Kulturni nivo urednika i novinara nije potrebno komentirati - "ludovanje" za nekakvom jugo pevaljkom dno je dna, a svi oni s televizije i iz medija koji za istom "luduju", pokazali su tko su, što su i gdje im je mjesto.
Sramota!
FUJ!!!
O medijima i novinarima
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Još jedan primjer balkanskog prostakluka i primitivizma kojim je prožeta tzv. "Hrvatska" televizija. HRT je ponovo postao JRT, uz zdušnu pomoć partije i "drugova".
Kulturni nivo urednika i novinara nije potrebno komentirati - "ludovanje" za nekakvom jugo pevaljkom dno je dna, a svi oni s televizije i iz medija koji za istom "luduju", pokazali su tko su, što su i gdje im je mjesto.
Sramota!
FUJ!!!
Kulturni nivo urednika i novinara nije potrebno komentirati - "ludovanje" za nekakvom jugo pevaljkom dno je dna, a svi oni s televizije i iz medija koji za istom "luduju", pokazali su tko su, što su i gdje im je mjesto.
Sramota!
FUJ!!!
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: O medijima i novinarima
S tim da se Tereza koja je ridala krokodilske suze za svojom zaklanom kozom u Konavlima i proklinjala sve crnogorsko-srpsko skoro upišala od sreće kad je dobila poziv da "pjeva" u Srbiji...ljudi su joj sve rekli na koncertu sjećanja na Vinka Cocea.
I Doris jednako tako,pjevala je "Bog neka čuva moju Hrvatsku" na centru Poljuda kao kraljica Hajduka.
To valjda da je čuva dok je ona na nekoj splavi na Dunavu ispred Beograda.
Estradnjaci i moral.
I Doris jednako tako,pjevala je "Bog neka čuva moju Hrvatsku" na centru Poljuda kao kraljica Hajduka.
To valjda da je čuva dok je ona na nekoj splavi na Dunavu ispred Beograda.
Estradnjaci i moral.
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Nema morala, samo lova. Uostalom, pevaljka je pevaljka. Koncert ili rođendan, samo da je lova dobra i sve može.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Sotonska optužba perjanice pete kolone
Autor: prof.dr.sc. Zdravko Tomac
Datum: srijeda, 05. ožujka 2014. u 18:09
Govorenje istine nikada ne može biti govor mržnje.
U članku Jutarnjeg lista od 05.03.2014. pod naslovom Izbori nisu odabir između ustaša i partizana, u podnaslovu Jelena Lovrić tvrdi: "Tvrdnja biskupa Košića o postojanju ′pete kolone, onih koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku′ poziv je na mržnju i bratoubilački rat". U spomenutom članku Jelena Lovrić između ostalog piše: "Spominjanje Kevine jame ovdje je al pari četničkom skandiranju "Nož, žica, Srebrenica". Paroli od koje se svakom normalnom čovjeku mora lediti krv u žilama."
Jelena Lovrić zatim u svojoj optužnici ide i dalje te piše: "Tragično je da se u takvu huškačku kampanju uključuju i najviši crkveni velikodostojnici. Ne samo da sudjeluju, nego je intoniraju. Homilija, koju je ovih dana na misi za domovinu održao sisački biskup Vlado Košić, nije samo skandalozna. Njegova se molitva za Hrvatsku pretvorila u pravu političku sotonsku misu." Zatim sve to proglašava bjesnilom te traži da se takvi izoliraju i da stvori "sanitarni kordon oko biskupa Košića ili oko Karamarkovih nostalgičara za jamama". I ovim svojim člankom Jelena Lovrić potvrđuje da i dalje ostaje perjanica pete kolone te da se i dalje koristi lažnim optužbama i krivotvorinama te na temelju pojedinačnog ekscesa izvodi opće zaključke optužujući Crkvu i HDZ za bjesnilo, za nostalgiju za Kevinim jamama i za sijanje mržnje pa čak i poziva na bratoubilački rat. Zato je na takvo pisanje nužno argumentima odgovoriti.
Prvo, nema nikakve dvojbe da u Hrvatskoj postoji peta kolona i da je biskup Košić govorio istinu. Također, nema nikakve dvojbe da je Jelena Lovrić jedna od perjanica te pete kolone. To sam argumentirano dokazao u svojoj knjizi "Peta haaška kolona i njezine žrtve" a i u brojnim polemikama u kojima sam se suprotstavljao petokolonaškom djelovanju Jelene Lovrić. Navest ću ovdje samo neke od brojnih argumenata koji potvrđuju da je Jelena Lovrić perjanica pete kolone. Kada je bilo najteže, kada su branitelji i građani ginuli od velikosrpskog i četničkog agresora braneći svoje domove i svoju domovinu Jelena Lovrić je pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i da naprave konačno reda u Hrvatskoj. Evo dokaza za tu tvrdnju. Miroslav Lazanskoi koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike) piše da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: "Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Jelena Lovrić je cijelo vrijeme optuživala Franju Tuđmana i državno i vojno vodstvo Hrvatske na sličan način kako je to činila velikosrpska promidžba odnosno tvrdila je da je Hrvatska država utemeljena na zločinu, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu te je izjednačavala odgovornost Miloševića i Tuđmana pretvarajući velikosrpsku agresiju u navodni sukob s podijeljenom odgovornošću. Jelena Lovrić je cijelo vrijeme izmišljala ustašluk i sudjelovala u širenju velikosrpske promidžbe da je Tuđmanova Hrvatska navodno nastavak Pavelićeve ustaške NDH.
Jelena Lovrić je jedna od perjanica pete kolone koja cijelo vrijeme izmišlja na bazi pojedinačnih ekscesa obnovu ustaštva i hrvatskog ekstremizma. Ona cijelo vrijeme optužuje HDZ i Katoličku crkvu što je učinila i ovim člankom.
Suprotno Jeleni Lovrić tvrdim da u Hrvatskoj postoji peta kolona onih koji nikada nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Tvrdim da je Jelena Lovrić napustila CK SKH odnosno SDP onog moneta kada je novo vodstvo odustalo od obrane Jugoslavije i priključilo se Franji Tuđmanu i HDZ-u u borbi za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Dakle, Jelena Lovrić nije željela Hrvatsku, ona spada u one za koje je velečasni Zlatko Sudac rekao: "Nažalost ima ih više koji su izgubili Jugoslaviju nego dobili Hrvatsku."
U petu kolonu spadaju i svi oni uključujući i dio državnog vrha, brojne političare, novinare, intelektualce a ne samo velikosrbe koji se nikad nisu odrekli ponovnog zajedništva sa Srbijom i koji cijelo vrijeme, da bi se to zajedništvo obnovilo, krivotvore istinu o Domovinskom ratu.
Mnogi se danas u Hrvatskoj zgražavaju ponašanjem ministrice vanjskih poslova i europskih integracija i prve potpredsjednice hrvatske Vlade koja je do zadnjeg trenutka pokušavala povući tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj pred Međunarodnim sudom pravde. Da paradoks bude još veći, dok pišem ovaj članak čujem vijest da Vesna Pusić zamjenjuje Zorana Milanovića, dakle da je vršilac dužnosti predsjednika Vlade upravo u vrijeme dok se vodi rasprava u Haagu o Hrvatskoj tužbi kojoj je Vesna Pusić nanijela veliku štetu. Na zadnjem sastanku sa potpredsjednikom srbijanske Vlade Aleksandrom Vučićem ona se triput ljubila sa svojim kolegom i javno je njega i predsjednika Srbije amnestirala od krivnje za agresiju na Hrvatsku. Amnestirala je četničkog vojvodu koji je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, amnestirala je i Aleksandra Vučića koji je u okupiranoj Glini održao huškački govor. Amnestirala je njihovu novu agresiju na Hrvatsku koja uključuje i pretenzije na hrvatski Vukovar. Izjednačila je krivnju bivših vodstava Hrvatske i Srbije (Miloševića i Tuđmana) i još jedanput prihvatila tezu o građanskom ratu i podijeljenoj odgovornosti.
Mislim da ne postoji primjer u povijesti u kojem bi uoči početka rasprave o tužbi njene države protiv druge države ministrica vanjskih poslova svojim izjavama i ponašanjem nanosila takvu veliku štetu vlastitoj državi. Slično je postupao i predsjednik Josipović koji je također radio na povlačenju tužbe i koji širi defetizam govoreći da ne vjeruje u uspjeh tužbe. Takvo djelovanje Vesne Pusić kontinuitet je njene politike koja se po svim kriterijima može i mora nazvati petom kolonom. Ona od 1993. zastupa tezu da se od početka radilo o dogovornom ratu hrvatskog i srpskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da su monstruozne optužnice Carle del Ponte koje su propale vrhunac pravde i pravednosti i da se Hrvatska mora pokajati, priznati grijeh i staviti točku na prošlost i okrenuti se novom bratstvu i zajedništvu sa Srbijom kao da se ništa nije dogodilo. Ministrica Vesna Pusić kao i predsjednik Josipović najradije bi zabranili govoriti o prošlosti, oni se ustvari boje da će kroz proces pred Međunarodnim sudom pravde isplivati na površinu istina te da će njihovo ponašanje biti osuđeno i razobličeno kao petokolonaško ponašanje.
Kada je biskup Košić, kao i mnogi drugi, rekao istinu o postojanju pete kolone onda on nije pozivao na bratoubilački rat nego je pozivao na raščišćavanje sa petom kolonom u Hrvatskoj kao uvjetu da jednom zauvijek saznamo istinu i da tek onda kada saznamo istinu prestanemo se baviti prošlošću. Optužiti biskupa Košića da poziva na mržnju i bratoubilački rat ustvari je govor mržnje i pokušaj da se sotonizacijom zabrani govoriti istinu. Jelena Lovrić iskoristila je pojedinačnu izjavu koju treba osuditi da od nje napravi krunski dokaz da HDZ a osobito Tomislav Karamarko i vrh HDZ-a kreće u obnovu politike mržnje i odobravanja zločina pa čak i poziva na nove zločine. Zatim, manipulacijom povezuje pojedinačno spominjanje na skupu Kevine jame s homilijom biskupa Košića te njegovu misu za domovinu pretvara u pravu političku sotonsku misu. Zatim sve to naziva bjesnilom koje može završiti bratoubilačkim ratom. Osim toga, pojedinačni uzvik na jednom skupu Jelena Lovrić izjednačava sa četničkim skandiranjem: "nož, žica, Srebrenica". Generalno optužuje Katoličku crkvu i hrvatski narod kao što to cijelo vrijeme radi. Dok je ona pozivala srpske tenkove da pregaze Vukovar i Hrvatsku vukovarski branitelji su svojom žrtvom stvorili pretpostavke za obranu Hrvatske i stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. I sada kada se obnavlja velikosrpska agresija čija će koncepcija biti izložena pred Međunarodnim sudom pravde u kojoj će pokušati krivotvorinama dokazivati da se zločini ustaštva ponavljaju, da je ′91 jednaka ′41 odnosno da se danas upravo kroz obranu hrvatskog Vukovara Hrvatska ponovno vraća na ′91. koja je za velikosrbe i petu kolonu povratak na ustašku politiku, Jelena Lovrić branitelje Vukovara naziva harambašama i rušiteljima hrvatske države i opasnošću za demokraciju. Evo te njene čuvene izjave: "Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države."
Dakle, ključno pitanje je smije li se u Hrvatskoj govoriti istina o petoj koloni ili nemamo pravo na istinu. Smije li se u Hrvatskoj govoriti o sustavnom djelovanju pete kolone sa nizom dokaza i argumenata ili se ne smije govoriti. Smije li se u Hrvatskoj reći da nažalost dio državnog vrha ne brani hrvatske nacionalne interese. Ne samo da se smije nego se mora govoriti istina, jer nas samo govorenje istine može spasiti. Ne smijemo prestati govoriti o prošlosti dok se ne utvrdi istina. Uvjeren sam da će proces pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu dovesti do istine o prošlosti. Tu će isplivati na površinu činjenica da sadašnje političko vodstvo Srbije koje ministrica Pusić amnestira nastavlja velikosrpsku agresiju na Hrvatsku odnosno da se nije spremno suočiti sa istinom. Tu će se vidjeti i djelovanje pete kolone u Hrvatskoj koja je pomagala i pomaže velikosrpskoj politici u pokušaju krivotvorenja istine i pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat. Tu će se i činjenicama utvrditi tko je agresor a tko žrtva. Bez obzira na presudu taj je proces povijesno značajan za utvrđivanje istine. Nadam se da će on ne samo pokazati pogubno djelovanje pete kolone u Hrvatskoj u koju spada i dio državnog vrha nego da će dati i dovoljno dokaza i argumenta da se konačno lustriraju oni koji su nanijeli i nanose veliko zlo Hrvatskoj jer cijelo vrijeme optužuju vlastitu državu i vlastiti narod za ono za što nisu krivi.
Članak Jelene Lovrić novi je dokaz kako se na bazi pojedinačne izjave i lažnih optužbi i Katolička crkva i HDZ optužuju za radikalizam, za sijanje mržnje pa i za poziv na bratoubilački rat. Na temelju jednog uzvika iz gledališta stvara se cijela strategija kojoj se sotonizira i HDZ i vukovarski branitelji i Katolička crkva a ne samo biskup Košić i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Da se poslužim, na kraju, rječnikom Jelene Lovrić. Bjesnilo koje se širi državom iz brojnih medija i izjava političara koji optužuju vlastiti narod za ustašluk, za ekstremizam, koji čak i vukovarske branitelje proglašava neprijateljima "pristojna bi Hrvatska trebala ne samo izolirati nego i spriječiti".
Sotonski članak Jelene Lovrić još jedan je dokaz da peta kolona ne samo postoji nego i da djeluje, odnosno da je biskup Vlado Košić govorio istinu.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... olone.html
Autor: prof.dr.sc. Zdravko Tomac
Datum: srijeda, 05. ožujka 2014. u 18:09
Govorenje istine nikada ne može biti govor mržnje.
U članku Jutarnjeg lista od 05.03.2014. pod naslovom Izbori nisu odabir između ustaša i partizana, u podnaslovu Jelena Lovrić tvrdi: "Tvrdnja biskupa Košića o postojanju ′pete kolone, onih koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku′ poziv je na mržnju i bratoubilački rat". U spomenutom članku Jelena Lovrić između ostalog piše: "Spominjanje Kevine jame ovdje je al pari četničkom skandiranju "Nož, žica, Srebrenica". Paroli od koje se svakom normalnom čovjeku mora lediti krv u žilama."
Jelena Lovrić zatim u svojoj optužnici ide i dalje te piše: "Tragično je da se u takvu huškačku kampanju uključuju i najviši crkveni velikodostojnici. Ne samo da sudjeluju, nego je intoniraju. Homilija, koju je ovih dana na misi za domovinu održao sisački biskup Vlado Košić, nije samo skandalozna. Njegova se molitva za Hrvatsku pretvorila u pravu političku sotonsku misu." Zatim sve to proglašava bjesnilom te traži da se takvi izoliraju i da stvori "sanitarni kordon oko biskupa Košića ili oko Karamarkovih nostalgičara za jamama". I ovim svojim člankom Jelena Lovrić potvrđuje da i dalje ostaje perjanica pete kolone te da se i dalje koristi lažnim optužbama i krivotvorinama te na temelju pojedinačnog ekscesa izvodi opće zaključke optužujući Crkvu i HDZ za bjesnilo, za nostalgiju za Kevinim jamama i za sijanje mržnje pa čak i poziva na bratoubilački rat. Zato je na takvo pisanje nužno argumentima odgovoriti.
Prvo, nema nikakve dvojbe da u Hrvatskoj postoji peta kolona i da je biskup Košić govorio istinu. Također, nema nikakve dvojbe da je Jelena Lovrić jedna od perjanica te pete kolone. To sam argumentirano dokazao u svojoj knjizi "Peta haaška kolona i njezine žrtve" a i u brojnim polemikama u kojima sam se suprotstavljao petokolonaškom djelovanju Jelene Lovrić. Navest ću ovdje samo neke od brojnih argumenata koji potvrđuju da je Jelena Lovrić perjanica pete kolone. Kada je bilo najteže, kada su branitelji i građani ginuli od velikosrpskog i četničkog agresora braneći svoje domove i svoju domovinu Jelena Lovrić je pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i da naprave konačno reda u Hrvatskoj. Evo dokaza za tu tvrdnju. Miroslav Lazanskoi koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike) piše da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: "Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Jelena Lovrić je cijelo vrijeme optuživala Franju Tuđmana i državno i vojno vodstvo Hrvatske na sličan način kako je to činila velikosrpska promidžba odnosno tvrdila je da je Hrvatska država utemeljena na zločinu, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu te je izjednačavala odgovornost Miloševića i Tuđmana pretvarajući velikosrpsku agresiju u navodni sukob s podijeljenom odgovornošću. Jelena Lovrić je cijelo vrijeme izmišljala ustašluk i sudjelovala u širenju velikosrpske promidžbe da je Tuđmanova Hrvatska navodno nastavak Pavelićeve ustaške NDH.
Jelena Lovrić je jedna od perjanica pete kolone koja cijelo vrijeme izmišlja na bazi pojedinačnih ekscesa obnovu ustaštva i hrvatskog ekstremizma. Ona cijelo vrijeme optužuje HDZ i Katoličku crkvu što je učinila i ovim člankom.
Suprotno Jeleni Lovrić tvrdim da u Hrvatskoj postoji peta kolona onih koji nikada nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Tvrdim da je Jelena Lovrić napustila CK SKH odnosno SDP onog moneta kada je novo vodstvo odustalo od obrane Jugoslavije i priključilo se Franji Tuđmanu i HDZ-u u borbi za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Dakle, Jelena Lovrić nije željela Hrvatsku, ona spada u one za koje je velečasni Zlatko Sudac rekao: "Nažalost ima ih više koji su izgubili Jugoslaviju nego dobili Hrvatsku."
U petu kolonu spadaju i svi oni uključujući i dio državnog vrha, brojne političare, novinare, intelektualce a ne samo velikosrbe koji se nikad nisu odrekli ponovnog zajedništva sa Srbijom i koji cijelo vrijeme, da bi se to zajedništvo obnovilo, krivotvore istinu o Domovinskom ratu.
Mnogi se danas u Hrvatskoj zgražavaju ponašanjem ministrice vanjskih poslova i europskih integracija i prve potpredsjednice hrvatske Vlade koja je do zadnjeg trenutka pokušavala povući tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj pred Međunarodnim sudom pravde. Da paradoks bude još veći, dok pišem ovaj članak čujem vijest da Vesna Pusić zamjenjuje Zorana Milanovića, dakle da je vršilac dužnosti predsjednika Vlade upravo u vrijeme dok se vodi rasprava u Haagu o Hrvatskoj tužbi kojoj je Vesna Pusić nanijela veliku štetu. Na zadnjem sastanku sa potpredsjednikom srbijanske Vlade Aleksandrom Vučićem ona se triput ljubila sa svojim kolegom i javno je njega i predsjednika Srbije amnestirala od krivnje za agresiju na Hrvatsku. Amnestirala je četničkog vojvodu koji je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, amnestirala je i Aleksandra Vučića koji je u okupiranoj Glini održao huškački govor. Amnestirala je njihovu novu agresiju na Hrvatsku koja uključuje i pretenzije na hrvatski Vukovar. Izjednačila je krivnju bivših vodstava Hrvatske i Srbije (Miloševića i Tuđmana) i još jedanput prihvatila tezu o građanskom ratu i podijeljenoj odgovornosti.
Mislim da ne postoji primjer u povijesti u kojem bi uoči početka rasprave o tužbi njene države protiv druge države ministrica vanjskih poslova svojim izjavama i ponašanjem nanosila takvu veliku štetu vlastitoj državi. Slično je postupao i predsjednik Josipović koji je također radio na povlačenju tužbe i koji širi defetizam govoreći da ne vjeruje u uspjeh tužbe. Takvo djelovanje Vesne Pusić kontinuitet je njene politike koja se po svim kriterijima može i mora nazvati petom kolonom. Ona od 1993. zastupa tezu da se od početka radilo o dogovornom ratu hrvatskog i srpskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da su monstruozne optužnice Carle del Ponte koje su propale vrhunac pravde i pravednosti i da se Hrvatska mora pokajati, priznati grijeh i staviti točku na prošlost i okrenuti se novom bratstvu i zajedništvu sa Srbijom kao da se ništa nije dogodilo. Ministrica Vesna Pusić kao i predsjednik Josipović najradije bi zabranili govoriti o prošlosti, oni se ustvari boje da će kroz proces pred Međunarodnim sudom pravde isplivati na površinu istina te da će njihovo ponašanje biti osuđeno i razobličeno kao petokolonaško ponašanje.
Kada je biskup Košić, kao i mnogi drugi, rekao istinu o postojanju pete kolone onda on nije pozivao na bratoubilački rat nego je pozivao na raščišćavanje sa petom kolonom u Hrvatskoj kao uvjetu da jednom zauvijek saznamo istinu i da tek onda kada saznamo istinu prestanemo se baviti prošlošću. Optužiti biskupa Košića da poziva na mržnju i bratoubilački rat ustvari je govor mržnje i pokušaj da se sotonizacijom zabrani govoriti istinu. Jelena Lovrić iskoristila je pojedinačnu izjavu koju treba osuditi da od nje napravi krunski dokaz da HDZ a osobito Tomislav Karamarko i vrh HDZ-a kreće u obnovu politike mržnje i odobravanja zločina pa čak i poziva na nove zločine. Zatim, manipulacijom povezuje pojedinačno spominjanje na skupu Kevine jame s homilijom biskupa Košića te njegovu misu za domovinu pretvara u pravu političku sotonsku misu. Zatim sve to naziva bjesnilom koje može završiti bratoubilačkim ratom. Osim toga, pojedinačni uzvik na jednom skupu Jelena Lovrić izjednačava sa četničkim skandiranjem: "nož, žica, Srebrenica". Generalno optužuje Katoličku crkvu i hrvatski narod kao što to cijelo vrijeme radi. Dok je ona pozivala srpske tenkove da pregaze Vukovar i Hrvatsku vukovarski branitelji su svojom žrtvom stvorili pretpostavke za obranu Hrvatske i stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. I sada kada se obnavlja velikosrpska agresija čija će koncepcija biti izložena pred Međunarodnim sudom pravde u kojoj će pokušati krivotvorinama dokazivati da se zločini ustaštva ponavljaju, da je ′91 jednaka ′41 odnosno da se danas upravo kroz obranu hrvatskog Vukovara Hrvatska ponovno vraća na ′91. koja je za velikosrbe i petu kolonu povratak na ustašku politiku, Jelena Lovrić branitelje Vukovara naziva harambašama i rušiteljima hrvatske države i opasnošću za demokraciju. Evo te njene čuvene izjave: "Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države."
Dakle, ključno pitanje je smije li se u Hrvatskoj govoriti istina o petoj koloni ili nemamo pravo na istinu. Smije li se u Hrvatskoj govoriti o sustavnom djelovanju pete kolone sa nizom dokaza i argumenata ili se ne smije govoriti. Smije li se u Hrvatskoj reći da nažalost dio državnog vrha ne brani hrvatske nacionalne interese. Ne samo da se smije nego se mora govoriti istina, jer nas samo govorenje istine može spasiti. Ne smijemo prestati govoriti o prošlosti dok se ne utvrdi istina. Uvjeren sam da će proces pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu dovesti do istine o prošlosti. Tu će isplivati na površinu činjenica da sadašnje političko vodstvo Srbije koje ministrica Pusić amnestira nastavlja velikosrpsku agresiju na Hrvatsku odnosno da se nije spremno suočiti sa istinom. Tu će se vidjeti i djelovanje pete kolone u Hrvatskoj koja je pomagala i pomaže velikosrpskoj politici u pokušaju krivotvorenja istine i pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat. Tu će se i činjenicama utvrditi tko je agresor a tko žrtva. Bez obzira na presudu taj je proces povijesno značajan za utvrđivanje istine. Nadam se da će on ne samo pokazati pogubno djelovanje pete kolone u Hrvatskoj u koju spada i dio državnog vrha nego da će dati i dovoljno dokaza i argumenta da se konačno lustriraju oni koji su nanijeli i nanose veliko zlo Hrvatskoj jer cijelo vrijeme optužuju vlastitu državu i vlastiti narod za ono za što nisu krivi.
Članak Jelene Lovrić novi je dokaz kako se na bazi pojedinačne izjave i lažnih optužbi i Katolička crkva i HDZ optužuju za radikalizam, za sijanje mržnje pa i za poziv na bratoubilački rat. Na temelju jednog uzvika iz gledališta stvara se cijela strategija kojoj se sotonizira i HDZ i vukovarski branitelji i Katolička crkva a ne samo biskup Košić i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Da se poslužim, na kraju, rječnikom Jelene Lovrić. Bjesnilo koje se širi državom iz brojnih medija i izjava političara koji optužuju vlastiti narod za ustašluk, za ekstremizam, koji čak i vukovarske branitelje proglašava neprijateljima "pristojna bi Hrvatska trebala ne samo izolirati nego i spriječiti".
Sotonski članak Jelene Lovrić još jedan je dokaz da peta kolona ne samo postoji nego i da djeluje, odnosno da je biskup Vlado Košić govorio istinu.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... olone.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
HRVATSKI MEDIJI 'PROGLEDALI': Srbi su činili zločine! Je li zato Dnevno hr. bilo klerofašističko, kamenjarsko i zatucano?!
Autor: M.H.
Datum: subota, 08. ožujka 2014. u 12:23
Veći dio medija u Hrvatskoj je prešućivao i umanjivao zvjerstva JNA i srpske vojske koja su danas prezentirana u Haagu jednako sustavno kao što je preuveličavao pa i izmišljao zločine Hrvata, sve u ime "ko nas bre zavadi" filozofije
"Jutarnji list" i T portal su me zadnjih dana gotovo razočarali. "Šokantna svjedočenja", kaže naslov, i dodaje 'Vrištali smo kao životinje. A oni su se smijali i vikali 'Još, još!'. Sličan naslov ima i tportal: 'Strašna svjedočanstva o zvjerskim zločinima u Domovinskom ratu'. U tekstu se, s dosta grafičkih opisa, navodi kako je provođen genocid nad nesrbima na okupiranim područjima Hrvatske.
Odakle moje razočaranje? Već danima ni riječi o Aleksandri Zec i akumulatorskoj kiselini, a onda odjednom nešto ovakvo! Jedva da su u posljednjih mjesec-dva objavili nekoliko članaka o ustaškom zlatu i Anti Paveliću, čak im više nisu ni Tito i Jovanka svaki dan na naslovnoj strani, kao u ono doba kad je svaki TV Dnevnik morao početi s desetminutnim prilogom o tome kako najdraži vođa bere mandarine za djecu bez roditelja na Brijunima dok mu Sofija Loren sprema pašta šutu, ili o tome kako je u važnom državničkom posjetu Ruandi i Burundiju gdje ubija nosoroge i druge ugrožene životinjske vrste nakon dvomjesečne turneje po nesvrstanim i nesuvislim državama brodom "Galeb", u društvu drugarice Jovanke i drugarica maserki Radojke i Darjane.
Umjesto toga, mogli smo čitati kako je mlada Vukovarka silovana pred šestogodišnjom kćerkom koja je kasnije i sama seksualno zlostavljana, riječima "Ajde ustašice, sad ćeš vidjeti kako to rade Srbi". 'Urlikali smo i padali u šok, dok su se oni smijali i govorili gledaj kako se diže', preneseno je svjedočanostvo hrvatskog zatvorenika u zloglasnom zatvoru u Kninu kojem su priključili elektrode na testise. U Tovarniku su trojica kastrirana nožem, pred očima kapetana JNA, koji ništa nije poduzeo da to spriječi. Jednom Vukovarcu su na Velepromentu odrezane ruke, a drugima odrubljene glave. U Korenici su zarobljenici bili sodomizirani. Srpski odredi smrti ubijali su izbliza, metkom u potiljak, na pragovima kuća ili u dvorištima, pa su tako, izašlo je na vidjelo u Haagu, ubili i 10-godišnje dijete i trudnicu u Pakracu kojoj su ranije odrezali uši. Nabrajati sve slučajeve sakaćenja, silovanja, premlaćivanja danas iznesene na sudu ovdje nema potrebe: sve ste to već čuli u vijestima.
'Srbija ne može poreći ove činjenice koje jasno govore da su zatvorenici bili izloženi sistematskom zlostavljanju u brojnim srbijanskim logorima samo zato što su Hrvati', rekla je profesorica Crnić-Grotić koja je tamo zastupala Hrvatsku. Profesor Lapaš je rekao da su žene činile 27 posto žrtava pronađenih masovnih grobnica, 38,5 posto stariji od 60 godina, a 37 je bilo maloljetnika.
I oni su napustili svijetle antifašističke tradicije i okreću se klerofašizmu, pomislih. No tada mi je u oči pao Tomićev tekst, napisan nakon što se uredno otuširao i oprao šešir: Recite da sam nerazumno rastrošan, ali sve Sanaderove milijune ja bih, da mogu, mijenjao za živote onih osječkih nesretnika koje je Glavaš dao ubiti. Sve što je opljačkao i Ivo Sanader i Nadan Vidošević i Mladen Barišić, sve što je itko ikad gepio na autocestama i poslovnim zgradama i građevinskim zemljištima i tvornicama, čitave šlepere novčanica bez razmišljanja bih dao da mogu vratiti život dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, a vi, ako ne mislite kao što ja mislim... pa, nadam se samo da niste vjernici, jer ne znam što će vam vaš Bog kazati o tome, piše Tomić.
Što mislim? Sve najgore o onima koji tu jadnu djevojčicu eksploatiraju i mašu njenim kosturom kako bi silom opravdali srpski fašizam koji je radio sve ono što je gore navedeno (da, Ante, vjernik sam.) I tamo je Ante nadrobio sve što su mu rekli da nadrobi: i akumulatorsku kiselinu i sve Srbe pobijene od bitke na Marici do Oluje. Od genocidnih Hrvata. Osim što je takva eksploatacija mrtve djevojčice gadljiva, gadljivi su i Tomićevi motivi. A još gadljivije je to što on čak nije niti Srbin, tada bi bar imao izgovora. Ovako, postoji ime za vrstu ljudi kojoj pripadaju on, Jergović, i bratija.
Njeno ime se uvijek izvlači kako bi se dokazala genocidnost Hrvata, iako je veliko pitanje zbog čega je obitelj Zec ubijena - vjerojatno je ipak novac i mafijaški poslovi oca obitelji bio razlogom prije nego nacionalnost, iako to ostaje otvoreno pitanje. Antifašističke medije to ne smeta: u nedostatku boljeg, primili su se nje i eksploatiraju je do besmisla. Tomićevo cendranje o tome što bi dao da je ona živa je koliko patetično i jadno, toliko i očito lažno. Što bi dao za Rosemary Ševo? Nju nije ubio nekakav musliman Munib, nego Hrvat. Imala je devet godina. Ante za nju ne bi dao ništa. Kao niti za jedno od preko 400 djece stradale u gore opisanim događajima.
Kad bi njegovo žaljenje bilo iskreno, kao i svo ono cendranje nad srpskih žrtvama naših medija, stvarno bi mu trebalo dati priznanje za moral. Međutim, kad netko žali žrtve samo jedne strane, onda to sigurno nije iskreno: radi se o tome da se žrtvama manipulira kako bi se izazvala mržnja, prezir, strah. A najviše kako bi se relativizirala istina, i prikrila stvarna zla ćud jugoslavenskog komunističkog režima.
Nakon ovih svjedočenja, postaje jasnije zašto su se mnogi u Hrvatksoj, naravno s antifašističke ljevice, zalagali da do suđenja za genocid nikad ne dođe. Za HTV, ovo suđenje kao da ne postoji. "Ovo je strašno mučno. čemu sve ovo? Da opet raspiri mržnju u retardiranim kvazi dinaridima s hrvatske i srpske strane", pitaju apologeti antifašizma i jugoslavenstva po internetskim forumima.
Ne. Dnevno je uvijek pisalo o našim žrtvama, iako to nije uvijek bilo popularno niti oportuno, kavim se može činiti na prvi pogled. Međutim, dužnost je medija ukazivati na činjenice, a ne izigravati moralne veličine. A dužnost je isto tako svakog političara štititi interese onih koje predstavlja i koji su ga birali, a ne neke univerzalne pravde.
Dnevno je često bilo izloženo napadima da je klerofašističko, kamenjarsko i zatucano jer je upozoravalo da medijski hipereksponirana Aleksandra Zec nije jedina civilna žrtva ovog rata. No koliko znate imena hrvatske djece pobijene u ovom ratu? Niti jedno? Nije ni čudno. Jer Staljin je davno rekao, mrtav čovjek je tragedija, tisuću mrtvih je statistički podatak. Jednostavno, tako to ljudi doživljavaju. Zato propaganda uvijek barata s konkretnim imenom i prezimenom. Ono što gebelsovim učenicima treba nije istina niti činjenice, već samo ime i prezime, po mogućnosti nedužne djevojčice, kojim će mahati kao zastavom na bojnom polju: "vidite što ste uradili, ha?".
Židovi se nisu dali nakon drugog svjetskog rata navući na takvu relativizaciju krivnje i povijesni revizonizam je zabranjen zakonom. Ljudi koji su i pola stoljeća nakon rata razotkrivali ratne zločince su zvani "lovci na naciste". Nitko nije postavljao pitanje "pomirenja" i "treba li nam to". Kao što o nacističkim zločinima treba govoriti i razotkriti, tako treba i sa zločinima JNA iz prošlog rata. Upravo zato da bi se tu JNA razotkrilo kao fašističku i osvajačku. Razni hrvatskoj neskloni mediji već godinama barataju s pojmom "antifašizma" koji sebi vole pripisivati. Ali kad se spomenu zvjerstva koja je JNA radila u Hrvatskoj, ili zvjerstva rađena pod njenom zaštitom, oni će reći "to nije ona ista Titova JNA, antifašistička, to je srpska vojska".
Ne, to je upravo radila ta ista "antifašistička" Titova JNA, nasljednica partizanske vojske. Njome je u zadnjem ratu, u kom je prema optužnici počinila genocid u Hrvatskoj, zapovijedao Veljko Kadijević, general, partizan, narodni heroj, "antifašista", i ratni zločinac i bjegunac pred pravdom. Gotovo čitav generalski zbor je vukao porijeklo iz Titova vremena.
Danas se genocidna narav starog režima i Titove vojske spinovima i povijesnim revizionizmom želi izmijeniti u "antifašističku". To je tipična komunistička lakirovka, uljepšavanje stvarnosti. Kad Tomići i slični govore o Oluji oni uvijek prešućuju da se ona nije desila tek kao neka Tuđmanova fiks ideja o napadu na Srbe, već da je bila reakcija na sve ono što su oni činili 1991.godine. Oni međutim nastupaju kao da prije 1995. i Oluje ničeg nije bilo, niti se išta desilo: Tuđmanova fašistička soldateska je, moglo bi se pomisliti prateći pisanje EPH medija, iz čista mira, ničim izazvana, napala miroljubiv srpski živalj u Krajini i pobila nejač. A ako je nešto i postojalo prije, postojao je Jasenovac.
Zato smatramo da to što smo vam sve ove godine, dok su drugi promovirali jednakost krivnje i posipanje pepelom, otvoreno pisali o tome što je JNA radila u Hrvatkoj nije nikakvo ratno huškanje, niti poziv na mržnju. Pomirenja ne može biti na osnovi nekakve priče "malo smo pjevali, malo smo pucali, malo klali i silovali, a sad ajde opet da se družimo, nismo mi tako mislili, pa niste ni vi lepo reagovali na to, ma ko nas bre zavadi". Mir groblja je isto tako mir. Pomirenje, smatram, treba ležati na temeljima otvorenog razgovora o svemu, i stvarnih činjenica. Sve ostalo je jednostavno spin kako bi se zaštitilo one koji su radili sve ono što je navedeno na početku ovog teksta.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ucano.html
Autor: M.H.
Datum: subota, 08. ožujka 2014. u 12:23
Veći dio medija u Hrvatskoj je prešućivao i umanjivao zvjerstva JNA i srpske vojske koja su danas prezentirana u Haagu jednako sustavno kao što je preuveličavao pa i izmišljao zločine Hrvata, sve u ime "ko nas bre zavadi" filozofije
"Jutarnji list" i T portal su me zadnjih dana gotovo razočarali. "Šokantna svjedočenja", kaže naslov, i dodaje 'Vrištali smo kao životinje. A oni su se smijali i vikali 'Još, još!'. Sličan naslov ima i tportal: 'Strašna svjedočanstva o zvjerskim zločinima u Domovinskom ratu'. U tekstu se, s dosta grafičkih opisa, navodi kako je provođen genocid nad nesrbima na okupiranim područjima Hrvatske.
Odakle moje razočaranje? Već danima ni riječi o Aleksandri Zec i akumulatorskoj kiselini, a onda odjednom nešto ovakvo! Jedva da su u posljednjih mjesec-dva objavili nekoliko članaka o ustaškom zlatu i Anti Paveliću, čak im više nisu ni Tito i Jovanka svaki dan na naslovnoj strani, kao u ono doba kad je svaki TV Dnevnik morao početi s desetminutnim prilogom o tome kako najdraži vođa bere mandarine za djecu bez roditelja na Brijunima dok mu Sofija Loren sprema pašta šutu, ili o tome kako je u važnom državničkom posjetu Ruandi i Burundiju gdje ubija nosoroge i druge ugrožene životinjske vrste nakon dvomjesečne turneje po nesvrstanim i nesuvislim državama brodom "Galeb", u društvu drugarice Jovanke i drugarica maserki Radojke i Darjane.
Umjesto toga, mogli smo čitati kako je mlada Vukovarka silovana pred šestogodišnjom kćerkom koja je kasnije i sama seksualno zlostavljana, riječima "Ajde ustašice, sad ćeš vidjeti kako to rade Srbi". 'Urlikali smo i padali u šok, dok su se oni smijali i govorili gledaj kako se diže', preneseno je svjedočanostvo hrvatskog zatvorenika u zloglasnom zatvoru u Kninu kojem su priključili elektrode na testise. U Tovarniku su trojica kastrirana nožem, pred očima kapetana JNA, koji ništa nije poduzeo da to spriječi. Jednom Vukovarcu su na Velepromentu odrezane ruke, a drugima odrubljene glave. U Korenici su zarobljenici bili sodomizirani. Srpski odredi smrti ubijali su izbliza, metkom u potiljak, na pragovima kuća ili u dvorištima, pa su tako, izašlo je na vidjelo u Haagu, ubili i 10-godišnje dijete i trudnicu u Pakracu kojoj su ranije odrezali uši. Nabrajati sve slučajeve sakaćenja, silovanja, premlaćivanja danas iznesene na sudu ovdje nema potrebe: sve ste to već čuli u vijestima.
'Srbija ne može poreći ove činjenice koje jasno govore da su zatvorenici bili izloženi sistematskom zlostavljanju u brojnim srbijanskim logorima samo zato što su Hrvati', rekla je profesorica Crnić-Grotić koja je tamo zastupala Hrvatsku. Profesor Lapaš je rekao da su žene činile 27 posto žrtava pronađenih masovnih grobnica, 38,5 posto stariji od 60 godina, a 37 je bilo maloljetnika.
I oni su napustili svijetle antifašističke tradicije i okreću se klerofašizmu, pomislih. No tada mi je u oči pao Tomićev tekst, napisan nakon što se uredno otuširao i oprao šešir: Recite da sam nerazumno rastrošan, ali sve Sanaderove milijune ja bih, da mogu, mijenjao za živote onih osječkih nesretnika koje je Glavaš dao ubiti. Sve što je opljačkao i Ivo Sanader i Nadan Vidošević i Mladen Barišić, sve što je itko ikad gepio na autocestama i poslovnim zgradama i građevinskim zemljištima i tvornicama, čitave šlepere novčanica bez razmišljanja bih dao da mogu vratiti život dvanaestogodišnje Aleksandre Zec, a vi, ako ne mislite kao što ja mislim... pa, nadam se samo da niste vjernici, jer ne znam što će vam vaš Bog kazati o tome, piše Tomić.
Što mislim? Sve najgore o onima koji tu jadnu djevojčicu eksploatiraju i mašu njenim kosturom kako bi silom opravdali srpski fašizam koji je radio sve ono što je gore navedeno (da, Ante, vjernik sam.) I tamo je Ante nadrobio sve što su mu rekli da nadrobi: i akumulatorsku kiselinu i sve Srbe pobijene od bitke na Marici do Oluje. Od genocidnih Hrvata. Osim što je takva eksploatacija mrtve djevojčice gadljiva, gadljivi su i Tomićevi motivi. A još gadljivije je to što on čak nije niti Srbin, tada bi bar imao izgovora. Ovako, postoji ime za vrstu ljudi kojoj pripadaju on, Jergović, i bratija.
Njeno ime se uvijek izvlači kako bi se dokazala genocidnost Hrvata, iako je veliko pitanje zbog čega je obitelj Zec ubijena - vjerojatno je ipak novac i mafijaški poslovi oca obitelji bio razlogom prije nego nacionalnost, iako to ostaje otvoreno pitanje. Antifašističke medije to ne smeta: u nedostatku boljeg, primili su se nje i eksploatiraju je do besmisla. Tomićevo cendranje o tome što bi dao da je ona živa je koliko patetično i jadno, toliko i očito lažno. Što bi dao za Rosemary Ševo? Nju nije ubio nekakav musliman Munib, nego Hrvat. Imala je devet godina. Ante za nju ne bi dao ništa. Kao niti za jedno od preko 400 djece stradale u gore opisanim događajima.
Kad bi njegovo žaljenje bilo iskreno, kao i svo ono cendranje nad srpskih žrtvama naših medija, stvarno bi mu trebalo dati priznanje za moral. Međutim, kad netko žali žrtve samo jedne strane, onda to sigurno nije iskreno: radi se o tome da se žrtvama manipulira kako bi se izazvala mržnja, prezir, strah. A najviše kako bi se relativizirala istina, i prikrila stvarna zla ćud jugoslavenskog komunističkog režima.
Nakon ovih svjedočenja, postaje jasnije zašto su se mnogi u Hrvatksoj, naravno s antifašističke ljevice, zalagali da do suđenja za genocid nikad ne dođe. Za HTV, ovo suđenje kao da ne postoji. "Ovo je strašno mučno. čemu sve ovo? Da opet raspiri mržnju u retardiranim kvazi dinaridima s hrvatske i srpske strane", pitaju apologeti antifašizma i jugoslavenstva po internetskim forumima.
Ne. Dnevno je uvijek pisalo o našim žrtvama, iako to nije uvijek bilo popularno niti oportuno, kavim se može činiti na prvi pogled. Međutim, dužnost je medija ukazivati na činjenice, a ne izigravati moralne veličine. A dužnost je isto tako svakog političara štititi interese onih koje predstavlja i koji su ga birali, a ne neke univerzalne pravde.
Dnevno je često bilo izloženo napadima da je klerofašističko, kamenjarsko i zatucano jer je upozoravalo da medijski hipereksponirana Aleksandra Zec nije jedina civilna žrtva ovog rata. No koliko znate imena hrvatske djece pobijene u ovom ratu? Niti jedno? Nije ni čudno. Jer Staljin je davno rekao, mrtav čovjek je tragedija, tisuću mrtvih je statistički podatak. Jednostavno, tako to ljudi doživljavaju. Zato propaganda uvijek barata s konkretnim imenom i prezimenom. Ono što gebelsovim učenicima treba nije istina niti činjenice, već samo ime i prezime, po mogućnosti nedužne djevojčice, kojim će mahati kao zastavom na bojnom polju: "vidite što ste uradili, ha?".
Židovi se nisu dali nakon drugog svjetskog rata navući na takvu relativizaciju krivnje i povijesni revizonizam je zabranjen zakonom. Ljudi koji su i pola stoljeća nakon rata razotkrivali ratne zločince su zvani "lovci na naciste". Nitko nije postavljao pitanje "pomirenja" i "treba li nam to". Kao što o nacističkim zločinima treba govoriti i razotkriti, tako treba i sa zločinima JNA iz prošlog rata. Upravo zato da bi se tu JNA razotkrilo kao fašističku i osvajačku. Razni hrvatskoj neskloni mediji već godinama barataju s pojmom "antifašizma" koji sebi vole pripisivati. Ali kad se spomenu zvjerstva koja je JNA radila u Hrvatskoj, ili zvjerstva rađena pod njenom zaštitom, oni će reći "to nije ona ista Titova JNA, antifašistička, to je srpska vojska".
Ne, to je upravo radila ta ista "antifašistička" Titova JNA, nasljednica partizanske vojske. Njome je u zadnjem ratu, u kom je prema optužnici počinila genocid u Hrvatskoj, zapovijedao Veljko Kadijević, general, partizan, narodni heroj, "antifašista", i ratni zločinac i bjegunac pred pravdom. Gotovo čitav generalski zbor je vukao porijeklo iz Titova vremena.
Danas se genocidna narav starog režima i Titove vojske spinovima i povijesnim revizionizmom želi izmijeniti u "antifašističku". To je tipična komunistička lakirovka, uljepšavanje stvarnosti. Kad Tomići i slični govore o Oluji oni uvijek prešućuju da se ona nije desila tek kao neka Tuđmanova fiks ideja o napadu na Srbe, već da je bila reakcija na sve ono što su oni činili 1991.godine. Oni međutim nastupaju kao da prije 1995. i Oluje ničeg nije bilo, niti se išta desilo: Tuđmanova fašistička soldateska je, moglo bi se pomisliti prateći pisanje EPH medija, iz čista mira, ničim izazvana, napala miroljubiv srpski živalj u Krajini i pobila nejač. A ako je nešto i postojalo prije, postojao je Jasenovac.
Zato smatramo da to što smo vam sve ove godine, dok su drugi promovirali jednakost krivnje i posipanje pepelom, otvoreno pisali o tome što je JNA radila u Hrvatkoj nije nikakvo ratno huškanje, niti poziv na mržnju. Pomirenja ne može biti na osnovi nekakve priče "malo smo pjevali, malo smo pucali, malo klali i silovali, a sad ajde opet da se družimo, nismo mi tako mislili, pa niste ni vi lepo reagovali na to, ma ko nas bre zavadi". Mir groblja je isto tako mir. Pomirenje, smatram, treba ležati na temeljima otvorenog razgovora o svemu, i stvarnih činjenica. Sve ostalo je jednostavno spin kako bi se zaštitilo one koji su radili sve ono što je navedeno na početku ovog teksta.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ucano.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Dežuloviću, ako ne zna svijet, znamo mi kakvo si ti đubre. I ne samo srpsko...
Autor: Marcel Holjevac
Datum: četvrtak, 27. ožujka 2014. u 08:53
Nije mala stvar dobiti nagradu od Soroševe fondacije. I to u Londonu. "Od struke". Povodom te nagrade - European Press Prize - Slobodna Dalmacija, list s najvećom tiražom u Dugopolju, kojeg je lopov Sanader poklonio tajkunčini upletenoj u desetke kriminalnih afera, Paviću, objavila je intervju sa svojim najdražim beogradskim kolumnistom Dežulovićem, koji je iz homofobnog i zatucanog Spita odselio u homo-friendly i napredno-liberalni Beograd. Naslov je, a kako drukčije, "Boris Dežulović: Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre". Uz nadnaslov: "Naš čovjek u Londonu".
Najistinitiji je u svemu tome taj nadnaslov: naravno, kad znamo tko su to "mi", dakle oni. A isto tako bi u Londonu za Dežulovića mogli napisati, "naš čovjek u Hrvatskoj". Dežulović je nagrađen u kategoriji komentara, za tekst "Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini", koji je lani u Globusu objavio povodom godišnjice pada Vukovara.
Laž je da je taj tekst reprintan "povodom obljetnice pada Vukovara". Zapravo, on neposredno nakon pada Vukovara nije objavljen - nigdje. Bar ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je prvi put objavljen mnogo godina kasnije.
Pročitao sam ga ponovo tim povodom. Pa da te pitam, za početak, Dežuloviću, na srpskom da me ceo svet razume: Ko ti je, majke ti ga spalim, Bogoljub? Taj simpatični "Boža" koji te je vodio po Vukovaru?
Tko, zašto?
A kao drugo, da te pitam, ko je srušio Vukovar? Pročitao sam cijeli tekst nekoliko puta, stvarno si dobro to napisao, umeš da pišeš. Ali iz cijelog tog tvog je*enog teksta, iz svih tih potresnih slika ubijenog grada, ja niti u jednoj rečenici nisam pročitao TKO je srušio Vukovar? Marsovci? Kinezi? Buba švabe? TKO?
Ako je tekst pisan za Hrvate, možeš nam reći, "pa zna se". Ali nije. A što s Englezima? Kako bi jedan Englez, a očito tekst nisi pisao za Hrvate nego za Engleze, iz cijele te tvoje poetske skice mogao razabrati tko je tu koga napao, tko je rušio, što je rušio, zašto je rušio? Na dva ključna od pet pitanja na koja odgovor mora sadržavati svaki korektno napisan novinski tekst - TKO i ZAŠTO - nisi odgovorio.
"Ulazimo u Vukovar otprilike onim putem kojim je protekla tri mjeseca, metar po metar, ulicu po ulicu, u Vukovar ulazila vojska. Kuće su uništavane minobacačima, tenkovima, haubicama i avionskim projektilima, i na kraju, u "čišćenju oslobođenih teritorija", dokrajčene ručnim bombama.", pišeš. ČIJA Vojska? Kuće su "uništavane"? TKO ih je uništavao?
Odgovora nema. Ni riječi koja vojska, čija vojska, čije haubice.
Ponovo gledam tekst. Tražim gdje se to dogodilo. Čitam ga kako bi ga čitao netko tko nema pojma o Vukovaru, i ne vidim gdje je taj je*eni Vukovar. Ne zna se u kojoj zemlji. Ne piše. Tražim riječ "Hrvatska". Ne spominje se niti jednom u tekstu. Tek se jednom spominju Hrvati - nekakvi Hrvati - kojima je vojska bagerima zapriječila izlaz iz ulice, "da ne beže", kaže Bogoljub (ko ti je taj Bogoljub, keve ti? Stvarno, majkemi, oću da znam. Interesuje me.) Mislim si, jesu li to oni koji su srušili Vukovar? Zašto bježe ako nisu ništa skrivili? Koji će oni moj u Vukovaru, što rade tamo? Gdje je uopće taj Vukovar? Pravim se sam sebi Englez.
Suptilna podvala
Čitam dalje. "Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. "To je samo jedno od improvizovanih groblja". Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset "temišvarskih" leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve."
Čitav članak je manipulacija. Suptilna, vrhunska podvala. Tko su ti "zatočeni vukovarčani"? Hrvati? Srbi? Je*eni Japanci? Ni ovdje se ne spominju "Hrvati". Samo "Vukovarčani". Dežulović jako pažljivo bira riječi. I priča o tome da su oni tu "pokapali svoje mrtve" je, naravno, sranje. Radi se o masovnim grobnicama. Mi to znamo, jelda, Dežuloviću, al ne znaju Englezi. Neki ljudi tamo pokapali noću mrtve, mnogo lepo.
I kažeš, predstavio si se kao novinar "iz Splita"? Ne iz Hrvatske, nego iz Splita? Gdje je taj Split? U Dalmaciji? U Jugoslaviji? Jesi li kad pitao za onog hrvatskog novinara, znaš, onog Glavaševića, kojeg su u trenutku dok si ti s Bogoljubom i onim iz Smedereva na stražnjem sjedalu džipa natezao rakijicu upucali kao psa u nekom mračnom podrumu, možda samo sto metara kraj tebe, možda baš dok si ti kraj tog podruma prolazio i "ćaskao s drugarima"? Kako to da su tebe, "hrvatskog novinara", ponudili rakijicom, a njega, hrvatskog novinara, ubili ko kera kraj tarabe? Jesi li pitao Božu "gdje je moj kolega Glavašević?"
Pitanje je retoričko. Pitao si ti moj da ne kažem što. Jer on i nije tvoj kolega. On je bio novinar. Ti si bio obavještajac, dio propagandnog rata. Njega ste dobili, kad ste već onaj pravi izgubili.
Feralova sabrana nedjela
A to se najbolje vidi iz tvog "dejstvovanja" u Feralu. I ja sam u početku mislio da ste vi jedan humoristički odmak od rigidne i arhaične atmosfere Tuđmanove Hrvatske, ali Bogu hvala nije mi predugo trebalo da zbrojim dva i dva. Sve što je Feral ikad napisao - uostalom kao što danas pišu Pavićeve tiskovine - je bilo programatski. Niti jedan članak se nije provukao a da nije bio u skladu s vašom agendom. A to je ono što novinare, dobre ili loše, razlikuje od hulja: skrivena agenda u svakom tekstu. Jedno je biti novinar, drugo je biti nečiji obavještajni kanal za širenje (dez)informacija.
Forsirali ste dalmatinski dijalekt, dalmatinski identitet, "regionalni". Zapravo, Srbi su kad bolje razmislim Dalmaciju uvijek nekako smatrali svojom. Kad u Beogradu kažeš da si Dalmatinac, odmah plaćaju piće, "pa ti si bre naš čovek." Srpska Dalmacija. Čuveni srpski pesnik Jovan Jovanović Gundulić, još stariji i lepši srpski Dubrovnik. Nije to vaše forsiranje "dalmatinstva" bilo bez vraga. Pa ORJUNA - fašistička organizacija jugoslavenskih nacionalista, čiji ste vi utorkaši prominentni članovi, je i nastala u Splitu kao otpor tamošnje elite, koja je u Beogradu vidjela saveznika protiv Zagreba. Lokalpatriotizam, kako da ne. Nisi ti slučajno završio u Beogradu.
Tuđman vas je žuljao. Tito nije nikad. Izjednačavali ste njega i Slobu. Jasno, Tuđman je, sviđalo se vama ili ne, otac ove države. Kakav god da je bio. Niste vi pljuvali njega, nego preko njega Hrvatsku. Istina, glumili ste "neutralnost" pljujući i Slobu jer vam je i on rušio Jugu: ali time ste samo povlačili jednakost između njega koji je branio svoju zemlju i fašističke, agresivne Srbije koja je osvajala susjednu.
Zgražali ste se nad nacionalizmom. Uvijek ste bili protiv primitivnih nacionalističkih ispada u medijima. Eeee, ali kad smo se zakačili sa Slovenijom, prvi ste išli potpaljivati, objavili ste par ogavnih i primitivnih tekstova u kojima ste izrugivali Sloveniju. U rangu Smiljka Šagolja i Mile Štule. Nije ni to bez vraga. Politika krune - britanske, one znaš u Londonu - je uvijek bila odvojiti Hrvatsku od katoličkog i austro ugarskog nasljeđa, i povezati je s Balkanom, naravno pod kontrolom Srbije a time i Londona. Niste vi bez vraga veliki hrvatski nacionalisti i domoljubi kad treba zaratiti sa Slovencima, a veliki kozmopoliti kad se treba slizati sa Srbima i Bošnjacima.
Zato si i podmetnuo onaj ogavan spin Jadranki Kosor, da je otela stan nekoj srpskoj nejači koja se kasnije ubila zbog toga. Niti je ona kome otela stan, niti je imala pojma da je prije onog tko je prije nje bio u tom stanu (hrvatski branitelj) bilo kakvih Srba oficira JNA, niti si se kad pitao zašto bi ona imala manja prava na taj stan od Drobaca (koji su ga isto dobili od ministarstva obrane, tadašnje države, nisu ga kupili i platili pa stan niti nije bio njihov, zar ne), niti se Drobac ubio zbog stana kako si ti podmetnuo, nego je bolovao od shizofrenije. 70% shizofrenika počini samoubojstvo. Ali "Jaca" je smetala, trebalo ju je srušiti prije nego uđemo u EU mimo "regiona". Naredila kruna, ruši.
Niste vi bez vraga toliko širili famu o mostu "koji je stalno zatvoren zbog bure". Zatvorena je i auto cesta prema Rijeci često zimi zbog bure, i Titov most za Krk. Nije vas smetalo što je novi Maslenički most sagrađen "tamo gdje puše bura", nego što je sagrađen tamo gdje ne dopiru granate, i što je uopće sagrađen, što je spojio Hrvatsku, pa ste ga krenuli minirati.
Uvijek si gnojio protiv crkve, ali kad je trebalo braniti lopovske biskupe koji su Dajlu rasprodavali i sebi novac u džep trpali, postao si veći nacionalist od Tuđmana. Kao da će ona tri talijanska Benediktinca staviti Dajlu na rame i odnijeti je u Italiju. Ti si inače protiv brojanja krvnih zrnaca, ali kad treba zavaditi Hrvate s Vatikanom, onda je nedopustivo da papa tamo neke Talijane naseljava u "naš" samostan.
Druže Dežuloviću samo piši
Pa i danas si spretan u spinanju i izvrtanju pile naopako, kad pišeš kako se tebe i Tomića boje jer vam pišu svašta po ulazima i prosipaju svašta po glavama. Ne boje vas se, da se boje ne bi to radili. Vi imate stranice EPH tiskovina po kojima pišete građanima Splita što o njima mislite, oni nemaju. Imaju zidove po kojima vam pišu grafite. Vi prosipate kante fekalija po splićanima sa stranica Slobodanke, oni vama prosipaju kante fekalija kao takve jer nemaju pristup čak ni komentarima ispod vaših tekstova.
Ajde, bar nisi za razliku od kolege Ivančića pokrao masu stanova od Sorosa i nisi onu lovu što ste dobivali od britanske ambasade strpao u svoj džep. Ali si bio u upravi Feral projekta, u Jurišićevoj 23 u Zagrebu, gdje ste kao članovi uprave registrirani ti, Vesna Pusić, Slavko Goldstein, i Viktor Ivančić. Lijepo da ste sustavno zaobilazili državni proračun lamentirajući sveudilj kako HDZ krade i lijepo da ste se zalagali za radnička prava dok su vam novinari od 1994. do 2000. bili prijavljeni kao da imaju srednju stručnu spremu, na minimalac od 1800 do 2300 kuna, dok im je ostatak dogovorene plaće isplaćivan ili na ruke. Ni kune poreza ustaškoj Tuđmanovoj državi, ni zrno žita neprijatelju! Budući da se broj zaposlenih u Feralu uvijek kretao oko 40, godišnje, na taj način ste u šest godina zamračili najmanje 3 milijuna kuna poreza i doprinosa. A gdje je tek onaj novac od naklade koju ste prodavali putem kolportaže, a koju nikad niste prijavili. 12 ustaških kuna primjerak ferala, a trošak u roto tisku manji od kune. Dobar je to biznis.
Daleko bi me odvelo da sad idem obrazlagati ovdje cijelo tvoje "dejstvovanje", a radno vrijeme mi je pri kraju i nije mi na kraj pameti zbog tebe ostajati ovdje prekovremeno. Kući me čeka žena i večera. Pametnom je i ovo dosta. A ostalima neće biti ni da uzmem vaša "sabrana nedjela" iz Ferala i idem secirati članak po članak... od devesprve na dalje. Uživaj u nagradi, i popij rakijicu "kod tri šešira". I pazi da opet ne padneš pod stol. I pozdravi mi Bogoljuba ako ga sretneš. On je pravo srpsko đubre. A ti si samo đubre kao takvo, apatrid.
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... rpsko.html
Autor: Marcel Holjevac
Datum: četvrtak, 27. ožujka 2014. u 08:53
Nije mala stvar dobiti nagradu od Soroševe fondacije. I to u Londonu. "Od struke". Povodom te nagrade - European Press Prize - Slobodna Dalmacija, list s najvećom tiražom u Dugopolju, kojeg je lopov Sanader poklonio tajkunčini upletenoj u desetke kriminalnih afera, Paviću, objavila je intervju sa svojim najdražim beogradskim kolumnistom Dežulovićem, koji je iz homofobnog i zatucanog Spita odselio u homo-friendly i napredno-liberalni Beograd. Naslov je, a kako drukčije, "Boris Dežulović: Ne zna svijet kakvo sam ja srpsko đubre". Uz nadnaslov: "Naš čovjek u Londonu".
Najistinitiji je u svemu tome taj nadnaslov: naravno, kad znamo tko su to "mi", dakle oni. A isto tako bi u Londonu za Dežulovića mogli napisati, "naš čovjek u Hrvatskoj". Dežulović je nagrađen u kategoriji komentara, za tekst "Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini", koji je lani u Globusu objavio povodom godišnjice pada Vukovara.
Laž je da je taj tekst reprintan "povodom obljetnice pada Vukovara". Zapravo, on neposredno nakon pada Vukovara nije objavljen - nigdje. Bar ne u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je prvi put objavljen mnogo godina kasnije.
Pročitao sam ga ponovo tim povodom. Pa da te pitam, za početak, Dežuloviću, na srpskom da me ceo svet razume: Ko ti je, majke ti ga spalim, Bogoljub? Taj simpatični "Boža" koji te je vodio po Vukovaru?
Tko, zašto?
A kao drugo, da te pitam, ko je srušio Vukovar? Pročitao sam cijeli tekst nekoliko puta, stvarno si dobro to napisao, umeš da pišeš. Ali iz cijelog tog tvog je*enog teksta, iz svih tih potresnih slika ubijenog grada, ja niti u jednoj rečenici nisam pročitao TKO je srušio Vukovar? Marsovci? Kinezi? Buba švabe? TKO?
Ako je tekst pisan za Hrvate, možeš nam reći, "pa zna se". Ali nije. A što s Englezima? Kako bi jedan Englez, a očito tekst nisi pisao za Hrvate nego za Engleze, iz cijele te tvoje poetske skice mogao razabrati tko je tu koga napao, tko je rušio, što je rušio, zašto je rušio? Na dva ključna od pet pitanja na koja odgovor mora sadržavati svaki korektno napisan novinski tekst - TKO i ZAŠTO - nisi odgovorio.
"Ulazimo u Vukovar otprilike onim putem kojim je protekla tri mjeseca, metar po metar, ulicu po ulicu, u Vukovar ulazila vojska. Kuće su uništavane minobacačima, tenkovima, haubicama i avionskim projektilima, i na kraju, u "čišćenju oslobođenih teritorija", dokrajčene ručnim bombama.", pišeš. ČIJA Vojska? Kuće su "uništavane"? TKO ih je uništavao?
Odgovora nema. Ni riječi koja vojska, čija vojska, čije haubice.
Ponovo gledam tekst. Tražim gdje se to dogodilo. Čitam ga kako bi ga čitao netko tko nema pojma o Vukovaru, i ne vidim gdje je taj je*eni Vukovar. Ne zna se u kojoj zemlji. Ne piše. Tražim riječ "Hrvatska". Ne spominje se niti jednom u tekstu. Tek se jednom spominju Hrvati - nekakvi Hrvati - kojima je vojska bagerima zapriječila izlaz iz ulice, "da ne beže", kaže Bogoljub (ko ti je taj Bogoljub, keve ti? Stvarno, majkemi, oću da znam. Interesuje me.) Mislim si, jesu li to oni koji su srušili Vukovar? Zašto bježe ako nisu ništa skrivili? Koji će oni moj u Vukovaru, što rade tamo? Gdje je uopće taj Vukovar? Pravim se sam sebi Englez.
Suptilna podvala
Čitam dalje. "Prolazimo kraj nekog raskopanog parka. Gomile zemlje nisu od granata. "To je samo jedno od improvizovanih groblja". Zatočeni Vukovarčani noću su ovdje pokapali svoje mrtve. Sada ih vojska iskopava i predstavlja kao masovne grobnice Srba. Strani su mi novinari prije ovog puta pričali kako su im tako htjeli predstaviti i onih famoznih osamdeset "temišvarskih" leševa pred vukovarskom bolnicom. Leševi su, međutim, imali bolničke brojeve."
Čitav članak je manipulacija. Suptilna, vrhunska podvala. Tko su ti "zatočeni vukovarčani"? Hrvati? Srbi? Je*eni Japanci? Ni ovdje se ne spominju "Hrvati". Samo "Vukovarčani". Dežulović jako pažljivo bira riječi. I priča o tome da su oni tu "pokapali svoje mrtve" je, naravno, sranje. Radi se o masovnim grobnicama. Mi to znamo, jelda, Dežuloviću, al ne znaju Englezi. Neki ljudi tamo pokapali noću mrtve, mnogo lepo.
I kažeš, predstavio si se kao novinar "iz Splita"? Ne iz Hrvatske, nego iz Splita? Gdje je taj Split? U Dalmaciji? U Jugoslaviji? Jesi li kad pitao za onog hrvatskog novinara, znaš, onog Glavaševića, kojeg su u trenutku dok si ti s Bogoljubom i onim iz Smedereva na stražnjem sjedalu džipa natezao rakijicu upucali kao psa u nekom mračnom podrumu, možda samo sto metara kraj tebe, možda baš dok si ti kraj tog podruma prolazio i "ćaskao s drugarima"? Kako to da su tebe, "hrvatskog novinara", ponudili rakijicom, a njega, hrvatskog novinara, ubili ko kera kraj tarabe? Jesi li pitao Božu "gdje je moj kolega Glavašević?"
Pitanje je retoričko. Pitao si ti moj da ne kažem što. Jer on i nije tvoj kolega. On je bio novinar. Ti si bio obavještajac, dio propagandnog rata. Njega ste dobili, kad ste već onaj pravi izgubili.
Feralova sabrana nedjela
A to se najbolje vidi iz tvog "dejstvovanja" u Feralu. I ja sam u početku mislio da ste vi jedan humoristički odmak od rigidne i arhaične atmosfere Tuđmanove Hrvatske, ali Bogu hvala nije mi predugo trebalo da zbrojim dva i dva. Sve što je Feral ikad napisao - uostalom kao što danas pišu Pavićeve tiskovine - je bilo programatski. Niti jedan članak se nije provukao a da nije bio u skladu s vašom agendom. A to je ono što novinare, dobre ili loše, razlikuje od hulja: skrivena agenda u svakom tekstu. Jedno je biti novinar, drugo je biti nečiji obavještajni kanal za širenje (dez)informacija.
Forsirali ste dalmatinski dijalekt, dalmatinski identitet, "regionalni". Zapravo, Srbi su kad bolje razmislim Dalmaciju uvijek nekako smatrali svojom. Kad u Beogradu kažeš da si Dalmatinac, odmah plaćaju piće, "pa ti si bre naš čovek." Srpska Dalmacija. Čuveni srpski pesnik Jovan Jovanović Gundulić, još stariji i lepši srpski Dubrovnik. Nije to vaše forsiranje "dalmatinstva" bilo bez vraga. Pa ORJUNA - fašistička organizacija jugoslavenskih nacionalista, čiji ste vi utorkaši prominentni članovi, je i nastala u Splitu kao otpor tamošnje elite, koja je u Beogradu vidjela saveznika protiv Zagreba. Lokalpatriotizam, kako da ne. Nisi ti slučajno završio u Beogradu.
Tuđman vas je žuljao. Tito nije nikad. Izjednačavali ste njega i Slobu. Jasno, Tuđman je, sviđalo se vama ili ne, otac ove države. Kakav god da je bio. Niste vi pljuvali njega, nego preko njega Hrvatsku. Istina, glumili ste "neutralnost" pljujući i Slobu jer vam je i on rušio Jugu: ali time ste samo povlačili jednakost između njega koji je branio svoju zemlju i fašističke, agresivne Srbije koja je osvajala susjednu.
Zgražali ste se nad nacionalizmom. Uvijek ste bili protiv primitivnih nacionalističkih ispada u medijima. Eeee, ali kad smo se zakačili sa Slovenijom, prvi ste išli potpaljivati, objavili ste par ogavnih i primitivnih tekstova u kojima ste izrugivali Sloveniju. U rangu Smiljka Šagolja i Mile Štule. Nije ni to bez vraga. Politika krune - britanske, one znaš u Londonu - je uvijek bila odvojiti Hrvatsku od katoličkog i austro ugarskog nasljeđa, i povezati je s Balkanom, naravno pod kontrolom Srbije a time i Londona. Niste vi bez vraga veliki hrvatski nacionalisti i domoljubi kad treba zaratiti sa Slovencima, a veliki kozmopoliti kad se treba slizati sa Srbima i Bošnjacima.
Zato si i podmetnuo onaj ogavan spin Jadranki Kosor, da je otela stan nekoj srpskoj nejači koja se kasnije ubila zbog toga. Niti je ona kome otela stan, niti je imala pojma da je prije onog tko je prije nje bio u tom stanu (hrvatski branitelj) bilo kakvih Srba oficira JNA, niti si se kad pitao zašto bi ona imala manja prava na taj stan od Drobaca (koji su ga isto dobili od ministarstva obrane, tadašnje države, nisu ga kupili i platili pa stan niti nije bio njihov, zar ne), niti se Drobac ubio zbog stana kako si ti podmetnuo, nego je bolovao od shizofrenije. 70% shizofrenika počini samoubojstvo. Ali "Jaca" je smetala, trebalo ju je srušiti prije nego uđemo u EU mimo "regiona". Naredila kruna, ruši.
Niste vi bez vraga toliko širili famu o mostu "koji je stalno zatvoren zbog bure". Zatvorena je i auto cesta prema Rijeci često zimi zbog bure, i Titov most za Krk. Nije vas smetalo što je novi Maslenički most sagrađen "tamo gdje puše bura", nego što je sagrađen tamo gdje ne dopiru granate, i što je uopće sagrađen, što je spojio Hrvatsku, pa ste ga krenuli minirati.
Uvijek si gnojio protiv crkve, ali kad je trebalo braniti lopovske biskupe koji su Dajlu rasprodavali i sebi novac u džep trpali, postao si veći nacionalist od Tuđmana. Kao da će ona tri talijanska Benediktinca staviti Dajlu na rame i odnijeti je u Italiju. Ti si inače protiv brojanja krvnih zrnaca, ali kad treba zavaditi Hrvate s Vatikanom, onda je nedopustivo da papa tamo neke Talijane naseljava u "naš" samostan.
Druže Dežuloviću samo piši
Pa i danas si spretan u spinanju i izvrtanju pile naopako, kad pišeš kako se tebe i Tomića boje jer vam pišu svašta po ulazima i prosipaju svašta po glavama. Ne boje vas se, da se boje ne bi to radili. Vi imate stranice EPH tiskovina po kojima pišete građanima Splita što o njima mislite, oni nemaju. Imaju zidove po kojima vam pišu grafite. Vi prosipate kante fekalija po splićanima sa stranica Slobodanke, oni vama prosipaju kante fekalija kao takve jer nemaju pristup čak ni komentarima ispod vaših tekstova.
Ajde, bar nisi za razliku od kolege Ivančića pokrao masu stanova od Sorosa i nisi onu lovu što ste dobivali od britanske ambasade strpao u svoj džep. Ali si bio u upravi Feral projekta, u Jurišićevoj 23 u Zagrebu, gdje ste kao članovi uprave registrirani ti, Vesna Pusić, Slavko Goldstein, i Viktor Ivančić. Lijepo da ste sustavno zaobilazili državni proračun lamentirajući sveudilj kako HDZ krade i lijepo da ste se zalagali za radnička prava dok su vam novinari od 1994. do 2000. bili prijavljeni kao da imaju srednju stručnu spremu, na minimalac od 1800 do 2300 kuna, dok im je ostatak dogovorene plaće isplaćivan ili na ruke. Ni kune poreza ustaškoj Tuđmanovoj državi, ni zrno žita neprijatelju! Budući da se broj zaposlenih u Feralu uvijek kretao oko 40, godišnje, na taj način ste u šest godina zamračili najmanje 3 milijuna kuna poreza i doprinosa. A gdje je tek onaj novac od naklade koju ste prodavali putem kolportaže, a koju nikad niste prijavili. 12 ustaških kuna primjerak ferala, a trošak u roto tisku manji od kune. Dobar je to biznis.
Daleko bi me odvelo da sad idem obrazlagati ovdje cijelo tvoje "dejstvovanje", a radno vrijeme mi je pri kraju i nije mi na kraj pameti zbog tebe ostajati ovdje prekovremeno. Kući me čeka žena i večera. Pametnom je i ovo dosta. A ostalima neće biti ni da uzmem vaša "sabrana nedjela" iz Ferala i idem secirati članak po članak... od devesprve na dalje. Uživaj u nagradi, i popij rakijicu "kod tri šešira". I pazi da opet ne padneš pod stol. I pozdravi mi Bogoljuba ako ga sretneš. On je pravo srpsko đubre. A ti si samo đubre kao takvo, apatrid.
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... rpsko.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Koje glasače HRT smije vrijeđati?
Udruga “U ime obitelji” uputila je pismo predsjedniku Hrvatskoga novinarskog društva (HND) g. Zdenku Duki u vezi jučerašnje izjave za portal Narod.hr u kojoj se osvrće na izjavu urednika i voditelja središnjega Dnevnika HRT-a 29. ožujka, g. Stipe Alfiera kojom vrijeđa građane RH koji su glasovali za brak kao zajednicu žene i muškarca te Udrugu U ime obitelji.
Predsjednik HND-a izjavio je: „Istina je, mogao je to malo drukčije reći, radi se o jednoj nezgrapnoj rečenici“. Smatra da baš i nije većina građana odlučila na referendumu: “To što je odlučila većina građana, znate da nije većina, ako govorimo o tome kolika je izlaznost bila, o tome baš ne bih“.
“U ime obitelji” podsjeća g. Duku, kao predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, krovne udruge novinara koja bi trebala služiti kao primjer profesionalnog i etičnog postupanja u novinarstvu, da Kodeks časti hrvatskih novinara, temeljni dokument HND-a kaže sljedeće: „Novinar, kao i svaki građanin, ima pravo na političko i drugo opredjeljenje. On, međutim, u svom djelovanju zauzima profesionalnu distancu prema aktualnim zbivanjima, što je jedan od preduvjeta za objektivno i profesionalno izvještavanje o događajima“.
U Općim načelima istoga Kodeksa stoji da su novinari dužni „u svom radu braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti“.
Stoga, U ime obitelji moli predsjednika HND-a da pojasni za javnost i novinare koliki postotak glasova birača treba dobiti neko pitanje, lista ili kandidat, a da bi se novinari bili dužni pridržavati Kodeksa časti hrvatskih novinara i profesionalnih standarda.
“U ime obitelji” moli g. Duku, budući da će hrvatski birači u svibnju glasovati za svoje predstavnike u Europskom parlamentu i za pretpostaviti je da niti jedna lista neće dobiti veći postotak glasača od onih koji su glasovali za brak kao zajednicu žene i muškarca, da Udruzi, novinarima i svim glasačima RH pojasni koji postotak glasova pojedine liste je prema njegovu mišljenju potreban, kako ih g. Stipe Alfier i drugi novinari ne bi smjeli vrijeđati?
U slučaju da predsjednik HND-a smatra referendumski broj glasova ZA brak kao životnu zajednicu žene i muškarca neadekvatnim, tada dovodi u pitanje i legalnost aktualne Vlade jer je vladajuća koalicija s približno istim brojem osvojenih glasova na izborima dobila četverogodišnji mandat da donosi zakone i upravlja, kao predstavnici svih građana Lijepe naše, napominje Udruga U ime obitelji.
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/u-ime-obitelji ... vrijedati/
Udruga “U ime obitelji” uputila je pismo predsjedniku Hrvatskoga novinarskog društva (HND) g. Zdenku Duki u vezi jučerašnje izjave za portal Narod.hr u kojoj se osvrće na izjavu urednika i voditelja središnjega Dnevnika HRT-a 29. ožujka, g. Stipe Alfiera kojom vrijeđa građane RH koji su glasovali za brak kao zajednicu žene i muškarca te Udrugu U ime obitelji.
Predsjednik HND-a izjavio je: „Istina je, mogao je to malo drukčije reći, radi se o jednoj nezgrapnoj rečenici“. Smatra da baš i nije većina građana odlučila na referendumu: “To što je odlučila većina građana, znate da nije većina, ako govorimo o tome kolika je izlaznost bila, o tome baš ne bih“.
“U ime obitelji” podsjeća g. Duku, kao predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, krovne udruge novinara koja bi trebala služiti kao primjer profesionalnog i etičnog postupanja u novinarstvu, da Kodeks časti hrvatskih novinara, temeljni dokument HND-a kaže sljedeće: „Novinar, kao i svaki građanin, ima pravo na političko i drugo opredjeljenje. On, međutim, u svom djelovanju zauzima profesionalnu distancu prema aktualnim zbivanjima, što je jedan od preduvjeta za objektivno i profesionalno izvještavanje o događajima“.
U Općim načelima istoga Kodeksa stoji da su novinari dužni „u svom radu braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti“.
Stoga, U ime obitelji moli predsjednika HND-a da pojasni za javnost i novinare koliki postotak glasova birača treba dobiti neko pitanje, lista ili kandidat, a da bi se novinari bili dužni pridržavati Kodeksa časti hrvatskih novinara i profesionalnih standarda.
“U ime obitelji” moli g. Duku, budući da će hrvatski birači u svibnju glasovati za svoje predstavnike u Europskom parlamentu i za pretpostaviti je da niti jedna lista neće dobiti veći postotak glasača od onih koji su glasovali za brak kao zajednicu žene i muškarca, da Udruzi, novinarima i svim glasačima RH pojasni koji postotak glasova pojedine liste je prema njegovu mišljenju potreban, kako ih g. Stipe Alfier i drugi novinari ne bi smjeli vrijeđati?
U slučaju da predsjednik HND-a smatra referendumski broj glasova ZA brak kao životnu zajednicu žene i muškarca neadekvatnim, tada dovodi u pitanje i legalnost aktualne Vlade jer je vladajuća koalicija s približno istim brojem osvojenih glasova na izborima dobila četverogodišnji mandat da donosi zakone i upravlja, kao predstavnici svih građana Lijepe naše, napominje Udruga U ime obitelji.
Izvor: narod.hr
http://narod.hr/hrvatska/u-ime-obitelji ... vrijedati/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Komentari i kolumne
Jutarnji dezinformira da će Miljan Brkić Vaso morati polagati državnu maturu
Kategorija: Komentari i kolumne
Kreirano Četvrtak, 03 Travanj 2014 19:25
Napisao/la G.M.
Napredne partijske snage iz EPH djeluju po zadatku i skreću nam pažnju s Marine Lovrić Merzel. Ajmo malo o Miljanu Brkiću Vasi. Kaže Jutarnji, Vaso će morati polagati državnu maturu ako mu Upravni sud ne uvaži žalbu i ne poništi odluku kojom je ostao bez diplome na Visokoj policijskoj školi. Takva informacija je apsolutno netočna!
U svom članku Jutarnji između ostalog navodi: 'Ukoliko VPŠ uđe u sustav MZOS-a kako bi se osiguralo vanjsko vrednovanje i spriječilo 'kompiliranje a'la Vaso' onda će Brkić ipak prvo morati položiti državnu maturu jer je to preduvjet upisa na sve javne visokoškolske ustanove u Hrvatskoj.'
Da su partijski sljedbenici iz Jutarnjeg obavili svoju zadaću kako treba, ovakvo što nikada ne bi napisali.
Prvo, znali bi da ne postoji nikakav 'sustav MZOS-a' već Nacionalni Informacijski Sustav Prijava na Visoka Učilišta (NISpVU) koji se nalazi na internetskoj stranici postani-student, a gdje samim prijavama na visoka učilišta u Republici Hrvatskoj koordinira Agencija za znanost i visoko obrazovanje, neovisna ustanova od MZOS-a.
Dobro, to je još manja greška. Da su otvorili dotičnu stranicu onda bi možda vidjeli da se na njoj nalaze specijalizirane brošure za odgovarajuće skupine kandidata koji prijavljuju studijske programe u Republici Hrvatskoj. Pa bi, recimo, našli brošuru za kandidate koji su svoje srednje obrazovanje završili prije 2010. godine. Zašto baš tu? Pa očito zato jer je Miljan Brkić Vaso, nema sumnje, svoje srednje obrazovanje završio u Republici Hrvatskoj prije 2010. Ta činjenica, naime, ostaje nepromijenjena bez obzira na to kakav u konačnici bio status njegove diplome na Visokoj policijskoj školi. Srednjoškolsku kvalifikaciju mu za sada nitko nije oduzeo, je li tako?
U toj brošuri - koju će eventualno i Vaso trebati pročitati ako mu oduzmu diplomu Visoke Policijske Škole te ako istu odluči opet upisati (ili upisati bilo koji studij u Hrvatskoj) - lijepo piše, na stranici 19., da kandidati koji su svoje srednje školovanje završili u Republici Hrvatskoj prije 2010. godine ili (bilo kada) u inozemstvu (da, tu spadaju i zemlje 's ovih prostora') nisu obvezni pisati ispite državne mature. Prema tome, priča Jutarnjeg da će Vaso svakako morati polagati ispite državne mature ako mu se potvrdi poništenje diplome apsolutno ne stoji.
Preciznije rečeno, Vaso bi trebao polagati određen ispit državne mature kako bi upisao željeni studij – u što bi spadao i onaj kriminalistike na Visokoj policijskoj školi kada bi ona ušla u NISpVU sustav – samo onda kada bi Visoka Policijska Škola kao obvezni uvjet upisa postavila unaprijed točno određen bodovni prag na taj isti ispit državne mature i odlučila da on vrijedi i za kandidate koji su svoje srednje obrazovanje završili u Republici Hrvatskoj prije 2010. godine ili (bilo kada) u inozemstvu. Neka visoka učilišta koriste takvu mogućnost no doista su među rijetkima pa sumnjamo da bi Visoka policijska škola odlučila primjenjivati takvu praksu.
Ono što bi Vaso, doduše, bio svakako obvezan polagati jest dodatna provjera znanja, vještina i kompetencija za upis, ako bi visoko učilište koje želi upisati takvo što definiralo. Takvu provjeru u narodu se još uvijek kolokvijalno naziva 'prijemnim ispitom' (koji kao takvi više ne postoje od 2010. godine!), a ako se visoko učilište odluči provoditi istu obvezni su je polagati svi – međutim, ona nema apsolutno nikakve veze s ispitima državne mature.
http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... vnu-maturu
Jutarnji dezinformira da će Miljan Brkić Vaso morati polagati državnu maturu
Kategorija: Komentari i kolumne
Kreirano Četvrtak, 03 Travanj 2014 19:25
Napisao/la G.M.
Napredne partijske snage iz EPH djeluju po zadatku i skreću nam pažnju s Marine Lovrić Merzel. Ajmo malo o Miljanu Brkiću Vasi. Kaže Jutarnji, Vaso će morati polagati državnu maturu ako mu Upravni sud ne uvaži žalbu i ne poništi odluku kojom je ostao bez diplome na Visokoj policijskoj školi. Takva informacija je apsolutno netočna!
U svom članku Jutarnji između ostalog navodi: 'Ukoliko VPŠ uđe u sustav MZOS-a kako bi se osiguralo vanjsko vrednovanje i spriječilo 'kompiliranje a'la Vaso' onda će Brkić ipak prvo morati položiti državnu maturu jer je to preduvjet upisa na sve javne visokoškolske ustanove u Hrvatskoj.'
Da su partijski sljedbenici iz Jutarnjeg obavili svoju zadaću kako treba, ovakvo što nikada ne bi napisali.
Prvo, znali bi da ne postoji nikakav 'sustav MZOS-a' već Nacionalni Informacijski Sustav Prijava na Visoka Učilišta (NISpVU) koji se nalazi na internetskoj stranici postani-student, a gdje samim prijavama na visoka učilišta u Republici Hrvatskoj koordinira Agencija za znanost i visoko obrazovanje, neovisna ustanova od MZOS-a.
Dobro, to je još manja greška. Da su otvorili dotičnu stranicu onda bi možda vidjeli da se na njoj nalaze specijalizirane brošure za odgovarajuće skupine kandidata koji prijavljuju studijske programe u Republici Hrvatskoj. Pa bi, recimo, našli brošuru za kandidate koji su svoje srednje obrazovanje završili prije 2010. godine. Zašto baš tu? Pa očito zato jer je Miljan Brkić Vaso, nema sumnje, svoje srednje obrazovanje završio u Republici Hrvatskoj prije 2010. Ta činjenica, naime, ostaje nepromijenjena bez obzira na to kakav u konačnici bio status njegove diplome na Visokoj policijskoj školi. Srednjoškolsku kvalifikaciju mu za sada nitko nije oduzeo, je li tako?
U toj brošuri - koju će eventualno i Vaso trebati pročitati ako mu oduzmu diplomu Visoke Policijske Škole te ako istu odluči opet upisati (ili upisati bilo koji studij u Hrvatskoj) - lijepo piše, na stranici 19., da kandidati koji su svoje srednje školovanje završili u Republici Hrvatskoj prije 2010. godine ili (bilo kada) u inozemstvu (da, tu spadaju i zemlje 's ovih prostora') nisu obvezni pisati ispite državne mature. Prema tome, priča Jutarnjeg da će Vaso svakako morati polagati ispite državne mature ako mu se potvrdi poništenje diplome apsolutno ne stoji.
Preciznije rečeno, Vaso bi trebao polagati određen ispit državne mature kako bi upisao željeni studij – u što bi spadao i onaj kriminalistike na Visokoj policijskoj školi kada bi ona ušla u NISpVU sustav – samo onda kada bi Visoka Policijska Škola kao obvezni uvjet upisa postavila unaprijed točno određen bodovni prag na taj isti ispit državne mature i odlučila da on vrijedi i za kandidate koji su svoje srednje obrazovanje završili u Republici Hrvatskoj prije 2010. godine ili (bilo kada) u inozemstvu. Neka visoka učilišta koriste takvu mogućnost no doista su među rijetkima pa sumnjamo da bi Visoka policijska škola odlučila primjenjivati takvu praksu.
Ono što bi Vaso, doduše, bio svakako obvezan polagati jest dodatna provjera znanja, vještina i kompetencija za upis, ako bi visoko učilište koje želi upisati takvo što definiralo. Takvu provjeru u narodu se još uvijek kolokvijalno naziva 'prijemnim ispitom' (koji kao takvi više ne postoje od 2010. godine!), a ako se visoko učilište odluči provoditi istu obvezni su je polagati svi – međutim, ona nema apsolutno nikakve veze s ispitima državne mature.
http://www.fizzit.net/vijesti-i-politik ... vnu-maturu
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
I. Marijačić: Ljevica je u Hrvatskoj dno dna!
Objavljeno Nedjelja, 30 ožujka 2014 18:00
Ljevica, pljačka i opravdavanje komunističkih zločina
Mediji u Hrvatskoj nikada nisu bili posebno skloni strankama konzervativne i domoljubne političke orijentacije, ali ovo što se događa u posljednje vrijeme poprimilo je, valjda i zbog predstojećih izbora, obilježje prave harange u kojoj se javnosti pokušava predočiti pakao koji će tek uslijediti ako kojim slučajem pobijede stranke kategorizirane u političku desnicu.
Brojni režimski mediji, njihovi kolumnisti i drugi tzv. lijevo orijentirani intelektualci priznat će da su razočarani sa SDP-om i njegovim liderom Zoranom Milanovićem, zatim da je stanje u Hrvatskoj pod njegovom vlašću postalo krajnje otužno i da je gospodarstvo u kolapsu ili pred bankrotom, pa ipak kad sve zbroje i oduzmu, zaključuju, alternativa je još gora, a pod alternativom smatraju, naravno, HDZ, skupinu stranaka okupljenu u Savez za Hrvatsku i još poneke.
Po njihovu rasuđivanju, birači se nalaze u situaciji da biraju između slabe i još gore političke snage. Zapravo, riječ je o vrlo prozirnoj podvali kojom autori pokušavaju neuspješno prikriti svoju režimsku i navijačku i, još više, vlastitu anacionalnu političku poziciju, ali i do kraja ogoljenu mržnju prema svakom nacionalnom izrazu ili interesu.
Svjedoci smo obrnute inačice svojedobne komunističke sintagme po kojoj u komunizmu nije postojao sukob između dobra i zla, nego između dobra i još boljega. Danas kad su u ovoj zemlji gotovo sve lađe potonule, unatoč činjenici su njihovi ljevičarski favoriti na vlasti, nemoguće je nešto takvo tvrditi, ali je moguće na jednak način terorizirati zdrav mozak tezom da postoji sukob između lošega i još gorega.
Aharhično novinarstvo
Mogli smo tako ovih dana pročitati kako je, doduše, istina da i SDP-ovci, kao i pripadnici drugih stranaka na vlasti, kradu, ali to nije isto kao i krađa HDZ-ovaca. Tuđman i Sanader pljačkali su namjerno i planski te rušili državu, a Kalem, Merzel, Šegon i ostali, misli valjda autor, sasvim slučajno i mimo plana. Pljačke HDZ-a i SDP-a su, zaključuje autor, nebo i zemlja. U hrvatskome anarhičnom novinstvu svašta je moguće doživjeti, ali takve psihičke i moralne debalanse pojedinih autora zaista rijetko srećemo.
Izjava predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarko da će, kad HDZ preuzme vlast, zabraniti obilježja totalitarnih sustava, među njima i zvijezdu petokraku, očekivano je razbjesnila novinare koji ideološki i svjetonazorski pripadaju ljevičarskome miljeu, bilo da su sami izravno participirali u zločinačkome komunističko-jugoslavenskom sustavu, bili da ga hereditarno baštine i prihvaćaju kao vrelo političke inspiracije i imaginacije.
Ako su njihovi jugosentimenti u prvim godinama samostalne hrvatske države i bili svjesno potisnuti u strahu od lustracije koja bi bila pravedna da je provedena, već dugo osjećaju da nemaju nikakva razloga skrivati ih i ne isticati ih kao superiorne u odnosu na državotvorne hrvatske osjećaje. Za razliku od Hrvatske, Jugoslavija je bila ozbiljna država, piše jedan od njih. Dakle država koja je nastala i raspala se u krvi, koja je za hrvatski narod značila najveću povijesnu tragediju, opet se vadi s povijesnoga smetlišta kao politički ideal.
Čitaju li se takvi autori, prije bismo zaključili da smo u Jugoslaviji nego u samostalnoj Hrvatskoj. Zapravo, možemo se tek čuditi kakvih sve mračnih likova zarobljenih u sudbini novinara i kolumnista ima u hrvatskome medijskom prostoru, a što se još drastičnije odražava i u tretmanu partizansko-komunističkih zločina u njihovim očima i pod njihovim perima. U vrijeme komunizma, o masovnim zločinima nad Hrvatima i drugim narodima nije se smjelo ni pisati, ni govoriti, ni znati.
Vladala je polustoljetna šutnja. Padom Jugoslavije i komunizma za sve nositelje toga nakaradnog sustava i njegove pristaše nastupilo je mučno razdoblje u kojemu su neopisivi masovni zločini komunista i partizana izbili na vidjelo pri čemu nisu bili na razini mita, poput nekih neprovjerljivih ustaških, jer su strašni prizori polja smrti i beskrajne gomile hrvatskih kostiju izbijali posvuda u više od 1600 dosad otkrivenih jama.
Opravdavanje zločina
Poslije prvotnog šoka izazvanog činjenicom da živim vapnom i betonom, kojim su prekrivali žive i mrtve Hrvate u jamama, ne mogu skriti istinu, stavotvoritelji i aktivisti stjerani su pred zid. Morali su priznati njihovo postojanje, ali se nisu pokajali, nisu zatražili oprost, ni pokazali običnu ljudsku skrušenost i suosjećanje, nego su, štoviše, napravili regresijski civilizacijski iskorak. Počeli su opravdavati zločine svojih ideoloških predaka govoreći da su se dogodili u pravednoj osveti nad izdajicama, među koje očito, podrazumijevaju žene i djecu, jednako surovo smaknute kao i njihovi muževi i očevi.
Od prešućivanja masovnih zločina nad Hrvatima samo je gore njihovo opravdavanje. Istinska tragedija je u činjenici da se tom rasponu kreće se tzv. povijesni „napredak" SDP-a i ostale tzv. hrvatske ljevice. U 24 godine postojanja samostalne hrvatske države oni su, dakle, napravili taj „odmak" od šutnje do opravdavanja. Ta ljevica i danas svoj ljevičarski identitet gradi na apologiji masovnoga ubojice J. Broza Tita i njegove krvave vojske, na komemoracijama nad jamama u kojima nema ni jedne ljudske kosti, na prijeziru svega nacionalnog, na činjenici da premijer naziva Vukovarce i 700 tisuća potpisnika inicijative za referendum barbarima i na tome da predsjednik države u nekoj suludoj paranoji vidi ustaške zmije i 70 godina nakon što njih nema, a drugima poručuje da se ne bave prošlošću.
Budući da odnos prema zločinima nije pitanje ljevice ili desnice, nego jednostavno činjenice jeste li humanisti ili ne, imate li ili nemate savjesti, jasno je da je ono što se naziva hrvatskom ljevicom zapravo dno dna, što će još dugo, na žalost, i ostati dok ima njihovih apologeta, zapravo luđaka po medijima koji toj sramoti i mržnji u esejističko-kolumnističkoj formi daju smisao.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1731 ... o-dna.html
Objavljeno Nedjelja, 30 ožujka 2014 18:00
Ljevica, pljačka i opravdavanje komunističkih zločina
Mediji u Hrvatskoj nikada nisu bili posebno skloni strankama konzervativne i domoljubne političke orijentacije, ali ovo što se događa u posljednje vrijeme poprimilo je, valjda i zbog predstojećih izbora, obilježje prave harange u kojoj se javnosti pokušava predočiti pakao koji će tek uslijediti ako kojim slučajem pobijede stranke kategorizirane u političku desnicu.
Brojni režimski mediji, njihovi kolumnisti i drugi tzv. lijevo orijentirani intelektualci priznat će da su razočarani sa SDP-om i njegovim liderom Zoranom Milanovićem, zatim da je stanje u Hrvatskoj pod njegovom vlašću postalo krajnje otužno i da je gospodarstvo u kolapsu ili pred bankrotom, pa ipak kad sve zbroje i oduzmu, zaključuju, alternativa je još gora, a pod alternativom smatraju, naravno, HDZ, skupinu stranaka okupljenu u Savez za Hrvatsku i još poneke.
Po njihovu rasuđivanju, birači se nalaze u situaciji da biraju između slabe i još gore političke snage. Zapravo, riječ je o vrlo prozirnoj podvali kojom autori pokušavaju neuspješno prikriti svoju režimsku i navijačku i, još više, vlastitu anacionalnu političku poziciju, ali i do kraja ogoljenu mržnju prema svakom nacionalnom izrazu ili interesu.
Svjedoci smo obrnute inačice svojedobne komunističke sintagme po kojoj u komunizmu nije postojao sukob između dobra i zla, nego između dobra i još boljega. Danas kad su u ovoj zemlji gotovo sve lađe potonule, unatoč činjenici su njihovi ljevičarski favoriti na vlasti, nemoguće je nešto takvo tvrditi, ali je moguće na jednak način terorizirati zdrav mozak tezom da postoji sukob između lošega i još gorega.
Aharhično novinarstvo
Mogli smo tako ovih dana pročitati kako je, doduše, istina da i SDP-ovci, kao i pripadnici drugih stranaka na vlasti, kradu, ali to nije isto kao i krađa HDZ-ovaca. Tuđman i Sanader pljačkali su namjerno i planski te rušili državu, a Kalem, Merzel, Šegon i ostali, misli valjda autor, sasvim slučajno i mimo plana. Pljačke HDZ-a i SDP-a su, zaključuje autor, nebo i zemlja. U hrvatskome anarhičnom novinstvu svašta je moguće doživjeti, ali takve psihičke i moralne debalanse pojedinih autora zaista rijetko srećemo.
Izjava predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarko da će, kad HDZ preuzme vlast, zabraniti obilježja totalitarnih sustava, među njima i zvijezdu petokraku, očekivano je razbjesnila novinare koji ideološki i svjetonazorski pripadaju ljevičarskome miljeu, bilo da su sami izravno participirali u zločinačkome komunističko-jugoslavenskom sustavu, bili da ga hereditarno baštine i prihvaćaju kao vrelo političke inspiracije i imaginacije.
Ako su njihovi jugosentimenti u prvim godinama samostalne hrvatske države i bili svjesno potisnuti u strahu od lustracije koja bi bila pravedna da je provedena, već dugo osjećaju da nemaju nikakva razloga skrivati ih i ne isticati ih kao superiorne u odnosu na državotvorne hrvatske osjećaje. Za razliku od Hrvatske, Jugoslavija je bila ozbiljna država, piše jedan od njih. Dakle država koja je nastala i raspala se u krvi, koja je za hrvatski narod značila najveću povijesnu tragediju, opet se vadi s povijesnoga smetlišta kao politički ideal.
Čitaju li se takvi autori, prije bismo zaključili da smo u Jugoslaviji nego u samostalnoj Hrvatskoj. Zapravo, možemo se tek čuditi kakvih sve mračnih likova zarobljenih u sudbini novinara i kolumnista ima u hrvatskome medijskom prostoru, a što se još drastičnije odražava i u tretmanu partizansko-komunističkih zločina u njihovim očima i pod njihovim perima. U vrijeme komunizma, o masovnim zločinima nad Hrvatima i drugim narodima nije se smjelo ni pisati, ni govoriti, ni znati.
Vladala je polustoljetna šutnja. Padom Jugoslavije i komunizma za sve nositelje toga nakaradnog sustava i njegove pristaše nastupilo je mučno razdoblje u kojemu su neopisivi masovni zločini komunista i partizana izbili na vidjelo pri čemu nisu bili na razini mita, poput nekih neprovjerljivih ustaških, jer su strašni prizori polja smrti i beskrajne gomile hrvatskih kostiju izbijali posvuda u više od 1600 dosad otkrivenih jama.
Opravdavanje zločina
Poslije prvotnog šoka izazvanog činjenicom da živim vapnom i betonom, kojim su prekrivali žive i mrtve Hrvate u jamama, ne mogu skriti istinu, stavotvoritelji i aktivisti stjerani su pred zid. Morali su priznati njihovo postojanje, ali se nisu pokajali, nisu zatražili oprost, ni pokazali običnu ljudsku skrušenost i suosjećanje, nego su, štoviše, napravili regresijski civilizacijski iskorak. Počeli su opravdavati zločine svojih ideoloških predaka govoreći da su se dogodili u pravednoj osveti nad izdajicama, među koje očito, podrazumijevaju žene i djecu, jednako surovo smaknute kao i njihovi muževi i očevi.
Od prešućivanja masovnih zločina nad Hrvatima samo je gore njihovo opravdavanje. Istinska tragedija je u činjenici da se tom rasponu kreće se tzv. povijesni „napredak" SDP-a i ostale tzv. hrvatske ljevice. U 24 godine postojanja samostalne hrvatske države oni su, dakle, napravili taj „odmak" od šutnje do opravdavanja. Ta ljevica i danas svoj ljevičarski identitet gradi na apologiji masovnoga ubojice J. Broza Tita i njegove krvave vojske, na komemoracijama nad jamama u kojima nema ni jedne ljudske kosti, na prijeziru svega nacionalnog, na činjenici da premijer naziva Vukovarce i 700 tisuća potpisnika inicijative za referendum barbarima i na tome da predsjednik države u nekoj suludoj paranoji vidi ustaške zmije i 70 godina nakon što njih nema, a drugima poručuje da se ne bave prošlošću.
Budući da odnos prema zločinima nije pitanje ljevice ili desnice, nego jednostavno činjenice jeste li humanisti ili ne, imate li ili nemate savjesti, jasno je da je ono što se naziva hrvatskom ljevicom zapravo dno dna, što će još dugo, na žalost, i ostati dok ima njihovih apologeta, zapravo luđaka po medijima koji toj sramoti i mržnji u esejističko-kolumnističkoj formi daju smisao.
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik
http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/1731 ... o-dna.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: O medijima i novinarima
Ni za živu glavu ne izbacujte klevetu iz kaznenog zakona: Hrvatski novinari u stanju su lažima uništiti čovjeka
Srijeda, 09 Travanj 2014 08:14
Ivana
Nakon što je Jutarnji list shvatio da u svojim redovima ima još jednog, od brojnih, osuđenog klevetnika, digla se napredna medijska elita, odreda plaćenici legalnih ratnih profitera te, kako piše jedan navodno desničarski portal, Dukino društvo sa šanka. Skočili novinari četveronoške, ne zato da bi zbog klevete osudili neprofesionalnost svojih kolega nego zato da bi napali one koji žele zaštiti nesretne građane izložene brutalnoj medijskoj agresiji, agresiji novinara koji su, ne svi, naravno, u Hrvatskoj zaštićeni kao lički medvjedi.
Zar nije dovoljno to što su hrvatski novinari radili generalu Gotovini, Vici Vukojeviću, pokojnoj Ivani Hodak, Željki Markić, don Damiru Stojiću, Judith Reisman...? Sjećamo se, i nikad nećemo zaboraviti, zbog čega je osuđen Drago Hedl.
Zamislite da se kleveta ukine iz kaznenog zakona, što bi hrvatski mediji radili hrvatskim građanima, posebno onima građanima koji se ne uklapaju u medijsku prezentaciju ljudskog savršenstva? Naime, ne samo da bi kleveta trebala ostati u kaznenom zakonu nego bi se zbog monstruoznih podmetanja kakva je doživio hrvatski general Ante Gotovina ili obitelj nesretne Ivane Hodak novinare trebalo slati na robiju, dakako, one koji su u tom medijskom zločinu sudjelovali.
Naravno, jedno je kada novinar piše istinu pa ona bude po nekoga neugodna, no, sasvim je drugo kada novinar piše laži te iste laži forsira. Tko radi taj i griješi, bolje rečeno, ako se klevetnik, što je u Hrvatskoj nažalost jako rijedak slučaj, ispriča nakon što je pogriješio, onda bi se u tom slučaju mogla tolerirati takva pogreška, međutim, ukoliko novinar tjera ljude na sud, da na sudu dokazuju da novinar kojih ih je oklevetao nema pravo, dakle, ako novinar inzistira na laži, onda takav novinar i zaslužuje da bude sankcioniran u skladu sa zakonom, naravno.
http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... ti-covjeka
Srijeda, 09 Travanj 2014 08:14
Ivana
Nakon što je Jutarnji list shvatio da u svojim redovima ima još jednog, od brojnih, osuđenog klevetnika, digla se napredna medijska elita, odreda plaćenici legalnih ratnih profitera te, kako piše jedan navodno desničarski portal, Dukino društvo sa šanka. Skočili novinari četveronoške, ne zato da bi zbog klevete osudili neprofesionalnost svojih kolega nego zato da bi napali one koji žele zaštiti nesretne građane izložene brutalnoj medijskoj agresiji, agresiji novinara koji su, ne svi, naravno, u Hrvatskoj zaštićeni kao lički medvjedi.
Zar nije dovoljno to što su hrvatski novinari radili generalu Gotovini, Vici Vukojeviću, pokojnoj Ivani Hodak, Željki Markić, don Damiru Stojiću, Judith Reisman...? Sjećamo se, i nikad nećemo zaboraviti, zbog čega je osuđen Drago Hedl.
Zamislite da se kleveta ukine iz kaznenog zakona, što bi hrvatski mediji radili hrvatskim građanima, posebno onima građanima koji se ne uklapaju u medijsku prezentaciju ljudskog savršenstva? Naime, ne samo da bi kleveta trebala ostati u kaznenom zakonu nego bi se zbog monstruoznih podmetanja kakva je doživio hrvatski general Ante Gotovina ili obitelj nesretne Ivane Hodak novinare trebalo slati na robiju, dakako, one koji su u tom medijskom zločinu sudjelovali.
Naravno, jedno je kada novinar piše istinu pa ona bude po nekoga neugodna, no, sasvim je drugo kada novinar piše laži te iste laži forsira. Tko radi taj i griješi, bolje rečeno, ako se klevetnik, što je u Hrvatskoj nažalost jako rijedak slučaj, ispriča nakon što je pogriješio, onda bi se u tom slučaju mogla tolerirati takva pogreška, međutim, ukoliko novinar tjera ljude na sud, da na sudu dokazuju da novinar kojih ih je oklevetao nema pravo, dakle, ako novinar inzistira na laži, onda takav novinar i zaslužuje da bude sankcioniran u skladu sa zakonom, naravno.
http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... ti-covjeka
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."