REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

Hrvati su im trn u oku: Washington Times nas 'popljuvao' zbog referenduma o braku!



Tekst Washington Timesa nije ništa drugo nego očajni krik umrežene vrhuške homoseksualaca i njihovih nadređenih vođa sada kada vide da njihovi planovi zbog nepredviđenog buđenja ljudi padaju u vodu.

Wasington Times, cijenjeni američki list, napravio je propagandni tekst o legalizaciji istospolnih brakova u svijetu. Tako je naveo da legalizacija istospolnih brakova dijeli svijet na one napredne i one manje napredne.

Shodno tome ovaj list pohvalio je Brazil, Francusku, Uragvaj, Englesku i Wales kao zemlje koje su učinile ogroman korak u legalizaciji gay brakova u posljednjih deset godina.

No, nakon toga osvrnuo se na zemlje koje su obeshrabrile gay aktiviste tako što su im zabranile brak. Prva na redu je Hrvatska za koju kažu da je referendumom izglasala zakon PROTIV gay braka tj, da je 65% ljudi u Hrvatskoj bilo protiv takve vrste neprirodnog braka. Dotakli su se i Australije koja je nedavno ukinula pravo na istospolne brakove, ali i Indije koja je uvela zatvorske kazne za gay aktiviste koji u javnosti ističu svoju seksualnu orijentaciju. Ove zemlje prikazane su kao one koje su napravile korak unazad u svijetu demokracije i izjednačavanju nadasve liberalnih prava.

Tekst Washington Timesa nije ništa drugo nego očajni krik umrežene vrhuške onih koji sada kada vide da njihovi planovi zbog nepredviđenog buđenja ljudi padaju u vodu. Jednostavno, po agendi, sve vlade svijeta dobile su nalog za izjednačavanje istospolnih brakova sa heteroseksualnim brakom jer je to čin kojim bi se razvodnila obitelj kao temeljna društvena jedinica, samim time i opstojnost ljudskog roda te sigurnost svakog čovjeka na planeti. A sve s ciljem lakše podložnosti ljudskog bića manipulacijama usmjerenim protiv čovjeka i njegova opstanka.

Hrvatska je trn u oku svjetskim elitama jer su, što je sada očito, Hrvati raskrinkali njihove planove i potvrdili svoju dužnost Božjeg naroda u očuvanju obitelji, a samim time i u očuvanju hrvatskog čovjeka. Hrvatska je zbog svoje hrabrosti postala primjerom mnogim zemljama koje su se nakon nje odlučili na borbu protiv istospolnog braka pa će tako sada kroz mainstream medije biti provučena kao nazadna i primitivna zemlja jer ne znaju kako drugačije prikazati zemlju koja ih je razotkrila; zemlju koja ih je, uz Božju pomoć, preduhitrila. Unatoč svim propagandnim napadima u Hrvatskoj, Hrvati su pokazali da znaju tko su i koliko su jaki, a ovaj tekst je izraz bijesa i nemoći protiv velikog, povijesno neukrotivog, hrvatskog naroda.

Nesumnjivo, zbog ove prirodne odluke hrvatskih građana na referendumu o braku, zatresla se cijela neprirodna scena prizemnih manipulatorskih 'gmazova' koji će sada učiniti sve da Hrvatsku diskreditiraju, a hrvatski narod na silu unište i ponište uz pomoć slijepih slugana na vlasti.

No, mi imamo nešto što nema nitko; borbenu hrvatsku krv i Boga koji je oduvijek, kroz povijest naše nacije, na hrvatskoj strani.



http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/109 ... braku.html

[EdgarFranjul]

Homoseksualci žive 20 godina manje od prosjeka!
Tweet 30.12.2013 10:58

Zdravstveni odgoj ministra Jovanovića, suprotno svom nazivu, djeluje protiv zdravlja djece jer u svom 4. modulu promovira homoseksualno ponašanje i ne upozorava na rizike homoseksualnog odnosa u smislu širenja spolnih bolesti te brojnih drugih zdravstvenih i psihičkih problema. Studije, međutim, otkrivaju da homoseksualci žive i do 20 godina manje od prosjeka, upravo zbog upražnjavanja homoseksualnih odnosa.


No, Zdravstveni odgoj nije jedini put kojim se danas kod djece pokušava izjednačiti heteroseksualni i homoseksualni odnos. Po hrvatskim knjižnicama postoje vodiči za mlade upitnih autora koji jednako tako kao i zdravstveni odgoj koji se podučava u školama, skrivaju alarmantne podatke o opasnostima homoseksualnog stila života.
Upozorenja o zaštiti putem prezervativa jednostavno nisu dovoljna. Homoseksualni i heteroseksualni odnos ne mogu se prema nikakvim mjerilima izjednačavati jer podaci svih ozbiljnih studija govore samo jedno: homoseksualne odnose potrebno je u cijelosti izbjegavati jer se radi o riziku koji sa sobom nosi puno teže zdravstvene posljedice i veću smrtnost od primjerice pušenja. Ovom riziku ne izlažu se samo pojedinci već i čitav zdravstveni sustav. Nepojmljivo je da jedan liječnik, koji se slučajno našao na čelu ministarstva obrazovanja, dozvoljava da se djeci prešućuju ovakve činjenice.



Životni vijek homoseksualacaVeća učestalost fizičkih i psihičkih zdravstvenih problema među homoseksualcima i lezbijkama ima ozbiljne posljedice na duljinu njihova života. I dok su mnogi vrlo svjesni koliki danak nosi sa sobom bolest AIDS-a, u javnosti se malo posvećuje pažnje količini nepovratno izgubljenih godina života.

Epidemiološka studija iz Vancouvera u Kanadi proučavala je podatke u tablicama koji postoje za godine između 1987. i 1992. i odnose se na smrti prouzročene AIDS-om. Studija otkriva kako muške osobe koje upražnjavaju homoseksualni ili biseksualni životni stil gube i do 20 godina očekivanog životnog vijeka. Zaključak studije je da ukoliko je 3 posto ispitane populacije homoseksualno ili biseksualno, vjerojatnost da će 20-godišnji homoseksualac ili biseksualac doživjeti 65 godina je samo 32 posto, u usporedbi sa 78 posto za mušku populaciju općenito. Štetan utjecaj pušenja cigareta u usporedbi s time blijedi – pušači cigareta u prosjeku gube oko 13.5 godina očekivanog životnog vijeka.

Utjecaj na duljinu života je moguće čak i veći od onog koji se navodi u kanadskoj studiji. Najprije zbog toga što se podaci o HIV/AIDS-u i do 15-20 puta slabije bilježe te je stoga vrlo vjerojatno da studija nije uzimala u obzir sve smrti koje su povezane s AIDS-om. Drugi razlog je što postoje dodatni glavni uzroci smrti koji se povezuju s homoseksualnim odnosom. Na primjer, stope samoubojstva kod grupe ispitanika u San Franciscu bile su 3.4 puta više od stope samoubojstva kod prosječne muške populacije u SAD-u u 1987. godini. Ostala smrtonosna oboljenja poput sifilisa, analnog raka te hepatitisa B i C također nesrazmjerno više pogađaju homoseksualnu i biseksualnu mušku populaciju.
Reference

[1]R. S. Hogg, S. A. Strathdee, et al., „Prikaz utjecaja bolesti HIV-a na smrtnost muških homoseksualaca i biseksualaca,” International Journal of Epidemiology, 26(3): 657-661, p. 659 (1997). Smrtnost kao rezultat infekcije HIV-om značajno je opala od 1996. godine „Životni vijek dostiže novi rekord u 2000.; Smrtnost opada kod nekoliko vodećih uzroka smrti,” Vijesti Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, 10. listopad, 2001., www.cdc.gov/nchs/releases/01news/mort2k.htm. Unatoče tome, smrtnost od AIDS-a i dalje ostaje značajan čimbenik kraćeg očekivanog životnog vijeka osoba koje upražnjavaju homoseksualne odnose.

[2]Priopćenje za medije, Pušenje svake godine košta naciju 150 milijardi dolara u troškovima zdravstva i izgubljenoj produktivnosti, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, Odjel za komunikaciju, 12. travanj, 2002., www.cdc.gov/od/oc/media/ pressrel/r020412.htm.

[3]Hogg, et al., str. 660.

[4]Ibid.

[5]“Cijepljenje muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima protiv hepatitisa A — Atlanta, Georgia, 1996.-1997.,” Izvješće o pobolu i smrtnosti, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, 47(34): 708-711 (4. rujan, 1998.).


http://zdravstveniodgoj.com/news/homose ... d-prosjeka

[EdgarFranjul]

Roditelji pripazite: Serija koja je zaludila hrvatsku djecu projekt je britanske masonerije!


Popularna sapunica koja nosi ime boga mrtvih i vrvi simbolima Iluminata. Tu su prisutna i razna zastrašivanja plasirana kroz naizgled benigne scene s ljepuškastom mladeži u glavnim ulogama. Od djece stvara prave male ovisnike.

Hrvatsku mladež i malu djecu doslovno je zaludila serija koja se prikazuje na novom programu namijenjenom djeci; RTL Kockica. Riječ je o seriji pod nazivom 'Kuća boga Anubisa', a prikazuje se u udarnom terminu, među ostalim benignim crtićima kao što su legendarni Leteći medvjedići. Ova serija je britansko-belgijske produkcije i namijenjena je programiranju i manipulaciji djece.

Nosi ime egipatskog boga mrtvih, boga Anubisa koji je u mitologiji poznat kao bog koji prati duše u podzemlje. Zaista je strašno i pomisliti da su djeca koja su u potpunosti ovisna o toj seriji svakim danom zaluđena ni manje ni više bogom mrtvih koji duše vodi u podzemlje. Nije vam to malo čudno?
Na redakcijski mail smo dobili i pismo veoma zabrinutog roditelja koji je zbog naslova ove sumnjive serije išao pogledati opis serije te se šokirao kada je vidio da mu se masoni još i smiju s malog ekrana. U opisu serije, među ostalim piše:' (TV serija Engleska) Popularna sapunica koja nosi ime boga mrtvih i vrvi simbolima Iluminata. Tu su prisutna i razna zastrašivanja plasirana kroz naizgled benigne scene s ljepuškastom, imućnom mladeži u glavnim ulogama. Od djece stvara prave male ovisnike'. Nadalje u opisu nabrajaju se imena djece, glumaca koji glume u seriji.

Zašto baš djeca?
Poznata je izjava jednog Isusovca koji je rekao: 'Dajte mi dijete do 6. godine i imam ga do kraja života'! Iako ćete sada pomisliti da je serija za kojom vaša djeca luduju benigna, a da se mi raspisujemo o teorijama urote, upozoravamo da su baš te, naoko zabavne serijice najveća opasnost za vašu/našu djecu. To je naime serija koju gledaju djeca svih uzrasta i koja se subliminalno uvlaći u podsvijest djece. Kasnije u životu primjećuju se utjecaji ovakvih i sličnih masonskih projekata. Sva masonska politika, sve manipulacije, programiranja i razne tolerancije i zastrašivanja usmjerena su upravo na djecu. Televizijski program i virtualni svijet u kojem naša djeca prebivaju većinu svog vremena najjači su učitelji vaše/naše djece. No poruke skrivene u sadržaju namijenjenom njima mogu biti zastrašujuće i kao takve mogu sasvim sigurno utjecati na život vašeg djeteta. Moramo napomenuti kako ova serija, kao podršku, ima i istoimenu kompjutersku igru; kuća boga Anubisa, a cilj igrice je što više puta fotografirati tog boga, dakle jasno se fokusirati na boga mrtvih i boga podzemlja što je apsolutno odvratno, ali učinjeno s ciljem, po agendi. Upozoravamo, dječje misli i um su toliko čisti i nevini da je masoneriji glavni cilj to onečistiti. Ovakvim projektima koje uživaju naša djeca onečišćuje se nevinost djece i stvaraju se nečisti i nadasve podložni mladi ljudi koji će se u budućnost razviti u savršeno programirane ljude tolerantne na nečisto i zlo. Dječji mozak je kao spužva, stoga roditelji pripazite što će vaše dijete upijati!

http://www.dnevno.hr/vijesti/misteriji/ ... erije.html

[EdgarFranjul]

Pismo saborskim zastupnicima – prijedlog Zakona o životnom partnerstvu

Objavljeno 24. 01. 2014. u kategoriji Aktualnosti, Referendum


Građanska inicijativa “U ime obitelji” uputila je pismo saborskim zastupnicima u vezi prijedloga Zakona o životnom partnerstvu.

Vezano za točku 60. Dnevnog reda 12. sjednice Hrvatskog sabora, prijedlog Zakona o životnom partnerstvu (dalje u tekstu: Zakon) ukazujemo da postoje značajni razlozi zbog kojih nije ispravno glasovati za navedeni prijedlog Zakona.


Ovim pismom skrećemo pozornost na odredbe prijedloga Zakona kojima bi se, kada bi Zakon bio izglasan, bitno narušilo povjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava, a što bi ujedno dovelo do pravne nesigurnosti.

Naime, pregledom Prijedloga Zakona, ne može se ignorirati činjenica da se navedenim tekstom Zakona, zapravo, pokušava izjednačiti različite zajednice – brak i zajednicu istospolnih parova, što je pravno i životno neprihvatljivo.


U prvom redu valja istaknuti da usvajanje takvog Zakona svakako predstavlja ugrožavanje načela vladavine prava i nepoštivanje izričite volje birača potvrđene na referendumu koji je održan 1. prosinca 2013. godine. Na navedenom referendumu, 65,87 % birača se izjasnilo ZA to da se u Ustav RH unese odredba da brak predstavlja zajednicu žene i muškarca, te predmetnim referendumom narod ove zemlje pronosi širu vrijednosnu i pravnu poruku predstavnicima javne vlasti.


Međutim, ovim Zakonom uzima se naziv brojnih instituta iz obiteljskog prava i postupaka koji se faktično odnose na brak i bračne odnose, te se odnosi između istospolnih parova uređuju na identičan način, samo pod drugim nazivom. Tako se Zakonom o životnom partnerstvu uvode instituti:

„sklapanja životnog partnerstva pred matičarom te davanje pristanka za sklapanje životnog partnerstva (čl. 7. Prijedloga Zakona); „tužbe radi utvrđenja postojanja ili nepostojanja životnog partnerstva“ (čl. 7. st. 3), „izbor prezimena, odnosno sporazumna izjava o prezimenu nakon sklopljenog životnog partnerstva (čl. 16.), „sklapanje životnog partnerstva pred matičarem i dva svjedoka“ (čl. 20. st. 1.), „prestanak životnog partnerstva poništajem ili raskidom“ (čl. 25. – 30. Zakona), „uvođenje registra životnog partnerstva i izvadak o sklopljenom životnom partnerstvu kojega izdaje matičar“ (čl. 20. st. 4.).

Svi navedeni instituti (nabrojana je samo nekolicina) pokazuju izravni pokušaj izjednačavanja braka s istospolnom zajednicom!

Ono, dakle, što proizlazi iz svega gore navedenog, ovim prijedlogom Zakona namjerava se uvesti „brak između osoba istog spola“, odnosno tzv. „životno partnerstvo“ koje je u svemu izjednačeno s brakom, samo što ne nosi taj naziv, a što predstavlja apsolutno kršenje volje birača iskazane na referendumu 1. prosinca 2013. godine te stvara nepovjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava!


Tko god, imalo dobre volje, sagledava cjelokupnu sliku netom provedenog prvog narodnog ustavotvornog referenduma u Republici Hrvatskoj, jasno mu je da su na provedenom referendumu birači poslali širu vrijednosnu poruku o zaštititi sadržaja braka, a ne samo njegovog naziva!

Nadalje, ovim prijedlogom Zakona za pravo u mnogočemu dolazi do izjednačavanja obitelji kao zajednice života osoba istog spola i obitelji kao pojma u Obiteljskom zakonu. Odredbom čl. 2. Obiteljskog zakona propisano je da se uređenje obiteljskih odnosa temelji na načelima: 1) ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji, 2) zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, 3) primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.

Za istaknuti je, kao što je vidljivo iz navedenog čl. 2. Obiteljskog zakona, obitelj ne čine samo muškarac i žena, nego oni postaju obitelj tek kada dobiju trećeg člana – odnosno, dijete.

Međutim, odredbom čl. 2. Zakona o životnom partnerstvu, propisano je da je životno partnerstvo zajednica obiteljskog života dvije osobe istog spola … pri čemu je evidentno da se navedenom odredbom izjednačava istospolnu zajednicu s obiteljskom zajednicom, a čime se ujedno i mijenja pojam obitelji iz Obiteljskog zakona, što je u potpunosti neprihvatljivo! Dakle, vjenčani muškarac i žena su bračni par, a osobe koje su sklopile životno partnerstvo su istospolni životni partneri, ali svakako nisu obitelj.

Također, navedenim prijedlogom Zakona omogućuju se jednaka prava registriranim i neregistriranima istospolnim parovima, a što je izvor velike pravne nesigurnosti.

Tako je odredbom čl. 1. prijedloga Zakona propisano: „Ovim Zakonom uređuje se životno partnerstvo, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u svezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravni učinci životnog partnerstva“.

Navedenim Zakonom uređuju se i prava djece, međutim, odredbom Zakona u kojoj je naveden predmet Zakona uopće se ne spominje uređenje odnosa s djecom, a što predstavlja značajan i svakako iznimno bitan dio Zakona.

Odredbe koje se odnose na uređivanje odnosa vezanih za djecu u suprotnosti su s Ustavom RH te brojnim drugim odredbama međunarodnog prava. Tako, primjerice, čl. 7. Povelje o pravima djeteta iz 1959. propisuje da Odgovornost za interese djeteta u prvom redu imaju roditelji, čl. 5. Konvencije o pravima djeteta propisuje Države članice poštivat će odgovornost, prava i dužnosti roditelja…itd.

Isto tako u čl. 40. st. 1. Zakona glasi: „ Životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja temeljem odluke suda, u skladu s odredbama posebnog zakona koji uređuje obiteljske odnose.“ – znači nad djetetom će roditeljsku skrb moći ostvarivati troje ljudi istodobno, odnosno, ako oba roditelja imaju životne partnere, čak i četvero. Navedeno svakako nije u interesu djeteta i ne pridonosi zaštiti ni dobrobiti djeteta.

Ono što je također nedopustivo radi zaštite djece, jest uvođenje instituta partnerske skrbi. Samom analizom izraza stječe se dojam da se radi o „skrbi za partnera“, međutim, izraz „partnerska skrb“ zapravo se odnosi na skrb za djecu. Sadržajno, i roditeljska i partnerska skrb odgovaraju posvojenju, samo se rabi drukčiji naziv.

S obzirom na sve navedeno, smatramo da je više nego očita namjera da se ovim putem izmanipulira volja građana izražena na referendumu, a što svakako dovodi do pravne nesigurnosti te slijedom toga apeliramo na saborske zastupnike da ne daju svoj glas za izglasavanje ovog prijedloga Zakona.

http://uimeobitelji.net/2014/01/24/pism ... #more-4621

[EdgarFranjul]

Objava: 27.1.2014 | 16:52

Željka Markić

'Došlo je vrijeme da ovu državu vodi predsjednik koji voli svoj narod'

Mislim da je ujedinjavanje stranaka oko zajedničkih vrijednosti korisno za naše društvo

Autor:
Žarko Ivković

Malo je onih koji ostanu ravnodušni na spomen imena Željke Markić, čelnice konzervativne inicijative “U ime obitelji” koja je referendumom o braku doslovce potresla političku scenu u Hrvatskoj. Jedni je ne simpatiziraju, a drugi, koji je zdušno podržavaju, očekuju njezin jači politički angažman i izlazak na izbore.

Čime se trenutačno bavi građanska inicijativa “U ime obitelji”? Što sprema nakon referenduma o braku?

Najveći dio vremena koristimo za konzultiranje i susrete s volonterima i koordinatorima, našim partnerima u brojnim udrugama i vjerskim zajednicama. Imamo susrete s predstavnicima braniteljskih udruga, sindikata, akademicima, gospodarstvenicima, predstavnicima političkih stranaka, veleposlanicima i dr. Jedan dio naše ekipe angažiran je oko prikupljanja donacija za naše daljnje aktivnosti, naš pravni tim već se oglasio o prijedlogu zakona o životnom partnerstvu homoseksualnih osoba, imamo nekoliko projekata vezanih uz medije, pripremamo stručni skup vezan uz gospodarske mjere kojima se treba podupirati obitelj i školovanje mladih... Samo dva mjeseca nakon prvoga građanskog referenduma u 23 godine hrvatske države, opet imamo pune ruke posla.

Znači li to da se spremate za izbore?

Nastavljamo s aktivnostima.

S kojim ste se predstavnicima političkih stranaka sastali i jeste li s kime dogovorili suradnju?

Sa svima s kojima smo se sastali dogovorili smo neki oblik suradnje, u pojedinosti ne bih ulazila.

Uspjeh referenduma o braku pokazao je da se na društvene i političke procese može utjecati i izvanstranačkim djelovanjem, no hoće li se “U ime obitelji” ipak transformirati u političku stranku?

Slažem se s vama. Građani okupljeni oko inicijative “U ime obitelji” pokazali su da Hrvatska ima puno sposobnih i hrabrih ljudi koji znaju raditi u timu, imati inicijativu, odrediti si cilj i ostvariti ga. Srušeni su mnogi mitovi, pokazalo se da ne samo ruralna već i urbana Hrvatska ima snage, znanja i sposobnosti suprotstaviti se ideološkom preodgoju naroda, od kojeg SDP ne odustaje – od 128 gradova, u njih 120 većina je bila za brak kao zajednicu žene i muškarca. Zahvalna sam za priliku da surađujem s toliko hrabrih i sposobnih ljudi.

Dakle, zasad ne osnivate političku stranku?

O tome uopće nismo niti odlučivali.

Planirate li se vi osobno angažirati i politički?

Politika je zalaganje za opće dobro, tako da mogu reći da sam već politički angažirana. Oblik mog budućeg angažmana ovisi o procjeni cijele situacije, što je najvažnije učiniti i kako ćemo najučinkovitije ostvariti ciljeve koje si zadamo. Timski rad. Bez toga nema ništa.

Na svojim izbornim listama vas bi rado vidjeli i HDZ i neke druge konzervativne političke stranke. Jeste li možda o tome već razgovarali s Karamarkom?


“U ime obitelji” poduprlo je 20 stranaka. Sve te stranke, uključujući i HDZ, podržale su nas u prvom tjednu izjašnjavanja birača o referendumu, dakle kad se još nije znalo hoće li naša inicijativa uspjeti ili neće. Sve te stranke, i HDZ, prihvatile su naš poziv i sudjelovale u ujedinjavanju oko dviju vrijednosti – braka kao temelja obitelji i demokracije. Mislim da je ovakvo ujedinjavanje stranaka oko zajedničkih vrijednosti korisno za naše društvo i nadam se da će ga u 2014. biti još više.

Smatrate li da je HDZ dobra alternativa SDP-u i njegovim koalicijskim partnerima? Mislite li da trenutačno, kao vodeća oporbena stranka, svoj posao radi dobro? Neki mu zamjeraju pasivnost, nedostatak inicijative...


U ovakvim kriznim okolnostima, kad Vlada nema sposobnosti rješavati probleme niti osigurati osnovne potrebe svojih građana, potreban je velik angažman svih. I medija, i oporbe, i svih sudionika društvenog života, i nas građana. I nitko od nas ne čini dovoljno.

Hoće li se, dakle, “U ime obitelji” okušati na parlamentarnim izborima?

Daleko su parlamentarni izbori. “U ime obitelji” usredotočena je na to kako poboljšati stvari sada i ovdje.


Medijske spekulacije najčešće vas povezuju s Hrastom, ali i s Hrvatskom zorom Milana Kujundžića. Jeste li s njima razgovarali o zajedničkom izbornom nastupu?


Kao što sam već rekla, konzultiramo se s predstavnicima stranaka koje su poduprle “U ime obitelji”. Sve nas jako zabrinjava situacija u zdravstvu. Činjenica da aktualna vlada potiče hrvatske liječnike na odlazak u inozemstvo na štetu hrvatskih pacijenata. Molim vas, recite mi kako se može dogoditi da ministar zdravstva uvede smjenski rad u sve bolnice, a onda shvati da je to neprovedivo i da je dodatno pao broj operativnih zahvata, kako navodi Hrvatska udruga bolničkih liječnika? Hrvatska ima brojne resurse – šume, vode, predivnu, netaknutu prirodu, plin, naftu, plodnu zemlju. Ali najvrjedniji od svih njezinih resursa su ljudi. Svi koji žele živjeti i raditi u Hrvatskoj, moraju za to imati priliku. Ova i svaka druga vlada dužna je to osigurati.


Imate li ambicija kandidirati se za hrvatsku predsjednicu?


Kako čitam u vašim novinama, za malo što nemam ambicije – zastupnica u Europskom parlamentu, predsjednica države, ministrica, premijerka... Ne mogu se načuditi uredničkim odlukama da se tako velik prostor poklanja pogađanjima o tome tko bi se mogao kandidirati za određenu poziciju, a mediji istovremeno nedovoljno izvješćuju o tome kako te funkcije danas, sada, obnašaju oni koji već jesu na tim pozicijama.

Ne slažem se s vašim mišljenjem. Ima medija koji su vrlo kritični prema izvršnoj vlasti.


To mi je drago čuti. Koji? U zemlji u kojoj je vlast dovela radnike, službenike, profesore, liječnike do ruba prvog općeg štrajka u povijesti hrvatske države, evo nama stranica i stranica praznih naklapanja o tome što će se možda jednog dana dogoditi. Zar ne mislite da je od toga tko će se kandidirati za zastupnika u EU parlamentu važnije da npr. HDZ-ov Davor Stier ne propušta priliku afirmirati Hrvatsku među europskim kolegama, a da SDP-ov zastupnik Oleg Valjalo ili šuti ili vrijeđa hrvatske birače nakon uspjeha referenduma o braku. Zar od toga tko će se sve kandidirati za predsjednika na kraju ove godine nije važnije kako svoj posao obavlja osoba koja je trenutno predsjednik – da se g. Josipović ne koristi svojim ustavnim ovlastima i prešućuje bitne stvari od javnog interesa. Na primjer, sukobe interesa g. Gorana Radmana, inače posljednjeg ravnatelja Televizije Zagreb u Jugoslaviji, koji je na čelu HRT-a, a koji građani obveznom pretplatom financiraju s više od milijardu kuna godišnje.

I o tome su mediji izvješćivali...

Dajte malo izvješćujte o „U ime obitelji“ na takav način. Doista, kalkulira se tko bi se želio za dvije godine natjecati za premijera ili ministra, a sadašnji premijer izjavljuje da je njegova demografska politika izvoziti Hrvate, a uvoziti stanovnike iz drugih zemalja, a ministar financija štiti pomoćnika kojeg je sam izabrao, a koji je, prema svemu sudeći, iskoristio službeni položaj za stjecanje osobne koristi. O mojim ambicijama, ako ih imam za bilo koju poziciju koju mi tako revno nudite, doznat ćete na vrijeme – ako se odlučim kandidirati.

Mnogo je onih koji kažu kako je došlo vrijeme da zemlju vodi vjernik ili vjernica. Slažete li se s takvim mišljenjem?


Sigurno je da je došlo vrijeme da Hrvatsku, nakon tri mandata, vodi predsjednik koji ispunjava svoje ustavne obveze i predstavlja sve građane Hrvatske, ne samo one s kojima dijeli ideologiju. Hrvati imaju pravo nakon 12 dugih godina imati priliku izabrati predsjednika koji neće predsjedničke arhive zemlje koja je tek izašla iz rata dijeliti stranim novinarima, koji neće potajno svjedočiti protiv svoje zemlje. Predsjednika koji neće na dan kad su hrvatski generali i cijeli hrvatski narod oslobođeni lažnih optužbi o udruženom zločinačkom pothvatu pričati o zločinima hrvatske vojske, koji neće na dan referenduma s naslovnice dnevnih novina poručiti: “Ja ću glasati protiv, a vi?” i predložiti nakon referenduma ustavne promjene koje praktički poništavaju odluku birača. Da, došlo je vrijeme da Hrvatsku vodi predsjednik koji voli narod koji predstavlja, njegovu povijest, kulturu, vjeru, ustrajnu borbu za slobodu, predsjednik koji je ponosan i zahvalan za priliku da tom narodu služi. Je li taj predsjednik vjernik, njegova je osobna stvar.

Financiraju vas donatori, ali ne želite otkriti njihova imena. Zašto? Ne ostavljate li tako prostor za različita sumnjičenja?

Vodimo financije u skladu sa zakonom. Valjda zakonodavac zna zašto je odlučio da nije potrebno objaviti imena donatora.


Predsjednik Ivo Josipović daleko je najpopularniji političar u Hrvatskoj, što mislite o njemu kao predsjedniku?


Mislim da je velik nedostatak i ideološka i interesna povezanost predsjednika Josipovića sa SDP-om. U početku je izgledalo da će se imati snage odmaknuti i kritički sagledavati i ispravljati, ublažavati pogreške vlade g. Milanovića. Na žalost, nakon tri godine, izvjesno je da g. Josipović to ne može. Predsjednik prešućuje i ne otvara brojne sporne, gospodarske poteze aktualne vlade. Propušta iskoristiti svoje ovlasti. Skandal koji je izazvao Lex Perković, rušenje ugleda Hrvatske u EU, zatezanje odnosa s Njemačkom i kriva poruka da ova vlada štiti osobe koje su osumnjičene za naručivanje političkih ubojstava u Jugoslaviji, predsjednik je mogao spriječiti. Mogao je poslati zakon, koji je trebao potpisati, Ustavnom sudu na preispitivanje ustavnosti u roku od osam dana. Moglo se očekivati da bi Ustavni sud proglasio zakon neustavnim i time bi predsjednik omogućio izručenje g. Perkovića i građane svoje zemlje poštedio i sramoćenja i pogoršanja odnosa s Njemačkom, jednom od najvećih gospodarskih sila svijeta. To nije zanemariva gospodarska činjenica u još jednoj godini recesije koju nam najavljuju.

Onda, sin gospodina Perkovića, Saša Perković i dalje je predsjednikov savjetnik. Predsjednik nam tumači da djeca nisu odgovorna za postupke svojih roditelja. To, naravno, stoji. Ali, usudila bih se reći da g. Saša Perković posao nije dobio zahvaljujući svojim iznimnim kvalifikacijama, već ponajprije zahvaljujući činjenici da je sin svoga oca. Nepotizam i sukob interesa nije u interesu hrvatskih građana.

Ima li u Hrvatskoj političara koje cijenite i za koje mislite da mogu izvući zemlju iz krize?

Ima puno ljudi koji ujedinjeni u učinkovitu ekipu mogu Hrvatsku ne samo izvući iz krize već i pomoći njezinu preobrazbu u socijalnu državu u kojoj pošteni ljudi dobro žive od svog rada.


http://www.vecernji.hr/hrvatska/doslo-j ... rod-917358

[EdgarFranjul]

Djeca u Francuskoj odbijaju ići u školu: 'Oni će našu djecu podučavati da se ne rađaju kao dječaci i djevojčice, nego da je to stvar izbora!'


Tisak navodi da je iza toga stoji poziv na bojkot škola jedanput mjesečno koje je uputila spisateljica Farida Belghoul, aktivistica koja se bori protiv "rodne teorije".

Već nekoliko dana izostanak djece iz škole i vrtića u Francuskoj veći je od uobičajenog zbog glasina koje se prenose SMS-om i elektronskom poštom da se u škole uvodi rodna teorija i da će se djecu već u vrtićkoj dobi podučavati masturbiranju.

Zbog toga je francuski ministar obrazovanja Vincent Peillon uputio pismo svim direktorima škola da pozovu roditelje i opovrgnu te glasine. "Tražim od vas da informirate roditelje o stvarnom sadržaju nastavnih programa", kaže se u ministrovu pismu, kako ga prenosi francuski tisak.

Dnevnici Le Figaro i Liberation pišu da iz škola i vrtića u više dijelova Francuske izostaje nezanemariv broj djece, a u jednu školu u Strasbourugu prošli tjedan nije došlo više od trećine djece. Navodi se da je uglavnom riječ o djeci imigranata.

U porukama koje kruže SMS-om i elektronskom poštom navodi se da će se vrtićkoj djeci davati eksplicitan seksualni odgoj, da će ih učiti masturbaciji i poticati na homoseksualnost.

"Pažnja: 27. siječnja Dan bojkota škola. Izbor je jednostavan: ili ćete prihvatiti 'rodnu teoriju' (oni će našu djecu podučavati da se ne rađaju kao dječaci i djevojčice, nego da je to stvar izbora!!!) Da ne govorimo o seksualnom odgoju koji je predviđen u vrtićima 2014. godine, uključujući demonstraciju", glasi jedna od SMS poruka koja kruže Francuskom, kako prenosi francuski tisak.

Tisak navodi da je iza toga stoji poziv na bojkot škola jedanput mjesečno koje je uputila spisateljica Farida Belghoul, aktivistica koja se bori protiv "rodne teorije".

Ona je objavila da eksperimentalni program "ABCD o ravnopravnosti u školi", koji će se u dogovoru s roditeljima uvesti u 600 škola, uvodi pod krinkom rodnu ideogiju, što bi moglo kod djece izazvati sumnje u vezi s njihovim seksualnim identitetom.

Autor: hina

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/113 ... zbora.html

[EdgarFranjul]

Nametanje ideologije na razini Europske unije

Objavljeno 31. 01. 2014. u kategoriji Aktualnosti


Više od 100 tisuća građana Europske unije traže od zastupnika u Europskom parlamentu da 4. veljače glasuju protiv izvješća austrijske zastupnice Ulrike Lunacek, pokušaja LGBT lobija za nametanjem posebnih prava za LGBT osobe i obvezu daljnjeg provođenja LGBT plana i programa državama članicama Europske unije.

Izvješće Lunacek službenoga naziva „Navigacijska karta Europske unije protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta“ već je drugi pokušaj u zadnjih nekoliko mjeseci kojim lobiji pokušavaju građanima nametnuti ideologiju u područjima koje su u nadležnosti država članica.

Ukoliko se jedno od najliberalnijih izvješća koje je došlo pred Europski parlament usvoji, kako prenosi portal Zdravstveniodgoj.com institucije Europske unije i država članica bit će obvezne provoditi posebna prava za LGBT osobe u svim područjima javne politike, uključujući zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, pružanje azila i vanjsku politiku. Izvješće jasno definira plan čija je namjera, između ostaloga, politička zloupotreba izvješća kako bi se sve države članice prisililo na legalizaciju istospolnog braka, kao i tomu da će istospolni parovi u svim državama članicama imati potpun pristup posvajanju, medicinski potpomognutoj oplodnji i surogat majčinstvu. Želi se jamčiti sloboda okupljanja i izražavanja aktivista i pravo da se služe terminima kao što su „govor mržnje“ i „zločin iz mržnje“.

U praksi bi to značilo da bi države članice koje u svom nacionalnom zakonodavstvu ne priznaju istospolni „brak“ bile prisiljene od strane EU na priznavanje istospolnog „braka” koji je sklopljen u drugoj državi članici.


Ono podrazumijeva i uvođenje mehanizma veta na razini EU prema interesima LGBT zajednice, što znači sljedeće: nijedan budući zakon koji će se donositi na razini Europske unije ne smije se kositi s interesima homoseksualnih i lezbijskih aktivista.


Reakcije građana jasno pokazuju kako ne žele da im parlamentarni zastupnici određuju kako će živjeti, što će misliti te kako će obrazovati svoju djecu.


Peticiju protiv usvajanja ovoga izvješća u EU parlamentu možete potpisati ovdje.

http://www.citizengo.org/en/2882-europe ... -lunacekno

http://uimeobitelji.net/2014/01/31/name ... #more-4664

[EdgarFranjul]

Uz Dan života, 2. veljače 2014. – Nevažeći antiživotni zakoni u nas na snazi

Petak, 31 Siječanj 2014 11:09 .

Kao što znamo, u nas je na snazi takozvani Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, donesen još u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske, 21. travnja 1978. godine, dakle u vrijeme trajanja totalitarnog komunističkoga sustava protuhrvatske nenarodne tvorevine, bivše socijalističke Jugoslavije.


Uz pomoć i prema tome zakonu ubijalo se godišnje oko 50.000 nerođene djece u hrvatskome narodu. Sukladno tome, enormno se, iz godine u godinu, smanjivao broj rođene djece, kao i broj žena fertilne dobi, tako da se broj rođene djece od oko 90.000 godišnje 50-ih godina 20. stoljeća, uz pomoć toga zakona i drugih nepovoljnih političkih i gospodarskih uvjeta u Republici Hrvatskoj, do 90-ih godina 20. stoljeća već sveo na oko 50.000.

Ostvarenjem demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj, te njezinim osamostaljenjem, stekli su se uvjeti za donošenje bolje populacijske politike i demografskih mjera u interesu budućnosti hrvatskoga naroda i svih građana samostalne i suverene Republike Hrvatske. No, velikosrpska agresija i ratna stradanja ljudi, te uništavanje zemlje, onemogućili su planiranu duhovnu, moralnu i gospodarsku obnovu, kao temelj za sretnu obitelj sa željenim brojem djece.


No, veoma je čudno i znakovito da je i u novim uvjetima osamostaljene Republike Hrvatske i uz novi Ustav nelegalno, a praktično ostao na snazi rečeni zakon o ubijanju nerođene djece.


Naime, i prema Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, od 25. lipnja 1991. godine, kao i prema Deklaraciji o punoj samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, od 8. listopada 1991. godine, prema kojoj su prekinute sve ustavnopravne veze sa Jugoslavijom, izričito se kaže, i u jednoj i u drugoj deklaraciji, da na području Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Hrvatski sabor.


Budući da takozvani Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece potječe, kao što smo rekli, iz bivše Jugoslavije, a nije mi poznato da je ikada konvalidiran, odnosno proglašen važećim u Republici Hrvatskoj, jednostavno je nevažeći.


S obzirom da svi znamo kako je taj zakon zločinački, nemoralan i štetan za svaki ljudski život i psihološki za svaku osobu koja u tome zločinu sudjeluje, pa time i za svaki narod, apsolutno je neshvatljivo da u izvršenju toga pravno nevažećeg zakonu sudjeluju čak i liječnici, koji su se, kod primanja liječničke diplome, zakleli da će apsolutno poštivati i štititi ljudski život od samog začeća, te da niti pod prijetnjom neće dopustiti da se njihovo medicinsko znanje koristi protivno zakonima morala i humanosti.


Posebno je strašno i nevjerojatno da se ti najteži zločini protiv najnemoćnijih i najnedužnijih ljudskih bića, nerođene djece, provode i legalno čine čak i u kliničkim bolnicama u Zagrebu koje nose sveta i časna imena, kao Klinička bolnica Sestara Milosrdnica ili svetogrdno Bolnica Svetoga Duha.


O tome sam svojevremeno osobno pisala i najvišim institucijama Katoličke Crkve u Hrvata, te upravi Družbe Sestara Milosrdnica u Zagrebu, u smislu da ako ne mogu obustaviti to zlo u bolnicama sa tim časnim imenima, bar zahtijevaju promjenu imena tih bolnica, no ni od kuda nisam dobila nikakva odgovora.


To zlo se neprekidno čini na ginekološkim odjelima tih, a i drugih bolnica u cijeloj Republici Hrvatskoj, a cijena koju žene same plaćaju je u Kliničkoj bolnici Sestara Milosrdnica 2.500.- kn, a u Bolnici Svetoga Duha 1.800.- kn, vjerojatno zbog konkurencije. Brojke ubijene nerođene djece, koje se službeno iskazuju su oko 10.000 godišnje, kirurškim hotimičnim prekidom trudnoće, a koliko se ubojstava začete djece događa takozvanim kontracepcijskim sredstvima, izravno pomoću spirale, u postupcima takozvane medicinski potpomognute oplodnje i drugim nenaravnim i za zdravlje štetnim postupcima, uopće se ne zna.


Zbog svih tih razloga posljedice su strašne u Hrvatskoj i cijeloj Europi. U Hrvatskoj svake godine desetak tisuća osoba više umire nego se rađa, a u 2013/14. školskoj godini pogodio nas je katastrofalan podatak da se u prvi razred osnovne škole upisalo 5.250 djece manje nego je bilo upisao prethodne godine. U Hrvatskoj, a slično i u cijeloj tradicionalno kršćanskoj Europi, jedna žena u prosjeku ne rađa ni 1,5 dijete, nego malo više od 1 djeteta, tj. 1,3, dok u islamskim zemljama jedna žena rađa prosječno 7 djece, a jedino u Turskoj nešto manje, tj. prosječno 4 djece. Stoga nije ni čudo da Hrvatska i cijela Europa postaju sve više staračke, te da se događa nova seoba naroda iz islamskih zemalja u Europu, koja postaje sve više islamska, sa svim posljedicama koje će iz toga proizaći.

Pravi kršćani u Europi se sve više i službeno progone, brak između žene i muškarca, kao i takve obitelji sve se više obezvrjeđuju, a propagiraju se i ozakonjuju sve nenaravne, nezdrave i za budućnost štetne seksualne veze i takozvana rodna ideologija. Događa se sve što normalan i razuman čovjek ne bi mogao ni sanjati i što ljudsko društvo može odvesti samo u propast.


U Hrvatskoj je jedino pozitivno bar to što Katolička Crkva u dobroj mjeri pruža otpor i da se sve više mladih ljudi, grupa i udruga bore za prave moralne i obiteljske vrijednosti, te da se već oko 75% liječnika ginekologa poziva na svoju ljudsku i liječničku savjest, kao i veći dio ostalog zdravstvenog osoblja, te ne žele sudjelovati u zločinima protiv nerođene djece.


Inicijativa Ustavnom sudu Republike Hrvatske još od 1991. godine


Kako držimo, kao i većina razumnih i dobronamjernih ljudi, da je svakoj državi ili društvu potreban stabilan pravni sustav, koji jamči pravnu, socijalnu, gospodarsku, demografsku i svaku drugu sigurnost državljana, odnosno svih ljudi i cijeloga društva, mi smo, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, osnovanog u Zagrebu, na Blagovijest, 25. ožujka 1990. godine, pokrenuli inicijativu, još početkom 1991. godine, kod Ustavnog suda Republike Hrvatske, zaprimljenu 29. svibnja 1991. godine, da u skladu sa člankom 126. Ustava Republike Hrvatske proglasi nevažećim i ukine Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, od 21. travnja 1978. godine, zbog njegove neusklađenosti sa Ustavom Republike Hrvatske, člankom 21., u kojem se izričito kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život.


Ujedno smo upozorili da ni u vrijeme donošenja, 1978. godine, nije bio ni u skladu sa Ustavom SFRJ, člankom 175. ("Život čovjeka je nepovrediv"), ni s Općom deklaracijom o pravima čovjeka, člankom 3. ("Svatko ima pravo na život"), kao ni s Deklaracijom o pravima djeteta, u čijoj se preambuli kaže, što je potpisala i Republika Hrvatska: "Djetetu je, zbog njegove fizičke i mentalne nezrelosti, potrebna naročita zaštita prije i poslije rođenja", kao što nije u skladu s nikakvim moralnim, humanim, medicinskim, znanstvenim, a time ni pravnim normama.


Za ovu našu inicijativu od 1991. godine u par navrata sam pisala Ustavnome sudu požurnice, pa podnosila i peticiju velikoga broja zdravstvenih djelatnika, te se obraćala i Hrvatskom (državnome) saboru.


No, Ustavni sud se u razdoblju od 18 godina potpuno oglušio na naša upozorenja. Prvi put se javno oglasio u medijima u svezi naše inicijative 6. listopada 2009. godine. Predmet je dobio jedan ustavni sudac (nije objavljeno njegovo ime). I tada je predsjednica Ustavnog suda bila dr. sc. Jasna Omejec.


Posebno smo zadovoljni i zahvalni sucu pokretaču koji je dobio taj predmet što je postavio pitanje medicinskoj struci o početku ljudskoga života, te da je liječničko povjerenstvo Kliničke bolnice za ženske bolesti i porode u Petrovoj ulici u Zagrebu, sastavljeno od 8 pročelnika svih zavoda, zauzelo jednoglasan, jasan i nedvosmislen stav, u skladu sa biološkom i medicinskom znanošću, da ljudski život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice, tj. od začeća, te, logično, da se dalje razvija kao jedinstveno i neponovljivo ljudsko biće.

U Jutarnjem listu od 7. listopada 2009. godine govori se da je tu inicijativu pokrenuo Hrvatski pokret za život i obitelj, te da sam ja zagovarateljica zabrane pobačaja, iako se nikada, pa ni u inicijativi od 1991. godine nisam izjašnjavala tim riječima. Za mene je sintagma "zabrana pobačaja" čista glupost, jer pobačaj nije samo namjerno oduzimanje života nerođenoga djeteta, što naravno ne smije biti dozvoljeno, nego je vrlo često, osobito od najranijeg početka života, i spontani prestanak života začetoga djeteta, pa tko bi to od ljudi mogao zabraniti?


Uvijek sam se zauzimala da se ukine zakon koji to zlo oduzimanja života nerođenog djeteta dopušta, te predlagala da se donese zakon o zaštiti ljudskoga života od samoga začeća do naravne smrti, koji bi predviđao i sankcije za one osobe koje bi ga javno i drsko kršile.


Zaista, ako možemo imati zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, sa čime se slažem, zašto, iako neusporedivo, ne bi imali zakon o zaštiti i dobrobiti ljudskih bića?

Nisam za nikakav zakon o zabrani nečega što spada u intimno područje svake ljudske osobe i što je apsolutno nemoguće i protiv svakog ljudskog dostojanstva kontrolirati.


Smatram da je najveće zlo za ljudsko društvo legalno zakonski dopustiti zlo, jer se to tada u očima ljudi prihvaća kao nešto dobro, a tada za to zlo svi postajemo suodgovorni, jer smo birali zastupnike koji su takav nemoralni zakon donijeli.


Ako se zlo događa ilegalno, pogotovo na području koje je nemoguće i neljudski kontrolirati, onda su odgovorne u svojoj savjesti samo te osobe koje u tome zlu sudjeluju.


Da će žene više umirati, ne slažem se sa tom tezom, jer u današnje vrijeme i to zlo je, na žalost ili na sreću, u stručnim rukama.


Društvo je dužno pomoći svakoj ženi i obitelji koja se nađe u teškoj životnoj situaciji zbog djeteta koje dolazi na svijet. Svako dijete je najveća i najdragocjenija vrijednost, bez obzira na demografsku eksploziju ili posebno depopulaciju, što je slučaj u Hrvatskoj, kao i u cijeloj Europi.


Stoga treba naći sredstva za novčanu nagradu i svekoliku pomoć da se svako začeto dijete rodi. Treba razviti široku mrežu savjetovališta, a po potrebi i skloništa za žene u nevolji. Krajnje je nemoralno i sablažnjivo da toliki neplodni bračni parovi vapiju za posvajanjem djeteta, do kojega ne mogu doći ili vrlo teško dolaze, a da se s druge strane tolikoj djeci oduzima život prije rođenja. Bila bih za to da se omogući veća i novčana nagrada ženi, što ne znači prodaja djeteta, koja bi dala dijete na posvajanje, ako ga ne može sama odgajati i uzdržavati.

No, pokušaj suca Ustavnog suda, pokretača rješavanja toga predmeta, je opet naglo obustavljen. Očito nije bilo prave potpore od značajnih čimbenika u društvu, a sigurno je bilo puno protivnika i nije bilo političke volje stranke na vlasti, tadašnjeg HDZ-a, da se postupak nastavi.


Iz svih navedenih razloga i mnogih drugih, za čije iznošenje ovom prilikom nemam prostora, tada sam bila zaprepaštena izjavom ministra zdravstva, gospodina Milinovića, u Večernjem listu od 7. - 8. listopada 2009. godine, da neće biti zabrane pobačaja i da je odluka o tome na ženama. Znači, on je unaprijed najavio da, kao tadašnji ministar u Vladi Republike Hrvatske neće poštivati Ustav Republike Hrvatske, članak 21., o pravu na život svakog ljudskog bića, niti će poštivati predstojeću eventualnu takvu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, nego je unaprijed žene i njihovu nerođenu djecu prepustio samima sebi, a posebno krajnje nemoćna i najnedužnija ljudska bića prepustio pojedinačnim osobama koje im hoće oduzeti život, umjesto da ga svojim životom brane, te je najavio da im ni društvo ni država neće pomoći.


Dakle, u tadašnjem sastavu Ustavnoga suda Republike Hrvatske, a to je u većini isti sastav kao i 2013. godine, ipak nije bilo odlučnosti da nastave sa rješavanjem našega predmeta i inicijative od 1991. godine, te je sve obustavljeno i na daljnjem je čekanju.


Ipak, taj isti Ustavni sud Republike Hrvatske, na čelu sa predsjednicom, dr. sc. Jasnom Omejec, u vremenu vladavine Kukuriku koalicije, od 4. prosinca 2011. godine, na čelu sa SDP-om Zorana Milanovića, vidi da je glede rušenja pravne države, što bi se reklo, vrag odnio šalu, te izgleda da je na pravome putu bdijenja i zaštite ustavnih prava i pravnog poretka u Republici Hrvatskoj. Svojim odlukama protive se vlastodršcima komunističkog totalitarnog mentaliteta, poput ministra znanosti, obrazovanja i športa Željka Jovanovića i drugih sličnih, kao predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, koji bi mijenjali sve pravne norme, pa i sam Ustav, prema svojoj samovolji i svojim antimoralnim željama.


Ustavni sud je donio njima nepovoljnu odluku o takozvanom zdravstvenom odgoju, posebno njegovom četvrtom modulu, spolnom odgoju, sa zahtjevom za poštivanje ustavnih prava roditelja u odgoju svoje djece. No, ministar Jovanović nastavlja po svojoj i Milanovićevoj samovolji, zbog čega roditelji i udruge ponovno moraju tražiti zaštitu Ustavnoga suda. Vlastodršci su posebno željeli obezvrijediti i onemogućiti referendum hrvatskoga naroda o zaštiti tradicionalnih moralnih vrijednosti braka i obitelji, kako bi onemogućili inicijativu "U ime obitelji" i volju naroda da u Ustav uđe definicija braka kao zajednice žene i muškarca. Sve ono što je svima jasno u Ustavu Republike Hrvatske, da se mora poštivati volja naroda, izražena na referendumu, Ustavni sud je svojom odlukom nedvosmisleno potvrdio, izazvavši bijes totalitarista na vlasti.


Iako je referendum uspio, oni će sigurno i dalje pokušavati izmišljati smicalice, ali ja se nadam da će i kod njih prevladati razum, a prije svega kontrola od strane naroda, te da će oni na kraju morati popustiti i početi poštivati volju naroda, ili će biti prisiljeni odstupiti sa vlasti. Znači, suvremeni sastav ustavnih sudaca je pokazao da želi štititi pravni sustav u državi, pa očekujemo da će u dogledno vrijeme riješiti i pitanje pokrenuto u našoj inicijativi.



Dr. Ružica Ćavar


http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=121

[EdgarFranjul]

Izjava o ujedinjavanju oporbenih stranaka

Objavljeno 03. 02. 2014. u kategoriji Aktualnosti, Iz medija


Građanska inicijativa „U ime obitelji“, kao inicijativa koju su poduprli brojni građani, udruge, vjerske zajednice i političke stranke ujedinjeni oko ustavne zaštite braka kao zajednice žene i muškarca, podržava i aktivno potiče svaki oblik ujedinjavanja građana oko zajedničkih vrijednosti. Ustavnu zaštitu braka poduprlo je i 20 političkih stranaka. Te su političke stranke pokazale da imaju najmanje dvije dodirne točke: zaštitu braka kao temelja obitelji i zaštitu jednakosti svih građana pred zakonom kao temelja demokracije.

U okolnostima iznimno teške gospodarske situacije u kojoj svaki dan raste broj nezaposlenih, u kojima se uhićuje sindikalnog vođu uoči najava o prvom generalnom štrajku u 23 godine hrvatske države, u kojima se SDP i HNS, stranke na vlasti, bave frakcijskim borbama – drago nam je da oporbene stranke razgovaraju o proširenju svoje suradnje i pronalaženju novih dodirnih točaka te da interese hrvatskih građana i hrvatske države stavljaju ispred osobnih interesa.

http://uimeobitelji.net/


http://www.hoplon.hr/forum/viewtopic.php?f=16&t=803

[DeeJay]

Nametanje ideologije na razini Europske unije

Objavljeno 31. 01. 2014. u kategoriji Aktualnosti


Više od 100 tisuća građana Europske unije traže od zastupnika u Europskom parlamentu da 4. veljače glasuju protiv izvješća austrijske zastupnice Ulrike Lunacek, pokušaja LGBT lobija za nametanjem posebnih prava za LGBT osobe i obvezu daljnjeg provođenja LGBT plana i programa državama članicama Europske unije.

Izvješće Lunacek službenoga naziva „Navigacijska karta Europske unije protiv homofobije i diskriminacije na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta“ već je drugi pokušaj u zadnjih nekoliko mjeseci kojim lobiji pokušavaju građanima nametnuti ideologiju u područjima koje su u nadležnosti država članica.
...

E-Mail poruka primljena danas (4. veljače):

Dear Damir:

Today, the European Parliament (EP) adopted the Lunacek Report, officially known as a report on "The EU Roadmap against homophobia and discrimination on grounds of sexual orientation and gender identity.”

Because of your effort, we can safely attest that the Members of European Parliament (MEP) who voted in favor of the report did so against the wishes of the people. In total, nearly 210,000 people signed a petition on CitizenGO against the Lunacek Report. You should be very proud of your effort! The opposition against the Lunacek Report was the single greatest demonstration against an EP report.

The opposition to the Lunacek Report was a real movement created and driven by the people of Europe. CitizenGO was not the only group that gave European citizens a voice to oppose this report:

40,000 citizens from Spain signed a petition created by HazteOir.org. This petition was delivered directly to MEPs.
Many Pro-Family organizations throughout Europe offered constituent services.
On 2 February, Hundreds of Thousands gathered in various European cities united in peaceful demonstration against the Lunacek Report.
There were mass letter writing campaigns to MEPs.
Countless phone calls made directly to MEPs.
It is safe to say that over 1 million European citizens spoke out in opposition of the Lunacek Report.

So, what went wrong?

Each MEP holds the responsibility of reporting to Brussels and voting as a representation to the wishes of their constituency. On 4 February, this body did not do so. To their advantage, the LGBT lobby has a full functioning wing inside the EP. This wing consists of elected MEPs, EP employees, and paid activists that are ready to fight in favor of the lobby. Prime examples of the influence created by this wing are the activities surrounding the Lunacek Report.

In response to our petition, we heard from various MEPs that identified themselves as either in favor or against the Lunacek Report. Many MEPs or EP employees reported that there were very few communications received from citizens in favor of the Lunacek Report. We know for certain that around 1 million citizens spoke out against the Lunacek Report, and very few contacted their MEP in favor.

We may have lost this battle, but the war for families in Europe is anything but over. The current status of the Lunacek Report is non-binding, but each member state reserves the right to incorporate it into local law, thus making it binding for that individual member state. Based off the efforts put forth by your demonstration against the Lunacek Report, we feel obligated by you to fight the consequences of this report at the member state level. In doing this, we will continue to regularly send you emails that directly deal with issues in your individual country. To help us make a difference, we ask you to continue responding to our emails, sign petitions that interest you, and forward them to your friends and family. Together, we will continue forward, and we will change the world for life, family, and freedom.

With the European Parliament election coming soon, we want you to be educated on the voting record of your MEP. It is important that you elect MEPs that directly represent your values.

If you click this link, it will take you to a website informing you how your MEP voted on the Lunacek Report: http://www.votewatch.eu/en/homophobia-a ... auto,0,364
In this case, a vote in favor (green) was for the report. 76 MEPs chose to abstain (yellow) which was not helpful in defeating the report.

Thank you for your effort. Please help us in the future to continue forward in winning this fight!

Thank you,

Gregory Mertz and the whole CitizenGO team


Toliko o EUropskoj monstruoznoj tvorevini i blagodatima koje će nam članstvo u njoj donijeti...

Evo kako su naši dični europarlamentarci glasovali:

ZA Lunacek Report:
Marino Baldini, Biljana Borzan, Sandra Petrović Jakovina, Tonino Picula i Oleg Valjalo.

PROTIV Lunacek Reporta:
Zdravka Bušić, Ivana Maletić, Andrej Plenković i Davor Ivo Stier.

NISU IMALE/O HRABROSTI IZJASNITI SE o Lunacek Reportu:
Ruža Tomašić, Nikola Vuljanić i Dubravka Šuica.

Ako mi se išta u životu gadi je ne imati petlju za iskazati svoje mišljenje ma kakvo ono bilo.