaju svoj prezir prema domoljubnom i nacionalnom. Čini se kako je pljuvanje po hrvatskim vrijednostima i osjećajima postalo pravilo u kojem je samo pitanje tko će više i dalje.
"Dnevnici" i ostale informativne emisije HTV-a su jednostavno postale negledljive, a čini se da je takav trend zahvatio i Hrvatski radio, taj vječni bastion starih kadrova koji su se u proteklim vremenima ipak znali dobro prilagoditi, ali sada očito moraju pokazati gazdama da su još uvijek tu – na "liniji s partijom".
U ovotjednoj emisiji prvog programa HR-a "Poligraf" urednica Milena Jukić Ugrin je na temu stanja u Vukovaru ugostila Vesnu Škare Ožbolt, ministra Arsena Bauka, HDZ-ovog europarlamentarca Andreja Plenkovića te potpredsjednika Srpskog narodnog vijeća Aleksandra Sašu Miloševića, koji je došao umjesto svog šefa Milorada Pupovca koji se iznenada razbolio.


Inače, Saša Milošević je poznat kao (pred)ratni novinar HRT-a kojem su Antun Vrdoljak i Tomislav Marčinko početkom devedesetih dali "nogom u guzicu". Iako on danas tvrdi da mu nije jasno zašto i da to ničim nije zaslužio jer, kaže, nije bio u četnicima, njegov današnji politički angažman dokazuje kako su bili u pravu oni koji su mu zabranili u ratno vrijeme čak i dolaziti u zgradu HTV-a.


Koliko god ste to činilo ružno, jedina kvalifikacija koja danas pristaje Miloševiću je ona da se radi o neuvjerljivom početniku koji se trudi govoriti ekavicom, ali mu to nikako ne uspjeva. Dok vodi računa kako govori ta njegova ekavica zvuči toliko namješteno i naučeno da je to zapravo smiješno.
Kako Milošević nikada prije nije govorio ekavicu i srpski jezik svako malo mu ispadne neki tipično hrvatski izraz, pa bi mu netko konačno trebao kazati da se prestane koristiti jezikom kojim se u Hrvatskoj nikada nisu služili ni on, a ni njegovi sunarodnjaci.
Čak i njegov šef Pupovac govori čistim književnim hrvatskim jezikom, a nedavno je na konvenciji Demokrartske stranke u Beogradu svoj pozdravni govor srpskim kolegama izgovorio na čistom hrvatskom jeziku. Bez ijedne greške.

Po Saši Hrvati su dobili što su i zaslužili

No, iza Miloševićevog nevještog "srpskog" stoje poznati stavovi.
Taj Pupovčev potrčko koji je do 90-ih bio deklarirani Jugoslaven, a sada vjerojatno ima ambicije postati novi srpski vođa u Hrvatskoj, danas uopće ne vidi nikakvu razliku između onoga što se dogodilo u Vukovaru 1991. godine i onoga što se događalo za vrijeme HND. Naime, na pitanje hrvatskih slušatelja zašto lokalni srpski političari u istočnoj Slavoniji ni dan danas ne žele reći tko su krivci za 3 000 silovanih žena, 350 ubijene djece, 1 500 nestalih Milošević odmah vuče paralelu s davnom prošlošću.

"A zašto nitko ne govori o zločinima u Glini , jasenovcu za vrijeme Drugog svjetskog rata", branio je Milošević činjenicu da su njegovi sunarodnjaci do temelja uništili cijeli jedan grad a njegove stanovnike pobili i "humano" protjerali u ime jedne luđačke agresivne politike.
Ipak vrhunac njegove bešćutnosti je bio trenutak kada je revoltiran što se stalno priča o srpskih zločinima u Vukovaru kao argumentu za neuvođenje dvojezičnosti upitao: "Zašto i Srbi u RH još uvijek ne mogu dobiti status žrtava rata?"


Iako odgovor zna i sam – "jer su bili agresori", on očito pokušava proturiti poznati scenarij izjednačavanja krivnje. Iz njegovih stavova ispada da su zapravo Hrvati zaslužili ono što im se dogodilo 1991. godine jer su pola stoljeća ranije počinili zločine prema Srbima u Jasenovcu i Glini. Ni Milošević kao ni hrvatski premijer Milanović, jasno, ne žele priznati kako se Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina donesen u Račanovo vrijeme primjenjuje u svakom svom članku u cijeloj Hrvatskoj – od dvojezičnosti u drugim krajevima i upotrebe na sudovima, do prava na tri zastupnika u Saboru i dožupane. Jedino je sporna njegova primjena u gradu koji mora imati poseban pijetet. "U Vukovaru treba prvo riješiti posljedice rata i onaj tko licitira datumima i rokovima radi pogrešno", kazala je Vesna Škare Ožbolt, podsjetivši Miloševića da je Njemačkoj i Francuskoj za normalizaciju odnosa i uvođenje dvojezičnosti u neka miješana područja trebalo 50 godina.

Ono što najviše iritira je ipak ponašanje radijske urednice Milene Jukić Ugrin koja nije dozvoljavala slušateljima (onima koji njoj i ostalim "radmanovcima" daju plaće) da do kraja postave pitanje njenom dragom kolegi Saši Miloševiću. Novinarka koju kolege kolokvijalno zovu "Režimkom" u jednom je trenutku priznala sama sebi, ali i cjelokupnoj javnosti "da stoji sve ono što Milošević govori"!?!? Kada je slušatelj (prije nego su ga grubo prekinula) na kraju upitao kada će srpski političari konačno otkriti tko je odgovoran za zločine počinjene u Hrvatskoj kako ne bi ostala stigma na cijelom narodu, Milena je kazala kako to uopće ne treba komentirati?!!!!
Zar je onda još čudno što nakon takvih stvari sve više hrvatskih građana ne želi plaćati pretplatu tom i takvom javnom servisu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... novcu.html

[EdgarFranjul]

Suzana Mančić se vratila: 'Dobro veče dragi gledaoci, srećna sam što sam opet loto devojka!'


HRT ne prestaje šokirati svoje pretplatnike. Na jubilarnu emisiju u povodu 40. godišnjice Hrvatske lutrije doveli su "porno devojku" Suzanu Mančić kojoj je ishlapljeli urednik Mario Sedmak prepun nostalgije tepao kako je još uvijek lijepa, a na kraju ga je ponijela atmosfera pa je emisiju odjavio i na ekavici!

Hrvatska televizija i Hrvatska lutrija su na "originalan" način čestitali 40. obljetnicu HL-a svojim gledateljima i igračima.

Naime, na izvlačenje najpopularnije igre Hrvatske lutrije Loto 7/39 u srijedu navečer u udarni termin poslije Dnevnika urednik kontakt programa HTV-a, Mario Sedmak, doveo je "najpopularniju loto devojku iz bivše Jugoslavije" Suzanu Mančić.

U prvi se trenutak činilo kako se radi o nekoj neslanoj šali i da će se svaki trenutak pojaviti jedna od dvije hrvatske voditeljice Vanja Halilović ili Jelena Glišić, no vremešni je Sedmak uz umjetnu gošću vodio do kraja izvlačenje za jedan od najvećih "jackpotova" u povijesti Lutrije.

Prema riječima zaposlenih na HRT-u, Služba za gledatelje bila je satima nakon izvlačenja zatrpana pozivima ogorčenih gledatelja koji nisu mogli shvatiti tko je i zašto dozvolio da "jubilarnu" emisiju vodi "jedna od najljepših žena sa ovih prostora" kako joj je cijelo vrijeme prilično neprimjereno i neukusno komplimentirao Mario Sedmak.

- To je jednostavno bilo nemoguće. Već dugo nismo bili pod takvom "paljbom" gledatelja. Svašta su nam govorili, a mi zaista ništa nismo krivi, jadala nam se jedna djelatnica Službe gledatelja koja je radila jučerašnju poslijepodnevnu smjenu.

- Dragi gledaoci lotoa jako sam srećna što sam opet sa vama nakon 30 godina jer me toliko vremena deli od kada sam bila loto devojka i donosila ljudima sreću!", gugutala je nekad popularna Suzana koju danas u susjednoj Srbiji zovu i "porno devojka" jer je zadnjih godina postala poznata po svojim porno uratcima - prvo s bivšim mužem a onda i s grčkim bankarom Simeonom.

U Hrvatskoj lutriji su nam neslužbeno kazali kako oni s tim aranžmanom nemaju ništa jer je to sve smislio urednik kontakt programa HRT-a Sedmak, uz suglasnost glavnih šefova.

- Nije nam drago, ali mi smo u takvim stvarima potpuno nemoćni jer smo mi zapravo njihovi podstanari. Tako nas i tretiraju u zadnje vrijeme, kao da su to njihovi novci i njihove igre, razočarano su nam kazali u Hrvatskoj lutriji.

Da stvar bude potpuna pobrinuo se na kraju izvlačenja i sam Sedmak. Vjerojatno pod dojmom svoje velike prijateljice s kojom se na kraju grlio dok je ona "gledaocima" dijelila pusice, Sedmaku je odjavljujući LOTO izletjelo kako će slijedeće subote jackpot biti 64 milijuna i dvjesta tisuća. Dvjesto, gospodine Sedmak!

U vrijeme kada se otvaraju stare rane i u predvečerje najstrašnijeg zločina prema Hrvatima, na HRT-u su ponovno demonstrirali svoju jugonostalgiju koje se uz sav trud nikako ne mogu riješiti.

Pa kad već žele biti tako originalni možda bi sljedeće izvlačenje mogli organizirati uživo iz Vukovara s izgubljenim Sedmakom i voštanom Suzom u nekoj još smjelijoj verziji pa da tragikomedija bude potpuna?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... vojka.html

[EdgarFranjul]

Pogledajte što je HRT ocijenio 'nevažnim': Veličanstveni susret udovica hrvatskih branitelja i Pape!

Iako je Silvio Tomašević molio od HRT-a prijenos ovog događaja, čelnici s Prisavlja ocijenili su kako ovaj veličanstveni susret kojim su udovice sjajno ispromovirale Domovinski rat – nije dovoljno značajan za prijenos ili bilo kakvu objavu. Žene iz Udruge udovica poginulih hrvatskih branitelja na svojem su petodnevnom hodočašću po Italiji doživjele pravi blagoslov kada im se pružila prilika na susret s Papom Franjom. Velika čast ukazana im je i prilikom da na audijenciji sjede u prvom redu. Tada se dogodio i presedan, a o čemu je Dnevno.hr već izvijestio, jer je Papa nakon što je već prošao i pozdravio udovice branitelja, saznao o kome je riječ te se ponovno vratio i kao da se ispričava, uz iskren osmijeh pružio ruku Branki Bartolić!

Iako je Silvio Tomašević molio od HRT-a prijenos ovog događaja, čelnici s Prisavlja ocijenili su kako ovaj veličanstveni susret kojim su udovice sjajno ispromovirale Domovinski rat – nije dovoljno značajan za prijenos ili bilo kakvu objavu. Srećom, naš portal je u posjedu fotografija koje djelomično pokazuju uzvišenost trenutka susreta Pape i Branke Bartolić.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -pape.html

[EdgarFranjul]

HRT-u povrijeđen ponos: Građanska inicijativa "U ime obitelji" odbila im dati akreditaciju!


Dugo iščekivani referendum o braku je već dugo predmet prepucavanja velikih medijskih kuća koje preko svog sadržaja žele širiti svoju ideologiju. Bez obzira na etičke i moralne zakone koji bi novinarima trebali biti smjernica za nepristrano izvještavanje, Građanska inicijativa "U ime obitelji" se našla pod žestokim napadom velikog broja medija. Čelnici "U ime obitelji" su velikim medijskim kućama opet stali na žulj i odbili im dati akreditaciju za izvještavanje s referendumske noći volontera te inicijative. Među odbijenicama pojedinim medijima našlo se i HRT.

Da bi obranili svoj ionako već zaprljani obraz, HRT je objavio obrazloženje koje je su im poslali iz inicijative. "Nažalost prisiljeni smo uskratiti vam akreditaciju. Vaša je medijska kuća sustavno dezinformirala građane o građanskoj inicijativi "U ime obitelji", naslove čiji sadržaj nije odgovarao istini te na taj način otežao biračima da donesu informiranu odluku o referendumskom pitanju.
Također, kao dio uređivačke politike, vaša je medijska kuća sustavno vrijeđala, iznosila neistine (klevetala) i netočno prikazivala izjave, postupke ili namjere predstavnika Građanske inicijative U ime obitelji", glasio je službeni odgovor inicijative.

Vodstvu HRT-a je očito jako pogođen ego jer nisu očekivali da će ih volonteri inicijative odbiti. Osim što je to apsolutno pravo svih članova inicijative, HRT nije jedina hrvatska medijska kuća koja je dobila odbijenicu. Indexu, Net.hr-u, T-portalu, Novom listu te svim izdanjima EPH je također uručena odbijenica. HRT nema pravo izigravati žrtvu jer jednostavno nisu jedini. Istina, neobično je da itko odbija HRT, ali neobično je i da se javna televizija priklanja nekoj strani kad bi trebala raditi za opće dobro. Kroz cijelo referendumsko razdobolje, HRT je redovito "bacao blato" na rad ove građanske inicijative (čast iznimkama) i nevjerojatno je da ih je odbijenica toliko iznenadila. Ovo nije primjer cenzure, kako to nazivaju oni koji su dobili odbijenicu. Sad bi rekao da je nekim ljudima jednostavno povrijeđen ponos, ali kroz cijelo predreferendumsko razdoblje većina hrvatskih medija nam nije dalo ništa na što bi trebali biti ponosni.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... aciju.html