REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

Rabini Europe o referendumu: Uznemiruje nas uspoređivanje inicijative za brak s nacistima

Rabini Europe: Uznemiruje nas uspoređivanje inicijative za brak s nacističkim režimom



O događanjima oko referenduma u Hrvatskoj oglasio se Rabinski centar Europe (RCE), organizacija koja okuplja najuglednije židovske vjerske vođe europskog kontinenta. U priopćenju koje su dali stoji kako je definicija braka koju građanska incijativa U ime obitelji želi zaštititi Ustavom, “u potpunosti odgovara i u skladu je s učenjem židovske vjere.”

“U tom kontekstu, snažno podržavamo građansku inicijativu U ime obitelji koja je pokrenula referendum”, stoji u propćenju koje će zasigurno odjeknuti u Hrvatskoj zbog svoje bezrezervne potpore raspisivanju referenduma.


Europski rabini komentirali su i medijske i političke napade kojima su ovih dana bili izloženi vodeći ljudi inicijative.

“Vrlo smo uznemireni izvješćima da su neki usporedili ovu inicijativu za brak s nacističkim režimom i ideologijom fašizma. Smatramo da su te izjave neprikladne i uvredljive za sjećanje na milijune nevinih žrtava“, rekli su iz RCE.

Podsjetimo, SDP-ovac Nikša Spremić je u raspravi u Europskom parlamentu usporedio Željku Markić sa nacističkim zločincem Adolfom Eichmannom. Osim toga čitav niz komentatora vrijeđao je ne samo vođe inicijative, nego i potpisnike peticije na takav način.

Bitno.net

http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/r ... m-rezimom/

[EdgarFranjul]

Dvostruka pobjeda, ali nije gotovo: Vladajući će u Saboru pokušati osporiti volju građana na referendumu!


Kada već političari i političke elite nisu htjele, mogle i željele ovu zemlju učiniti boljom to će napraviti narod neposrednom demokracijom. Nakon ustavnog definiranja braka kao zajednice žene i muškarca za što je najzaslužnija Željka Markić i njena inicijativa "U ime obitelji", slijedi borba protiv ćirilice u Vukovaru. To će biti još teži zadatak, ali sada se vidi kako ništa nije nemoguće. Refrendum je htjeli to priznati ili ne bio izjašnjavanje i o aktualnoj vlasti, a dvije trećine građana je jasno reklo što misli.

Usprkos neviđenoj medijskoj hajci, uvredama najniže vrste, objedima i optužbama kakvi nisu viđeni od doba najtvrđeg komunizma, ipak nisu uspjeli. Vladajući i brojne nevladine udruge i pojedinci iz javnog života uz sav angažman nisu uspjeli promijeniti Hrvatsku. Da jesu više nikada, ali nikada ne bi bilo kao prije.

Brak je zajednica žene i muškarca već tisućama godina. I nitko nikada nije osporavao ovu prirodnu tvrdnju sve do naših dana. Svi protivnici nedjeljnog referenduma jednostavno nisu shvatili kako definicija braka kao zajednice muškarca i žene nije nikakvo pitanje vjere ili nevjere, nego nešto što je spoznajno upisano u samu čovjekovu narav.

Iskustva drugih, prije svega "razvijenih" europskih zemalja su pokazala da bi, ako se nešto ne učini, vrlo brzo i u Hrvatskoj moglo doći do inicijative da se brakom nazove ono što brak po svojoj prirodi nikada nije bio i ne može biti.

Većina onih koji su na referendumu zaokružili “ZA“ nemaju ništa protiv reguliranja prava i drugačijih zajednica sve dok time nisu ugrožena prava drugih, a ta bi prava definitivno bila ugrožena ako bi se i druge "zajednice" nazvale brakom. To je bila suština glasovanja na nedjeljnom referendumu.

Iz usta Željke Markić i ostalih ljudi iz inicijative "U ime obitelji" nije se čula nijedna ružna riječ, nijedna aluzija koja je govorila o mržnji, netoleranciji, homofobiji... Pa ipak, ona i članovi njene udruge doživjeli su neviđen pogrom. Ali usprkos svemu su uspjeli ono što mnogim političarima ne bi uspjelo. Nešto u čemu čak ni Crkva nije bila do kraja dosljedna, barem u dijalogu s državom sve ove godine.

Uspjeli su sačuvati temeljne hrvatske vrijednosti. Zalaganje za brak kao zajednicu muškarca i žene je zapravo zalaganje za našu budućnost. I točka.
Jedno od ključnih pitanje koje se uopće ne spominje u svim ovim raspravama jest ono što će se dogoditi ukoliko referendum uspije. Ako referendum prođe, onda se provodi postupak koji predviđa posebna glava Ustava naslovljena 'Promjena Ustava', a tu vladajući vide priliku za opstrukciju jasno i nedvosmisleno izražene volje građana.
Članak 144. definira da se promjena Ustava donosi odlukom u Saboru dvotrećinskom većinom ukupnog broja zastupnika u Saboru. Tu odredba, vladajući vide kao svoju priliku. Naime, vladajući "tumači" Ustava će tvrditi kako se bilo kakva promjena Ustava može napraviti jedino na ovaj način. No prema zakonu odluka na narodnom referendumu je obvezatna i kao takva se mora provesti. U kojem roku i na koji način više nije ni bitno, ali Ustav će se morati promijeniti. Automatizmom a ne nikakvim Grbinovim smicalicama.

Već sada je sigurno kako će posla imati i Ustavni sud no Hrvatska je ponovno pokazala kako može biti jedinstvena kao i prije dvadesetak godina.

Kada već političari i političke elite nisu htjele, mogle i željele ovu zemlju učiniti boljom to će napraviti narod neposrednom demokracijom. Nakon ustavnog definiranja braka kao zajednice žene i muškarca za što je najzaslužnija Željka Markić i njena inicijativa "U ime obitelji", slijedi borba protiv ćirilice u Vukovaru. To će biti još teži zadatak, ali sada se vidi da ništa nije nemoguće.

Nakon ove nedjelje, ako ništa drugo, političari će morati više uvažavati volju onih koji ih biraju, jer je nedjeljni referendum, htjeli to priznati ili ne, bio glasovanje o povjerenju građana Milanovićevoj vladi. I dvije trećine građana je vrlo jasno reklo što misli i kako se može uspješno boriti protiv samovolje nesposobnih i bahatih političara.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ndumu.html

[EdgarFranjul]

Prvi neslužbeni rezultati 65 posto ljudi glasovalo ZA na referendumu!

U Ustav ulazi definicija braka kao zajednice žene i muškarca

Prema prvim neslužbenim rezultatima, obrađenih na uzorku od 30 posto, doznajemo kako je 64,6 posto građana glasovalo ZA na referendumu odnosno 222.531 birača, a 34,8 građana ili 118.590 birača je glasalo PROTIV. Dakle, prema neslužbenim rezultatima referendum na kojemu se odlučivalo o definiciji braka kao zajednici žene i muškarca je prošao.
Zagrebačka županija je imala postotak od 49,21 protiv dok su jedino Istarska županija sa 57 posto i primorsko-goranska sa 50,26 posto bile protiv na referendumu. Ostatak Hrvatske je bio za. Ostatak Hrvatske koji se izjasnio za: Šibenik: 97 posto, ličko-senjska: 81 posto, brodsko-posavska: 88 posto, Osijek: 61,37 posto.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ndumu.html

[EdgarFranjul]

'Grandiozna pobjeda tradicionalne Hrvatske, društvo koje promovira homoseksualne brakove je društvo bez djece'

"Ovaj referendum kao i druge odluke ove, ali i bivših Vlada koje su donesene uz očito nezadovoljstvo Hrvata dokazuju da su oni u puno slučajeva bili mudriji od političkih elita koje im koristeći poluge vlasti pokušavaju nametnuti vlastiti svjetonazor.", pišu iz BUZ-a. Blok umirovljenici zajedno reagirao je na rezultate referenduma o obitelji, u nedjelju održanog u Hrvatskoj, kojim je potvrđeno da će se brak definirati kao zajednica muškarca i žene. Priopćenje prenosimo u cijelosti.


Bez obzira na svu od Vlade organiziranu propagandu kojoj su bili izloženi Hrvati su i treći puta na referendumu dokazali da znaju izabrati glasujući za ispravnu odluku u korist svoje i hrvatske budućnosti. Što naime itko može kazati više od toga nakon što je više od dvije trećine birača koji su izašli na birališta glasali ZA. Pri svome izbori Hrvati su znali da je podrška tradicionalnim brakovima bila ujedno i podrška vlastitoj budućnosti jer društvo koje promovira homoseksualne brakove je ujedno i društvo bez djece, a svako društvo bez djece je i društvo bez ikakve budućnosti.

Ovaj referendum kao i druge odluke ove, ali i bivših Vlada koje su donesene uz očito nezadovoljstvo Hrvata dokazuju da su oni u puno slučajeva bili mudriji od političkih elita koje im koristeći poluge vlasti pokušavaju nametnuti vlastiti svjetonazor. Pouka ovog referenduma bi za nas svih trebala biti da Hrvatska treba više neposredne demokracije, dakle više referenduma na kojima će sami građani, a ne njihova takozvana elita odlučivati o vlastitoj sudbini.

Mi iz Bloka umirovljenici zajedno čestitamo građanskoj inicijativi „U ime obitelji" na njenoj upornosti i uspjehu iako istovremeno izražavamo neslaganje sa nekim njenim postupcima uključujući i ovaj posljednji o zabrani izvještavanja za neke medije iz stožera inicijative tijekom referendumske noći. Bez obzira na očitu medijsku pristranost nekih od njih, ne možemo pozdraviti taj potez jer je već sam po sebi daleko od demokratskih standarda uljuđenog društva, što znači daleko i od onih koji je polučio sam referendum.

Nakon prebrojanih glasova i prvih reakcija sa žaljenjem možemo samo konstatirati iskazanu namjeru kukuriku Vlade da eventualnim donošenjem nekog novog zakona pokuša izigrati duh, ako ne i slovo ovog referenduma. Ta vladina nakana je za nas na žalost bila na neki način i očekivana budući već svi dobro znamo kako se trenutna većina ponaša u Saboru.... kao ni ponašanje današnjeg predsjednika Vlade koji je na sličan način izigrao svoj vlastiti potpis protiv izmjene Zakona o radu dan u doba HDZ-ove Vlade.

Ovaj referendum sa svojim konačnim rezultatom nije samo težak poraz Vlade koja je jasno izrazila svoj stav i koja se potpuno nepotrebno i na nekorektan način uključila u agitiranje protiv, već više od svega i jasna poruka o trenutnim odnosima snaga udružene ljevice naspram udružene desnice. U ovom srazu je naime udružena desnica pomela suparnike i time već najavila mogući ishod nekoliko slijedećih izbora...

To naime i jest ono čega se Kukurikavci najviše plaše!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... djece.html

[EdgarFranjul]

Kako je birala Hrvatska? Najdetaljniji prikaz po općinama

Autor uredništvo
Ponedjeljak, 02 Prosinac 2013 01:20


Hrvatska jedinstvenija no ikada od 1991. Na niti jednim dosadašnjim izborima, kao ni na referendumu za ulazak u EU, Hrvatska nije bila složnija, homogenija i jedinstvenija. Potpuna pobjeda onih koji su se zalagali za očuvanje vrijednosti braka, potpuni poraz zatirača obiteljskih vrijednosti.

2013zaprotiv540.png (208.74 KiB) Viewed 2316 times

Potpuna i uvjerljiva pobjeda u 19 od 21 županije (90,5%), u 508 od 556 općina i gradova (91,4%). U 14 županija zatirači obiteljskih vrijednosti nisu pobijedili u niti jednoj općini ili gradu.

Rijetke i izolirane općine u kojima su pobijedili oni 'protiv' u Ličko-senjskoj, Šibensko-kninskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj županiji (njih osam) su većinski srpske općine čiji su stanovnici gotovo u potpunosti ignorirali referendum, ne želeći se očito svrstati na niti jednu stranu. Primjerice, u Negoslavcima je na referendum izišlo svega 3% birača, u Borovu 10%, u Markušici 8%, Jagodnjaku 5%, Civljanama i Erveniku 4%, a Vrhovinama 12%, i u tim općinama je tek nešto više od polovice žitelja bilo 'protiv'. Obzirom na etnički sastav navedenih općina, čini se su u istima na referendum izišli samo rijetki Hrvati i 'istospolni' Srbi, dok su hetero Srbi ignorirali referendum.


Opcija 'protiv' koja je imala 100% podršku svih većih medija u Hrvatskoj, cijelog državnog aparata i svih tzv. nevladinih udruga, pobijedila je samo u centru Čakovca s tri prigradske općine, centru Varaždina, centru Rijeke s nekoliko prigradskih općina, dijelu opatijskog područja i u južnoj, zapadnoj i sjevernoj Istri. Ostatak Hrvatske, uključivo i gotovo cijelo Međimurje, cijelu Varaždinsku županiju, šire riječko područje i šire područje Primorsko-goranske županije i središnji dio Istre odabrao je opciju 'za obitelj'. uvjerljiva je bila i pobjeda 'za' u Zagrebu.

Bastioni HNS-a, Međimurska i Varaždinska županija, u potpunosti su okrenuli leđa Pusićki i njenoj politici i uvjerljivo birali 'za'

Bastioni SDP-a, Krapinsko-zagorska i Sisačko-moslavačka županija, okrenuli su leđa Milanoviću i njegovoj politici i još uvjerljivije birali 'za'.

Medijski bastion HRT-a, EPH-a, Styrije i ostalih medija, Hrvatska, okrenuo je leđa lažljivim, podlim i nevjerodostojnim politički indoktriniranim uredništvima istih.

Podrška politici vladajuće koalicije tako je činjenično i dokazano u cijeloj Hrvatskoj svedena na svega 3-4 uža gradska područja, 7-8 predgrađa i dijelove istarske obale. Hrvati vole Kukuriku isto kao što crnci vole Ku Klux Klan.

Zadnji i jedini put je karta koja pokazuje izborne rezultate ovako izgledala prilikom referenduma o samostalnosti Hrvatske 1991. godine.

Neviđeni trijumf demokracije, ponižavajući poraz totalitarista.

Hrvatska je napravila korak od 7 milja u pravcu građanske demokracije.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=14

[EdgarFranjul]

U ime obitelji' – prvi 'nacisti' koje podržavaju Židovi

.Utorak, 03 Prosinac 2013 13:22 Miroslav S ..Tweet .

Hrvatski mediji posljednjih tjedana podosta toga su izmišljali kada je u pitanju čelnica građanske inicijative 'U ime obitelji', između ostaloga izmišljali su i izjave te rečenice koje ona nikada nije rekla, no, nisu samo hrvatski mediji skloni manipulaciji i lažima, solidarizirani u mržnji i obmani hrvatski mediji ne rade ništa drugo osim onoga na što smo od njih navikli, nažalost, za hrvatskim medijima krenuli su i neki strani mediji, riječ je dakako o Reutersu, koji dolazi iz zemlje koja je opljačkala pola svijeta, ono što nije uspjela opljačkati je tijekom pljački likvidirala.

Dakle, Reuters je izmislio, u najboljoj maniri Tportala, Jutarnjeg lista, net.hr-a ili Indexa, izjavu Željke Markić koju su onda plasirali solidarni hrvatski mediji, riječ je o izjavi koja zaista izgleda pomalo radikalno i u kojoj su uživali hrvatski medijski fašisti. – Sretna sam što sada niti jedna Vlada neće moći legalizirati istospolne brakove – navodno je rekla Željka Markić, što ona odlučno demantira i traži ispriku od Reutersa. Izjavu Željke Markić izmislio je dopisnik Reutersa iz 'regiona' s kojim čelnica građanske inicijative 'U ime obitelji' nikada nije razgovarala, Zoran Radosavljević. Treba li tome što dodati?

Nažalost, solidarni u mržnji hrvatski mediji prešutno su odobrili fašistički nasrtaj jednog dijela medija i političara na Željku Markić, pa su tako 'ženu gromobran', koja je doista bila gromobran jedne ideje s obzirom kako je sve udarce podnijela na svojim leđima kako bi ideja ostala netaknuta, uspoređivali s Eichmannom te su neki imputirali čelnici građanske inicijative 'U ime obitelji' čak i Jasenovac na vrat, zbog čega su morali intervenirati iz Europskog rabinskog centra, protestirajući zbog neumjesnih usporedba građanske inicijative s nacističkim logorima i ubojicama iz vremena nacističkog režima.

Nažalost, podrška koju je 'U ime obitelji' dobila iz Europskog rabinskog centra ostala je neeksponirana u hrvatskim medijima, solidarnim u mržnji i obmani koji su takvu podršku mahom prešutjeli, naravno, nisu svi... Neki mediji nastavili su s usporedbama spomenute inicijative i fašizma, posebno Jutarnji list te portal Matije Babića, Index.hr, iako je jasno poručeno iz RCE-a da se na takav način vrijeđaju milijunske žrtve holokausta. Nije hrvatskim medijima do žrtava, njima je do rušenja.

Upozoravali smo na govor mržnje koji dolazi iz pojedinih medija, nismo bili jedini, policija je reagirala, no, uvijek trijezni čelnik HND-a, Zdenko Duka nije, valjda će se napokon probuditi? Za sve postoji vrijeme i mjesto, za spavanje, za rad, ali i za zdravicu.

Kada bismo željeli biti direktni, i ako bismo malo slobodnije interpretirali maliciozne usporedbe SDP-ovih jastrebova, koji su Željku Markić proglasili gotovo pa nacistom, mogli bismo reći da su ovo prvi 'nacisti' koje podržavaju Židovi.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... aju-zidovi

[EdgarFranjul]

Španjolci i svijet ponosni na nas: 'Hvala Hrvatska! Niste sami u svojim uvjerenjima!'


CitizenGO je zajednica više od pola milijuna građana koji rade na osnaživanju participacije u javnom životu svojih zemalja. Zalažu se za obranu i promociju života, obitelji i slobode kroz online peticije i akcije.

'Hvala Hrvatska!', naslov je članka objavljenog na stranici organizacije CitizenGO. Članovi organizacije na taj način zahvaljuju hrvatskom narodu što je na referendumu izglasao brak kao zajednicu muškarca i žene. Ljudi diljem svijeta zahvalu mogu i virtualno potpisati.

CitizenGO podsjeća da je 65 posto Hrvata glasalo ZA na referendumu. Smatraju to znakom od "velike važnosti" jer se zbog "masovnih medijskih kampanja, radikalnih lobista i ugnjetavanja vlade ne može provoditi volja naroda". Naglašavaju kako se Hrvatsku u negativnom kontekstu prikazuje u medijima diljem svijeta, ali da "Hrvati nisu sami u svojim uvjerenjima".

CitizenGO je zajednica više od pola milijuna građana koji rade na osnaživanju participacije u javnom životu svojih zemalja. Zalažu se za obranu i promociju života, obitelji i slobode kroz online peticije i akcije. Kako tvrde, imaju utjecaj na institucije, vlade i organizacije u 50 različitih zemalja. Sjedište organizacije je u Madridu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... njima.html

[EdgarFranjul]

Reuters uklonio izmišljeni navod

Objavljeno 03. 12. 2013. u kategoriji Iz medija
Reuters-Logo1

Novinska agencija Reuters promijenila je navod u svom tekstu u kojem je u nedjelju 1. prosinca objavila izmišljenu izjavu dr. med. Željke Markić, članice Organizacijskog odbora Građanske inicijative „U ime obitelji“ koja s dopisinikom Reutersa Zoranom Radosavljevićem nikad nije razgovarala.

Točna izjava koju je gđa Markić dala Reuters televiziji tijekom referendumske večeri glasi: „Sretna sam. Željeli smo osigurati da ukoliko građani to odluče, unošenje odredbe po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca, spriječi bilo koju Vladu da mijenja sadržaj braka bez da o tome pita građane Republike Hrvatske.

Točan navod objavljen je na sljedećoj poveznici: http://reut.rs/1atpasK

U tekstu pod naslovom „Croats set constitutional bar to same –seks marriage“, 1. prosinca 2013. (4.39 pm EST) (http://reut.rs/18wjfc1) stajalo je: „Sretna sam jer nijedna vlada neće moći legalizirati gay brakove“ što gđa Markić nikad nije izjavila ni za koji medij.

http://uimeobitelji.net/2013/12/03/reut ... #more-4153

[EdgarFranjul]

5 mitova protivnika referenduma

Iznimno pozitivnim (s uvelike očekivanim rezultatima) završetkom referenduma o braku nije nestalo tobožnje polarizacije društva, već su se samo promijenile slobodne aktivnosti članova oba „tabora“. Nema više agresivne antikampanje temeljene na lažima (što će biti vidljivo u redcima koji dolaze), već će gubitnici sebi postaviti vjerujem drugačiju zadaću – vidanje rana, podsmjehivanje i provociranje onih koji misle drugačije, i naravno – zgražanje nad zatucanim hrvatskim društvom koje nikako (mada i na silu) da prihvati moderne tekovine liberalnih razmišljanja. S druge strane, naša misija je gotova, zaštitili smo (barem na ovaj način) brak od agresivne manjine, stoga nam slijedi bezbrižna uživancija u plodovima svojeg rada.

Hrvatsko društvo, osim ovakve polarizacije, karakterizira još nešto – mitovi. Otkad je Hrvatske, u stopu je prate i mitovi, obično plasirani od lijevih i komunističkih medija i tzv. spin doktora. Navedene mitove ja bih definirao ovako: „svjesno i lukavo osmišljene tvrdnje, ustvari neistine, upakirane u celofan lijepih boja sa cvjetićem na vrhu, a kako bi ih šire mase nesklone kritičkom razmišljanju objeručke prihvatile“. Primjera je tijekom povijesti, a posebno kroz 20. stoljeće, bilo na bacanje. Primjerice – devedesetih godina kroz narod su kolale tvrdnje da je Tuđman diktator, da je podijelio Bosnu, itd. Bilo je tu zaista mnogo mitova i vjerujem da bi se mogla napisati omanja knjiga iz svega toga.

Ovdje ćemo se fokusirati na novi skup tih mitova, nastalih povodom referenduma o braku. Oni koji su ih kreirali dakako da ne vjeruju u njih, jer se mahom radi o inteligentnim i obrazovanim pripadnicima društva koji zasigurno ne bi povjeravali u takve budalaštine. Naivan narod ih je doduše prihvatio, i to ne samo protivnici referenduma, već i oni koji su na glasačkom listiću zaokružili „ZA“. Ovo je također još jedan dokaz moje tvrdnje kako za loše stanje u društvu i gospodarstvu građani i političari dijele po 50% odgovornosti, jer svaki narod koji olako prihvaća svaku glupost koju mu netko servira niti ne može ići naprijed, pa čak niti s najboljim političarima na svijetu.

Promatrajući napise koji su se ponajviše ponavljali u medijima te komentare na društvenim mrežama, izdvojio bih sljedećih nekoliko mitova te ću svakog prokomentirati.

„Radi se o trošenju novca u krizi, moglo se utrošiti na nešto drugo, pomoći siromašnima…“

Naš proslavljeni košarkaš Dino Rađa rekao je uoči referenduma sljedeće: „Voljan sam se samo izjasniti da mi se gadi na što mi trošimo 50 milijuna kuna! Za taj se iznos moglo napraviti nekoliko sportskih dvorana čime bi se djeca maknula s ulice“. Spava li Dino Rađa zimski san ili ne, nije mi poznato, no mislim da je mnogima poznato što se događa(lo) sa nizom naših velebnih dvorana izgrađenih za potrebe svjetskog prvenstva u rukometu, održanog u Hrvatskoj 2009. godine. Ako je vjerovati medijima, zjapile su prazne, nedovršene, itd. I sada bi uz tih nekoliko praznih dvorana trebalo napraviti još dvorana koje bi zjapile prazne?

Nije mi doduše namjera blatiti jednog od najboljih košarkaša koje smo ikad imali, već mi je namjera skrenuti pažnju na nevjerojatnu prozirnost ovog argumenta. Prema dostupnim informacijama, „protucivilizacijski referendum“ (kako ga neki mediji nazivaju) koštao je 48 milijuna kuna. Velik je to novac, slažem se, te ako se ovoj brojki pristupi nekritički, u ustima može ostati gorak okus. Dodao bih ovdje da nisam primijetio da je bila tolika hajka na Vladu kada je na izbor 12 hrvatskih predstavnika u Europskom parlamentu utrošeno 84 milijuna kuna. Ne sjećate se, ili se ovog prisjećate u magli? Zašto me to ne čudi, pitam se ja…

No pazite dragi čitatelji Velikog Čuda – ovaj novac nije otišao na 100 novih Audija, kolekciju novih mobitela za službenike državnih poduzeća, nije poslan na Mars, nije završio na tajnim računima na Kajmanskim Otocima, već je uglavnom završio u našim i vašim džepovima. Da budem precizniji, čak i u džepovima pisca ovog teksta. Nisam vidio financijsko izvješće, niti imam ikakvu vezu u Ministarstvu financija, niti s ministrom Linićem obilazim birtije u potrazi za viškom u kasi, već ću se povoditi onim čega ljudima često nedostaje – zdravim razumom. Pogreške su dakako moguće, dozvoljavam da je moja logika potpuno pogrešna, no mislim da je ovaj šturi prikaz ipak najbliži odgovoru na vječno pitanje: „Kamo je otišao novac?“.

Hrvatski državljani mogli su na ovom referendumu glasati na oko 6700 glasačkih mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu. Na svakom glasačkom mjestu postoji komisija koja ovisno o izborima sadrži 6 ili 10 članova, od čega ih polovica tamo sjedi ujutro, a polovica popodne. Nitko od nas to ne radi altruizma, već zato da u džep pospremimo neki džeparac te da se pobrinemo da na izborima nema nikakvih manipulacija glasačkim listićima.

Počnimo od najnižih instanci – glasačkih mjesta. Na svako od ovih 6700 biračkih mjesta bilo je raspodijeljeno 6 osoba koje su provodile glasanje. Izbore je dakle izravno provodilo približno 40200 osoba, te je svaka osoba u džep pospremila 300 kn. Na tih 300 kn dolazi i oko 100 kn povrata poreza (po ispunjenoj poreznoj prijavi sam redovito dobivao ovaj novac). Imamo dakle 40200 * 400 kn što nam daje iznos od gotovo 16 milijuna kuna, ili nešto manje od 35% proračuna za referendum. Nadalje, iznad toga dolazi čitav niz lokalnih izbornih povjerenstava u kojima sjedi više članova, pa iznad njih postoji još nekoliko instanca (županijske), pa skroz do državnih izbornih povjerenstava. Oni obično dobiju više od 300 kn, o točnim brojkama ne bih budući da nisam siguran. Neka gruba pretpostavka jest da na njih otpada barem 5 milijuna kuna, uključivo i porez. Među njima također ima nezaposlenih ljudi koji imaju obitelji i kojma je novac, zamislite, potreban!

Sada dolazimo do listića i ostalog popratnog materijala (penkale, kartonske kutije, ostali uredski materijal…). Tiskanje glasačkih listića rezervirano je za državnu tiskaru koju odredi Državno izborno povjerenstvo. Osobno ne znam o kojoj se tiskari radi, niti je to za ovu priču toliko važno, no u svakom slučaju – ako se radi o tiskari koja nije u državnom vlasništvu, tada će taj novac dobiti vlasnici koji će ga iskoristi za plaće svojih radnika, plaćanje doprinosa, itd. Dakle, novac ide građanima, ili nazad u državnu blagajnu. Ukoliko se radi o državnoj tiskari, tada novac opet ide nazad u državnu blagajnu, dok će zaraditi dobavljači papira, tinte i svega ostalog potrebnog za ispis listića. Mogao bih o ovome razglabati i dalje, no mislim da je poanta jasna i da je sada čitateljima jasno da ovaj novac nije otišao u vjetar, te da se ovdje radi o čistom mazanju očiju javnosti i podmetanju od strane onih koji su od samog početka protiv referenduma.

Dodao bih još dvije stvari – sve one koji i dalje tvrde da se taj novac mogao bolje utrošiti pozivam da se jave za besplatno provođenje idućih izbora ili referenduma čime će se uštediti znatan novac. Druga stvar – tko god da nije školarac i mora zarađivati za kruh zna jedno, a to je da država obično ne daje ništa, ali zato u vidu poreza i drugih nameta uzima mnogo. I onda kada se javila prilika da konačno nešto dobijemo zauzvrat, a 300 kuna danas mnogima nije malo, izađe priča da je taj novac „uzalud potrošen“. Ne ostaje mi drugo nego da prosudim da je hrvatski narod zaista vrlo, vrlo hirovit…

Zaključno – kada bi se radilo o referendumu kojeg bi osmislila ista ona agresivna skupina koja je bila protiv ovog referenduma,, vjerujte mi na riječ – o utrošenim sredstvima, ma kolika bila, ne biste u medijima pronašli niti jednu jedinu riječ, ili biste te informacije pronašli negdje u fusnotama, napisane malim slovima…

„Što je slijedeće, referendum protiv žena, djece, životinja, ovoga, onoga…“

Narod obično smatra kako ima hrpu briljantnih ideja, no koje nitko ne doživljava. Referendum je jedan od načina da ideje s kojima se većina slaže, ako ništa drugo, uđu barem u ustav. Švicarska koju često spominju kao zemlju koja bi Hrvatskoj trebala biti uzor u gospodarskom smislu, poznata je između ostalog i po učestalosti provedbe referenduma. Tamo se na referendumu odlučuje čak i o radnom vremenu benzinskih postaja. To je uostalom i bit demokracije – vladavina naroda, kakva god da bila. Ako vam više odgovara stari komunistički sustav i diktatura, postoje mnoge države u kojima isti postoje i danas te ću vam, ukoliko je potrebno, pomoći spakirati kofere.

Ja osobno ne bih imao ništa protiv da se na referendumu odlučuje u svemu i svačemu, no priča da su slijedom referenduma o braku na redu referendumi protiv žena, djece, životinja, klanja svinja, pečenja rakije… grubo je vrijeđanje zdravog razuma i dostojanstva jednog velikog dijela hrvatskog naroda. Kao prvo – takvi referendumi zasigurno se ne bi održali jer Hrvati nisu toliko glupi i primitivni da bi uopće potpisali da se takvo što održi. Definicija braka kao zajednice muškarca i žene s jedne strane, i primjedbe radikalnih ljevičarskih i neokomunističkih skupina da su sada na redu „svi ostali“ zaista je jedan vrlo nizak, primitivan i u konačnici radikalan pokušaj da se uvrijedi i ponizi jedan veliki dio hrvatskog naroda.

„Nitko nema pravo drugome gledati u krevet… hoćete li izbaciti svoje homoseksualno dijete na ulicu…“

Obično šećer dolazi na kraju, pa bih tako i ponajveću glupost trebao tamo postaviti, no ipak ću si dozvoliti pjesničku slobodu pa ću ovu postaviti na treće mjesto. O ovome zapravo nema potrebe previše razglabati, osim da se radi o prvorazrednoj gluposti u koju čak ne vjeruju niti oni koji je ponavljaju. Na koji način je moguće u vezu dovesti definiciju braka kao zajednicu žene i muškarca (koja to zaista jest, i to već tisućljećima…) i nečiju potrebu da svoje dijete koje ima homoseksualne sklonosti izbaci na ulicu, ili da to znači gledanje nekom u krevet, nije mi sasvim jasno. Navedeni mit ustvari upada u kategoriju „vjerovali ili ne“, odnosno u kategoriju u kojoj niti najgorljiviji zagovaratelji nemaju nikakvih argumenata.

„Ovo je kršenje ljudskih prava“

Mnogo se pisalo i govorilo o tome da će se ovim referendumom ugroziti temeljna prava nekih manjina. Moram priznati da nisam znao da je pravo na brak temeljno ljudsko pravo dok mi to nisu rekli, niti sam nakon svih tih napisa povjerovao u tako nešto. Brak ne može biti dobar ili loš kako se često netočno potencira, već muško-ženski odnosi u braku mogu biti dobri ili loši. Neovisno o tome, ovaj referendum ne krši ničija ljudska prava niti ikoga diskriminira, već je njegov cilj bio (i u tome je uspio) „zaštiti posebnost koju predstavlja brak između muškarca i žene kao idealno mjesto za rađanje i odgajanje djece”. Jer ako ćemo zaključiti da su pravo na brak i pravo na djecu temeljna ljudska prava koje država mora svim ljudima osigurati (na pamet mi padaju brakovi iz prisile…), tada ćemo otvoriti Pandorinu kutiju koja će u društvo unijeti toliki nemir da će ljudi jedni druge izbjegavati i mrziti do neslućenih razmjera.


„Kriza je, a mi se bavimo ovakvim pitanjima“

Nino Raspudić – omiljeni mi kolumnist i osoba koja za razliku od mnogih „uglednih intelektualca“ svakim tekstom pogodi u sridu – sa rijetkom dozom oštroumnosti i okom za detalje osvrtao se na specifične pojave u hrvatskom društvu, a vezano za referendum. Priču o tome da je „kriza, a mi se bavimo ovakvim pitanjima“ objasnio je ovako: „Nitko od nas nije osoba samo jedne dimenzije i jedne trenutne preokupacije. To što smo već pet godina u dubokoj gospodarskoj krizi kojoj se ne vidi kraj, ne znači da trebamo zamrznuti sva druga politička i društvena pitanja i prijepore.“ Drugim riječima, ovakve ćemo stvari zbog krize ostaviti po strani (realno, u Hrvatskoj će kriza biti dok je svijeta, vijeka i komunističke vlasti), a razmišljati ćemo isključivo o vlastitoj egzistenciji? Ako ste jednodimenzionalni, onda vjerojatno hoćete, no mnogi ljudi ipak su u stanju razmišljati na više razina odjednom (informatički nazvano multitasking). Nije baš da je potrebno sjediti danima u zatvorenoj sobi i razmišljati o tome što točno zaokružiti na glasačkom listiću, no jedno je sigurno – ukoliko smatrate da takve stvari treba ignorirati, nemojte se čuditi ako vam jednog dana zbog neplaćenog računa za struju socijalna služba odluči uzeti dijete i dati ga na posvojenje homoseksualnom paru. Jer dok ste se vi opterećivali egzistencijom i nizom manje bitnih stvari, dobro potkoženi pojedinci u tišini su provodili svoju politiku kojom će interese manjine nametnuti većini.

Toliko od mene na temu referenduma o braku. Dosta pisanja, vrijeme je da se kao katoliban koji živi u pokatoličenoj jazbini posvetim životu u hrvatskom društvu koje na zgražanje mnogih ipak i dalje cijeni izvorne obiteljske vrijednosti, te na koje sam iznimno ponosan. Jer kako kaže jedan talijanski političar: „Uništenjem svih temelja na kojima je društvo izgrađeno nećemo pomoći stvaranju pravednijeg društva.“
- See more at: http://bbird.me/5-mitova-protivnika-ref ... DIL23.dpuf

http://bbird.me/5-mitova-protivnika-referenduma/

[EdgarFranjul]

Željka Markić: Očekujemo da preispitaju zakon o životnom partnerstvu
Objavljeno Utorak, 03 prosinca 2013 17:007 komentara


Razgovor s dr. Željkom Markić


Kakav je okus pobjede iz vaše perspektive?

Jako smo sretni i ponosni da smo uspjeli omogućiti prvi građanski referendum u 23 godine hrvatske države. Izravnom demokracijom birači su potvrdili kako žele da Ustav zaštiti brak kao zajednicu žene i muškarca. Mislimo da je ova izlaznost iznimno dobra, s obzirom na činjenicu da su aktualna vlast, velik dio medija i gotovo sve provladine udruge bili uključeni u vrlo agresivnu antikampanju.

Izlaznost je samo pet posto manja od izlaznosti na referendum o ulasku u Europsku uniju koji se odvijao u uvjetima potpunog konsenzusa i iza kojeg je mjesecima stajala čitava državna struktura, Katolička crkva i svi mediji. Zato mislimo da je ova izlaznost na referendum o braku jako dobra.

Pa upravo vam malom izlaznošću osporavaju valjanost rezultata?

Malu izlaznost u ovome trenutku mogu osporavati jedino oni koji žele krivotvoriti stvarnost i koji ne priznaju demokratsku proceduru. Zar veći legitimitet imaju zakoni iza kojih stoje pojedini ministri koji su na zadnjim parlamentarnim izborima dobili nekoliko posto glasova biračkog tijela, poput gospođe Pusić.

Broj ljudi koji su glasovali "za" u apsolutnim brojkama, oko 950.000, jednak je broju građana koji su glasovanjem dali mandat aktualnoj vladi da vodi zemlju. Ako je milijun birača dovoljan za mandat za vođenje zemlje, zašto ne bi bio dovoljan za izjašnjavanje o jednom jedinom pitanju, očito građanima jako važnom.

Zabrinuti demokracijom

Znače li te reakcije da referendum ipak nije bio samo o braku, nego i političkoj situaciji?

Mi smo pokrenuli inicijativu za ustavno definiranje braka jer nam je bilo važno zaštititi brak kao zajednicu žene i muškarca, s obzirom na to da su postojale jasne najave brojnih ministara ove vlade da to namjeravaju promijeniti. Poučeni španjolskim i francuskim iskustvom gdje su o tako važnim pitanjima kao što su brak i obitelj doneseni zakoni, protivno volji građana, odlučili smo omogućiti svim građanima Hrvatske da odlučuju o onome što se tiče svakog ponaosob.

Reakcija na aktualne vlasti pokazala je da njih zabrinjava izravna demokracija. Razumijem to s jedne strane, ali metode koje su koristili da bi osporili ovaj izraz demokracije i pravo ljudi da odlučuju u zemlji u kojoj žive zabrinjavajući je. Oni su ovaj referendum pretvorili u političko pitanje.

Zašto su oni toliko zabrinuti?

Nije slučajno da u Hrvatskoj u 23 godine nije bilo građanskog referenduma, dok ih je u Sloveniji bio 15-ak. Ovakav izravan način izjašnjavanja biraču sustavima koji funkcioniraju demokratski otklanja mogućnost manipuliranja. Mi danas, dan nakon referenduma, znamo da je 65 posto onih koji su izašli za brak kao zajednicu žene i muškarca.

Srušen je mit aktualne vlade da su oni koji su protiv jako urbani, a oni koji su za jako zatucani ljudi koji ne znaju donositi odluke. U svim velikim gradovima Hrvatske većina birača izjasnila se za brak kao zajednicu žene i muškarca. Unatoč vrlo agresivnoj medijskoj kampanji u samo četiri grada više se ljudi izjasnilo protiv braka kao zajednice žene i muškarca.

Zovu nas zbog ekologije

A Istarska i Primorsko-goranska županija koje su imale više protiv?

Mislim da to možemo protumačiti i političkim pritiscima koji se rade na državne zaposlenike već mjesecima. Možda su građani u tim županijama doista u većem omjeru protiv
braka kao zajednice žene i muškarca, a može biti da se ljudi boje političkih opcija koje su tamo na vlasti. Čestitam biračima i ponosna sam na hrvatske građane koji su se uspjeli othrvati jakim pritiscima i prijetnjama državnih dužnosnika. Ovih posljednjih šest mjeseci maltretiranja, prijetnji te zadnjih mjesec dana medijskog pogroma koji je dirigirala vlada, a provodile provladine udruge i mediji podsjetio nas je sve na metode iz komunizma.

Kako ste se vi osjećali s obzirom na to da je najjači udar bio na vas?

Bila sam izložena kao i svi ostali koji su se javno izjašnjavali. Neki više, a neki manje. Ono što je ovdje zastrašujuće je da se pokušava osobu koja se usuđuje javno izreći mišljenje koje je suprotno mišljenju vlasti, provladine udruge ili nekog medija, ušutkati iznošenjem neistina, prijetnjama i difamiranjem. Samo zato što ima drukčije mišljenje!

Ljudi se danas pitaju – što dalje?

Sigurno ćemo se i dalje nastaviti zalagati za vrijednosti za koje smo se i dosad založili. I za demokraciju. Važna nam je obitelj, važan nam je brak, zaštita djece u Hrvatskoj... Očekujemo da političari čuju ovo što smo mi, građani, rekli. Poručili kroz referendum. Brak kao zajednica žene i muškarca ući će u Ustav i vjerujemo da se političari neće i dalje praviti gluhima.

Da će npr. ministar Bauk preispitati novi prijedlog zakona o životnom partnerstvu, zbog kojega mu je iz odbora izašla jedna od najvećih stručnjakinja za obiteljsko pravo, prof. Aleksandra Korać-Graovac poručivši da se radi o vrlo nekvalitetnom prijedlogu zakona.

Hoćete li, kao što su vaši kritičari govorili, tražiti zabranu pobačaja, kontracepcije...?

Sve te priče dolaze od protivnika referenduma koji ih, bez ikakvog utemeljenja, u stvarnosti koriste da bi jedan dio birača pokolebali i uplašili. Doista ne znam čime će se inicijativa u budućnosti baviti. Ima dosta ekoloških tema s kojima nam ljudi dolaze tvrdeći da bismo se njima trebali pozabaviti jer su važne za svaku obitelj. Pratit ćemo što se događa i ono što ljudi budu željeli, to ćemo uzeti u obzir.

Već se čuje da biste se mogli udružiti sa sindikatima oko Zakona o radu?

Ima mnogo važnih društvenih tema – Zakon o radu, prodaja autocesta, prijedlozi da se prodaju hrvatske vode, prodaja Croatije Airlinesa, brojne gospodarsko-socijalne teme... Ima mnogo toga što se događa u društvu, a o čemu u javnosti postoji jasan konsenzus, ali se vlast pravi da to ne primjećuje.

Ovaj je referendum pokazao da su građani zreliji, da dugoročnije promišljaju ono što je od interesa za hrvatsko društvo i državu nego političari. Ali, o našem daljnjem angažmanu odlučuju oni koji su nam poklonili povjerenje – birači.

O odnosu prema medijima

Imate li neke političke ponude?

Nemam. Zahvaljujem 20 političkih stranaka koje su podržale inicijativu i koje ovaj referendum nisu iskoristile za dnevno-političke potrebe.

Kažu da želite biti premijerka?

Tko to kaže? Protivnici referenduma nikako se ne mogu odlučiti što ja to želim. A želim samo da brak, kao što to želi i 950.00 građana, bude u Ustavu zaštićen. I svima čestitam da smo to uspjeli. Nije bilo lako.

Zašto ste pozvali samo dio medija?

Medijsku scenu u Hrvatskoj velikim dijelom kontrolira vlast, a to se potvrdilo i na dan referenduma. Kao što vam je poznato, odbili smo dati akreditacije prvo HTV-u, kao javnoj televiziji, jer je bio dužan od početka izjašnjavanja birača do referenduma točno informirati birače, osigurati nepristranost, zastupljenost tema koje omogućuju iznošenje argumenata.

Druga skupina medija kojima nismo dali akreditacije su EPH grupa, Novi list i neki portali, koji su se cijelo vrijeme koristili govorom mržnje. Činjenica da su se komercijalni mediji, poput druge dvije nacionalne televizije i poput vaše kuće, "solidarizirali" s njima pokazuje ponovno stupanj nedemokratičnosti u Hrvatskoj. Nikad, naime, nisam čula da se nekoj TV-kući uskrati da dođe na neki događaj koji netko organizira, a da druge dvije, konkurentske kuće, kažu da ni one to neće pratiti. Iz "solidarnosti" s konkurencijom.

Ali to je elementarna cehovska solidarnost!?

Mislim da to velik dio gledatelja tumači drukčije, jer je gledateljima i čitateljima uskraćena informacija zbog te solidarnosti. Ako neki mediji solidarnosti daju prednost u odnosu na pravo gledatelja ili slušatelja na informaciju, onda je bitno da građani razumiju. Solidarnost s nekvalitetnim radom HTV-a i govorom mržnje medija koji nisu dobili naše akreditacije sigurno nisam očekivala.

Ostali smo zapanjeni da mediji sami odlučuju što će birači čuti ili vidjeti. Mi smo kao domaćini susreta, u našim prostorima, rekli tko može, a tko ne može doći. Pritom smo jasno rekli zašto neki mogu, a neki ne. To što su i oni drugi rekli da neće doći njihova je odgovornost.

Povrijedio me napad na Štimca i Blanku

Što vas je osobno najviše povrijedilo?

Napadi na Blanku Vlašić i na Igora Štimca, na naše volontere, pokušaj da se diskvalificira i omalovaži sve ljude koji su za brak kao zajednicu žene i muškarca. Ova je inicijativa razotkrila koliko je sužen prostor demokracije i koliko su mediji produžena ruka vlasti. A vlast nastavlja vrijeđati birače. I jučer je ministrica vanjskih poslova ponovila da birači koji su glasali "za" u stvari ne razumiju za što su glasali. Očito, još ih nije uspjela preodgojiti.

Darko Pavičić
Večernji list

http://www.hkv.hr/vijesti/razgovori/164 ... rstvu.html