Hrvatska - unutarnja agresija

[EdgarFranjul]

Strasbourg ne priznaje istospolni brak, kojim se brani naša demokracija izumiruće nacije


300 000 ljudi je napustilo zemlju u zadnjih devet godina, više od 150 000 manje je rođeno, a na zavodu za zapošljavanje je 350 000 nezaposlenih.

Narod izumire jer jednostavno nije svjestan kojim smjerom vodi politika naših vladara. Put je jasan. On je protuhrvatski. Totalno ekonomski destruktivan. Vlast će, naravno, pokušati pokazati neke suprotne pokazatelje.


Izumiruća hrvatska nacija sama sebe potkopava ekonomskom ovisnošću. Jednostavno nema izlaza za ekonomsku prehranu svega četri milijuna stanovnika. I mladi ljudi se iseljavaju. Razgovarali smo sa mr. Stjepanom Štercom s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u vezi s migracijama stanovništva i reflektiranja na ekonomski razvoj države.


Zaključak stručnjaka za migracije je jasan, Hrvatska je iseljenička država i to od početka dvadesetog stoljeća. Danas nije ništa bolje, iako imamo svoju državu. Razlozi su više nego jasni, očajna ekonomska politika.


Očajna ekonomska politika ne može se obraniti baš ničime ako je broj iseljavanja veći, nego broj useljavanja. Po Štercu broj iseljavanja prelazi 5000 osoba godišnje, ali se broj useljavanja u zemlju ne može mjeriti s tom brojkom i znatno je manji. To, naravno, dokazuje činjenicu koliko je naša ekonomija nezanimljiva za useljevanja. I zanimljiva za iseljavanje. Ne nudi adekvatnu sigurnost za život. Vrlo je veliki pad rođenih i u prosjeku je 10 000 osoba manje rođeno, nego što umire godišnje. Kada tome dodamo 5000 otišlih u inozemstvo, dolazimo do brojke od čak 15000 ljudi godišnje nedostaje, što je alarmirajuća brojka. Zadnjih desetak godina broj rođenih u odnosu na prijašnje razdoblje kreće se oko 35 000 osoba, a prije dvadesetak godina kretao se oko 50 000 osoba.

Što je tu problem?

Izumirajuće društvo ne može voditi ekonomiju. U dogledno vrijeme Hrvatska neće imati proizvodnu snagu za rast ekonomije. Bez rasta ekonomije neće moći zadržati mlade ljude u zemlji. Upitali smo mr. Šterca, koja je spasonosna formula našeg društva. Svakako je naglasio da je vlast već trebala demografsku politiku staviti na strategijsku razinu. 300000 ljudi je napustilo zemlju u zadnjih devet godina, više od 150 000 manje je rođeno, a na zavodu za zapošljavanje je 350 000 nezaposlenih. Takvom ekonomskom politikom vlast je osigurala nesmetanu pljačku zemlje, a državna birokracija uhljebljena na državnim pozicijama, više štiti svoju plaću nego što djeluje u segmentu razvoja zemlje.


Čime se bavi naša vlada? Istospolnim zajednicama dok izumiru stanovnici zemlje. Istospolni brak ne spada u ljudska prava koja mi možemo štititi, zaključio je nedavno Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. To je, nakon presude iz lipnja 2010., druga presuda u kojoj taj sud odbija prikloniti se mišljenju kako osobe istog spola imaju pravo na brak ili na posvajanje djeteta jednako kao i osobe različitog spola. Naši političari i pravobranitelji govore da je referendum o braku kao zajednici muškarca i žene kršenje ljudskih prava. I diskriminirajući. Što su onda ove dvije presude? Što danas čini vlast?


Svjesno manipulira situacijom kojom je zapravo pokazala da ne može kontrolirati BDP, ne može kontrolirati nezaposlenost i nepotrebno sukobljava većinsko pučanstvo s manjinskim zajednicama. Tim potezima jasno iskazuje nezaiteresiranost za spas nacije i ekonomije.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... acije.html

[EdgarFranjul]

Ovako izgleda psihološki rat protiv Hrvatske i njenih građana, gdje se najbolje vidi na koji način vladajući pokušavaju omesti referendum i koliko ih to boli da građani ove zemlje znaju misliti svojom glavom i za svoje interese (kada već vladajući rade protiv Hrvatske i interesa Hrvata i hrvatskih građana).

Danas sam u više navrata čuo na vijestima da će NAVODNO Ustavni sud spriječiti referendum zbog NAVODNE zgroženosti sudaca tog suda zbog "nečega".
Ustavni sud jasno je i nedvosmisleno rekao što je imao reći, pametnome dosta.


Vjeroučitelji u Splitu: 'Od djece traže dokaz da im je obitelj glasovala ZA ili će ih rušiti!’

''Vjeroučitelji ucjenjuju djecu kako će pasti godinu ako im u tjednu nakon održavanja referenduma ne pokažu fotografiju na kojoj se vidi da su njihovi roditelji, braća, sestre, prijatelji glasali "ZA".

Prosvjetna inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dobila je u subotu prijavu jedne profesorice engleskog jezika iz Splita u kojoj se tvrdi da tamošnji vjeroučitelji u osnovnim i srednjim školama prijete učenicima da neće dobiti pozitivnu ocjenu ukoliko njihove obitelji ne glasuju "ZA" na predstojećem referendumu o braku, prenosi Jutarnji list.

"Vjeroučitelji ucjenjuju djecu kako će pasti godinu ako im u tjednu nakon održavanja referenduma ne pokažu fotografiju na kojoj se vidi da su njihovi roditelji, braća, sestre, prijatelji glasali "ZA".

"Ovim se krši nekoliko odredbi zakona, kao i etička načela prosvjete kao profesije koja bi trebala biti politički neutralna. Ako je u Splitu ovakva situacija, vjerujem kako je u izoliranijim sredinama još gore", zaključuje profesorica.

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta potvrdili su da su dobili prijavu takvog sadržaja. Ministar Željko Jovanović rekao je kako je nedopustivo da vjeroučitelji rade pritisak na djecu povodom referenduma, a prosvjetna inspekcija obećala je da će ispitati slučaj, prenosi Jutarnji list.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... usiti.html

[EdgarFranjul]

Skandalozno: Milanovićevi i Pupovčevi slave i financiraju čovjeka koji je objavio da su Hrvati zločinački u 'Oluji' pobili 60.000 srpskih civila!

Giacomo Scotti, čovjek 66 godina živi u Puli i Rijeci još je 1996. napisao najstrašniju i najlažljiviju knjigu o Oluji, kakvu nije napisao čak ni jedan Savo Štrbac. Tom hrvatsko-talijanskom književniku skandaloznu knjigu su financirali hrvatski građani (preko Srpskog narodnog vijeća), a grad Rijeka mu je 2008. dodijelio i nagradu za životno djelo. Danas ga riječka vlast slavi kao književnog velikana, a talijanski komunisti njegove teze koriste za blaćanje Hrvatske. Široj hrvatskoj javnost ime Giacomoa Scottija vjerojatno malo govori. Radi se o književniku, novinaru i prevoditelju talijanskog podrijetla, ali sa hrvatskom adresom boravka već nekoliko desetljeća.

Dakle, gospodin Scotti je nedavno proslavio 85. rođendan i 65. godina književnog stvaralaštva. I to prilično glamurozno. Naime, tim je povodom riječki ogranak Društva hrvatskih književnika organizirao veliki skup u vijećnici Grada Rijeke na kojem je bilo mnogo uzvanika iz javnog i političkog života Hrvatske, a posebice Rijeke. Tako je, primjerice, na početku svečanosti gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, uz čestitke slavljeniku naveo kako je "velika čast za svaki grad imati književnika i novinara kakav je Giacomo Scotti, koji daje izniman doprinos kulturnom životu Hrvatske i Rijeke". A kakav je taj njegov "doprinos" možda je bolje ne spominjati, no krenimo redom.

Scotti je rođen 1928. u Savianu kraj Napulja, ali od 1947. godine živi u Puli, a kasnije i u Rijeci. Ovaj se talijansko-hrvatski književnik u Jugoslaviji proslavio djelima "Kragujevac, strijeljani grad", (izdana Milanu 1967.), "Tito, čovjek koji je rekao ne Staljinu", (Rim, 1972.), "Tito od seljaka do vođe Trećeg svijeta" ili "Ustaše između fascija i svastike". Iz naslova je jasno koja je bila Scottijeva opcija svih tih godina do raspada SFRJ. Srbe je u svojim djelima doživljavao kako velike žrtve i neku višu jugoslavensku rasu, što su oni znali iznimno cijeniti pa je dugi niz godina uređivao tamošnji časopis "Stražilovo" a 1967. istupa iz tadašnjeg Društva književnika Hrvatske (zbog Deklaracije o jeziku) i postaje članom Udruženja književnika Srbije. No mjesto boravka nikada nije promijenio, jer Rijeka očito nije isto što i Beograd, pa je zauvijek, kako kaže, ostao zaljubljen u Kvarner i Istru. Namjerno ne upotrebljava riječ Hrvatska. Gotovo nikada.

U svojoj spisateljskoj karijeri napisao je 160 djela na talijanskom i hrvatskom jeziku za što je dobio brojna priznanja među ostalim i godišnje nagrade te nagrade za životno djelo Grada Rijeke. Bez obzira na prošlost, Giacomo Scotti je danas član hrvatskog P.E.N.a, Društva hrvatskih književnika i Talijanskog saveza pisaca.

E dakle, taj riječki odličnik i ponos grada Rijeke je autor jedne od najstrašnijih knjiga o "Oluji". Samo godinu dana (1996.) nakon najblistavije hrvatske vojne pobjede u Domovinskom ratu Scotti je napisao najlažljiviju knjigu o Oluji, bez premca na obje strane Drine. Na stranicama svoje knjige "'Hrvatska, operacija Oluja/ 'oslobađanje' Krajine i genocid nad srpskim narodom" (naklada Gamberetti, Rim 1996.) objavio je nezabilježenu količinu mržnje prema hrvatskom narodu, s kojima živi ocijeli svoj radni vijek. Hrvati su, napisao je među ostalim, u Domovinskom ratu bili najveći zločinci (str. 12. i 227.), čime su "premašili i srpske zločine u BiH" (str. 275.), veći su, dakle, i od onih u srebreničkom genocidu. Scotti prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana naziva "novim Ceausescuom" (str. 86.) i "Sadamom Huseinom" (str. 155.). Za njega su hrvatski političari "ideolozi zla" (str. 88.), hrvatsko iseljeništvo "novi i stari ustaše" (str. 111.), dok je Crkva u Hrvata "tradicionalno nacionalistička povezana s najreakcionarnijim režimima: od onog bana Jelačića preko ustaške NDH, pa sve do Tuđmana" (str. 111.).

Scotti navodi da je Operacija Oluja "zločinački poduhvat" i označava ju kao neizbrisivu mrlju Domovinskog rata i hrvatsku sramotu koja se ničim ne da oprati. Knjiga po žestini i dubini hrvatofobije nadmašuje sve što je o Hrvatskoj, Hrvatima i Domovinskom ratu napisao čak i jedan Savo Štrbac ili Dobrica Čosić.

Tom i takvom čovjeku grad Rijeka je 2008. dao nagradu za životno djelo za "uspostavljanje kulturnih veza i prijateljstva između Italije i Hrvatske". A to prijateljstvo s velikom i moćnom susjednom Italijom, Scotti gradi na stalnom višestrukom ponavljanju tvrdnje o "60.000 masakriranih (srpskih) civila" u tzv. Krajini, uvećavši broj stvarno ubijenih srpskih civila - od 116, koliko tvrdi Human Rights Watch, do 1205 (prema službenim srpskim izvorima), što znači da je Scotti srpske žrtve povećao 500 puta.

Sramotnu knjigu su kao suizdavači izdali beogradsko "Otkrovenje" i Srpsko narodno vijeće iz Zagreba (s predgovorom Žarka Puhovskog) i to s proračunskim novcem hrvatskih građana!!!
Dakle osim činjenice da hrvatski građani očito moraju financirati i mržnju prema sebi, sramotno je da takve lažljivce i klevetnike lijeva opcija u Hrvatskoj nagrađuje nagradom za životno djelo i priređuje im velebne svečanosti na kojima ga se veliča kao "hrvatskog književnog velikana".

Zanimljiv je također i podatak da su nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima - čime je pala i većina teza iz Scottijeve knjige - da su na tu stranu preko dnevnika Il Manifesto stali i talijanski komunisti, ali i Predrag Matvejević. On je u rimskom Il Manifestu otvoreno stao uz Scottijevu zločinačku laž o "60.000 srpskih civilnih žrtava" iz Oluje, kada su odlukom Haškog tribunala oslobođeni generali Gotovina i Markač. "Dragi Giacomo (Jakove), toliko nas je s tobom" poručuje Matvejević svom prijatelju Scottiju koji se svojevremeno tužio da ga se u Hrvatskoj proganja, što ničim nije dokazao, a i sama činjenica da je ostao živjeti u "multikulturnoj" Rijeci dovoljno govori sama za sebe.

Dakle u Il Manifestu koji se čita u cijeloj Italiji, nedavno je Tommas di Francesco, inače pisac predgovora Scottijevoj knjizi iz 1996. godine, a pozivajući se na jednog "miloševićevca" Petera Handkea, pisao o "samoproglašenoj hrvatskoj neovisnosti", optuživao NATO da nije "'napao hrvatske trupe u ofenzivi", a hašku oslobađajuću presudu hrvatskim generalima nazvao primjerom "sramne nekažnjivosti". Izraz je to i njegove sunarodnjakinje Carle Del Ponte, a kada se njima doda i talijanski sudac Fausto Pocar koji je bio protiv oslobađanja hrvatskih generala radi "miroljubive budućnosti, jer je, kaže ionako krivica za rat obostrana", postaje jasno da još uvijek ima mnogo onih koji ne mogu smisliti današnju Hrvatsku i zapadno, a ne samo istočno.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ivila.html

[EdgarFranjul]

Skandalozno: Aktivisti na čelu sa Zoranom Pusićem po Vukovarskoj ulici u Zagrebu postavljaju dvojezične ploče


Uzduž Vukovarske ulice osvanula je još jedna pljuska svim braniteljima, Vukovarcima i članovima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, pljuska u obliku ploča s dvojezičnim natpisima, latiničnim i ćiriličnim. Ploče je postavila skupina građana okupnjenih u inicijativi Za Hrvatsku svih nas. Svoju akciju nazvali su Šetnja sjećanja- za budućnost Vukovara. Od križanja Vukovarske i Savske pa sve do KD Vatroslav Lisinski postavljene su ploče koje nose nazive Ulica uvažavanja, Ulica mira, Ulica suradnje, Ulica budućnosti Vukovara i Ulica sjećanja na žrtve Vukovara.

Ususret Danu sjećanja na žrtvu Vukovara te povodom Međunarodnog dana tolerancije Zoran Pusić odlučio je podučiti Hrvate što znači biti tolerantan. Uzduž Vukovarske ulice osvanula je još jedna pljuska svim braniteljima, Vukovarcima i članovima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, pljuska u obliku ploča s dvojezičnim natpisima, latiničnim i ćiriličnim. Ploče je postavila skupina građana okupnjenih u inicijativi Za Hrvatsku svih nas. Svoju akciju nazvali su Šetnja sjećanja- za budućnost Vukovara. Od križanja Vukovarske i Savske pa sve do KD Vatroslav Lisinski postavljene su ploče koje nose nazive Ulica uvažavanja, Ulica mira, Ulica suradnje, Ulica budućnosti Vukovara i Ulica sjećanja na žrtve Vukovara. Sudionici su nosili majice s dvojezičnim natpisima Solidarnost i Mir, a uz svaku ploči vezivane su bijele ruže i paljene svijeće kako bi odali počast vukovarskim žrtvama. Uz ploču Ulice budućnosti Vukovara braco Pusić pročitao je i pjesmu Bez Naslova anonimne 14-godišnje djevojčice kojom se apelira na toleranciju i razumijevanje.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ploce.html

[EdgarFranjul]

Laž: U Hrvatskoj su ugrožene manjine. Činjenice: Ubijena dva Hrvata, jedan teško ozlijeđen!


Tko je stao u zaštitu onih koji su navodno ugroženi? Lijeva medijska falanga, kao i uvijek. Njima, kako bi mogli zaključiti čitajući lijeve medije, prijete povampireni Hrvati koji jedva čekaju da ih i fizički ugroze i napadnu.

Što god tko mislio o inicijativi Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, o Stožeru samom i o svim građanima Hrvatske koji su protiv dvojezičnih ploča u Vukovaru, činjenica je da se protivnike ćirilice se u mainstream ili lijevim ili neoliberalnim medijima, kako vam draže, prikazuje kao zatucane nacionaliste koji su na pik uzeli srpsku manjinu. Nenad Stazić najbolje je opisao mišljenje ljevičara i "naprednjaka" o njima – riječ je o "nepismenim neznalicama i barbarima". Isto tako, one koji se zalažu za brak kao zajednicu isključivo muškarca i žene proziva se da napadaju i ugrožavaju prava seksualnih manjina.

Tko je stao u zaštitu onih koji su navodno ugroženi? Lijeva medijska falanga, kao i uvijek. Njima, kako bi mogli zaključiti čitajući lijeve medije, prijete povampireni Hrvati koji jedva čekaju da ih i fizički ugroze i napadnu.

A što govore činjenice?

Činjenica br. 1. Prošlog je tjedna u Vukovaru teško ozlijeđen maloljetni hrvatski branitelj Darko Pajčić. Nakon što je pokušao razbiti ploču (ploču, ne čovjeka!), glavu mu je razbio vukovarski policajac Saša Sabadoš. Pajčić je kao mrtav ležao u lokvi krvi dok su vukovarski policajci nad njegovim naizgled beživotnim tijelom raspravljali kako i što će dalje. Netko je usput ugasio cigaretu u njegovoj krvi.

Činjenica br. 2. Prije dva tjedna u Vojniću u sukobu oko djevojke su zaklana dvojica mladih Hrvata. Kasnije je utvrđeno da je ubojica odrastao u okruženju na kakvom bi mu zavidio i Ratko Mladić. Kokarde i četnikovanje na sve strane, Facebook profil prepun fotografija ratnih zločinaca. Svjedoci govore o ubojičinom 'je*anju ustaške majke', što nam govori o međunacionalnom motivu ubojstva, osim "kobne" djevojke.

Činjenica br. 3. Don Damiru Stojiću, zagrebačkom studentskom kapelanu, prijeti se smrću. Na njegovo ubojstvo anonimno se poziva na Internetu, što je doista zastrašujuće. Kao što su zastrašujući i pozivi na ubojstva seksualnih i nacionalnih manjina na koje se redovito reagira te takve ljude kažnjava i zatvara. No, kada je riječ o incidentima gdje se prijeti "većincu", oni prolaze nezapaženo.

Činjenica br. 4. Čak ni lijevi hrvatski mediji nisu uspjeli pronaći, ili barem izmisliti, fizički napad "netolerantne većine" na nekog "manjinca". Naravno da će se i među većinom pronaći idiot koji će fizički nasrnuti na onog čije mišljenje ne dijeli. A takav napad bi lijevim medijima došao "ko budali šamar"! Konačno bi preko jednog čovjeka mogli dokazati da nekoliko milijuna Hrvata ne tolerira manjine.


Činjenica br. 5. Kada su započeli s prikupljanjem potpisa, volonteri inicijative "U ime obitelji" fizički su napadani; djevojke su udarane šakama u glavu, a paljeni su i štandovi. Krivci nisu nikad pronađeni.

Jedne dnevne novine nedavno su na naslovnici objavile tekst o dvojici znanstvenika homoseksualaca koji se ne žele vratiti u Hrvatsku jer je "zatucana". Naravno da misle da je "zatucana" – da čitamo samo lijeve medije, svi bi to mislili.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... jeden.html

[EdgarFranjul]

Režim 'kapitulirao' u Vukovaru: Zar su zaista mislili da je narod podijeljen oko temeljnih vrijednosti hrvatske države?

Ponedjeljak, 18 Studeni 2013 19:29


18. studeni najtužniji je dan u hrvatskoj povijesti. Škabrnja i Vukovar simboli su obrane Hrvatske, ali ujedno i svih hrvatskih stradanja u Domovinskom ratu, iako je masovnih stratišta koja su iza sebe ostavili velikosrpski fašisti bilo u svakom selu, svakom mjestu, svakom gradu kojim su bradate spodobe kasne jeseni davne 1991. godine protutnjale.

Gledajuću veličanstvenu kolonu u Vukovaru, narod je prkosno režimu okrenuo leđa, unatoč svoj sili koju režim ima iza sebe, prvenstveno mislimo na medije, teško se oteti dojmu da partija zapravo već sada izgubila vlast u Hrvatskoj, iako će tek izbori formalno potvrditi ovu činjenicu.

Skandalozni bijeg Josipovića, Milanovića, Leke i Pupovca iz Vukovara posljednji je autogol koji si je režim sam zabio. Možda nisu mogli proći od mase naroda koji im se zapriječio, no, režim koji se boji naroda propao je režim bez obzira na silu i novac kojim, na štetu hrvatskih građana, raspolaže. Uostalom, zapitajmo se, ako već nisu mogli s narodom zašto nisu pričekali i dostojanstveno, sami, otišili do Memorijalnog groblja kako bi se poklonili onima koji im omogućili sinekure, privilegije i basnoslovnu plaću? Milanović, Josipović, Leko, seka skandaloznog brace, Zorana Pusića, radikalna Vesna Pusić, Milorad Pupovac, bili su daleko od Vukovara kada ih je grad najviše trebao, Vukovarci to nisu zaboravili, narod to nije oprostio. S kojim moralnim pravom Vesna Pusića trabunja posljednih sati o 'cirkusu u Vukovaru' kad je njen braco, bez njene osude, upriličio dernek gotovo u samom centru Zagreba dan uoči najtužnije obljetnice u hrvatskoj povijesti?

Zar zaista netko vjeruje u bajke o Hrvatima koji su podijeljeni oko temljnih vrijednosti Domovinskog rata? Možda žele vjerovati, možda su sami sebe uvjerili da je general Gotovina toliko slijep, nakon višegodišnje robije, da ne bi shvatio što se događa? No, ako jesu, prevarili su se.

Režimski mediji divili su se Anti Gotovini, raspisali su se ratni profiteri o radikalnoj desnici koju je Gotovina razočarao, da bi danas taj isti general koračao rame uz rame s tom navodnom radikalnom desnicom. Kako je netko uopće mogao i pomisliti da će Hrvati popušiti priču o radikalnoj desnici, ako se radi o vukovarskim braniteljima? Nesvjesno, nehotice i nenamjerno, režimski mediji učinili su medvjeđu uslugu aktualnom režimu, naime, priznali su da je upravo 'radikalna desnica' branila Vukovar.

Poraz režima je potpun, kolaps režimskih medija evidentan, jednako kao i šok, referendum će ih dotući. Ne bojte se, pribrati će se oni, već za nekoliko dana od uljuđenog Gotovine general će se u režimskim medijima pretvoriti u ratnog profitera i kriminalca, što je Gotovina za njih, ruku na srce, uvijek i bio. Sjetimo se...

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... ske-drzave

[EdgarFranjul]

Subverzija zavladala Republikom Hrvatskom

Autor Domagoj Ante Petrić
Utorak, 19 Studeni 2013 17:01


Svi oni koji se okupljaju oko Ive Josipovića i Zorana Milanovića, na malo kulturniji ili na svoj prirodni krčmarski način, uništavaju suživot u Hrvatskoj i drže našu zemlju u stanju neprestanog unutarnjeg konflikta.

Pred nekoliko dana, zagrebački YU-list je na svoju naslovnicu postavio, uz pohvale, fotografiju dubrovačkog biskupa, mons. Matu Uzinića, a s unutarnjim tekstom nastojao je uvesti i dodatnu pomutnju među čitatelje. Zapravo i sama ta ''počast'' naslovnice u takvom mediju trebala je među katolike i Hrvate uopće uvesti neke dvojbe na račun uzoritog biskupa, a pred širokom javnosti stvoriti predodžbu da se jedno jugo glasilo partijske poslušnosti može objektivno ponašati prema nekim crkvenim dostojanstvenicima, iako ostale svakodnevno napada i kleveće u svojim izdanjima.

Takav intrigantski manevar ipak nije urodio plodom. Čega se nisu nagledali hrvatski katolici i hrvatsko građanstvo uopće, pod Titovim režimom u Jugoslaviji?

Čak i afera sa slikama, služi za balkanizaciju

Tijekom afere s Nadanom Vidoševićem, također pred nekoliko dana, saznali smo preko raznih medija da je taj nevjerni bivši ministar i bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore posjedovao najvredniju ''kolekciju umjetničkih slika na Balkanu'', čija bi vrijednost dosezala 5 milijuna eura.

Dakle, osim one kolekcije otkrivene u Hrvatskoj, Vidošević navodno u nekoj zemlji na Balkanu ima još neku drugu kolekciju slika, za koju se ne zna gdje je smještena. Jer kako bi se mogla inače protumačiti takva konstatacija? Vidošević, kako bi opravdao svoje balkansko prvenstvo u kolekcionarstvu, morao bi prvo nadmašiti svojom zbirkom kolekciju grčkog brodograditelja Stavrosa Niarchosa, te vrijednost umjetnina koje su na Balkanu prikupili nekih desetak drugih sakupljatelja. U Grčkoj, u Rumunjskoj, pa navodno i u Srbiji.

Nakon Niarchosove smrti (1996.) veći dio njegovih vrijednih slika su si podijelili njegovi nasljednici, ali procjena djela koja se nalazi u Grčkoj još uvijek premašuje 150 milijuna eura, a Vidoševićeve slike su daleko od toga.…….Međutim, za širitelje balkanskog plana kad se o Hrvatskoj radi, činjenice uopće nisu važne: važno je poistovjetiti Hrvatsku i Balkan, pa makar se to uradilo na veoma glup način, preko sakrivenih slika g. Vidoševića, koje nikada na Balkanu nisu ni bile.

Neka vrsta građanskoga rata

U redu velikih laži i dezinformacija, nezaobilazne su službene svakodnevne izjave i plaćeni članci i intervjui o Vukovaru, o braniteljima, o liječnicima, o ulaganjima, o međunarodnim stavovima Hrvatske prema zapadnim saveznicima, o školstvu, o Crkvi, MMF-u, o referendumima, o sudovima, o njihovim osobnim zabavnim partnerima i partnerstvima, itd. Svi oni koji se okupljaju oko Ive Josipovića i Zorana Milanovića, na malo kulturniji ili na svoj prirodni krčmarski način, uništavaju suživot u Hrvatskoj i drže našu zemlju u stanju neprestanog unutarnjeg konflikta. Zapravo, oni unutarnje konflikte stvaraju i raspiruju te nastoje izazvati sve oštrija sučeljavanja. Do koje razine žele SDP i HNS dovesti eskalaciju tog svestranog rata? Dok on iz dijalektičkog plana pređe u faktičke sukobe, u opći kaos?

U tom društvu upregnutih grobara hrvatske neovisnosti, hrvatskog europskog identiteta, hrvatskih socioekonomskih interesa, između svih tih ''likova crvene zvezde' i rušitelja mira na jugoistoku Europe, svakako se ističe Željko Jovanović, svojim napadima na pravne ustanove, na legalnu oporbu ovoj vlasti i na mišljenja koje nisu u skladu s njegovim perverznim viđenjem čovjeka, društva, jugoistoka Europe i svijeta.


Stvaranje svakodnevnih sukoba, unošenje razdora i laži kao službene ustanove te konačno i drsko izrugivanje zakonskih obveza prema Europskoj uniji i prema Ustavu: sistematski je to model koji se ne može kvalificirati na drugi način nego kao provođenje ''subverzije odozgora''. Doista je jezivo promatrati kako kamarila ugniježđena na Pantovčaku, uz sebi jednaku kamarilu koja sjedi u Banskim dvorima, makar imaju svu vlast, ipak djeluju subverzivno protiv svoga naroda i protiv Republike. Ivo Josipović u ulozi ''el padrina'' vatrogasca koji ništa ne želi ugasiti osim današnje ostatatke demokracije, samo je komplement u scenografiji u kojoj Slavko Linić ruši gospodarstvo, a Jovanović cijeli kulturološki, obrazovni i pravni poredak. U nedjelju 17. studenoga, rame uz rame, i to uoči velike hrvatske komemoracije u Vukovara, njih dvoje je zajednički ponovno iz grada Rijeke posijalo hrvatsko političko tlo, svojim izljevima mržnje i dodatnim provokacijama. Koje će još biti posljedice velikog nacionalnog okupljanja 18. Studenoga, ubrzo ćemo vidjeti.

Kad opreznost postaje neopreznost

Nema dvojbe da u oporbi, nekad snažna Hrvatska demokratska zajednica djeluje politički oprezno, kako ne bi rasplamsala plamen, očekujući pravi trenutak za svoj ''dosta!'' Taj ''dosta'' trebao bi označiti raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora i organizaciju svih demokratskih stranaka u koaliciju narodnoga spasa.

Ipak, računati s time kao s logičnim rješenjem, možda je neoprezno. Jaca Vlaisavljević, a prije nje Ivo Sanader, dobro su obradili politički teren u Hrvatskoj kako bi stvorili sve preduvjete za pobjedu lijevo-ekstremno lijeve koalicije, a Vlaisavljevička dodatno toliko je potkopala HDZ, da je stranku pretvorila u apsolutno minornu što se tiče njene važnosti u Hrvatskome Saboru.

Hrvatski je posao stvoriti plan izlaska iz zamke sada, a ne za dvije godine. U ovoj eskalaciji komunističkog i četničkog ludila, svaki dan donosi za Hrvatsku prevelike opasnosti a da bi se čekalo. Većina analitičara smatra da HDZ treba ojačati na prvom mjestu na osnovi vlastitih snaga, koje su raspršene (dr. Kujundžić) ili pasivizirane, jer čelništvo stranke kao da čeka neka čuda i to se opaža kroz njenu ograničenu dinamiku. A zatim, treba već jednom početi s raskrinkavanjem nedjela Kurikavaca, kako bi se našli prisiljeni da poštuju zakone i socijalni mir u Hrvatskoj, te da prestanu sa svojim ispadima vis-á-vis Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Domagoj Ante Petrić/HRsvijet

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

[EdgarFranjul]

Joe, ostani takav kakav jesi jer zbog takvih kao što si ti ja sam ponosna što sam Hrvatica. Hvala ti na svim minutama odigranim za Hrvatsku'


..ajme, ajme, najradije bi se suzdržala, ne komentirala, al ne mogu, evo borim se sama sa sobom već dva sata, toliko je otprilike prošlo od kad sam pročitala komentar g. Jovanovića na očitovanje našeg vatrenog Šimunića, a vezano za jučerašnju reakciju nakon utakmice.

Na adresu naše redakcije stiglo je pismo čitateljice kojoj je sjajan rezultat nakon veličanstvene utakmice Hrvatske s Islandom pokvario ministar Željko Jovanović izjavom da hrvatskom reprezentativcu Joeu Šimuniću treba 'lekcija iz povijesti'. Objavljujemo ga u cijelosti.
'Pa eto, gospodine Jovanoviću ljubazno Vas molim pojasnite, odnosno nemojte ništa pojašnjavati samo se zapitajte zašto imate potrebu na sve lijepo, sveto, pozitivno baciti mrlju, zašto imate potrebu ukaljati, baciti otrovnu strelicu na jedan jedini događaj koji je toliko željen, potreban. Događaj koji je bar na 90 minuta uveselio, raspoložio obitelji diljem naše, a valjda i vaše DOMovine. Joe se lijepo očitovao i ja sam sve shvatila, nije mi potreban povjesničar, niti prevoditelj i iskreno ni na kraj pameti mi nije palo da se radi o bilo kakvom neprihvatljivom činu, ma kako se on zvao, ustaški, ovakvi ili onakvi. Ja sam to gledala kao reakciju čovjeka koji voli svoju domovinu, bez insinuacija i bilo kakvih zlih primisli. Znate, nisam neki fan nogometa i iskreno jedna sam od onih kojoj baš i nije jasno kako se toj jedanaestorici (puta 2) da naganjat samo jednu loptu. Al kad se igra utakmica važnosti kao jučerašnje onda je sva moja pažnja i ljubav usmjerena prema baš tom terenu i tada uživam gledajući kako ti kockasti dečki „luđački" love tu jednu loptu. E, da čak sam i suzu pustila, suzu sretnicu...lijepog li osjećaja....al kratkog li vijeka. Oglasili se danas gospodine Vi i eto gorčine. Nije mi jasno kako se niste oglasili na micanje transparenta pod nazivom ZAPAMTITE VUKOVAR od strane delegata FIFA-e?! Zašto niste njemu poslali kartu Hrvatske, neka vidi gospodin da je to Hrvatski grad?! Zašto mu niste rekli gospodine delegate, Vukovar smo svi mi?! Zašto, Zašto??

Zašto Vam u Beogradu nije smetalo paljenje Hrvatske zastave, Marš na Drinu pušten sa razglasa, Šajkače, transparent Vukovar u trobojnici srpske zastave na ćirilici, ZAŠTO, gospodine Jovanoviću ZAŠTO?? Zašto, svaku gestu koja vibrira ljubavi prema domovini imate potrebu okarakterizirati kao nešto loše, ne prihvatljivo?

E pa ja bi Vam nešto savjetovala, đžabe, hajde se Vi fino počnite baviti s ključnim i bitnim problemima što u Vašem sektoru , što u sektoru Vaših kolega ministara, počevši od toga da nam djeca pohađaju škole na rubu urušenja, al fućkaš školu, bitno je da knjige teže par kilograma, pa do one brojke koja neumorno raste na zavodu za zapošljavanje, pa do bolnica u kojima se nalaze doktori u radnoj obvezi, da još nabrajam?!

Okanite se Šimunića, jer Šimunića u ovoj Hrvatskoj o kojoj ja pišem ima uvelike više od Jovanovića.

A ti Joe, ostani takav kakav jesi jer zbog takvih kao što si ti ja sam ponosna što sam Hrvatica. Hvala ti na svim minutama odigranim za Hrvatsku'.

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... atsku.html

[EdgarFranjul]

B. Šeparović: Optužujem!


Objavljeno Srijeda, 20 studenoga 2013 18:00


Sveto ime Vukovar!


Optužujem!


Hrvate izdajice i kukavice, nehrvate mrzitelje i rušitelje moje domovine. Prvi se smanjuju i uvlače u mišju rupu, drugi se napuhavaju u štakorskome kolu.Uništavaju mi sva prirodna bogatstva čija sam vlasnica po rođenju. Omalovažavaju mi prevrijedni svijet odgoja i običaja, vrijednosti i dragocjenosti iz ostavštine predaka, iz pouke roditelja, učitelja, a posebno moje katoličke vjere.


Draga, bolna, Isusova vukovarska rano! Opet te mrcvare, ponižavaju, blate, komadaju, ismijavaju. Zabijaju ti čavle u nezaraslo tkivo, sipaju podmuklu ćiriličnu sol. Tko to ima pravo raditi? Tko to ima pravo dopuštati, misliti da je na braniteljima i na Vukovarcima dužnost da skidaju simbole te sotonske rabote, sramotne ploče. Oni su svoje dali, zaslužili su odmor. A ako imaju snage ponovno se javiti u obranu, onda ne smiju biti sami.


Hrvatska je nastala u snazi Vukovara, patnje Vukovaraca u svakoj su pori našoj napokon stečenoj državi. Mi smo bogati vlasnici grada koji je razapet na križu postao ljubav. Sveto ime Vukovar! One koji su se usudili zaboraviti valja podsjetiti. Oni koji su propustili saznati neka se poduče. Vukovar je dokaz kako iz bezdana mraka pobjeđuje svjetlo. On nam poručuje kako nema većega, jačeg, moćnijeg, zapravo nepobjedivog oružja od uzvišenog osjećaja ljubavi prema svojoj domovini i dužnosti prema svome narodu.


Svojim bogatim barokom i raskošnim rašćem, svojom mekom ljudskom mjerom u kućicama i ružama, svojom tolerancijom i dobrotom, radišnošću i radošću, Vukovar se gizdavo i ponosno ogledao u vodama Vuke i Dunava, slušao kako godišnja doba dolaze ravnicom, promatrao kako jata ptica na visokome nebu okreću listove kalendara i gataju sudbine ljudi.

Blagoslov pravoslavne crkve

Malo je reći: Optužujem! Na riku divljih zvijeri, koje su u čoporu, pod kokardom i crvenom zvijezdom napale grad. Rušili, grebali, grizli, davili, ubijali. Uz rakiju i pjesmu u ritmu srpske akademije i blagoslov pravoslavne crkve.


U patnji do granice izdržljivosti Vukovar je dobio slobodu izbora: umrijeti ili preživjeti, opstati ili otići kada je to bilo ponuđeno. U muci i strahu čovjek bježi tražeći spas. A svetac ostaje i svjedoči ljubav. Upravo to je izabrao Vukovar. Nekoliko puta propustili su priliku i odbili ponudu da predaju grad ili da otiđu i napuste ga. Umjesto toga izabrali su svoj prinos borbi za hrvatsku slobodnu državu.


Polije 13 stoljeća kucnuo je trenutak i za njega je bilo potrebno reći: Mi ćemo ostati, pokušati što duže izdržati da se Hrvatska naoruža i pripremi za obranu. Sveto ime Vukovar! Blažena latinica na kojoj je ispisano, prokleta ćirilica koja ga je ubijala.


Nakon kratkoga predaha od nekoliko godina u vrlo mutnoj i vrlo upitnoj mirnoj reintegraciji u dogovoru koje se itekako slušao Stanimirović i slična bratija, evo ih opet. Oni pišu, naši izrađuju ploče, zajedničkim ludilom pribijaju table sa ćirilicom, a otac kojem je ubijen sin jednostavno ne da da skrnave njegovu uspomenu, da otvaraju njegovu ranu pa u jadu ne može drugo nego čekićem razbiti tablu. Prijatelji i suborci bili su oko njega, ali to je mala skupina. Hrvatska ne može svoju budućnost dočekati gledajući TV vijesti.


A onda se iz kaljuže zla izdigao Stožer, Svjetionik, Vodotoranj...


Nešto važno, veliko, visoko, zbijena snaga domoljuba oko koje se valja okupiti pa popeti do visina s kojih nam je već jednom došla država, pa će ako Bog da opet sići. Normalni Hrvati i lojalni hrvatski građani – ne smijemo zaboraviti tragediju i patnju Vukovara. Ljudi su sišli u gnojne krpe, hladne ruševine, gladne i žedne patnje, u strah i smrad. Neki su ostali pod zemljom, neki živi.


Danas je vrijeme za poruku svima koji to ne znaju – da je cijela Hrvatska Vukovar. Naša je domovina mjesto posebnoga pijeteta. U njoj mogu živjeti samo dobri ljudi, a zli neka odu u strahu pred ljudima, u sramu pred Bogom. Među njima na prvome je mjestu optužba za najveće zločince, a to su domaći izdajice. Mnogo ih je i dalje se kote. Matoš je govorio u svoje vrijeme: 'Hrvatska nema dovoljno štrika da objesi sve jude.'


Štetna pasmina


Najsnažniji i najjasniji čuvar nacionalizma dr. Ante Starčević naziva izdajice 'naročito štetnom pasminom', pa ih opisuje detaljno s dubokim prezirom:

Iza nekoliko desetljeća javnoga rada, promatrajući izbliza dvije, tri generacije tadašnje hrvatske inteligencije, Starčević je mogao zaista opravdano doći do žalosne konstatacije: 'Kod nas ne staja dobitnik golom sabljom narodu za vratom, nego pored naroda plemenita, hrabra, velika, jaka, staja ništetna kukavica.'
U tu 'pasminu' ubrojio je Starčević nositelje srpske državne i nacionalne ideje na tlu Hrvatske. To nisu bili samo Srbi po nacionalnosti nego hrvatosrbi po karakteru i moralu.

'U svakom narodu ima čovječuljaka koji su brzi na čast i novac, pa ih svaki tuđinac može upotrijebiti za svoje svrhe; mora im samo dignuti glas u narodu, a oni mu zauzvrat obmane narod tako da i on sam u propast hrli. Kroz zadnjih 400 godina naći će se ovakvih ljudi u svako doba naše povijesti... Najveći dio hrvatske inteligencije udaljio se od naroda i za volju lagodna života prilijepio u svoje službice ne vodeći nikakva računa o dužnostima prema narodu. A to nije ni čudo jer kod nas je odgojenje takvo da se odbijamo od posla, da svaku radnju smatramo sramotnom, da dobijemo želju za gospodstvom, a vjerujemo da će nam ga dati tuđe ruke, da nema načina za dočepati se ičega, osim hvatajući se tuđinca, i to onoga koji ti daje ili će ti dati. U te spada takva inteligencija o ropskom odnosu koji vlada između nje i vlastodršca, po puzavosti pred tuđincem, po strahu da ju ne bi netko možda smatrao politički sumnjivom, koju strah čini spremnom za najgore zločinstvo protiv svoga vlastitog naroda.'

Prema takvima Starčević osjeća upravo fizičku odvratnost, on istodobno i mrzi i prezire. To su ljudi kojima je 'nedostiživo ludo sve što je izvan njihova trbuha i kese'... u njima je osobna korist potpuno potisnula osjećaj dužnosti prema sredini iz koje su nikli. Ako se sutra pokaže Turčin, Francuz itd,., oni će biti poturčenje za pofrancezenje itd... Oni nikada ne kažu što hoće, što li ne će, kod njih čovjek nikada ne zna na čemu je.'


Optužujem gusare koji su napali našu današnju Zvonimirovu lađu, hrvatski brod koji na jarbolu vije našu trobojnicu, provu mu rese europske zvjezdice, a neprijatelji ga vuku unatrag, u brlog smradne balkanske krčme i to sve drskije i otvorenije, po 'moru' jugoslovenskom, koje ima da se pravedno podijeli između Slovenije, BiH i Crne Gore, da dobiju svoje parče jer Hrvatska pogrešno misli da je automatska slednica toga mora, a tako neće da bude. Od suvremene hrvatske države, posebno tzv. diplomacije, nema niti naznake reakcije na otvoreno posezanje za hrvatskim morem, na niz konkretnih i verbalnih agresija.

Primjer Slovenije

Hrvatska je priznata u avnojskim granicama, to znači, prema deželi naša je državna granica na polovici rijeke Dragonje. Slovenci u desetljećima srboslavije imali su velike mogućnosti, koje su itekako iskoristili, da selo po selo, župu po župu, otmu golemi prostor našega kopna i mora. Kada su shvatili ili kada su im rekli kako se u tom smjeru ništa ne će mijenjati, naprotiv, oni su nastavili sa sve većim apetitima. Izmislili su (cijeli lobi zajedno) kako će Slovenija kočiti početak pristupnih pregovora Hrvatske u Europsku uniju.

Normalna država najprije se do takve situacije ne bi dovela, potom bi poslala jasne poruke koje po međunarodnome pravu i običajima svakoj državi stoje na raspolaganju kad netko baci laso preko granice. Osim toga, odluku o početku pristupnih pregovora donijele su sve članice Europske unije pa je slovenski bezobrazluk jednako iritirao i Uniju i Hrvatsku. (Hrvatsku zapravo nije.)

U trenutku kada su se umiješali Amerikanci i kada je situacija postala apsurdna te u svim tijelima Europske unije došlo do javne osude Slovenaca, naša premijerka i njezin vjerni suradnik iz Argentine stvaraju nevjerojatno prijateljstvo, pravu kemiju sa slovenskom stranom. Zahtjevi Slovenaca koji nisu ničim utemeljeni (ta oni su sami na prvom sastanku s prof. dr. Vladimirom Iblerom rekli da je možda točno kako nemaju argumenata, ali da će nas pobijediti na upornost) ne samo da nisu jednostavno odbijeni, ili predani Međunarodnome sudu, pretvorili su se u fantomsku arbitražu koja po prirodi stvari uvijek odlučuje kompromisno.


Nama je predstavljeno kako je to preduvjet da počnemo pregovore, kako će vrhunski stručnjaci raditi po međunarodnom pravu i nema nikakvih opasnosti da izgubimo ono što je naše. Kako se približava trenutak arbitraže, po izjavama sa slovenske strane čini se da su nam prešutjeli bitni podatak. Naime, da arbitraža nema ulogu odrediti granicu, nego da ima ulogu Slovencima osigurani 'slobodan pristup otvorenom moru'. Ako tako ne bude, prijete iz Slovenije, oni ne će odluku arbitraže priznati.


U Hrvatskoj nema nikoga u političkoj vlasti niti u medijima koji bi narodu rekao jednostavno istinu da je slobodan prolaz pojam koji ne postoji iz vrlo jednostavnoga razloga jer Međunarodno pravo mora osigurava slobodnu plovidbu svim brodovima po svim morima. Imala sam uvid u dokumente koji su Slovenci predali za međunarodnu arbitražu: traže cijeli Piranski zaljev, pripadajući dio Istarskoga kopna te gospodarski pojas do Venecije.

To je samo jedna u nizu svinjarija koje nam priređuju zločesti, zlobni lukavi Slovenci. A njihov ministar inozemnih poslova kaže: Hrvati su naporni susjedi. Sa svima imaju problema. Pa čak i sa EU. Tovariš Erjavec siguran je da mu nitko s hrvatske strane ne će podastrijeti račun za neprocjenjive štete koju su oni napravili Hrvatskoj u vezi sa ulaskom u EU, račun za pokradene goleme količine šljunka sa naše obale Drave, štetu što njihova vojska stoji na Sv. Geri, veliki novac koji su nam dužni za neisporučenu našu struju iz Krškoga, a da se ne priča o odvratnoj krađi novca štediša u Ljubljanskoj banci za koju su izmislili da se privatan novac može oduzeti, a onda eventualno naplatiti u međudržavnim sporazumima tzv. sukcesiji na čijem računu od te izmišljotine do danas ne postoji nikakav novac. Međutim, najzanimljivije je njegovo nabrajanje kako mi imamo problema, osim sa Slovencima, sa BiH i Srbijom.


Problem s BiH


U državi čiju su polovicu bili amputirali Srbi i stvorili svoju državu, a na drugoj polovici Muslimani boje pločnike u zeleno i potiskuju Hrvate s područja koje je nekada cijelo bilo hrvatsko, sad su se i oni sjetili da su ni manje ni više nego pomorska zemlja. Osnovali su neku udrugu takva naziva u Sarajevu, sa Slovencima dogovaraju da bi oni crtali dimnik, tako su od Slovenaca naučili da bi se trebao zvati 'slobodan prolaz prema otvorenom moru' jer je i njima, kažu, potrebno povezati Neum s Italijom preko komada jugoslovenskog mora koje im pripada.

Po Avnoju, po granicama u kojima su sve granice bivše Jugoslavije međunarodno priznate, Bosanci kod Neuma kao i Slovenci u Piranskome zaljevu, nemaju more nego male unutrašnje vode. Ali u dogovoru s hrvatskim 'malim čovječuljcima' kako ih je točno prozvao Starčević, sve je moguće. Oni vrlo sigurno misle, a sigurni mogu biti samo ako su dobili obećanje, da će dobiti pontu Kleka, i dva Milanovićeva kamenčića i uz njih pripadajuće more.

U tom slučaju Pelješki most gradio bi se preko Bosanskoga mora pa ga treba u svakom slučaju spriječiti. Naša strana (?!?) to je napravila nebuloznim zahtjevima od europske komisije da izradi predstudiju povezivanja naše kopnene granice iako je po svim kriterijima struke Most jedino rješenje.

Što je više ljudi u komisiji govorilo u prilog mostu, to su naši političari i mediji bulaznili o tunelu, koji je nemoguć jer su obale više od 50 metara, a u zadnje vrijeme i o koridoru, koji je nemoguć jer nije važna trasa po kojem prolazi nego činjenica da se na bilo kojem mjestu granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine može samo prijeći kao europska granica prema neeuropskom području. Ovih dana, točnije 20. ovog mjeseca iz Europe će konačno stići odgovor koji će u biti značiti da od nas dižu ruke i upućuju nas da radimo po svom izboru i kako znamo.

Problem sa Srbijom

Kada iz vlada Slovenije i BiH govore kako svi imaju problema s Hrvatskom i pri tome pod pojam svih pribrajaju i Srbiju, onda ne misle na naše otete goleme prostore na adama na Dunavu, nego nas podsjećaju na čuvenu pjesmicu iz ratnog vremena 'tko to kaže,tko to laže, Srbija nema more, ima, ima, dok je Crne Gore.'


A vajni Crnogorci, velike junačine koje su sve poslijeratne generacije vrijednih ljudi u Jugoslaviji hranili odvajajući u fond za nerazvijene republike i pokrajine, odlučili su se 90-ih malo potruditi i opljačkati što se dalo u slavnoj Dubrovačkoj Republici.


No bivši predsjednik Mesić, koji se potrudio da njegov prijatelj Crnogorac Veljko Bulajić dobije veliki novac za pamflet o konvoju Libertas (radi se o dokumentarcu u kojem su snimljene izjave potpuno nevažnih ljudi u Konvoju, koji su te izjave dali besplatno, koji koristi arhivu Hrvatske televizije, a ne postoji ni jedan pisani trag, narudžba i plaćeni račun za preuzeti filmski materijal itd. - a o tome će se razgovarati na sudu) izjavljuje kako mi nikada nismo ratovali s Crnom Gorom.

Umjesto ratne štete i jasne osude zločina, mi slušamo kako Crnogorci traže jasnu situaciju bokokotorskom zaljevu jer će oni inače Hrvatsku tužiti međunarodnom sudu, onda se fiktivno granica po pravilima međunarodnog pomorskog prava podijeli sredinom zaljeva, ali Račan i Picula svojim potpisom odobre im plovidbu i gospodarenjem našim dijelom zaljeva, a kako sadašnjoj vladi ne pada na pamet da u tome vidi nešto loše, Crnogorci za sada ne najavljuju crtanje dimnika, jer je cijelo bokokotarsko more njihovo. Sve brodove tzv. jugoslavenske ratne mornarice projektirali su, izgradili i platili Hrvati.
Srbi i Crnogorci iz njih su pucali po hrvatskoj obali, otocima i gradovima. Kad smo ih pobijedili, svu su tu gvožđariju ukrali (nema tu famozne sukcesije) i sakrili u bokokotorski zaljev. Nedavno su albanskom privatniku prodali razarač Split, koji je pucao baš po gradu Splitu dok ga naši nisu sredili kako treba. Ta je olupina prodana u staro željezo.

Kada su ju teglili prema Albaniji, pomorski muzej iz Splita želio je za uspomenu napraviti nekoliko fotografija i čekali su za to priliku kad brod uđe u hrvatski dio mora bokokotorskoga zaljeva. Međutim, snimanje su im zabranili Crnogorci jer su im objasnili da je more njihovo. Brod smo uz pomoć albanskih kolega snimili kako bi splitski muzealci imali uspomenu.

Neka se nađe par fotografija u dvorani gdje se čuva jedan od najčudnijih eksponata na svijetu: jedan mali mitraljez koji je tko zna iz kojega rata sačuvan u muzeju. Kako je u Domovinskom ratu naša obrana startala od nule jer su nam komunisti oteli oružje teritorijalne obrane i tek kad su javili Beogradu da su Hrvati potpuno nenaoružani, junačine su krenule. Naši hrabri i okretni branitelji posudili su muzeju mali stari mitraljez, dali su potvrdu da će ga vratiti ako prežive, što se hvala Bogu dogodilo, oni su ga vratili, o tome dobili potvrdu, a mi lijepu priču.

Optužujem! Sve one koji zatiru naše lijepe priče, našu slavnu povijest i veličanstvenu budućnost našoj djeci. Uskoro se osniva narodni sud koji će suditi izdajicama domovine. Uglednim ljudima koji će činiti sud ne će biti potrebno donositi nove zakone budući da je sasvim dovoljan aktualni Kazneni zakonik Republike Hrvatske u čijem članku 13. pišu svi razlozi kada se nešto proglašava zločinom veleizdaje i za to se dobiva 40 godina zatvora.



Branka Šeparović
Hrvatski tjednik

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1635 ... zujem.html

[EdgarFranjul]

Policija: U postupcima Josipa Šimunića nije bilo elemenata kaznenog djela .

Srijeda, 20 Studeni 2013 21:01 .


Zagrebačka Policijska uprava oglasila se priopćenjem u kome je navela da u jučerašnjim postupcima Josipa Šimunića nije utvrdila elemente kaznenog djela.

"U povodu izjava Josipa Šimunića nakon odigrane nogometne utakmice između reprezentacija Hrvatske i Islanda, Policijska uprava zagrebačka nije utvrdila elemente kaznenog djela. No, Policijska uprava zagrebačka je o svim poduzetim radnjama i utvrđenim činjenicama dostavila izvješće Općinskome državnom odvjetništvu u Zagrebu radi donošenja odluke", priopćeno je iz MUP-a.

Sličan se slučaju dogodio, u Čavoglavama prošle godine, kada su dvije osobe privedene zbog prodaje suvenira s natpisom "Za dom spremni".

>Sud utvrdio: Pozdrav ׳Za dom spremni׳ je stari hrvatski pozdrav


Postupajući po prijavi MUP-a, Prekršajni sud u Kninu odbacio je prijavu policije kao neutemeljenu. Sud je prihvatio argumentaciju 50-godišnjaka kako mu "nije poznato da bi natpis `Za dom spremni` i predmeti crne boje imali karakter bilo kakvog poticanja na nacionalnu, vjersku ili bilo kakav drugi oblik mržnje ili nesnošljivosti" te da je "pozdrav `Za dom spremni` poznat kroz cijelu hrvatsku povijest još od vremena Šubića i Zrinskog te da time ne predstavlja nikakvo ustaško obilježje kako mu se vjerojatno stavlja u teret".

Međutim, određeni akteri na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni cjelokupnu hrvatsku povijest žele etiketirati ustaštvom i zabraniti.

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... &Itemid=24