Istraga o Kristu

[EdgarFranjul]

Napadi na Katoličku crkvu napadi su na hrvatsku opstojnost

Objavljeno Četvrtak, 09 Siječanj 2014 13:06

Napisao/la Mira Ivanišević/hkv.hr .

Povijest se ponavlja, ali samo mudri iz nje nešto nauče i ne ponavljaju iste greške

Sadašnji političari uz pomoć medija nam sugeriraju: - zaboravite prošlost, - živite za sadašnjost i gledajte u budućnost i to onu koju vam mi skrojimo. Ne slušajte poruke s oltara jer oni su nazadni, bogate se na teret osiromašenih, a narod vode u nazadnjaštvo i uče ga netolerantnosti i usmjeravaju protiv demokratski izabrane vlasti itd.

Svim osvajačima naših prostora bili su najvažniji napadi i uništenje katoličkih vjerskih institucija, škola, knjižnica i svih njihovih djelatnosti, pogotovo uzornih gospodarstava i prosvjetiteljstva, jer sve je poticalo na sveukupni razvoj hrvatskog naroda.

Na pisanje ovog osvrta potaklo me je čitanje pjesme Augusta Šenoe objavljene u starom izdanju Hrvatske Antologije koja zaslužuje da neke kitice prepišem:

Fratarska oporuka

Sa truna reče Josip car: „Svim redovnikom nek je kraj; Tolikih zdravih ljudi kvar, I bez njih ćemo steći raj, Dokle god siže carstva hatar, Po mojoj volji tako budi, Nek svoju halju svuče fratar, Nek žive kao drugi ljudi.

U njinih dvorih odsle će Stanovat bolni ljudi, djaci, Pisari, sužnji il vojaci; A pune zlata, srebra vreće Na zadnji grošić nek se sbroje U blagajnice carske moje: Tim novcem digoh učilišta, Ja za se od tog ne ću ništa."

To cara Jose reče moć, Sva graja njega malo smete, Još isti dan, još istu noć Teklići širom carstva lete, Sve vičuć: „Svatko sada znaj: Svim redovnikom nek je kraj! Pavlini, čujte, Jezuite! Sve biele, sive, crne svite! Svak svoja prsa triput tuci, Pa zatim svetu halju svuci. To volja jeste cara, kralja; Vladara svoga slušat valja."

Daleko grom se carstvom širi, A strašnom javom bude san; Od trusa drhću manastiri, strahovit ide sudnji dan; I mnogu gorku čuo Beč: Zaludu! Kad je carska rieč.

I dodje glas do Lepoglave, Do tihe šumske postojbine, Gdje bieli fatri od starine U liepih dvorih Boga slave. Gospoda jesu, bogataši, Al uz to ljudi, kako treba, Ne kruti, ljuti velikaši, Već širom diele darak neba Šljivaru, kmetu, zlo kad vrieme Navalio na zemlju breme.

Gospoda jesu, časte, piju, I skladno gude, liepo rišu, I narodu svom knjigu pišu, Pa s Isusovci bojak biju. Al zadnja i njim dodje hora, Pavlina zbor se selit mora.

Tek što je opat čuo glas, Zvonara odmah viknu brata; „Svu braću zovni ovaj čas, zatvori zatim velja vrata, Svih sberi, ču li, u dvorište, To opat, reci, strogo ište."

Kad u dvorištu sbor se skupi, Razrediše se fratri bieli, I pred njih opat mirno stupi, Pa svojoj braći ovo veli: - „Uzdignite sad Bogu duše, Zavapite sad iz dubine! Sva griešna srca nek se skruše, Nek ćute: sve da smrtno gine! Dal čuste zvona svetog hrama? To blize smrti zveči glas; A znate l i to, pitam vas, A znate l, kome zvone? Nama. Da, moja braćo, moji sinci! Svi živjet ćemo pojedinci; Al umrieti će sveti sbor, I ovaj slavni božji, božji dvor, Koj slovijaše trista ljeta, Opustjet će! Žalost! Šteta! Pre nogo svane mladi dan, U ovaj dvor će doć komesar I reć vam, kako želi cesar, Da pustimo taj sveti stan, Da cielo blago, što imamo, Na komesara ruke damo. Pa volja božja! Slušati je! O podjite u ime božje I neka Višnji sve vas prati. Svak nosi krst svoj, kako može, A Bog će vam se smilovati. Razidjite se svieta širom, Poštenja sijte čista sjeme, Pobiedit ćete ljuto vrieme. Oj podjite mi, braćo, s mirom. Al stante časak! Pamtite li, Što vazda bjahu fratri bieli?

Hrvati, sinci našeg puka. Ta sveta zemlja rodi nas, Imutak naš je pučka muka, To pamtimo u ovaj čas! Pred vaše dadoh snieti lice Taj silni evo kup papira, Sve same dobre obveznice, Milijun, mislim, baš talira. To duguju nam što šljivari, Što gradjanin, siromah kmet, Dužnici sve Hrvati stari, Ta naša krv, naš rod, naš sviet. Mi čekali bi ljeta duga, Do sudnjeg dana; - sad je druga, Jer državi l to dodje ruku, Plemiću jao! Jao puku! Izplatiti će morat odmah, i Hrvat propast će siromah. Imetak naš od trista ljet Razgrabiti će tudji sviet. Jedincu fratru zakon krati, Da namre komu oporukom – Pa bio otac – bila mati – Sve blago mu je „mrtvom rukom! Al sada redu smrt se sprema! Zar ima zato zakon? Nema. Pa pravimo sada oporuku: Imetak budi našem puku!"

Svi redom plamom voštanice Zapale silni kup papira, Sve same dobre obveznice, Milijun planu baš talira: -„Oj Bože, praštaj griehom mojim, Dužnikom evo praštam svojim!"
Raskrilio se nebom mrak, Sa hrama smrtno zvono ječi, Od vatre sav se žari zrak, Fratara sbor kraj vatre kleči. A psalam grmi sve u šir: „O Bože, daj nam vječni mir!" Gromore bubnji, vojska grne U sveti dvor sred noći crne, Uz vojsku dodje i komesar I javi svim, što reče cesar. Tad pokloni se opat muče i Komesaru preda ključe."A blago?" pita isti mah Glavara starca sluga cara; Al opat njemu odgovara: -„Na evo vam ga! Pepeo, prah!

To baština je našeg puka,

To fratarska je oporuka!"

Prof.mr.sc. Vjenceslav Topalović u svom članku objavljenom u „Hrvatskom domobranu" studeni/prosinac između ostalog opisuje i „Odnos Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije prema Rimokatoličkoj crkvi.

„Iz državnog godišnjeg budžeta trebale su pojedine Crkve i vjerske zajednice dobivati novčanu pomoć prema broju vjernika i stvarno dokazanoj potrebi. Pa ipak je, unatoč proklamiranoj ravnopravnosti, Rimokatolička Crkva svaki put dobivala razmjerno manje u odnosu prema drugim Crkvama, a i vjerskim zajednicama. Tako su joj AGRARNOM REFORMOM, oduzeti razni posjedi i podijeljeni seljacima, ali nisu gruntovno preneseni, pa su crkvene ustanove godinama morale plaćati porez na zemlju koju nisu uživale. Katolička crkva, posebno u doba diktature, bez ikakva razloga i povoda napadana je najpogrdnijim riječima kako od strane liberalno-unitarističke, tako i od pravoslavnog i vjerskog tiska. Svaki pokušaj Katoličke crkve da se obrani od svih napadaja kažnjavan je zapljenom. Neki su svećenici zatvoreni, drugi isprebijani, a treći mučke ubijeni. Katoličke škole i gimnazije bile su u trajnoj opasnosti da budu ukinute (Velika Nadbiskupska Gimnazija u Travniku), premda su se u njima školovali đaci svih religija i nacionalnosti. Isto je bilo i s katoličkim bolnicama u kojima su se liječili svi, a država nije podmirivala troškove. U članku je opisana borba katoličkih biskupa da se pravno i zakonom zajamči pravi pravni položaj Katoličke crkve, konkordatom između Svete Stolice i države. To je uzrokovalo nekršćansku mržnju protiv Katoličke crkve, pa i nastanak letka Kletva vile Hilandarske. Mnogi katolici u državnim službama prelaze na pravoslavlje da bi mogli napredovati u službi. U članku je objavljen djelomični popis poubijanih Hrvata od 1918. do 1937.".

Došlo je do 2. svjetskog rata i ta teška ratna vremena opisana su u mnogim knjigama. Strahote i nasilje se je nastavilo i nakon 1945. Poubijani mnogi svećenici, fratri i redovnice. Proganjani gađani kamenjem, jajima i što im se je već našlo pri ruci. Konfiscirana ili nacionalizirana sva imovina i nekretnine. Paljene knjige kao da su htjeli uništiti svaki trag djelovanje Katoličke crkve u Hrvata. Sve to su napravili i ostalim građanima.

Oduzeli im nekretnine i sva proizvodna i obrtnička sredstva za jednu normalnu obnovu života, kao što je imala n.pr. Austrija. Pred Domovinski rat imali smo zaduženu, osiromašenu Hrvatsku s propalom industrijskom proizvodnjom.

U Domovinskom ratu ponovno je između ostalog bilo rušilaštvo usmjereno na crkvene objekte, škole, bolnice i ubijanje crkvenih i redovničkih osoba. Materijalne štete su ogromne i broje se u milijunima eura.

Kako uz medijsku blokadu objasniti sve napade na Katoličku crkvu u Hrvata, a kroz to i na sve vjernike? Kako objasniti da je to napad na našu opstojnost? Kako postići povrat još velikog dijela nekretnina ukradenih crkvi a i ostalim oštećenim građanima? Za kopanje po kontejnerima nije kriva neracionalna državna uprava, trošenje, već 13 godina nepostojanja gospodarskog plana, rasprodaja državnog vlasništva pogodnima, krađe u svim segmentima društva, mito i korupcija već novčana sredstva koja dobiva Katolička crkva i braniteljske mirovine.

Pravilna rješenja nije do sada objavila ili predložila niti jedna politička stranka bila na vlasti ili oporbi.


Mira Ivanišević/hkv.hr

http://www.hu-benedikt.hr/index.php/vij ... opstojnost

[EdgarFranjul]

VIDEO: Otkrivena najveća tajna i jed(i)na istina: Stvoreni smo od Boga!
Pogledajte sjajan dokumentarac "Nastanak života" koji ne nudi konačne odgovore na pitanja koja oduvijek zaokupljaju čovjekovu maštu, ali nas na upravo nevjerojatan način približava samo jednoj, pravoj istini – onoj Biblijskoj.

"U početku nije bilo ničeg. Prazan i pust svemir. Onda se u toj praznini pojavila praiskonska vatrena kugla i onda je eksplodirala. Nastalo je nešto predivno...."

Otkad je čovječanstva, priča o tome kako je sve počelo i kako smo nastali nije prestala zaokupljati ljudsku maštu. Međutim, uz sav napredak znanosti, nismo se pomaknuli dalje od početka. Ni danas znanost nema egzaktne podatke koliko je svemir velik, kada je i kako nastao i što će se s njim jednoga dana dogoditi. Svaka takva priča prije ili kasnije završi na Stvoritelju, odnosno pitanju kakva je to morala biti sila koja je dala tu prvu inicijaciju?

No, ono što je danas neosporno je činjenica da se u tom evolucijskom procesu nastajanja univerzuma, na jednom malom planetu u Sunčevom sustavu, razvilo jedno od najuzvišenijih bića u svemiru – čovjek.

Kako je nastao svemir i sve oko nas? Zašto uopće postojimo? Ako je sve nastalo iz jedne materije, zbog čega je sve u svemiru toliko različito, svaka galaksija, svaka zvijezda, svaki planet? Čovječanstvo je na sva ta pitanja do sada gledalo kroz teoriju evolucije i teoriju stvaranja. Evolucionisti i kreacionisti (vjerovanje da je vrhovno ili božanstvo biće kreiralo čovjeka, zemlju i svemir) se ipak slažu u jednom – da svemir nije vječan. Svemir, vrijeme i materija imaju svoj početak. Od prvog stiha Knjige Postanka većina pa možda i sva pitanja koja muče današnjeg razvijenog čovjeka dobijavu svoje odgovore.

Izvrstan američki dokumentarac "Nastanak života" možda ne nudi konačne odgovore, ali ga morate pogledati kako biste potvrdili ono na čemu se temelji naša vjera i jedine vrijednosti današnjeg društva.

Tisuće dokaza o savršenosti svemira i čovjeka kao središta tog svemira, pokazuju da je sve složeno po nekom "božanskom redu" jer kada bismo samo jedan parametar promijenili – nestao bi život kakvog poznajemo. Biblija o tome govori tisućama godina ranije. Prorok Izaija kaže: "Jer ovako govori Gospod koji stvori nebesa, Bog koji stvori i oblikova zemlju.

Fizičari, astronomi, kozmolozi, evolucionisti danas sve više priznaju kako je svemir i sve ono što vidimo rezultat super nadnaravnog djelovanja jer na ključna pitanja uz sav razvoj znanosti ni dan danas nisu uspjeli dati prave odgovore.

Zato obavezno pogledajte sjajan dokumentarac "Nastanak života" i uvjerite se kako je sve zapisano u Bibliji - ali samo ako ju se čita otvorena uma - samo istina.

[EdgarFranjul]

M. Lojkić: Kratka povijest sotonizma

Autor M.S. Četvrtak, 23 Siječnja 2014 09:40

Zadnji stadij ljudskog duhovnog potonuća je taj kada čovjek teturajući poput slijepca u svojoj programiranoj zamračenosti svojom slobodnom voljom ulazi u savez s đavlom.

Pošto su „crni vračevi“ okaljali čovjeka novog doba materijalizmom, konzumerizmom, hedonizmom i nihilizmom, te ga gurnuli u praznovjerje, magiju, obožavanje čovjeka i prirode, sublimnu intelektualnu i estetsku gnozu sa željom da se dešifriraju sve svjetske zagonetke i da se skine veo s mistike, neraspoznavanjem duhova i kultom vještica, nužno mu je ponuditi i vrhunac izopačenosti – bijeg u sotonizam.

Danas je sve više onih koji „stavljaju svoj potpis đavlu“ s namjerom da budu u službi demona kako bi im on ispunio želje koje na normalan način izgledaju nedostižnima.


Obožavanje Sotone slavi se među prvim gnostičkim sljedbama još u prvom stoljeću, a zahvaljujući herezijatu Maniju iz 3. stoljeća i među manihejcima. Gnostici i manihejci su ga prvi uzdigli na božanski tron, smatrajući ga jednim od dva jednakovrijedna stvoritelja. Od 9. stoljeća je slično naučavanje gotovo poharalo cijelu Europu: bogumili, paterani, katari, albigenzi, valdenzi, babuni i drugi heretici. Tvorci „modernističkog“ sotonizma bili su, uz okultne kabaliste, velik dio vitezova Salominovog hrama u Jeruzalemu (Templari), od kojih se i razvilo suvremeno masonstvo. Ti kršćanski otpadnici tijekom svojih ritualnih obreda klanjali su se đavlu Baphometu (duhovnom biću s jarčevom glavom).

Počeci iz 14. stoljeća

Za uskrsnuće sotonističkih obreda mnogi smatraju odgovornim francuskog časnika Gillesa de Retza koji se prema nekim izvorima ubraja u tzv. povijesne vampire. Retz je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i ostat će upamćen kao jedna od prvih osoba koju novija povijest bilježi kao demonopoklonika. Obožavanje đavla nastavili su razni luciferijanci, posebice Katarina Medici, žena francuskog kralja Henrika II., koja je iz rodne Firence na francuski dvor dovela cijeli klan vještica, astrologa, alkemičara i nekromanata. Prva knjiga o sotonizmu Grimore of Honorius tiskana je u 17. stoljeću, iako je napisana puno prije. U njoj su skupljene sve upute za održavanje crnih misa (blasfemični i opcesni rituali koji imitiraju Misu) pomoću kojih se prizivaju demoni.

Procvat, bolje rečeno eksplozija, sotonizma razbuktao se za vrijeme kralja Luja XIV. pod pokroviteljstvom čarobnice i okultistkinje La Voisin. Vrhunac sotonističkih rituala je bio u crnim misama gdje su otpali svećenici, kabalisti, rozenkrojceri i pomahnitali alkemičari pod vodstvom gospođe La Voisin svetogrdno konsakrirali u obeščašćivanju presvete Hostije uz seksualne orgije, mućenja i žrtvovanja djece i životinja. Posebice su bili jezoviti magijski obredi i crne mise nad nagim tijelom kraljeve metrese Madame Francoise Alhenais de Montespan koja je htjela i dalje zadržati kraljevu naklonost, koja joj se činila ugrožena. Kako su takve prakse povezane sa zločinima, u tim ritualima se koristila krv ubijene djece pomiješana sa otrovom, te se napitak potajice davao kralju. Učinak je bio očekivan, markiza Montespan postala je kraljeva ljubavnica iz koje veze se rodio sin, budući francuski kralj Luj August.

Adam Weishaupt i Bavarski iluminati

Izlaskom masonstva u javnost 1717. godine javljaju se u Engleskoj Hell Fire Clubs (Klubovi paklenog ognja) koji s nevjerojatnom lakoćom osvajaju sveučilišta Oxford i Cambrige. Klubovi se šire diljem britanskog otoka, Irske, SAD-a, a jedan je postojao i u mračnoj odaji Westminsterske palače. Nakon što je čudovišni Adam Weishaupt pod pokroviteljstvom Mayera Amschela Bauera (Rothschilda) 1. svibnja (!) 1776. godine osnovao Die Alten Erleuchteten Seher von Bayern" , kasnije poznatog kao Red iluminata (Red je dobio ime po „nositelju svijetla“, Svjetlonoši, odnosno Luciferu), sotonizam dobiva i svoju „službenu religiju“. Iluministi su izabrali svog boga Lucifera, koji se željan slobode prvi suprotstavio „diktatoru“ cijelog svemira, Bogu, i koji će od njega preuzeti svu vlast u svim svjetovima. Lucifer će, prema njima, raskidati sve okove i lance sputavanja slobode u kojemu je razum jedini autoritet u odnosu na religiju kao zapreku razumu. On će svojim sljedbenicima dati moć da vladaju svijetom.

U 19. stoljeću mnogi teolozi i ezoterici nisu znali, ili nisu htjeli, prepoznati duhove. Sotona je majstor u zakrinkavanju, tako da ga ni mnogi mistici nisu prepoznali i krenuli su krivim putem. Francuski svećenik Pierre-Michael Eugene Vintras (1807.-1875.) upao je u lažnu „parakletsku“ mistiku srodnu masonskoj duhovnosti, koja navještava epohu Parakleta, Duha Svetoga, kao „treću objavu“. Sotona je svojim opsjenama i imitiranjem nastojao izigrati Božju objavu i kršćansku eshatologiju te je od Vintrasa načinio čarobnjaka kojim je „zasjenio“ čudesa svetaca. Do herezijata Vintrasa nije se dogodilo da se sotona na crnim misama odvažio oponašati Presvetu konsakraciju i izigravati pravu Pretvorbu, već se zadovoljavao obeščašćivanjem i nagrđivanjem.

Ostavština Vintrasa i A. Pike-a

Nakon Vintrasove smrti na čelo njegove morbidne blasfemične sljedbe, tzv. Crkve Karmel, došao je drugi otpali svećenik Joseph-Antoine Boullan (1824.-1893.). Njegovi obredi egzorcizma, liječenja grijeha i bolesti svodili su se na ogavne dijaboličke opsesije, „auto-sugestije“, „samo-hipnoze“, gdje su pacijenti u seksualnim orgijama zamišljali kako prakticiraju seks sa svecima, pa čak i s Isusom Kristom. Lažna „parakletska“ mistika opčinila je i slavnog francuskog okultista i alkemičara, također otpalog svećenika, Eliphasa Levia (1810.-1875.) poznatog po popularizaciji magije kao i po ilustaraciji templarskog idola Baphometa, kao i mnoge druge lažne proroke, kabaliste, okultiste i alkemičare. Heterodoksija gnostičkog vjerovanja i mit Lucifera ponovo su se razmahali u modernom humanizmu.

Sotonizam na krilima masonske i iluminatne ideologije američkog pisca i filozofa Alberta Pikea (1809.-1891.) postaje pomodnost toga doba. Pikeovo naučavanje uči kako je Lucifer dobrotvoran bog koji nikada nije pao, da je on „svijetlo svijetla“, Sin jutra, koji je ljudima podario slobodu, a u snazi je jednak ljubomornom i zlom biblijskom Bogu. Za Weishauptove nasljednike, cijela društvena i povijesna zbrka toga vremena samo je preludij Luciferove vladavine. Ta vladavina najsnažnije je izražena u pismu koje je 1871. godine Pike uputio Giusepu Mazziniju, duši talijanske revolucije, koje se čuva u knjižnici British Museuma u Londonu: „Mi (iluministi) pustit ćemo nihiliste i ateiste da izazovu strahovitu društvenu kataklizmu, koja će, u svom svojem užasu, jasno pokazati narodima posljedice sveopćeg bezboštva, divljaštvo i krvave meteže. Tada će posvuda, građani koji će biti prisiljeni da se brane… istrijebiti te razorne elemente, ali će mnoštvo biti u potpunoj zabludi što se tiče kršćanstva i njihovi deistički duhovi bit će bez kompasa; izmučeni u traganju za idealom, ne znajući kome da se klanjaju, oni će na kraju primiti pravo svjetlo sveopćom objavom čiste Luciferove doktrine, koja će se na kraju javno priopćiti narodima. Gibanje sveopće reakcije, koja će pratiti slom kršćanstva i ateizma, uništenih zajedno, objavit će se tom pojavom 'luciferijanstva'.“ ( Miro Glavurtić: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 209., 252. i 299.)

Sotona je tako postao predmet pjesničko-literarnih tvorevina. Bila je to halucinacija romantizma, poglavito u francuskoj, talijanskoj i ruskoj književnosti. Mentalitet, koji je u djelima te vrste izražen i predočen, podrazumijeva sotonu kao osloboditelja ljudi, koji su od strane Crkve u ime Boga sputani i prezreni pomoću naslijeđenog Božjeg morala pretjeranim zahtjevima, u svojim nadama u sreću od Boga prevareni.

Crowley-evo ritualno žrtvovanje djece

Osnivač modernog sotonizma je engleski književnik Aleister Crowley (1875.-1947.). Zaronivši duboko u misticizam, hermetizam, kabalu, okultizam, religiju drevnog Egipta, rituale tantrizma, tajne „lijeve ruke“, moći seksualne magije, „moći zmije“, gnozu, teozofiju, alkemiju, učenja o tarotu, proricanje i crnu magiju, smatrao je božanski izvorni princip identičnim s onom jezgrom u čovjeku. No njegovo shvaćanje božanstva nije bilo nešto duhovno, već „orgijaško-dionizijsko“. Po njemu je „apsolutno“ bezgranični biološki životni poriv koji teži da bude proživljen u „beskrajnoj radosti“. Za svakoga vrijedi: Čini što želiš, to je sav zakon“, što za Crowleyja konkretno znači iživljavati se u neograničenoj raspuštenosti. Crowley je u sotonskim ritualima prakticirao magijske razvratne orgije, pario žene s jarcima, ispijala se krv mačaka žrtvovanih sotoni i druge odurnosti. Ti rituali su mu pomagali pri stjecanju iskustva u svojoj „božanstvenosti“. Ogavna seksualnost za Crowleyja imala je dvojako značenje: s jedne strane je sredstvo za cilj povećanja magijske moći; s druge je strane i završni cilj, božanski apsolutan, najuzvišeniji oblik božansko-sotonskog apsoluta. ( Berhard Wenisch: Satanizam, Biskupski ordinarijat Đakovo, Đakovo, 1993., str. 21. i 24.)

Obredi crnih misa su doista sablažnjivi. Prostorija (crkva) u kojoj se vrši mazohistička grozota crnih misa mora biti potpuno zamračena i u njoj mora vladati potpuna tišina. Ritual se obvezno obnaša noću i mora završiti prije zore. Oltar je obično veliki kamen ili drvena ploča na kojoj je tijelo nage žene kako bi se stimulirala seksualna energija sudionika. Pored oltara su dva crna svijećnjaka u obliku jarčeve noge sa svijećama od ljudskih masti. Umjesto svete vode koristi se mokraća. Sotonistički svećenik koji vodi obred nosi ogrtač od jarčeve kože s jarčevom glavom i stavlja posvećenu Hostiju s katoličke Mise (ukradenu) u vaginu žene na oltaru s kojom će imati spolni odnos tijekom crne mise. Umjesto misnog vina pije se eliksir od pomiješane mokraće i sperme s krvi žrtvovane životinje (obvezno crne boje) ili djece i menstrualnom krvlju dokazanih sotonistica. Tijekom cijelog obreda sudionici pjevaju pjesme posvećene sotoni i recitiraju katoličke molitve „natraške“ te na taj način prizivaju sotonu. Na kraju obreda slijede obvezne seksualne orgije kao sredstvo povećanja magijske moći. Ukoliko tijekom seksualno-magijskog rituala, koje se interpretira kao sjedinjenje sa sotonom, dođe do začeća, ta djeca se žrtvuju sotoni. Naime, trudnoća se drži u strogoj tajnosti, rođenje se umjetno ubrzava i to novorođenče se žrtvuje na crnim misama. Procjenjuje se da se danas nekoliko tisuće djece godišnje na taj način žrtvuje.

Crowley-ev 'Dnevnik uživaoca droge' pokrenuo je „lude šezdesete“

Crowleyjevi sljedbenici iscrpljeni od droge, nečistoće i odurnosti bluda te beskrajnih sotonističkih rituala padali su mrtvi ili su u deliriju ispijali otrov, vješali se ili pucali sami sebi u sljepoočice. Posvetivši svoj život paklenim silama Crowley je postao sjecište prokletstva. Svi otpadnici od Boga htjeli su ga u svojim redovima. Bio je mason 33. stupnja, član Hermetičkog reda Zlatna zora (Hermetic Order of Golden Dawn), Veliki hijerofant Memfiskog rituala, veliki dostojanstvenik Martinističkog reda, patrijarh Gnostičke crkve te od 1912. godine i poglavnik britanskog ogranka mračnog njemačkog teokratskog reda Ordo Templi Orientis (OTO red), da bi poslije Prvog svjetskog rata postao i međunarodni šef OTO-a. Crowley je sam sebe smatrao reinkarnacijom đavla poistovjetivši se s „Velikom Zvijeri 666“ (Otk 11,7). U njemu je tako utjelovljen „božji“ princip sotone i njegova se religija može okarakterizirati kao religija sotonističkog i gnostičkog panteizma.

Crowleyjevo najpoznatije djelo napisano u transu demonskog nadahnuća je Liber legis (Knjiga zakona), evanđelje novog eona u kojemu Crowley naviješta vladavinu boga Horusa na Zemlji, boga zanosa i nasilja, boga groma i vatre. Djelima „oca modernog sotonizma“, najvećim magom 20. stoljeća, notornim ovisnikom o drogama, prorokom kulture nezamislive seksualne prakse, inspirirali su se mnogi okultni glazbenici, njegove ambleme i suvenire i danas nosi posrnula hedonistička mladež, njegovo djelo Dnevnik uživaoca droge pokrenuo je „lude šezdesete“…

Dijelovi iz knjige KONTROLA UMA

Mladen Lojkić/croative.net

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... -sotonizma

[EdgarFranjul]

[EdgarFranjul]

A. Einstein: Znanost bez religije je hroma, religija bez znanosti je slijepa“

Autor M.S.
Nedjelja, 02 Veljače 2014 00:07



Einstein: Što god da je Bog ili dobrota u svemiru, ona mora djelovati i izraziti se kroz nas. Ne možemo stajati postrani i pustiti Boga da obavi posao

„Svatko tko se ozbiljno bavi znanstvenim radom postaje uvjeren da postoji duh koji se očituje u zakonima Svemira – Duh daleko superiorniji od ljudskog”, rekao je svojedobno jedan od najvećih znanstvenika XX. stoljeća

(Njemačka, 1879. – SAD, 1955.)



„Vidim strukturu, ali ne mogu si predočiti tvorca te strukture. Vidim uru, ali ne mogu zamisliti urara. Ljudski um ne može pojmiti četiri dimenzije, pa kako bi onda mogao pojmiti Boga, pred kojim su tisuće godine i tisuće dimenzija kao jedno“?

Nedavno je otkriveno da je Einstein pretkraj života napisao pismo u kojem je vjeru u Boga odbacio kao praznovjerje, a priče iz Biblije nazvao djetinjastima. U vremenu u kojemu ateisti sve agresivnije izranjaju u popularnoj kulturi, bilo je u najmanju ruku obeshrabrujuće čuti da se čini kako je najbriljantniji znanstvenik 20. stoljeća bio nesklon religiji. Činilo se kao da se Einstein slaže s raznim Christopherima Hitchenssima, Samima Harrisima i Richardima Dawkinsima u uvjerenju da religiozno vjerovanje pripada djetinjstvu ljudske rase.

I tako se dogodilo da je otkriće tog pisma bilo u koincidenciji s mojim čitanjem prekrasne Einsteinove biografije autora Waltera Isaacsona, knjige koja predstavlja daleko složeniju sliku stava prema religiji ovog velikog znanstvenika nego što bi to sugerirala njegova kasna razmišljanja. Godine 1930. Einstein je sastavio svojevrsno vjerovanje nazvano Što ja vjerujem, a koje je završio riječima: „Osjećati da iza svega što se može iskusiti postoji nešto što naši umovi ne mogu obuhvatiti, čija nas ljepota i uzvišenost dohvaća tek indirektno: to je religioznost. U ovom smislu… ja sam pobožno religiozan čovjek.“ U odgovoru mladoj djevojci koja ga je pitala vjeruje li u Boga, odgovorio je: „Svatko tko se ozbiljno bavi znanstvenim radom postaje uvjeren da postoji duh koji se očituje u zakonima Svemira – Duh daleko superiorniji od ljudskog.“ A tijekom razgovora na Union Theological Seminary o odnosu između religije i znanosti Einstein je objavio: „Situacija se može izraziti slikom: znanost bez religije je hroma, religija bez znanosti je slijepa“.

Ova Einsteinova razmišljanja – a sličnih je tijekom njegove karijere bilo mnogo više – dovode njemačkog fizičara u blizinu stavovima jednog utjecajnog njemačkog teologa. U svojoj knjizi Uvod u kršćanstvo iz 1968. g. Joseph Ratzinger, sada papa emeritus Benedikt XVI, ponudio je jednostavan, ali prodoran argument za postojanje Boga: univerzalna razumljivost prirode, što je pretpostavka cjelokupne znanosti, može se objasniti jedino ako se priklonimo beskonačnom i stvaralačkom umu koji je mišlju učinio da svijet postoji. Ratzinger je rekao da nijedan znanstvenik ne može početi s radom ako i dok ne pretpostavi da je aspekt prirode kojeg istražuje spoznatljiv, razumljiv, obilježen formom. Ali ova fundamentalno mistična pretpostavka počiva na uvjerenju da je sve što će znanstvenik spoznati kroz svoj znanstveni rad jednostavno čin promišljanja i prepoznavanja onoga što je već pojmio daleko veći um. Ratzingerov elegantan dokaz pokazuje da u svojoj srži religija i znanost nikada nisu trebale biti neprijatelji, budući da oboje uključuju intuiciju Božjeg postojanja i inteligencije. Zapravo, mnogi su raspravljali o tome kako nije slučajnost da su se moderne fizikalne znanosti pojavile upravo na sveučilištima kršćanskog Zapada, gdje se jasno naučavala ideja stvaranja kroz Božansku Riječ. Na nesreću, u previše iskaza u raznim povijestima ideja, modernizam je viđen kao izlazak iz represivnog, mračnjačkog i praznovjernog kršćanstva s kojim je u jakoj opreci. (Koliko li je mnogo autora koji su sve do danas pokušavali iskoristiti Galilea da bi potvrdili upravo to.) Kao rezultat, kršćanstvo je – a osobito u svom katoličkom izričaju – često predstavljeno kao vrsta prijetnje znanosti, dok u stvari postoji duboka sukladnost između disciplina koje traže objektivnu istinu i religije koja kaže: „U početku bijaše Riječ.“

Što da onda napravimo s nedavno otkrivenim Einsteinovim pismom? S obzirom na brojne druge stvari koje je on rekao o vjerovanju, možda je najbolje reći da je Einstein govorio protiv primitivnih i praznovjernih oblika religije, poput sv. Pavla, koji je rekao da moramo ostaviti ono djetinje kada dospijemo do duhovno zrele dobi. A što s Einsteinovim otpuštanjem Biblije? Mislim da ovdje moramo napraviti razlikovanje. Osoba može biti genij u jednom polju nastojanja, a u drugom ostati naivna, čak i nevična. Malotko bi osporavao da je Einstein bio najveći teorijski fizičar u prošlom stoljeću, ali to nije jamstvo da je ikada imao adekvatno shvaćanje Svetog Pisma. „Djetinjaste“ priče iz Biblije bile su objektom sofisticiranih interpretacija tijekom dva i pol tisućljeća. Umovi poput Origena, Filona, Ivana Zlatoustog, Augustina, Tome Akvinskog i Johna Henrya Newmana razotkrivali su kompleksnost i polivalentnost biblijskog simbolizma te uživali u pokazivanju literarne umješnosti, skrivene iza ponekad varljivo jednostavne površine. Stoga mislim kako možemo zaključiti da religiozni ljudi mogu u velikoj mjeri potvrditi Einsteina kao saveznika, premda u pogledu na interpretaciju Pisma možemo naći daleko bolje vodiče od njega.

„Ako je Bog stvorio svijet, njegova glavna briga sigurno nije bila da ga učini nama lako razumljivim“.
Izvorno objavljeno na Word on Fire

http://croative.net/index.php/vijesti/i ... a%E2%80%9C

[EdgarFranjul]

Početak kraja Vremena!


POČELI SU PROGONI: Kardinalu (84) prijeti zatvor zbog vjere; optužen i prognan zbog jedne riječi!

Autor: Zrinka Kasapić
Datum: subota, 08. veljače 2014. u 12:35

Kardinal je u 21. stoljeću, u jednoj demokratskoj zapadnoj i kršćanskoj zemlji optužen zbog svoje vjere i zbog vjere mu prijeti čak i zatvorski progon i to u odmaklim staračkim godinama.

Počelo je. Znakovi progona već su dulje vrijeme vidljivi i sve prisutniji unutar Katoličke crkve, no prihvaćanjem kontroverznog izvješća Lunacek prema kojem se zahtijeva progon svih onih koji se protive homoseksualnoj propagandi i manipulaciji, od strane Europskog parlamenta, progoni kršćana postaju legalni.

Naime, prvi puta u povijesti Katoličke crkve jedan kardinal optužen je zbog navodne homofobije. 5. veljače državno odvjetništvo u Malagi (Španjolska) podiglo je optužnicu protiv nadbiskupa španjolske pokrajine Pamplone kojeg je nedavno papa Franjo unaprijedio u kardinala. Monsignore Fernando Sebastian Aquilar star 84 godine, Papin prijatelj, koji je za dva tjedna trebao stupiti na novu dužnost, nakon Papinog imenovanja dao je intervju. U njemu je na novinarsko pitanje što misli o homoseksualnosti odgovorio da se homoseksualnost može izliječiti pravilnom terapijom. LGBT aktivisti odmah su iskoristili sve veze sa željom da kardinala strpaju u zatvor. No, državno odvjetništvo odmah je prihvatilo njihov zahtjev i podiglo optužnicu. Kardinal Aquilar, za kojeg papa kaže da mu je bio jedan od učitelja, nikada nije bio svrstan u tradicionalnu i konzervativnu struju Crkve. No ni njegove godine, ni zasluge, ništa ga ne štiti od progona.
LGBT zahtjeve prema kojima kardinala treba čak i zatvoriti, podržali su jednoglasno vijećnici grada Malage, među kojima je i jedan religijski sociolog. Kardinal će biti procesuiran po španjolskom anti-homofobnom zakonu, a prema kojemu mu prijeti zatvorska kazna.



Što je tako strašno rekao kardinal?

Za dnevne novine u Malagi, Diario Sur, kardinal je izrekao sljedeću rečenicu: 'Cijenim homoseksualce jer su oni najprije ljudi pa onda homoseksualci, no nažalost to je ipak jedan deficit u kojemu su oni uskraćeni za radost novoga života' . Ta riječ deficit bila je kobna za kardinala, iako je tekako birao riječi kada je u intervju govorio o homoseksualcima.


Njemački mediji izještavaju da su anti-homofobni zakoni u Španjolskoj jako uznapredovali te da nitko ne smije, što po vjeri što po moralnim i biološkim stajalištima, reći apsolutno ništa što bi moglo homoseksualnu zajednicu svrstati u drugačije. Mediji izvještavaju da je na djelu tzv. Mininng patrolle, što znači mentalna policija koja hara španjolskim društvom te mentalno preodgaja društvo. Onaj tko se usprotivi procesuiran je i zatvoren.


Pravi problem je zabrana vjere


Kardinal od 84 godine nije napao homoseksualce niti jednom riječju nego je govorio činjenice zapisane u Božjoj Riječi - Bibliji. On se u intervjuu držao crkvenog naučavanja starog preko dvije tisuće godina, nikoga nije vrijeđao niti optuživao, a svjetovne vlasti ga ipak optužuju za mržnju.


U cijelom ovom slučaju vidljivo je da je ovaj kardinal optužen ni manje ni više nego zbog Biblije i njenog naučavanja. Drugom rječju, kardinal je u 21. stoljeću, u jednoj demokratskoj zapadnoj i kršćanskoj zemlji, optužen zbog svoje vjere i zbog vjere mu prijeti čak i zatvorski progon. I to u odmaklim staračkim godinama. Ovo je prvi takav slučaj i upozorenje je svima drugima koji se usude vjerovati da je homoseksualnost drugačija.


Progoni kršćana zaista su počeli i to svom svojom snagom, kao što je i najavljeno u Ivanovoj knjizi Otkrivenja. Možemo nagađati da je samo pitanje vremena kada će mentalna policija svijeta krenuti po kućama, paleći Bibliju, osuđujući je kao homofobnu i nenormalnu. Samo je pitanje vremena kada će biti zatvoreni i prognani svi oni koji vjeruju u istinitost Božju te u istinitost njegove Riječi. Mislili ste da neće brzo, no ovo je dokaz da smo upravo mi djeca posljednjeg vremena, vremena u kojemu je Krist, a samim time i njegovi sljedbenici, osuđeni na progon od strane svijeta, a što je i više nego očiti dokaz početka kraja svijeta kojeg poznajemo.

Autor: Zrinka Kasapić

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/114 ... ijeci.html

[EdgarFranjul]

Papa Franjo: Mlaki i tužni kršćani ne služe ni Bogu ni Crkvi

Kršćanin nikad ne miruje, niti ga teškoće zaustavljaju – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutarnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta. Na blagdan zaštitnika Europe, Svetih Ćirila i Metoda, Papa je govorio o kršćanskoj osobnosti. Evanđelje se naviješta s radošću, žaljenje se Gospodinu ne mili – kazao je papa Franjo.



Komentirajući prvo liturgijsko čitanje, uzeto iz Djela apostolskih, Papa je rekao da je kršćanin „poslanik“. Gospodin šalje svoje učenike, traži od njih da idu naprijed. Kršćanin ne može mirovati: nepomičan kršćanin je bolestan u svojoj kršćanskoj osobnosti. Kršćanin je učenik zato da ide, da napreduje. Opraštajući se od učenika, Gospodin ih šalje: „Idite po cijelom svijetu i naviještajte Evanđelje.“ Idite! Hod je dakle prvo obilježje kršćanskog identiteta; a ako ima teškoća, treba ih nadići – kazao je Sveti Otac dodajući: Isus potiče da se ide na raskrižja i da se poziva sve, dobre i zle. Evanđelje veli: sve. Kršćanin dakle ide; ima li teškoća, nadilazi ih kako bi mogao naviještati blizinu Kraljevstva Božjega. Drugo pak obilježje kršćanskoga identiteta jest da „kršćanin treba biti uvijek poput janjeta“.

Kršćanin je kao janje i tu osobinu treba očuvati. Gospodin nas šalje kao janjce među vukove. Netko bi mogao predložiti da se protiv vukova primjeni sila – primijetio je Papa te dodao: Sjetimo se Davida kad se morao boriti protiv Filistejca: htjeli su ga odjenuti u Šaulov bojni oklop u kojemu se nije mogao kretati“. Takav ne bi bio istinit – objasnio je Papa – ne bi bio ponizan, jednostavno ne bi bio David. A na kraju, on je ipak uzeo praćku i pobijedio. Kao janjci… Nije potrebno pretvoriti se u vukove… Katkad smo u napasti: to je teško, vuci su lukavi; a ja ću ih nadmudriti, zar ne? Treba biti kao janje. To ne znači lud, nego kao janje, s kršćanskom pronicljivošću, ali uvijek kao janje. Jer ako si janje, Bog te brani. Ali ako si jak kao i vuk, On te ne brani; ostavlja te sama, onda ćete vukovi pojesti živa – objasnio je Papa te se osvrnuo na treće obilježje kršćanske osobnosti.

Treće je pak obilježje kršćanski način života, to jest radost. Kršćani su radosni jer su upoznali i jer naviještaju Gospodina. Kršćanski je hod radostan, bez radosti se ne može hoditi kao janje. I u teškoćama, problemima i pod teretom grijeha i mana, pravi je kršćanin uvijek radostan jer Bog uvijek prašta i pomaže. Janjci, Božji poslanici trebaju radosno naviještati Evanđelje – ustvrdio je Papa dodajući:
Mlaki i tužni kršćani ne služe ni Bogu ni Crkvi, oni koji uvijek tako žive, žaleći se na sve, uvijek su žalosni… Pravi učenici nisu takvi. Sveti je Augustin kršćanima govorio: Idi, idi naprijed, pjevaj i koračaj! Radosno: to je kršćanski stil. Treba radosno naviještati Evanđelje, a Gospodin će učiniti sve ostalo. Naprotiv, zbog velike tuge i gorčine kršćanstvo se živi bez Krista: Križ ispražnjuje kršćane koji stoje plačući pred Svetim grobom, kao Magdalena, ali bez radosti otkrivanja Uskrsloga – rekao je Papa.

Na blagdan kršćanskih učenika, Ćirila i Metoda, Crkva nas potiče na razmišljanje o kršćanskom identitetu. Kršćanin nikad ne miruje; to su muškarac ili žena u stalnom pokretu; uvijek prelazi preko teškoća. Ide kao janje, ne uzda se u svoje snage; uvijek je radostan. Neka nam Gospodin, po zagovoru svetih zaštitnika Europe, udijeli milost da živimo kao kršćani koji su nalik janjcima i obilježeni radošću – zaključio je Sveti Otac.

Radio Vatican

http://www.bitno.net/vijesti/vatikan/pa ... -ni-crkvi/

[EdgarFranjul]

F.M.DOSTOJEVSKI-AKO NEMA BOGA SVE JE DOPUŠTENO: Tko i kako uništava čovječanstvo?

Saturday, 15 February 2014 11:10
Written by: milanN


Danas 2% čovječanstva – banke, korporacije i politički carevi prisvajaju naftu i plin, čineći na taj način čovječanstvo sve siromašnijim, a sebe sve bogatijima pa tako dolazimo do njihove hladne računice kako će glad napraviti svoje.

Sjetimo se teze darvinista: „Evolucija je zasnovana na – Opstanku najsposobnijih – i eliminiranju nesavršenih, bilo da su rođeni ili nerođeni, što se smatra pomaganjem evolucijskih procesa.”



Prije neki dan sam u Milanu sudjelovao žučnoj debati s darvinistima. Ovim putem ponavljam svoju tezu tako da ostavljam slobodu izbora svakom čitatelju na svoje mišljenje.

Svi već znamo o borbi čovjeka između dva Ja od samog rođenja, i vjera pomaže čovjeku da pobijedi zlo u sebi pa i oko sebe, a vjera stanuje u duši, znači u samom središtu čovjeka. Duša dokazuje da je samo jedan Stvoritelj, jer čovjek će moći klonirati čovjeka ali dušu nikada! Bez duše i vjere čovjek postaje nehuman.

Darvinisti to žele demantirati govoreći o evoluciji čovjeka, ali ubrzo naletiše na zamku koju sami postaviše. Da je darvinizam jako opasan po ljudski duh i čovječanstvo govori nam činjenica da je njegova teorija dovela do strašnih genocida 20 stoljeća iza kojih stoje Hitlerov, Staljinov( Staljin je postao ateista nakon čitanja Darwinova „Porijeklo vrste”), Mao che tong (Primjer nemilosrdno ubijanje stotina tisuća studenata), režim Pola Pota i najmonstruozniji živući diktator mladi Kim Yong-II, koji je od Sjeverne Koreje napravio konclogor.
Religija je u toj mračnoj državi odavno zabranjena, a narodu je hladno oko srca čak i kad sunce probije mračne oblake. Oni rijetki sretnici koji su preživjeli logore smrti i pobjegli u Južnu koreju svjedoče o planskom izgladnjivanju i mučenju čitavog naroda, te govore kako je mladi diktator brutalniji čak i od pokojnog oca. Kakav to bolesni um moraš biti da mirno gledaš smrt stotina tisuća dječice ,majki , očeva? Ali ludi diktator Kim ne samo da organizira izgladnjivanje i ubijanje vlastita naroda, već je i uveo u škole darvinovu teoriju evolucije, a zbog čega? Malo je poznato kako je za vrijeme školovanja u skupocjenom internatu mladi diktator sasvim slučajno na jednoj polici ugledao Darwinovu knjigu „Porijeklo vrste“, od tog dana više se nije odvajao od nje.

U svojoj kratkoj povijesti nacizam je odgovoran za smrt 60 miliona a komunizam za 150 milijuna ljudi. Da bi shvatili o čemu pišem dobro je napomenuti kako se Darwinova teorija zasniva ponajprije na prirodnom odabiru ili selekciji koja uništava jedinke slabije prilagođene uvjetima života, a podupire one koje su bolje prilagođene. Osnovni mehanizam Darwinove teorije evolucije su varijacija, naslijeđivanje i selekcija. Zar vas to ne podsjeća na gore spomenute totalitarne režime? I danas aktualno, zar vas to ne podsjeća na banke i korporacije? Da, svi oni žele čovjeka bez duše i vjere. Zašto? Jer duša je milosrdna svijetlost koja u čovjeku rađa emocije, sol života. Duša oplemenjuje čovjeka suosjećajnošću, ljubavlju, poštenjem, savješću, razmišljanjem, dobrotom i kreativnošću za opće dobro.

A darvinisti? Evolucija je zasnovana na „Opstanku najsposobnijih” i eliminiranju nesavršenih, bilo da su rođeni ili nerođeni, što se smatra pomaganjem evolucijskih procesa. Dakle sada je jasno zbog čega su vjera i duša trn u oku darvinistima. „Ako čovjek nije stvoren po Božjem obličju, ništa ne može stati na put nehumanosti.” Dr Francis Schaeffer.

Danas je ljudski život postao jeftin i bezvrijedan, zar to nije poznati rukopis darvinista? Zar to nije sablasni manifest i današnjih bankara, korporacija i njihovih političkih marioneta? Abortus postaje posve legalan, pa čak se ozakonjenje infacitada – ubijanje hendikepirane dječice-eutanazija ili „ubojstvo iz milosrđa” starijih osoba, klonira se čovjek, neplodni parovi žele djecu iz epruvete pokraj milijuna djece u sirotištima, obitelj se razara neprirodnim zakonima, vjera u Stvoritelja se ismijava, a sve pod krinkom evolucije. Koju ulogu evolucija igra? Predaje se u školama i sveučilištima kao činjenica, i tako dolazimo do sustava izvrnutih vrijednosti, da se suosjećajnost, dobrota, skromnost, poniznost i vjera proglašavaju primitivnim, a bezosjećajnost, hladna proračunatost, pohlepa i ateizam postaju progresivni zamašnjak evolucije čovjeka.

Da bi sačuvali dostojanstvo čovjeka kao djela Stvoriteljeva s dušom, trebamo se vratiti onim pravim ljudskim vrijednostima, a to je suosjećajnost, ljubav, poniznost, kreativnost za opće dobro i vjera. Dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira koliko je star ili mlad, bolestan ili zdrav, siromašan ili napušten, mora biti sačuvano kao dostojanstvo osobe s dušom stvorene Božjom milosrdnošću i providnošću jer samo na taj način čovječanstvo može humanistički napredovati. Vjera može napravit za svetost života mnogo više od darwinove evolucije.

Kada banke, korporacije i njihovi znanstvenici govore da je globalno zatopljene samo prirodni proces, poput čovjekove evolucije, moramo znati da to nije nikakav prirodni proces već produkt ljudske pohlepe. Vjera nas uči da samo sinergijom sa prirodom čovjek može humanistički napredovati, jer Stvoritelj čovjeka i prirode je jedan te isti. Vjetar, sunce i mjesec pokretati će čovječanstvo prema jednom mnogo humanijem i naprednijem dobu. Zašto? Danas 2% čovječanstva, banke i korporacije, i politički carevi, prisvajaju naftu i plin, čineći na taj način čovječanstvo sve siromašnijim, a sebe sve bogatijima, pa tako dolazimo do njihove hladne računice kako će glad napraviti svoje. Sjetimo se teze darvinista: „Evolucija je zasnovana na -Opstanku najsposobnijih- i eliminiranju nesavršenih, bilo da su rođeni ili nerođeni, što se smatra pomaganjem evolucijskih procesa.” Kada bi čovječanstvo, a vjerujem da hoće, pratilo svetost života kao što vjera prati čovjeka, tada bi sinergijom sa prirodom stvorili toliko energije da bi se njihova evolucija (Opstanak najsposobnijih) srušila kao kula od karata. Kako? Alternativna energija! To je najčistiji izvor energije! Doslovce dar s neba! I ne manje važno, samo alternativna energija (Sunce, vjetra, mjesece…) može zaustaviti globalno zatopljenje i glad u svijetu.

Skeptici govore, s pravom, da banke i korporacije žele staviti svoje šape i na izvore alternativne energije, nije u pitanju samo pohlepa već i ona sablasna teza kako se tu samo radi o prirodnom opstanku najsposobnijih. I baš zbog toga je važna odgovornost vodećih svjetskih političara da jednom općom svjetskom deklaracijom alternativnu energiju proglase vlasništvom svih stanovnika planete, točnije građana svojih država. Jer ne smijemo zaboraviti da je Stvoritelj podario prirodu svim stanovnicima. Ako se dozvoli monopol malog broja ljudi , bankara i korporacija, nad alternativnom energijom, glad i siromaštvo se neće smanjiti već povećati. Korporacije i banke preko svojih medija šire glasine kako se ne može nahraniti gladne i smanjiti siromaštvo u svijetu zbog sve većeg broja stanovnika. (Danas ima milijardu 245 tisuća gladnih u svijetu). To nije istina! Svake godine zbog pomanjkanja hrane, koja drugdje leži i kvari se u prenatrpanim silosima, umiru milijuni ljudi. Prema podacima FAO-a (Agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu), kada bi hranu jednakomjerno razdijelili po svijetu, bilo bi je dovoljno za sve stanovnike planeta. Zapravo, nešto bi i preostalo. Trenutno u svijetu proizvodimo 10 posto više hrane nego što je potrebno da se nahrane svi ljudi.

Ako želimo živjeti bolje u budućnosti moramo smoći snage pogledati u oči prošlosti koja nas uči da je zbog pohlepe ne jednom uništena ljudska civilizacija. Kada darvinisti govore da je sadašnja generacija jedina civilizacija i da je čovjek samo prije nekoliko tisuća godina hodao zemljom poput majmuna i da je eto evolucijom stigao za kratko vrijeme do civilizacije tada svjesno obmanjuju javnost. Zašto? Jer ne žele priznati da je čovjek s dušom hodao zemljom mnogo prije dinosaurusa. Da, crni, bijeli, žuti, crveni ljudi hodali su uspravno mnogo prije dinosaurusa. Vrtite sumnjičavo glavom? Idemo malo pogledati u oči stare dobre mudre prošlosti.

Začudno dobro očuvan kostur čovjeka pronađen je 30 metara ispod površine zemlje u okrugu McCoupen u državi Illinois. Prema tom zapisniku, odmah iznad kostura nalazio se debeli sloj kamena škriljevca u jednom komadu. To je važna pojedinost jer ponekad kada znanstvenici saznaju za takva otkrića, kažu kako kostur nije toliko star već je nekako dospio na dubinu od 30 metara. U ovom slučaju to nije moguće iz razloga što sloj stijene iznad kostura nije bio slomljen i u potpunosti je kostur izolirao od površine. Geolozi iz države Illinois su odredili da je stijena na dubini od 30 metara, ispod škriljevca, stara više od tristo milijuna godina-tada još nisu postojali čak ni dinosauri.

Sveučilište St. Petersburg u posjedu je nevjerojatnog otkrića koje bi moglo u potpunosti promijeniti naše spoznaje o povijesti. Arheolog Yuri Golubev tvrdi da je ovo možda najbitnije otkriće u dosadašnjoj ljudskoj povijesti. Ovo nije prvi put da su u regiji pronađeni drevni artefakti, no definitivno je prvi put da su pronađeni metalni dijelovi koji su, čini se, sačinjavali kompleksni mehanizam. Stručnjaci su još uvijek u čudu zbog stupnja očuvanosti pronađenih predmeta, ali svejedno ne mogu vjerovati da je prije 400 milijuna godina mogla postojati takva tehnologija. S obzirom da je istraživanje ovog nevjerojatnog pronalaska tek u početnom stadiju, Golubev tvrdi da ne treba još odbacivati niti jednu teoriju i naglašava da evolucija nije linearna i da bi upravo ovo otkriće moglo otvoriti vrata potpuno novim spoznajama. Neke od teorija znanstvenika tvrde da bi ovo otkriće moglo značiti da je na Zemlji postojala civilizacija podjednako svjesna i razvijena kao sadašnja generacija, no koja je iz još neutvrđenih razloga nestala.

Ima još boljih dokaza da čovjek nije hodao samo prije koju tisuću godina poput majmuna, kako to žele prikazati darvinisti. Rudari su kod mjesta Ottosdalin na području zapadnog Transvalda u Južnoj Africi pronašli mnogo okruglih metalnih predmeta, promjera oko 2 cm. Najzanimljivije obilježje su usporedni urezi koji se protežu oko središta svakog predmeta. Neki imaju dva usporedna ureza, neki tri, a neki samo jedan. Predmeti su prikazani u emisiji najveće televizijske kuće NBC u emisiji Tajanstveno podrijetlo čovjeka.

Predmete je pregledala neovisna metalurška ruka, a predstavnici tvrtke su kazali kako ne mogu objasniti njihovo prirodno stvaranje u slojevima zemlje što znači da ih je zacijelo izradila inteligencija nalik ljudskoj.

Problem za darviniste je činjenica da su predmeti pronađeni u slojevima stijene starim dvije milijarde i osamsto milijuna godina.

Globalno zatopljenje i sve više gladnih u svijetu upozorenje je čovječanstvu, sve manje ima vremena za spas ove civilizacije. Ako čovječanstvo ne želi istu sudbinu prijašnjih civilizacija krajnje je vrijeme da djeluje humanistički.

Pohlepa, bezosjećajnost i bjesomučna trka za novcem i slavom nisu nikakav progres već propast čovječanstva. Pogledajte oči bankara, najvećih dioničara moćnih korporacija, brokera i sve veću vojsku lovaca na veliku i brzu zaradu, što vidite? Sreću? Spokoj i smirenost? Ljubav? Ne! Pohlepnom čovjeku nikad dosta. A zašto? Opet se vraćamo na Darwina: Evolucija je zasnovana na „Opstanku najsposobnijih”i eliminiranju nesavršenih.

Dakle sada nam postaje jasnije tko i zašto zagovara evoluciju po Darwinu. Ali oni režu i sami sebi granu na kojoj sjede. Zašto? Opstanak najsposobnijih znači i potpuno uništenje čovječanstva, zašto? Pohlepnom čovjeku nikad dosta, pa nas obična računica uči, da će se broj najsposobnijih smanjivati sve dok čovjek ne ostane potpuno sam, a za njega će se pobrinuti Majka Priroda.

http://hu-benedikt.hr/?p=13234

[EdgarFranjul]

ISUS o novoj pravednosti - propovijed koju bi trebao čuti predsjednik Josipović

Autor: Fra Petar Ljubičić
Datum: subota, 15. veljače 2014. u 07:23

Ušao čovjek u sobu jednoga poznatog psihijatra, sjeo na stolicu, te prije nego mu se liječnik obratio, opazivši Bibliju na njegovu stolu, postavio liječniku pitanje: "Nemojte mi reći da poznati psihijatar čita Bibliju?" "Ja ne samo da čitam Bibliju nego i razmišljam nad pročitanim tekstom", odgovorio je liječnik. To je najbolja knjiga koja je ikada napisana o ljudskom ponašanju i o tome što čovjeka čini čovjekom. Ako bi ljudi slijedili njezino učenje i načela, mnogi psihijatri mogli bi zatvoriti svoje ordinacije i poći u ribolov ili na izlete!"

Biblija je riječ Božja. Pouka i poruka nama. Riječ Božja nas je podsjetila kako Bog poštuje našu slobodu i kako nam u svojoj ljubavi neprestano daje putokaze. Sav je njegov zakon trajni putokaz, a njegovo nas oko trajno prati beskrajnom Ijubavlju i poticajem da biramo Dobro. Isusovim dolaskom u ovaj svijet nastupilo je nešto novo. Nastala je jedna prekretnica. Isus nam postaje primjer i uzor. Isus nas uči kako bi trebalo živjeti. Otkriva nam velike istine: čovjek je izvanredno vrijedan, Bog ga ljubi. Stoga je njegov život vrijedan, svet i nepovrediv. Upravo po Isusu mi smo uzdignuti na dostojanstvo djece Božje. Zato među nama mora vladati poštivanje i ljubav.

Mnogo se danas govori o krizi moralnih vrijednosti u svijetu, o gubitku etičke svijesti i mnogim drugim krizama koje zahvaćaju međuljudske odnose. Sve to uvelike pogađa čovjeka i ne da mu kako bi rastao u svim krjepostima. Uvijek uz zakone vladalo je i bezakonje u svijetu.

U taj i takav svijet zakona i bezakonja ulazi Isus sa svojom riječju, sa svojim Evanđeljem.bIsus nije legalistički nastrojen kao farizeji i pismoznanci, ali nije ni laksist – moralni popustljivac, već ističe vrijednost moralnih zahtjeva koji su sadržani u zapovijedima i prorocima.

Isus žarko želi kako bi čovjek ostvario volju Božju u svome životu pod svaku cijenu. Za Isusa je vrhovni zakon čovjekova ponašanja ljubav. A to je ona nova pravednost, veća pravednost koja se temelji na ljubavi i milosrđu.

Isus posebice naglašava kako je ljubav glavni smisao tumačnja zakona, ljubav koja se ukorjenjuje u srcu čovjekovu i odatle se rađa pravi odnos prema bratu čovjeku.

Današnje Evanđelje je puno pouke i poruke nama. Isus nam govori o novoj pravednosti na kojoj počiva život. "Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke. Nisam došao ukinuti nego dopuniti...''

"Uistinu, kažem vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko". (Mt 5,20).

Isus govori: „Čuli ste da je rečeno…“ , „...a ja vam kažem...“ – mislite i na ono što je u srcu. Nije dosta ne ubiti, ne učiniti preljub, ne vrijeđati, ne klevetati… nego trebalo bi u srcu biti pravedan, gajiti istinoljubivost, prijateljstvo, pomirljivost i ljubav. Pravedno misliti, gajiti sposobnost praštanja, biti istinit, pravedan i milosrdan prema svojim bližnjima.

Krist nas želi podsjetiti na to da s potpunim izvršavanjem njegovih riječi možemo naći nutarnji mir i životnu sreću. Uzalud nam je sve što imamo ako nam nutrina nije ispunjena smislom i zadovoljstvom. Isusovo shvaćanje pravednosti je produhovljeno, uzvišeno, profinjeno. On postavlja nova životna pravila. Da bi svakom postalo jasno daje primjere:

Prije je bilo rečeno: "Ne ubij!" Ubojstva su rijetkost, iznimke. Što je netko posebno učinio, ako nije nikoga ubio?

Ali koji se (srdi) ljuti na brata svoga bit će odgovoran sudu, tko ga psuje kriv je pred Bogom! Srđžba je svojevrsno ludilo: zamrači razum, sputava volju i čovjek ne zna što radi. Potrebno je obuzdati se, biti razuman. Ako se srđžbi pridruži mržnja, onda je zlo blizu.

Pohađanje crkve... Ako si nedjeljom na putu u crkvu i sjetiš se da si s nekim u svađi... S mržnjom u srcu ne smije čovjek nedjeljom pred Boga. Prije je vrijedilo: "Ne čini preljuba!". Već i onaj koji smišlja preljub, koji tuđu ženu požudno pogleda učinio je preljub.

Isus nas uči da je grijeh ako se zadržavamo u bestidnim mislima, ako se prepuštamo nečistom maštanju, te ako pomišljamo na preljub. Isus upozorava: što je učinjeno srcem, dušom – kao da je učinjeno djelom, rukom. Preljub i svaki grijeh začet je u srcu: prije nego tijelo – griješi duša. Da bude čisto tijelo i ruka, moralo bi biti čisto srce: ono otrovano sve truje.

U katekizmu smo učili kako šesta Božja zapovijed glasi: „Ne sagriješi bludno!“ To znači ne služi se svojom i tuđom seksualnošću protiv Božjega plana. Upravo je dirljivo i pomalo šokantno što Isus kaže o sablazni naših udova koji nas mogu požudom navoditi na grijeh. „Odsijeci i odbaci to od sebe…“ Samo tako se nekada može pobijediti požuda.

"Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe… Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je…"

Gospodin zato naglašava: potrebna je opreznost i odlučnost, ne smije se popuštati i robovati svojim sklonostima i slabostima, pohoti i nagonima. Potrebno ih je držati pod kontrolom.

Isus govori veoma ozbiljno: cijena je duše iznad svake cijene; za svoju veću sreću trebalo bi biti spreman sve žrtvovati.

Tko sebi uvijek ugađa, ne može ugoditi Bogu.

"Još ste čuli da je rečeno starima: ne krši prisege… A ja vam kažem: Ne kunite se nikako… Doduše Isus nije zabranio svaku prisegu, već prisegu za svaku malenkost. Kad imamo povjerenje jedan u drugoga, dovoljna je riječ „da, da“ i „ne, ne“. Više od toga nije potrebno.

To Krist misli pod pravednošću. Ne slovo, već duh zakona, duh.

Nije dovoljno ne učiniti zlo, trebalo bi činiti uvijek dobro.

Nije dovoljno brata ne ubiti, nego ga treba ljubiti.

Nije dovoljno protivnika - neprijatelja ne mrziti, nego ga treba Ijubiti.

To je Kristov zahtjev, njegova Radosna vijest spasenja.

Tko unosi nemir u pojedinca, u brak, u obitelj, u zajednicu, u društvo, među narode, taj je daleko od Boga i u službi je zloga.

Tko drugome zagorčava život, opio se silom tame.

Tko pali vatru, mržnju, zavidi i osvećuje se, taj ima dobre i uske veze s vragom.

Ako zbog nas poteku suze iz oka bližnjega našeg, zbog našega jezika i postupaka, nemamo Duha Božjega. Postanimo svjesni svoga stanja, obratimo se i pokajmo kako bi se održali na Božjem sudu.

Božanski Spasitelju, došao si dopuniti i usavršiti zakon i staviti ga u srce čovjekovo. Učini nas istinitima i pravednima! Pomozi nam da slušamo glas svoje savjesti i budemo dobri, ponizni jer smo stvoreni na sliku Božju. Prihvaćamo sve zapovijedi i želimo ih vršiti kako bi bili sigurni u svoje spasenje. Amen.

Autor: Fra Petar Ljubičić

http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/11 ... povic.html

[EdgarFranjul]

Mladen Lojkić: Kako poniziti svećenički red?


Ponedjeljak, 17 Veljača 2014 11:10 .


Nakon sramotnog napada Ujedinjenih Naroda kao jedne od podaničkih institucija „Velikog oka“ na Katoličku crkvu glede iskorištavanja djece, pedofilije i ostalih zastranjena nužno se upitati što se još krije iza tog bjesomučnog antikatolicizma? Sasvim sigurno ne radi se samo o pritisku na Crkvu kako bi Sveta Stolica korigirala svoj moralni nauk o abortusu, obitelji, kontracepciji i homoseksualnosti te ukinula kanon 1398 Zakonika Kanonskog prava već i o nečem drugom. Dovoljno se osluhnuti što to medijsko „slobodno novinstvo“ koje je gotovo isključivo u rukama judeo – masonskih magnata uz pripomoć raznoraznih borbenih laicista, luciferijanaca i nevladinih udruga predvođenih feminističkim „bijesnim ženama“ permanentno „ dobronamjerno“ predlaže Crkvi. To je ukidanje celibata i dozvola ženama za zaređenja za svećenike pa čak i za biskupe.





Zašto? Upravo to bi bio završni cilj urote! Poniziti svetu svećeničku službu u Katoličkoj crkvi kao baštinici apostolske Kristove crkve te katolički kler izjednačiti s svećenicima i dušobrižnicima iz drugih vjerskih zajednica. Time bi Katolička crkva izgubila svoj duhovni i vjerski „ekskluzivitet“ , a Sveti Otac postao bi u najbolju ruku Primum inter pares (prvi među jednakima) među poglavarima svih raskolničkih Crkava i vjerskih zajednica.


Mnogi progresivistički i modernistički svećenici, na čijem je čelu glavni brodolomnik Petrove lađe, Hans Küng, jedva dočekaju takve kritike na račun spolnog nemorala pojedinih katoličkih svećenika pa da ga povežu s celibatom. Iako je puno puta Crkva dokazala kako nema podudarnosti između celibata i nastranosti pojedinih svećenika, Küng sa svojim pristašama uporno želi dokazati suprotno iako se očito radi o još jednoj sekularnoj protukatoličkoj floskuli. Za njega je celibat tisućljetno porobljavanje savjesti svećenika, poznata protukatolička protestantsko-fundamentalistička teza kako je celibat uveo papa Grgur VII. u borbi protiv laičke investiture. Istine radi, papa Grgur VII. nije učinio nikakvu revolucionarnu promjenu, već je regulirao provođenje određenih pravila. Načelo bračne uzdržljivosti svećenstva utemeljeno je na Bibliji (Mt 19, 10-12; 22, 30; 1 Kor 7, 7-9, 32-35) i kao apostolska predaja svoju veliku važnost stječe u prvim stoljećima, svoje pozitivno uređenje dobiva na saborima u 4. i 5. stoljeću, te iz ove svijesti postupno dozrijeva u kasniju kanonsku regulativu. ( Pavao Primorac: Kungov plan za potapanje Petrove lađe, http://katolik.hr).


Drugi progresivistički argument glede ukidanja celibata u Katoličkoj crkvi, ali istodobno također potpuno neutemeljen, taj je što ga nijedna druga kršćanska Crkva nema. Često su cijele televizijske ili radijske emisije posvećene toj tematici gdje uslužni i dobro plaćeni voditelji dovode za govornicu otpale svećenike i gotovo se natječu tko će više ocrniti Katoličku crkvu glede tog „protuljudskog“ zakona. Nitko ne spominje da ne postoji nikakva prisila na celibat, već da je to svećenički zavjet koji daje svatko onaj koji želi biti katolički svećenik. On ima dragovoljni izbor, biti svećenik (prezbiter) ili ne. Osim toga ni u kom slučaju se ne može uspoređivati svećenik Katoličke crkve sa svjetovnim svećenicima Pravoslavnih crkava, a poglavito s pastorima Protestantskih vjerskih zajednica, što usrdno nameću medijski poklisari neomodernizma. Znakovito je da kada su u medijima te teme nikada se ne poziva na suprotnu stranu katolički teolog da objasni tu golemu razliku između sluga Božjih u različitim kršćanskim konfesijama.


Kod protestantskog kršćanstva osnovno je da svećenička služba nije Sveti sakrament. Uloga svećenika kod njih je sasvim druga funkcija nego kod katolicizma. Protestantski pastor gotovo da može biti „svatko“ iz zajednice i njegova je zadaća da okupi sebi jednake na misnom okupljanju. Osim toga protestantski vjernici nemaju niti jedan drugi Sveti sakrament izuzev krštenja. To znači da većina njih niti ne vjeruju u Transupstancijaciju (Pretvorbu) tijekom svojih liturgijskih slavlja kao katolički vjernici gdje se u euharistijskom slavlju Hostije u unutarnjoj supstanci pretvaraju u Tijelo Kristovo, a vino u Krv Kristovu. Stoga protestantska Liturgija nije nikakva kontemplacija i mistika u kojemu svećenik uzdignute Hostije postiže mistični zanos Pretvorbe, već su njihove Liturgije vjernička druženja u kojima oni razdragani u pjesmi i propovijedima slave Boga. Otuda i potpuno drugo načelo glede celibata kod protestantskih svećenika budući da to nesakramentalno svećenstvo i nije pravo svećenstvo.


Svećenički poziv Pravoslavnih crkava također ima određene razlike u odnosu na Katoličku crkvu. Međutim, to nisu takve razlike, kako se na prvi mah čine. Kod tih Crkava na jednoj strani je potpuni oblik svećenstva koji se također strogo drži jednog od nauka kršćanstva (celibata), a to su monasi, odnosno redovnici. Iz te skupine duhovnog i meditativnog svećenstva isključivo se biraju pravoslavni biskupi (episkopi-vladike). Uz tu skupinu postoje i „svjetovni svećenici“ koji ako se žele oženiti moraju to učiniti prije zavjetovanja. Ti svećenici obično nisu završili fakultet već se zaređuju kada završe petogodišnju srednju školu, tzv. “bogosloviju“, i stoga se i ne bave dušobrižništvom, već su zapravo sluge bogoštovanja.


Njih možemo djelomično usporediti s katoličkim đakonima, s tom razlikom što oni za razliku od katoličkih đakona mogu obnašati cijelu Liturgiju, odnosno i čin Pretvorbe. Naime, nakon Drugog vatikanskog sabora đakonat u Katoličkoj crkvi nije više samo prolazna stuba prema svećeništvu u Katoličkoj crkvi već je Crkva obnovila trajni đakonat koji može biti podijeljen i oženjenim muškarcima. Zaređeni đakoni u Katoličkoj crkvi imaju važnu ulogu u navještenju Riječi Božje, bogoštovanju (krste djecu, dijele Pričest, vjenčavaju, predvode crkvene sprovode i sl.) kao i u karitativnim djelatnostima. Prema tomu, očito je da razlike u svećeništvu između Katoličke crkve i Pravoslavnih crkava nisu velike.


U obilju urotničkih zahtjeva i prijedloga kako da se „modernizira“ Crkva, pored ukidanja celibata najzanimljiviji je onaj o dozvoli ređenja žena za svećenice. Taj prohtjev zajedno sa slobodom rađanja, slobodom pobačaja i kontracepcije preuzeo je etablišment feministica. Istina je da nikada zapravo nije bilo samo po sebi razumljivo da žena ne može biti svećenik. Poznato je da je u antičkim religijama bilo svećenica, a također i u nekim gnostičkim pokretima. Čak su jedno vrijeme u 5. ili 6. stoljeću u južnoj Italiji djelovale skupine kršćanskih svećenica, ali su se odmah biskupi i Papa suprotstavili tomu. Isključivo muško svećenstvo je tradicija još od starozavjetne objave koju je prihvatio sveti Pavao i apostolsko kršćanstvo. Praktički to je kontinuitet predaje koju su kroz dva tisućljeća potvrdili mnogi Pape, Drugi vatikanski sabor, a 1995. godine i papa Ivan Pavao II. Iako to nije nepogrešivi akt Pape, sa eventualnom ovom promjenom kao i sa svim promjenama koje se danas događaju u Crkvi, a koje nije odredio Gospodin ni apostolsko predanje, treba biti krajnje podozriv. Mora se postaviti pitanje za svaku promjenu u Crkvi: tko ju želi i dolazi li ona od Gospodina?


Zanimljivo je iskustvo sa ženama svećenicima u Anglikanskoj crkvi. Ono kod feministica, suprotno očekivanju, nije prouzročilo pretjerano oduševljenje. Dovelo je do spoznaje da zaređenje nije rješenje, da to nije ono što su žene feministice željele. Zaređenje nije nikakav svjetovni visoki položaj za koje se žestoko bore udruge za borbu izjednačavanja spolova, već je zaređenje podređenje. To feministice nikako ne žele!


Iz toga proizlazi da uopće nije krajnji cilj masonskih epigona- „progresivista“, u Katoličkoj crkvi ukinuti celibat zbog toga što je načelo bračne uzdržljivosti svećenstva konzervativni „protuljudski“ zakon, kao niti krilaticom o izjednačavanju spolova odobriti ženama zaređenje za svećenice, već potpuno nešto drugo. Isključivi cilj, kao što je već rečeno, je poniziti duhovno uzvišenu svećeničku službu, svesti je kao kod evangelika na nesakramentalnu službu ili čak od nje učiniti neko klizno vodstvo koje će se po potrebi
mijenjati.



Korišteni dijelovi iz knjige Tko želi razoriti Crkvu


http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=348