PETA KOLONA U HRVATSKOJ

[EdgarFranjul]

H. Hitrec: Prvenstveni hrvatski interes

Objavljeno Ponedjeljak, 31 ožujka 2014 18:00



Svršetkom mjeseca ožujka

Kratkotrajno zahladnjenje nije poremetilo statistiku toploga ožujka u kojemu je i hladni rat prešao u topliju fazu koja nas podsjeća da ovaj svijet ne će nužno uništiti staklenički plinovi i asteroidi nego najinteligentnije biće na Zemlji (što je uvreda za dupine, pa i štakore). Ujedno, najnoviji su događaji učinili smiješnima sve one koji su još vjerovali u "napredak čovječanstva" i slične bajke, u civiliziranje međunarodnih odnosa i mirno rješavanje kriza.

Sila i nasilje vladali su i vladaju od početka svijeta i to se nije promijenilo ni nastankom prvih civilizacija, niti su se poslije u razvikanoj atničkoj demokraciji ili današnjoj parlamentarnoj stvari bitno promijenile. Štoviše, grabež teritorija i grabež ljudskih duša pravilno se izmjenjuju, male ili veće (a slabe) zemlje postaju žrtvama velikih - i u velikim ratovima i u velikom prividnom miru kada se ne ubija i zaposjeda izravno.

Hrvatska je lijep primjer kako to ide, kako biva i kako ne prestaje okupacija njezinih teritorija i njezine duše. Zanemarimo li (premda ne smijemo) Bijelu Hrvatsku i Hrvate čiji potomci sada zajedno s narodom koji se nazvao ukrajinskim strijepe od Rusa kao i prije deset stoljeća, zanemarimo li sjevernu i srednjoeuropsku Hrvatsku od Wisle do Dunava, posvetimo li se samo južnoj hrvatskoj grani koja je stvorila državu od Mure i Drave do Jadranskoga mora, s mnogo više podataka možemo pratiti kako je hrvatski narod stoljećima nestajao i u ovim krajevima i kako se njegov teritorij sužavao sve do čudesno nepravilnoga sadašnjeg oblika države koja se zove Republika Hrvatska.

Franci, Mađari, Turci, Germani, Talijani, Srbi, svaki od tih naroda i svaka od tih država – bilo tko u njima vladao i kako su se zvali dijelovi prije stvaranja nacija – imali su posebnu potrebu širiti se na račun Hrvatske. Mi smo svoje Krimove proživjeli stotinu puta od rasuća Hrvatskoga kraljevstva, a ako smo poslije što i sjedinili našlo se uvijek krupnih i sitnih ugriza u hrvatsko tijelo, uvijek je neka Boka dana jednima, a velik dio Srijema drugima, dok nam Bosnu i Hercegovinu ni Austrija nije htjela vratiti, a Srbija ju pod jugoslavenskom egidom posve zaposjela i tek za Banovine napola priznala da je dio teritorija hrvatski, što su komunističke jugoslavenske vlasti i opet silom otele, a sada se na velikom prostoru hrvatske Posavine južno od Save bani i opet srpska paradržava.

Na tom su prostoru begove i drugove zamijenili genocidni "baje", a u Federaciji BiH se vratili begovi da još jednom uz pomoć Carigrada mrcvare Hrvate, da ukinu hrvatske županije i asimiliraju ili protjeraju katolike. Neugasle pretenzije čuju se i iz padanskih krikova oživljavanja Mletačke republike, čije perjanice već crtaju granice koje će obuhvaćati – Istru i Dalmaciju, naravno. U Srbiji vlast preuzima četnički šegrt koji je ne samo polovicom devedesetih, prije Oluje, nego i u ovom stoljeću zazivao crtu Karlobag-Karlovac- Virovitica, pa i danas pijan govori što trijezan misli.

Rusija ili EU?

Oko Krima se Srbija ne oglašava, dovija se kako ostati s Rusima, a nastaviti igru s Europskom unijom. Što joj donosi prijateljstvo s Rusima? Potporu opet stasale velesile koja Srbiju i srpsku tvorevinu u BiH treba ne samo za prodor prema Jadranskome moru preko već ruskim kapitalom zaposjednute Crne Gore nego i preko hrvatskih teritorija (Dubrovnik, Konavle, a zatim...) ali i poradi okruženja snažne američke baze na Kosovu i stvaranja napetosti koje mogu eskalirati u predvidljivom pravcu.

Što Srbiji donosi Europska unija? Osim već znanih blagodati i "blagodati" raznih stečevina koje ionako pripadaju zapadnoeuropskom krugu i srbijanskom su bizantinizmu posve strane (pa će ih preuzeti s figom u džepu), EU Srbiji donosi ne samo formalno brisanje granica nego i upravo razvratnu mogućnost orgijanja po Balkanu i lagodnog ostvarenja težnja iz svih dosadašnjih memoranduma i načertanija.

Zato svi oni koji i iz same Hrvatske požuruju Srbiju na "europskom putu" svjesno ili nesvjesno rade na jugoslavenskom putu koji je naravno velikosprski. Jer je Srbija neizliječiva, jer je njezina stalna politika ispunjena mržnjom prema Hrvatima i vara se svatko tko i pomišlja da bi "pripitomljena" "europska" Srbija bila što drugo nego vuk u janjećoj koži, vuk koji tu kože odbacuje čim mu se pruži prilika. A prilika će biti, povijest to zna.

U svemu, bilo koji put izabrala (ruski ili eunijski), Srbija ima na umu samo neoglodanu kost načertanija, za koju se već i opet uvelike priprema: novim starim objedama protiv Hrvata ne samo u sudnici Međunarodnoga suda pravde, krivotvorenjem povijesti, falsificiranjem hrvatskoga duhovnog, kulturnog blaga koje proglašava srpskim, nanovo oživljenim lažima o ugroženosti srpske manjine u Hrvatskoj (Krim!), komemoriranjem lažnih grobnica iz novije povijesti, negiranjem hrvatskoga jezika (pa dakle i hrvatskoga naroda).

U haaškoj je sudnici sve to rečeno javno i odvjetnički perfidno uz pomoć plaćenika kao što je kanadski Schabas koji ponavlja ono što je rekao Marx o Hrvatima, što je o Hrvatima na sličan način kao Marx rekao Milanović, što ponavljaju u Srbiji. I nije naravno slučajno da srbijanska "protutužba" citira Josipovića i njegova deliju Dejana, dvojca koji - prenemažući se ili otvoreno – radi na neumrloj jugoslavenoj ideji.

Govori Schabas o brijunskom sastanku izjednačujući ga s nacističkim dogovorom o "konačnom rješenju", uspoređuje pokojnoga hrvatskog predsjednika s Hitlerom i ne zaustavlja se na "genocidnom vodstvu" nego cijeli hrvatski narod naziva povijesno genocidnim. Plaćeniku se može progledati kroz prste jer obavlja prljavi posao za enormne honorare, ali ne može onima u Srbiji koji su takvu "obranu" naručili, a oni su i sada na vlasti u Srbiji, a i da nisu nominalno – isto bi bilo. Laž i agresija je stalno načelo srbijanske politike.

Sluge

Čak i snažnoj i stabilnoj Hrvatskoj – pa makar i u ovim granicama – takvo bi susjedstvo uvijek bilo zazorno i nutkalo ju na oprez, ali snažne i stabilne Hrvatske nema jer ju ista ta jugoslavenska, prosrpska politika izjeda iznutra, jer korifeji takve politike danas imaju vlast u Hrvatskoj, jer je hrvatska Vlada proviđena jugoslavenstvom i Srbima samim, jer se na proljetnom suncu pantovčačkih livada griju zmije one ideje koja je stajala toliko hrvatskih života.

Da ne govorim o medijskim slugama koje i nisu sluge u klasičnom smislu poltronskoga novinarstva, nego i sami – preko svojih korifeja – zagriženi zatočnici sirovoga orjunaštva. Takvima je sve hrvatsko mrsko, a hrvatsku državu jednostavno ne podnose, oni nisu prodane duše nego duše usrane jugoslavenstvom koje otvoreno ispovijedaju znajući da sviraju u iste diple s aktualnom "hrvatskom" politikom, a činili su to i prije kada je naoko hrvatsko bili poklopljeno londonskim telefonom.

Ne zadržavaju se samo u (sadašnjim) hrvatskim granicama nego rade i protiv interesa Hrvata u BiH kako bi oslabili jedinstveni hrvatski korpus, rade protiv hrvatskih iseljenika – iz istoga razloga, ali i zato što bi iseljenička dokazana pamet blagotvorno utjecala i na razvitak hrvatskoga gospodarstva, a to orjunašima ne ide u prilog jer osnažuje Hrvatsku.

Elem, i međunarodna situacija čija je karakteristika oživljavanje sudetskih nasilja na tlu Europe koja je već dopustila nasilje nad Hrvatskom i BiH devedesetih, i naša situacija prožeta lako čitljivim porukama da Srbija nije odustala od širenja na zapad bez obzira na naše članstvo u Uniji i NATO-savezu (čiji će dio vjerojatno postati, kao što će možda postati vladarom balkanske podunije, a Uniju će "baje" ismijavati, u NATO-paktu će se Srbija nametnuti kao regionalna vođica podnatovskih balkanskih postrojba koje će vrlo nalikovati JNA, sa crvenom zvijezdom ili bez nje).

Formalno brisanje granica olakšat će isprva neformalno sjedinjenje "republike srpske" i Srbije koje će neosjetno početi djelovati kao jedinstven organizam (ni sada nisu daleko od toga), pri čemu će pomoći "ubrzanje" primanja u EU koje predlaže Dejan Jović - čim se počne nesuvislo govoriti o ubrzanju BiH on poteže pitanje Srbije kako bi taj proces tekao usporedno i omogućio jugoslavenske planove.

Tako se iz Hrvatske Hrvatskoj sprema propast. Iz već navedenih razloga slabljenja hrvatstva jović-josipovićevska politika protiv je stvaranja hrvatskoga teritorija (entiteta) u BiH , što nije nego izravna potpora muslimanskoj zamisli o (privremenom) stvaranju dvaju očišćenih entiteta, bošnjačkog i srpskog, s tim da fundamentalisti imaju i dugoročne, da ne velim europske projekcije koje europske države nisu na vrijeme prepoznale ni u vlastitim zemljama, a pomalo dolaze k sebi i čude se.

Hrvatski interesi


Prvenstveni je hrvatski interes u ovom trenutku micanje s vlasti jugoslavenske opcije koja nadzire Hrvatski sabor, Pantovčak i Banske dvore. Treba to učiniti žurno, na prijevremenim izborima koji će biti održani zajedno s predsjedničkim, premda su trebali biti održani zajedno s euroizborima. Sat otkucava. Izabrati ljude čije će prirodno hrvatstvo biti barijerom za sve opasnosti koje snalaze ili mogu snaći hrvatsku državu. Bilo ih je u svakom razdoblju, ima ih i danas.

Obaviti napokon dvije lustracije koje smo dužni hrvatskome narodu da oni koji potkopavaju državu barem ne mogu činiti nepodopštine s razine javnih dužnosti, da još živi bleiburški krvnici ne stanuju mirno u susjednom stanu vaše zgrade, da žrtve srpskih četnika ne susreću svoje mučitelje na ulici, u dućanu ili policijskoj postaji gdje su ovi zaposleni. Da stavimo stvari na svoje mjesto.

Da donosimo zakone koji su u skladu s duhom i običajima naroda, a ne njima suprotni. Da ljudima pomažemo a ne odmažemo neljudskim državnim grabežom svega što još imaju. Da siromaštvo ne zavlada u ovoj zemlji kojoj je Bog dao tolika raznovrsna blaga. Da sferu politike ne dižemo u nedodirljive nebeske sfere, da ne dopustimo ulazak u politiku nitkovima koji svojoj zemlji i svome narodu rade o glavi.

Sve to možemo i moramo učiniti. Jednostavno nije, pogrešaka će biti, ali i to je ljudski. No ništa ne ćemo niti možemo učiniti ako ne očistimo Hrvatsku od mina. Jer je minirana i kontaminirana ne samo (i nadalje) velika površina zemlje, nego nisu uklonjene ni one vidljive i nevidljive mine postavljene našem narodu koji ne zna uvijek gdje se nalaze i kroči bez razmišljanja u minsko polje koje je postavilo onih petnaest ili dvadeset posto jugoslavenskih baraba, mrzitelja Hrvatske, a i njezinih građana. S njima nam je ući u sukob bez rukavica, da nam se peta kolona ne mota pod nogama dok nastojimo spasiti Hrvatsku i učiniti ju zemljom o kojoj smo sanjali.
Hrvoje Hitrec

[EdgarFranjul]

Stožer: 'Šerbedžija će nas tužiti? Ponavljamo, spremni smo...' Pavković: 'Branitelji su za njega 'neki likovi?'

Autor: Snježana Vučković
Datum: subota, 05. travnja 2014. u 18:42

"Rade Šerbedžija je još jednom uvrijedio i oklevetao istaknute branitelje Vukovara, nazvavši ih "nekim likovima iz tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara" (beogradski Kurir, 5. travnja 2014.), a riječ je o ljudima, junacima, koji su dali krv da bi se "Lepi Rade" jednoga dana "pobjedonosno" mogao vratiti u "svoju" Hrvatsku", kazao nam je Pavković.

Rade Šerbedžija koji je najavio dolazak u Vukovar s Angelinom Jolie, najavio je i tužbu protiv, kako je kazao, "likova iz takozvanog Stožera za obranu hrvatskog Vukovara". Nakon što su mediji proširili vijest o dolasku ovog holivudskog dvojca, na stranicama Stožera uskoro je osvanula vrlo kratka objava koja se Šerbedžiji nikako nije svidjela:

"Rade Šerbedžija se skrio u skute Angeline Jolie i vjeruje da niko ne vidi njegovo licemjerje. Hoće na vukovarsku Ovčaru skriven ispod suknje. Unatoč svojoj šutnji o zločinima srpsko-četničke agresije na Hrvatsku on želi sprati ljagu krijući se iza lika svjetske humanitarke. Rade imaj na umu– Stožer je spreman".

Osim što se Šerbedžiji nikako nije svidjela ova objava za koju je zaključio da je prijeteća, ni Stožeru se nije svidjelo kako su je protumačili mediji koji su, kako kažu, "vađenjem samo jednog dijela poruke iz konteksta nisu položili ispit objektivnog izvještavanja,od silne trke za senzacijom". Iako se Stožer djelomično ogradio od hajke na Šerbedžiju priopćenjem u kojem kažu "kako svojim dosadašnjim postupcima ili javnim reakcijama nikada nisu, niti će pokušati privatizirati pravo na odavanje pijeteta, niti će sprječavati bilo koga tko iz iskrene ljudske potrebe, iz dubine duše, želi odati poštovanje nevinim žrtvama velikosrpske agresije na Vukovar i Hrvatsku", čini se kako su s tim malo zakasnili jer... Šerbedžija će ih tužiti. O najavljenoj tužbi, članovi Stožera za naš portal kazali su:

"Ne smijemo reći da smo spremni? Evo, spremni smo..."

- Ne znamo, koji je dio za Šerbedžiju sporan? Mi smo u svojim stavovima od početka isti i ne mijenjamo ih. To što su mediji našu poruku plasirali kao prijeteću, njihov je problem. Nikada nismo stvarali pobleme niti sprječavali odavanje počasti žrtvama grada Vukovara, a čini se kako je problematičan onaj dio u kojem kažemo da smo spremni. Zar više ne smijemo upotrijebiti tu riječ? Smijemo i evo, ponavljamo je... Stožer je spreman, a Rade Šerbedžija nas slobodno može tužiti. Ima pravo na to – kazali su članovi Stožera.

Mediji BiH u svojim nabrajanjima neprijatelja Rade Šerbedžije uvrstili su i Mladena Pavkovića, predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. Evo što je on poručio:

"Lijepi naš Rade, teže je doći na Brijune nego u Vukovar!"

- Nakon što je uvrijedio žrtve Vukovara, među ostalim i time što je u vrijeme Domovinskoga rata snimio i nekakav srpski propagandni film, kojeg tada, kad se ginulo, nije mogao snimiti bez odobrenja ratnog zločinca Slobodana Miloševića, Rade Šerbedžija je još jednom uvrijedio i oklevetao istaknute branitelje Vukovara, nazvavši ih "nekim likovima iz tzv. Stožera za obranu hrvatskog Vukovara" (beogradski Kurir, 5. travnja 2014.), a riječ je o ljudima, junacima, koji su dali krv da bi se "Lepi Rade" jednoga dana "pobjedonosno" mogao vratiti u "svoju" Hrvatsku. I to nikamo drugo nego na – Brijune, gdje već godinama "ljetuje" i zabavlja se na račun onih koji su stvorili hrvatsku državu u vrijeme dok je on bio "tamo daleko".

Tko je ustvari taj Šerbedžija da mu se u ovoj državi, koju su stvorili baš ti koje on sada kleveće i marginalizira, da mu se baš ništa ne može prigovoriti, da ga se ne smije ni pitati: Rade, gdje si bio i što si radio u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, jesi li tada snimao filmove ili propagandne poruke za okupiranu Hrvatsku ili čeznuo za Jugoslavijom?

Taj i takav Šerbedžija, da je htio, mogao je u vrijeme rata, kao i veliki broj njegovih kolega, ostati u Hrvatskoj i dati barem jedan kamenčić u cilju obrane, ali ne, on je otišao, kao da se to njega nimalo ne tiče. Samim time što je snimio srpski film dok se ginulo, što je šutio i što nije davao ni moralnu podršku napaćenom Vukovaru i napaćenom hrvatskom narodu, kad je trebalo, mora shvatiti da su hrvatski branitelji i žrtve srpske agresije ogorčeni na takve koji tek nakon 23 godine od početka agresije žele "preko noći" biti i veliki domoljubi.

Ne, ne ide to tako, dragi Rade. Eto, vidiš i mi se također pitamo: tko su ti "likovi" koji su tebi, tom čudom glumcu omogućili "spektakularni" povratak u Hrvatsku, koji su ti omogućili da imaš svoj obiteljski teatar na Brijunima (sic!), dok druga hrvatska kazališta nemaju ni za plaće, i štošta drugo, a da sve te navodne tvoje ogromne troškove plaća hrvatska država? (Što nisi tražio pomoć od Srbije?) Zašto nikada taj i takav Šerbedžija nije organizirao neku humanitarnu akciju za Vukovarce, zašto se nije ugledao u Angelinu Jolie, koja putuje svijetom, ali i pomaže, dok on očito, kako govore i pišu, navodno samo "grabi", prima visoke honorare, i ovdje mu je bolje nego u Americi.

Kaže da ga "napadaju u zemlji u kojoj je rođen", ali napadaju i druge, pa čak i hrvatske branitelje, pa što?

Šerbedžija je, nema tome dugo, otišao u Sarajevo braniti tamo neke ljude, a nije otišao recimo u Vukovar ili Zagreb na neke manifestacije u kojima su protestirali hrvatski branitelji, na kojima su tražili samo svoja prava? Nismo ga vidjeli ni prigodom dočeka nevinih generala kad su se vratili iz Haaga, nismo ga nigdje vidjeli ni u "zadnjim redovima" kad se branila u vrijeme ili nakon rata hrvatska država. A danas je "zvijezda"!

Neka tuži, neka tuži sve nas koji smo dali neki svoj doprinos u obrani hrvatske Domovine, (uz punu podršku srpskih medija), koji mu zamjeramo što već odavno nije pozvao i druge svjetske ličnosti da dođu u Vukovar i vide što su Srbi učili od ovoga grada, ali neka ne glumi "uvrijeđenog kapetana JNA", kao u srpskom "Dezerteru", neka se prekrije preko glave, jer bi ga i njegova djeca mogla pitati: Tata, što si radio u ratu?

On nikako ne shvaća da Hrvatska više nije u Jugoslaviji, da te države više nema, ali je jako dobro shvatio kako na vrijeme treba otići, a poslije se, kad sve završi, vratiti i u njoj živjeti kao da je Josip Broz.

Rade, ti si zadnji čovjek koji možeš "pljuvati" po Junacima Domovinskog rata, poglavito onima iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, ti nemaš pravo, dok se ne ispričaš hrvatskom narodu, dijeliti lekcije o "nacionalizmu", ti možeš samo i isključivo zahvaliti prije svega Vukovarcima, ali i drugima koji su ginuli i za tebe i tvoje, što ćeš i ovog ljeta uživati na Brijunima, dok će u to isto vrijeme, u znoju svoga lica, dio branitelja i dalje kopati po kantama za smeće. Tko tebi, velikom Šerbedžiji, može zabraniti da dođeš u Vukovar, kad ti nisu mogli zabraniti ni da dođeš na Brijune? Pa, teže je danas doći na Brijune, nego u Vukovar, "lijepi naš Rade"! Na Brijunima svoje obiteljske teatre mogu imati samo takvi kakav si ti!

Srami se, ako srama imaš! I tuži nas što smo ti sve to omogućili, a poglavito oni koji su dali svoje živote – kazao je Mladen Pavković.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ikovi.html

[Fratt]

Preseravanje na Brijunima.
Predlažem zatvaranje tog otoka a otvaranje jednog drugog,kandidata barem ima za popunjavanje "radnog kampa".

[EdgarFranjul]

Tomac: 'Ovo su perjanice pete haaške kolone i nositelji unutarnje agresije na našu Domovinu'

Autor: Iva Međugorac
Datum: srijeda, 09. travnja 2014. u 19:54

Mesićevo svjedočenje, prema Tomcu, bilo je glavni argument protiv generala i hrvatskog vojnog vodstva. Mesić je lažno svjedočio da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između prvog hrvatskog predsjednika i Miloševića. Tomac kao argument navodi i jednu Mesićevu izjavu, premda ih kako kaže ima mnogo.


O djelovanju pete haaške kolone ugledni profesor Zdravko Tomac progovara godinama kroz svoje javne nastupe, pisanja i knjige. Za njeno djelovanje po njemu najvažniji je događaj Mesićevo lažno svjedočenje Haškom sudu. Ono je temelj za sve haške optužnice kojima je hrvatsko državno i vojno vodstvo optuženo za navodne zločinačke pothvate u Hrvatskoj i BIH, etničko čišćenje Srba te za agresiju na Bosnu i Hercegovinu radi njenog komadanja, pripajanja djelova te zemlje Hrvatskoj radi stvaranja etnički čiste velike Hrvatske. Mesićevo svjedočenje, prema Tomcu, bilo je glavni argument protiv generala i hrvatskog vojnog vodstva. Mesić je lažno svjedočio da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu tvrdeći da nema razlike između prvog hrvatskog predsjednika i Miloševića. Tomac kao argument navodi i jednu Mesićevu izjavu, premda ih kako kaže ima mnogo.


- Dvadeset i devetoga svibnja 2005. amnestirao je velikosrpskog agresora te ustvrdio da su brutalni rat izazvali Milošević i Tuđman, rekavši: „Ta volja (tj. volja za promjenom granica), bila je izražena kroz politiku Slobodana Miloševića, ali i Franje Tuđmana. Pokušaj promjene granica doveo je do brutalnog rata." Mesić i danas nastavlja tu svoju politiku, optužio je branitelje u Vukovaru da ruše državu, čak je otišao u Moskvu gdje je pred Rusima koji su podupirali Miloševića, a danas podupiru velikosrpsku vlast ponovno optužio Tuđmana i Hrvatsku, ali ovaj put i hrvatske branitelje u Vukovaru, za koje je rekao da su opasnost za demokraciju, da ruše pravnu državu, navodi Tomac.


Poraz politike Vesne Pusić

- Ključnu ulogu u državnom vrhu odigrala je i Vesna Pusić ministrica vanjskih poslova. Ona je jedna od ključnih u sotonizaciji i diskreditiranju Domovinskog rata, ali i u sotoniziranju Tuđmana. Ona je sudionik krivotvorenja naše prošlosti i pretvaranja velikosrpske agresije u navodni dogovoreni rat srpskog i hrvatskog nacionalizma na čelu s Miloševićem i Tuđmanom u cilju komadanja BiH, misli Tomac. Njegova je uloga ključna u podupiranju antihrvatske haaške optužnice, a Tomac joj zamjera i bezrezervnu potporu Carli del Ponte te to što nije podržavala Deklaraciju o Domovinskom ratu, ali i to što je tvrdila da je Hrvatska agresor na BIH.


- Uz Stjepana Mesića Vesna Pusić najvažniji je politički čimbenik u pretvaranju velikosrpske agresije teškim krivotvorinama u navodni građanski rat i sukob srpskoga i hrvatskog nacionalizma radi komadanja BiH. Oslobađajućom presudom u Haagu potpuno je poražena politika Vesne Pusić. U svakoj normalnoj demokratskoj državi ona bi, jer joj je propala politika, morala podnijeti ostavku ili bi bila smijenjena, samo je u Hrvatskoj unaprijeđena. Dok je hrvatski narod plakao od sreće slaveći odbacivanje lažnih haških optužnica, Vesna Pusić unaprijeđena je u prvu potpredsjednicu Hrvatske vlade, podsjeća Tomac dodajući da ministrica sada i dalje nastavlja provoditi svoju politiku. Stoga je sve više nazivaju balkanskom, a ne hrvatskom ministricom. Nejasno je i zašto Pusić te ostali pokušavaju trgovati s četničkom politikom i zašto su spremni odustati od istine ispričavajući se ako netko u Hrvatskoj nešto istinito kaže ili napiše. Također, objašnjava kako Hrvatska nije tužila Srbiju za genocid zbog toga što neće reći gdje su pokopani poubijani Hrvati već zato što je odgovorna za genocid. I zato je, prema njegovom mišljenju od Pusić neodogovorno da kao uvjet za povlačenje tužbe navodi dobru volju agresora da nam ipak pokaže gdje su masovne grobnice.


Voditelj hrvatske vanjske politike

U državničkoj petoj koloni ključna je uloga Milorada Pupovca, predsjednika Odbora za vanjsku politiku. Tomac svoj stav argumentira. Naime, nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima on i dalje s velikosrpskom politikom optužuje Oluju i branitelje na način na koji to čini srpski predsjednik Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Stoga se profesor pita može li Pupovac biti čelnik Odbora za vanjsku politiku nakon što je lažno optužio kardinala Franju Kuharića da je kriv jer je navodno iz pravoslavne u katoličku vjeru prešlo više od deset tisuća srpske djece.

- Mislim da ne postoji ni jedna demokratska država u svijetu koja bi takva čovjeka, koji je u kritično vrijeme kada je Hrvatska bila izložena velikosrpskoj agresiji lažno i tako teško optužio vlastitu domovinu, izabrala da joj vodi vanjsku politiku. Milorad Pupovac smatra da je oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču, Tuđmanu, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu nepravedna. On kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora u inozemstvu napada umjesto da brani hrvatsku politiku. U novinama Der Standard u Beču između ostalog je rekao: „Poslije oslobađanja generala Gotovine, Markača i Ivana Čermaka ostalo je otvoreno pitanje tko je kriv. Zašto rat za ponovno uspostavljanje granica, koji je prerastao u veliki zločin etničkog čišćenja, treba biti legitiman? Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije." Dakle, Pupovac i dalje optužuje Hrvatsku za etničko čišćenje, tvrdi i dalje da je Oluja zločinački pothvat. Za Milorada Pupovca oslobađajuća je presuda povratak u devedesete te kaže: „Za one koji su inicirali da se Hrvatska razračuna s tamnom stranom 90-ih i politikom Tuđmana to nakon ove presude izgleda besmisleno i bez svrhe. Jer presuda nije razumljena kao sloboda za dva generala, nego kao sloboda od krivnje i kao pobjeda one politike od koje se Hrvatska distancirala poslije godine 2000." Dalje u jednom od intervjua Pupovac kaže: „Mi sada ulazimo u Europsku uniju s dominantnom logikom da je rat prošlost te da je time riješeno i pitanje ratnih zločina, etablira se novi kanon. Tada će mnogi od nas živjeti ne samo u ogorčenosti nego i s pitanjem: što da učinimo s činjenicom da su se zločini dogodili, a da odgovorni ne samo što nisu kažnjeni nego nisu ni posramljeni." Pupovčeve su izjave u potpunosti u skladu s velikosrpskom politikom, u skladu s izjavama Aleksandra Vučića", uvjeren je Tomac koji se poziva na izjavu Srbijanskog premijera u listu Politika gdje kaže;

- "Imaju li i Srbi pravo na pravdu i tko je odgovoran za brojna ubojstva srpskih civila na području Hrvatske, kao i najveće i najteže etničko čišćenje provedeno na europskom tlu nakon Drugoga svjetskog rata? Ako Gotovina i Markač nisu krivi za počinjene zločine, tko jest?" Dakle, nema bitne razlike u izjavi potpredsjednika Srbijanske vlade i izjave predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora. Prema tim izjavama čini se da je Pupovac predsjednik Odbora za vanjsku politiku Srbijanske skupštine, a ne Hrvatskoga sabora, nabraja Tomac. Pitanje svih pitanja je i zašto oporba ne zatraži ostavku Vesne Pusić i Pupovca te radi čega im se i dalje daje glavna riječ u medijima. Osam dana nakon oslobađanja i dočeka generala Jutarnji list objavljuje novu političku platformu, podsjeća profesor, a njome je dano na znanje da ne priznaju oslobađajuće presude te da će i dalje napadati Tuđmana i tražiti da Hrvatska prizna krivnju koje nema te otvori procese protiv branitelja.


Svjetionici javnog mnijenja

Profesor je naveo samo nekoliko primjera ljudi koji imaju veliki utjecaj na javno mijenje, a kojima su svi mediji otvoreni.

- U opsežnom intervju u Večernjem listu 2008. Predrag Matvejević tvrdi da je hrvatska politika kriva za „balvan-revoluciju" te između ostalog piše: „'Balvan-revoluciju' nije digao samo jedan priglupi milicajac i uz njega nesretni zubar koji se kasnije ubio. Digla ju je prije svega memorija: ljudi su pamtili što se dogodilo njihovim najbližima, braći, majkama, očevima, sestrama u pokoljima od 1941. do 1943." Po Matvejevićevim riječima, Srbi u Hrvatskoj nisu bili instrumenti velikosrpske osvajačke politike, nisu bili agresori, nego su opravdano podigli oružanu pobunu radi spašavanja golih života od navodno novoga klanja koje im je prijetilo od Tuđmanove Hrvatske, koja je navodno nastavak NDH i ustaške politike. Za Matvejevića Ovčara, Škabrnja i strašni zločini i etničko čišćenje Hrvata s područja tzv. Republike Srpske Krajine posljedica su pamćenja onoga što se dogodilo njihovim najbližima: braći, majkama, očevima, sestrama, u ustaškim pokojima 1941–1943.

Etničko čišćenje tzv. Republike Srpske Krajine – istjerivanje stotine tisuća Hrvata s hrvatske zemlje i stvaranje srpske države na hrvatskom teritoriju za Matvejevića je posljedica sjećanja i straha od novih pokolja. Sadašnju Hrvatsku treba isključivo graditi na vrijednostima Domovinskog rata, demokracije i ljudskih prava, a slovo U i crvenu zvijezdu petokraku treba ukloniti iz političkog i društvenog života jer ni jedan ni drugi simbol nisu donijeli ni sreću ni slobodu ni demokraciju hrvatskom narodu. Anto Nobilo, tužitelj u bivšoj Jugoslaviji, danas istaknuti odvjetnik, ali i političar u HNS-u, poznat je po dvjema izjavama. Prva je da u Oluji ima više elemenata genocida nego u zločinima u Vukovaru te po izjavi da je saborska Deklaracija o Domovinskom ratu sramota i da će HNS napisati novu istinitu deklaraciju.


Zoran Pusić

Nedvojbeno je profesoru da i Pusić nanosi štetu istini o Domovinskom ratu. Kao ilustraciju njegove politike profesor naovdi sramotnu poruku Savi Štrpcu u kojoj se ovaj hvali kako nisu svi u Hrvatskoj sretni nakon oslobođenja generala.

- Zoran Pusić zastupa stajališta o dvama genocidima, srpskom i hrvatskom, te izjednačava krivnju i amnestira velikosrpskog agresora. Evo izjave u kojoj Zoran Pusić, predsjednik GOLJP-a, žarko zagovara povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid, te kaže: „Ovdje je riječ o tome da se preko plota upire prstom na drugoga, a da se sve negativnosti za koje je bila odgovorna jedna odnosno druga strana guraju pod tepih. Toga ima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Samo inzistiranje na tužbama pogrešan je korak k obračunu sa zločinačkim idejama koje su stajale iza tih genocida. A to je ono što je važno i to bi bilo zdravo i za jednu i za drugu zemlju. Najzdravije bi bilo da počnu prije svega od sebe. Onda bi to sve skupa išlo puno lakše", navodi profesor. Uz to istaknuta novinarka Jelena Lovrić koja je SDP napustila kada se priključio borbi za stvaranje Hrvatske jedna je od perjanica Pete kolone, ali i Miroslav Lazanski, Kadijevićev čovjek koji je kao novinar napustio Hrvatsku te otišao služiti u Srbiju. On piše da mu je Lovrić u svibnju 1991. godine uoči odluke o samostalnosti rekla „Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi." Od tada, misli Tomac, novinarka napada Tuđmana, branitelje i Domovinski rat, a nisu pošteđeni ni vukovarski branitelji. Ona članove Stožera za obranu Vukovara uspoređuje s balvan-revolucijom nazivajući ih harambašama.

U službi Velike Srbije

Karakterističan primjer optužbi koje se stalno ponavljaju je i stajalište redatelja Olivera Frljića koji tvrdi da je za ustanak Srba kriv Ustav Hrvatske te za Deutsche Welle kaže: „Diskriminacija je upisana u same temelj Republike Hrvatske. Božićnim ustavom iz 1990. godine Srbi su prestali biti narodom i postali nacionalnom manjinom."

- Oliver Frljić također širi velikosrpsku promidžbu o tome da je Hrvatska utemeljena na zločinu te ubojstvo Aleksandre Zec tretira kao dio zločinačkoga plana i sve to povezuje sa skidanjem ćiriličkih natpisa u Vukovaru te kaže: „Ubojstvo Aleksandre Zec nije incident, kao što se sve ove godine predstavljalo, nego rezultat političkoga projekta koji je jasno zacrtao na koji postotak treba svesti broj hrvatskih građana jedne nacionalne zajednice, a čiju renesansu gledamo ovih dana u desničarskim divljanjima, lomljenju ploča sa ćiriličkim natpisima i prije spomenutu skupljanju potpisa za referendum o zabrani upotrebe ćirilice, sve naravno koncelebrirano od Katoličke crkve."- izdvojio je Tomac.


Žarko Puhovski

U ovom nabrajanju profesor nije zaobišao niti Žarka Puhovskog.

-Profesor Žarko Puhovski već desetljećima u javnim istupima i brojnim tekstovima nastupa kao tužitelj protiv svega što je domoljubno i nacionalno u Hrvatskoj. On sve vrijeme tuži, ali i sudi, nekoć u jugoslavenskoj, a danas u hrvatskoj javnosti. Javlja se u najvažnijim povijesnim prijelomnim vremenima i kao stalni svjedok optužbe protiv navodnih hrvatskih nacionalista i zločinaca. Svjedočio je protiv svojih kolega studentskih lidera kao svjedok optužbe 1972. Na tom svjedočenju ustvrdio je da je studentski pokret bio nedemokratski, a da su studenti bili opasna skupina nacionalista.


Devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se hrvatski narod borio za nacionalnu slobodu i samostalnost, Žarko Puhovski bio je bitni čimbenik UJDI-a (Ujedinjenje jugoslavenske demokratske inicijative) kako bi spasio komunističku Jugoslaviju.


U velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku pod mikroskop je stavljao svaki zločin koji su počinili Hrvati. Nisu ga zanimali velikosrpska agresija ni zločini u Vukovaru i drugdje. Kao predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora nije ni pokušao skupljati podatke o zločinima agresora, zanimali su ga samo pojedinačni zločini Hrvata. Njegovo svjedočenje kao krunskog svjedoka optužbe u Haagu protiv hrvatskih generala logičan je nastavak njegova kontinuiranog djelovanja. Ono što je govorio u Haagu bezbroj puta je napisao i rekao u Hrvatskoj prije svoga svjedočenja. Stalno je tvrdio da je Hrvatska nastala na etničkom čišćenju i zločinima. Prije nego što je otišao u Haag u hrvatskim je medijima više puta rekao i napisao da se radilo o etničkom čišćenju Srba, dakle jednom od najtežih zločina.


Takve teške optužbe u javnosti prije Haaga i kao svjedok optužbe argumentirao je smiješnom tvrdnjom: kako po osnovama sociologije proizlazi da seljaci Srbi koji su otišli iz Hrvatske (uglavnom su bili seljaci) ne napuštaju zemlju i kuću bez prisile. Njega ne zanimaju činjenice ni dokazi kako je odlazak Srba bio pripreman i organiziran, kako je većina otišla jer nije željela živjeti u Hrvatskoj kao suverenoj nacionalnoj državi itd.


Međutim, usprkos tome što je njegovo svjedočenje u Haagu propalo, što se pokazalo kao lažno, što je njegova politika optuživanja hrvatskoga državnog i vojnog vodstva za zločinačke pothvate poražena, Puhovski je nametnut Hrvatskoj kao vrhunski demokrat i mjera demokracije i on ne samo što sve komentira nego i presuđuje svemu što se u Hrvatskoj događa- navodi profesor Tomac. Također, u svojem opsežnom popisu zaključuje kako u Hrvatskoj ima mnogo petokolonaša koji zaslužuju da se govori o njima, a to je i učinio u svojoj knjizi 'Peta haška kolona i njezine žrtve'.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ovinu.html

[EdgarFranjul]

Svi smo mi ……..Aleksandra Zec !!!?


Ponedjeljak, 14 Travanj 2014 19:04
Postavi članak na svoj profil

U današnju sliku ove nakaradne države iz regiona koju potpuno neopravdano zovemo Hrvatskom državom savršeno se uklapa i najnoviji uradak kazališnog šarlatana Olivera Frljića . Taj bosanski dezertzerčić koji je poput Jergovića pobjegao iz Bosne u sigurnost Hrvatske ne propušta priliku pljunuti na državu i narod koji su ga svojom glupošću primili.

Oduvijek se govori „čuvaj se srpskog poštenja i hrvatske kulture“ i čini se da je to sasvim točno. Jer eto i Frljićeve kazališne predstave spadaju u hrvatsku kulturu pa tako i naj novija čiju praizvedbu očekujemo 15. travnja u HKD Teatru u Rijeci. Predstava „Aleksandra Zec“ trebala je biti praizvedena u Zagrebu u Gavelli ali izgleda u Zagrebu je ostao još poneki Hrvat koji ima kičmu pa je Frljić morao potražiti drugu lokaciju za vrijeđanje i ponižavanje hrvatskog naroda.

Izbor je bio poprilično jednostavan jer Rijeka koja nikada nije postala sastavni dio hrvatske države , grad koji je oaza jugoslavenstva i petokolonaštva , grad koji ima neprekinutu tradiciju vladavine komunističke partije i koji se diči „svojim kadrovima u današnjoj veleizdajničkoj vladi ove jadne države u liku Slavka Linića i Željka Jovanovića , grad u kojem se kidanje i rezanje hrvatske zastave bez imalo problema proglašava umjetničkim performansom nema nikakvog problema primiti Frljića i njegovu kulturu“.


U današnjoj hrvatskoj državi u kojoj je na vlasti jugoslavenski nacionalizam koji oduvijek ide ruku pod ruku sa srpskom mitomanijom i hrvatskim izdajništvom više je nego pomodno , poželjno i ispravno baš sve što vrijeđa ponos , žrtve i tradiciju hrvatskog naroda a sve to čini Frljić sa svojom kvazi kulturnom predstavom.

Ubojstvo trinaestogodišnje Aleksandre Zec zahvaljujući antihrvatskim medijima, novinarima i političarima godinama se provlači kao sinonim novohrvatske genocidnosti i krvoločnosti prema jadnom i nevinom srpskom narodu koji se devedesetih sve tako goloruk digao na oružanu pobunu protiv hrvatskog naroda i države , popalio pola i okupirao trećinu Hrvatske.

Ne pada mi na pamet braniti ubojice jer ubojstvo Aleksandre Zec jeste zločin , zločin za koji odgovorni trebaju odgovarati ali nije ništa više od toga . Pod krinkom pijeteta prema nevinim žrtvama rata srpski mitomani obilno poduprti jugoslavenskim nacionalistima na vlasti i mrziteljima svega hrvatskog pokušavaju izjednačiti odgovornost , opravdati i zanemariti srpske zločine i ponovo stigmatizirati hrvatski narod kao zločinački kao što to čine od drugog svjetskog rata.


Iskrivljavanjem povijesnih činjenica ponovo se ponižava hrvatski narod , ponovo se banaliziraju hrvatske žrtve i ponovo se aboliraju srpsko jugoslavenski zločinci. Jer činjenice su sljedeće , devedesetih je Hrvatska napadnuta , Srbija je pod krinkom Jugoslavije i JNA koristeći hrvatske četnike i jugoslavene izvršila brutalnu agresiju čineći nebrojene zločine i točka. Branili smo se , pobijedili smo i nažalost propustili kazniti zločince i lustrirati sve jugoslavenske petokolonaše. Tu pogrešku danas plaćamo uživajući u planu 21 jugoslavensko srpske vlade prepune dezertera , skojevaca udbaša i četnika.

Zanimljivo mi je kako nitko od velikih Hrvata i desničara kojima su puna usta borbe za hrvatski prosperitet i interese kad se guraju na izbore za EU parlament za masne pare nije reagirao na ovu novu uvredu i pljuvanje po hrvatskim žrtvama , jer predstava Aleksandra Zec je upravo to. Zar je više od četiristo djece pobijene od srpske ruke manje vrijedno od Aleksandre Zec ? Zašto Frljić nije napravio predstavu o Verici Nikšić zaklanoj u Širokoj Kuli , zašto osamdeset šestero malih vukovaraca nije vrijedno ničijeg spomena , zar Marinko Marinković star godinu i pol nije trebao živjeti skupa sa još dvadeset sedmero djece poginule u Slavonskom Brodu. Zaslužuju li oni možda da njihovo ime nosi neka ulica ili park ili je to ekskluzivno pravo Aleksandre Zec čiji su sunarodnjaci pokrenuli strahote rata u kojem je nesrećom i ona izgubila život .

Jugoslavensko ludilo ponovo hara Hrvatskom , u Makarskoj komunisti zabranjuju intoniranje hrvatske himne prije sjednice gradskog vijeća, ministar Jovanović propituje prava djece hrvatskih branitelja na besplatne školske udžbenike ,taj dezerter bi ih valjda radije dao djeci aboliranih četnika jer oni su mu ipak ideološki puno bliži , milicija prebija gotovo do smrti hrvatske branitelje , sin šefa Golog otoka piše novi hrvatski ustav po svojoj mjeri , sekretarica jednog od pokretača četničkih zločina u Hrvatskoj Jovana Raškovića kroji nam socijalnu pravdu a sin glavnog udbaša je savjetnik za nacionalnu sigurnost……Ma bravo hrvatski narode , narode kukavica , lopova i izdajnika , narode koji pljuje po svojim herojima i žrtvama a slavi tuđe , sve dok je tako svi smo mi Aleksandra Zec i ne zaslužujemo ništa bolje od toga , možda je najbolje da sve ulice nazovemo po njoj a parkove po Josipu Brozu….



Popaj

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=43

[EdgarFranjul]

Premijer federacije BIH: "Hrvati su banda". Ministarstvo vanjskih poslova RH: Nemamo komentara

Autor: Marcel Holjevac
Datum: petak, 18. travnja 2014. u 21:17

Pitali smo još u ponedjeljak MVEP ima li što za reći povodom izjava premijera federacije BIH Nermina Nikšića, koji je Hrvate u BIH proglasio banditima. Odgovora nema do danas.

"Halo, ba..., ti Hrvati iz Posušja, Širokog, Ljubuškog, Gruda su banda..." rekao je premijer federacije BIH Nermin Nikšić na 102. sjednici federalne Vlade, čiji je transkript procurio u javnost i objavljen ovog ponedjeljka u Večernjem listu.

"Dakle, rekao sam da je to banda, rekao sam da tu država ne postoji, rekao sam da ne priznaju državu i država jedino sredstvo prinude ima policiju", govori Nermin, a prati ga je Zukan, ministar branitelja, sa sličnim kvalifikacijama.

"Hoćemo li zbog toga što imamo četiri općine koje se banditski ponašaju, to je nikako drugačije nego banditski, hoćemo li zbog toga kažnjavati sve druge... To je banda koja nas ucjenjuje, a mi popuštamo svaki dan. Dakle, dosta više, dosta više, pa više ima ovih plenumaša što smišljaju ostavke da se obustavi privatizacija, da se napravi revizija privatizacije, kolike će biti plate, halo ba!", nastavio je Nermin Nikšić.

"Halo ba"

Mnogi su i u BIH osudili ovakav način komunikacije, nedostojan vlade jedne države pa makar to bila i Bosna. Čelnici ZHŽ-a su zahtijevali ispriku federalne Vlade zbog uvreda na njihov račun. Ponašanje Nikšića i njegovih ministara osudili su brojni intelektualci u BIH koji smatraju kako se jedan premijer ne može ovako ponašati.

Ali, oni koji nisu osudili ništa, su Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i ured predsjednika. I jedni i drugi imaju obavezu (pa i ustavnu!) štiti interese Hrvata, tim više što su Hrvati u spomenutim županijama ujedno i građani republike Hrvatske, velika većina njih.

Pokušali smo saznati hoće li se ministarstvo kojeg se to tiče, ono Vesne Pusić, oglasiti povodom takvih kvalifikacija Hrvata od strane vlasti u susjednoj, prijateljskoj i nesvrstanoj BIH, u njenom entitetu u narodu poznatom i kao "Bošnjakistan" a u kom živi velika većina Hrvata u BIH, nekim priopćenjem, osudom, diplomatskom notom susjednoj državi, protestom, pjevajućim telegramom, nečim. Nekom gestom. Hoće li na takvo ponašanje upozoriti Vijeće Europe.

Ništa, nula bodova. Od ponedjeljka, kad je to objavljeno, u više navrata smo pokušali telefonom dobiti glasnogovornicu minstarstva, koja je bila na putu, potom se vratila s puta, potom smo upućeni da pošaljemo upit na mail. Odgovor nismo dobili. Zadovoljni bismo bili i s odgovorom "Poštovani, boli nas cipela za Hrvate u BIH". Ali ništa. U redu, možda mi nismo medij s kojim MVEP želi komunicirati, možda im je bliži Jutarnji list, naša najdraža plavo-bijelo-crvena novina. Ali smatramo da bi ipak trebali odgovarati na upite svih medija u Hrvatskoj.

Poslali smo mail i na Ured Predsjednika, no i od tamo ništa. Na stranicama Ureda 14. travnja ove godine, kad je taj transkript objavljen u Večernjaku, ipak stoji jedno priopćenje. Ono kojim Predsjednik čestita blagdan Pesah. Od onda je na stranicama Ureda objavljeno još desetak priopćenja. Recimo, da je Predsjednik primio vjerodajnice veleposlanika Mongolije. I Ujedinjenih Arapskih Emirata. I da je primio izaslanstvo Makarskog festivala stripa. Danas nam je i čestitao Uskrs. Lijepo je da imamo prijateljske odnose s Mongolijom, ali što je s Bosnom? Je li predsjednik pozvao veleposlanika Bosne i Hercegovine i uručio mu kakvu diplomatsku notu, pecnuo ga po prstima? Josipović se inače voli oglasiti povodom svih napada na antifašizam, no napadi na Hrvate od strane premijera susjedne (recimo) države, u kojoj živi njih nekoliko stotina tisuća, očito nisu nešto što smatra dovoljnim povodom da se oglasi.

Zaštićeni hrvatski proizvod: šutnja

A ne oglašavaju se ni hrvatski intelektualci, bar ne oni prevladavajuće lijeve provenijencije. Zauzeti su zgražanjem nad rektorom Borasom koji se drznuo pozvati se na kršćanske vrijednosti, jer u središtu svakog našeg grada i sela valjda stoji džamija ili partijska škola, a ne crkva. I tisuću godina je hrvatska kultura valjda rasla na humusu antifašizma, a ne kršćanstva. Ipak je jedan Frljić bitniji za našu kulturu od kršćanstva. Ako se njih pita.

Takvo stanje je rezultat sustavne sad već preko desetljeća duge harange na "kamenjarce", "ognjištare", i da ne spominjemo druga imena kojima su kršteni pripadnici hrvatskog nacionalnog korpusa s "krive strane granice". Politika "zavadi pa vladaj" nije od jučer, a razjedinjavanje hrvatskog nacionalnog korpusa očito visoko na listi prioriteta službi koje vode medijski rat. Tako da sve ovo ne treba zapravo niti čuditi. U svakoj civiliziranoj državi ovakve izjave bi bile povodom da se dovedu u pitanje i sami diplomatski odnosi, te uvedu razne mjere kako bi se zaštitilo dijasporu. Kad bi kakav hrvatski političar nazvao Srbe u Hrvatskoj banditima, bi li i tada institucije šutjele? Kako one u Hrvatskoj, tako one u Srbiji? Pitanje je retoričko.

Jedini koji nam se javio je bio Nino Raspudić, koji nam je rekao da je to jasan pokazatelj odnosa vlasti u susjednoj BIH prema Hrvatima. Nikšić je, upozorava on, "premijer nelegalne i nelegitimne vlade platformaške vlade formirane uz pomoć međunarodne zajednice, koja krši osnovne zakone svega pa i matematike: po njima je trećina od sedamnaest - pet". Kako pet, i zašto pet? Tako što je svojevremeno Međunarodna zajednica predvođena Valentinom Inzkom suspendirala izborni zakon, koji je i sam po sebi krojen na uštrb Hrvata, po principu da "svi narodi imaju suverenitet u cijeloj BIH". U teoriji lijepo zvuči. U praksi, kanton Goražde u kom živi 50 Hrvata ima pravo birati jednog hrvatskog predstavnika kao i kanton u kom su svi Hrvati.

Hrvatski predstavnici Mujo i Haso

To je otvorilo mogućnost da Bošnjaci Hrvatima biraju njihove predstavnike. Tako je pred osam godina Komšić od strane Bošnjaka izabran kao predstavnik Hrvata. Ova bizantinska podvala kasnije je podržana od MZ, a kulminirala je "platformaškom vladom". Za imenovanja u vladu je, po federalnom Ustavu, potrebna trećina u svakom klubu u Domu naroda koji broje po 17 članova (prije je bilo po trideset, ali je i to promijenjeno amandmanima). U ožujku 2011. u klubu Hrvata bilo je pet izaslanika koji su podržali aktualnu vlast. Kvalificirana trećina od sedamnaest je, kako znamo, šest. No Inzko je dopustio da je pet glasova dovoljno.

Sve te odluke osporilo je, sukladno Izbornome zakonu i Ustavu Federacije i Bosne i Hercegovine, jedino mjerodavno tijelo - Središnje izborno povjerenstvo, u kom su sjedili pretežno Bošnjaci, ali pošteni ljudi koji su se držali slova zakona, no na kraju je presudio Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko. Međunarodna uprava i platformaši uporno su lagali kako je pet "ustavna trećina" od sedamnaest zastupnika. Ovaj događaj prouzročio je najveću političku krizu od potpisivanja Daytona.

Dakle vlast koja Hrvate proglašava banditima je upravo ta koja je banditskim načinom došla na vlast, uz pomoć sumnjivih tipova poput Lijanovića i Jurišića, a mimo na izborima izražene volje oko 95% hrvatskih birača. Legitimnih hrvatskih predstavnika nema nigdje niti u Federalnoj vladi niti u Predsjedništvu gdje se već osam godina kočoperi Komšić kog su izabrali Bošnjaci, a Predsjednik federacije je dobio na izborima ukupno 1.500 glasova i Visoki predstavnik ga je instalirao rušeći sve matematičke formule, ustavna prava i etički kodeks.

Sve je to prošlo uz blagoslov Hrvatske, koja se nikad niti jednom rječju nije pobunila niti pokušala zaštiti ljude koji su - velikim dijelom - također i njeni građani. Zato šutnja institucija oko proglašavanja Hrvata "bandom" ne treba čuditi. Hrvatska politika i intelektualci šute već deset godina o tome, jer znaju da je hrvatski integralizam najveća prijetnja njihovim sinekurama financiranim od onih kojima je u interesu "regionalno zbližavanje" sa Srbijom jednako koliko i udaljavanje od Hrvata u BIH.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ntara.html

[EdgarFranjul]

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=352


Damir Pešorda: Slobodno staračko laprdanje

Nedjelja, 04 Svibanj 2014 13:08 .


Igor Mandić nije toliko star, 75 mu je godina, koliko je duhovno i intelektualno ostario. Bio je ove nedjelje opet u gostima kod Aleksandra Stankovića na HTV-u i zorno demonstrirao duševnu i intelektualnu opustošenost. Muljao je kao priglupi dječak, ispaljivao tinejdžerske floskula u nastojanju da ispadne provokativan i duhovit, momački se zalagao za jednu i jedinu Serbikroaciju, omakla mu se i po koja zrela misao o tragici ljudskog života, a argumentacija mu bješe senilna, aljkava, na trenutke dementna.


Stanković je bio nježan prema izlapjelom doajenu srbohrvatske misli. Njegova pitanja i potpitanja odveć su podsjećala na mekane čmarne ubruščiće i pelene za staračku inkontinenciju da bi se iz njih moglo prepoznati nervoznog i nasrtljivog HTV-a utjerivača jedine dopuštene istine. Svejedno, Mandić se propisno obrukao. Laprdao je o tome kako je u redu što se naslađivao stradanju Vlade Gotovca nakon 71., a branio srpskog pjesnika Gojka Đogu, koji je također bio politički zatvorenik. Nesuvislo je pokušavao dokazati kako su to različite stvari te da je Đogu trebalo braniti, a Gotovca trebalo osuditi. Umjesto da junački prizna ono što misli i osjeća, to jest da je Gotovac zaslužio zatvor jer je Hrvat, a Đogo zaštitu jer je Srbin.


U nastavku emisije sasvim je otišao na kvasinu. Društvo hrvatskih književnika proglasio je ustaškim, Dobricu Ćosića velikim piscem i nimalo odgovornim zločine u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, dok mu je Mile Budak nikakav književnik i veliki zločinac, Hrvate je proglasio genetski i biološki inferiornim narodom, dok je za sve Srbe o kojima je govorio imao samo riječi pohvale, no svejedno je zaključio da su Hrvati i Srbi genetski-povijesno isti narodi pozivajući se pri tome i na svog ''prezimenjaka i ustašu'' Dominika Mandića, slavodobitno je proglasio Hrvatsku neuspjelim i neodrživim projektom, zatim se skromno proglasio patriotom, dok je apatride nazvao nesretnim ljudima, onda se predomislio i zaključio da su i patrioti nesretni ljudi, te je sebe proglasio samo donekle patriotom, Hrvatski tjednik mu je kao i većina toga u Hrvatskoj ustaški itd.


Nikamo nas ne bi odveo pokušaj da ozbiljnije analiziramo Mandićeve senilije, očito je da je riječ o duboko nesretnom, kivnom i promašenom starom čovjeku koji se suočava s krahom svega što je bio i živio. Pa sve svoje frustracije projicira na Hrvatsku i Hrvate, to jest sredinu iz koje potječe i u kojoj je proveo cijeli svoj život. Sama od sebe nameće mi se jedna usporedba. Mandića nisam osobno upoznao, no naslušao sam ga se i nagledao na televiziji, a s njim sam svojedobno i polemizirao o značenju Mome Kapora za hrvatsku književnost. Ivana Aralicu sam imao čast upoznati i u više navrata s njim voditi zanimljive razgovore. Obojica potječu iz istog, šibenskog kraja, međutim koja razlika! Neću ovdje govoriti o njihovim književnim opusima jer su neusporedivi. Zapravo, Mandićev hibridni žanr teško da se može i svrstati u pravu ili, kako se to nekada govorilo, lijepu književnost. Uspoređivat ću stoga dojam koji ta dvojica ljudi ostavljaju svojim nastupom.


Aralica je gotovo cijelo desetljeće stariji od Mandića, ali djeluje puno mlađe, o svemu govori razložno, mudro, bez imalo gorčine, no s jednim nepatvorenim optimizmom koji se rijetko sreće i kod puno mlađih ljudi. S druge strane Mandić, barem u javnim nastupima, djeluje čangrizavo, zaboravljivo, nesuvislo, ogorčeno, glupavo ili besramno kada pokušava ispasti duhovit ili provokativan. Jednoga kao da su godine i iskustvo učinile mudrijim, dubljim i boljim čovjekom, drugoga kao da su godine učinile karikaturom nekadašnje prznice. Stoga Mandića ne treba ljutito osuđivati iako iz njega progovara napatvoreni fašizam kada govori o Hrvatima, već ga kao starog i nesretnog čovjeka treba žaliti.


Pravi je problem naše medijske scene međutim Aleksandar Stanković, odnosno onaj tko mu omogućuje da se iz tjedna u tjedan iživljava nad hrvatskim pukom i njegovim vrijednostima.



Damir Pešorda

[Fratt]

Vidio neki dan na CMC-u,u slobodnoj prodaji...

http://shop.crorec.hr/crorec.hr/ws_o_iz ... _ID=770225

Kad već Arkanov kum može prodavati svoje CD-e u nakladi (sic!) Kroacija Rekordca onda je red da i Bora Čorba pjeva na Jelačićevom trgu za novu godinu sa Bajom Malim Kninđom kao predizvođačem,"Pevaj Srbijo",bi bila prikladan glazbeni broj za ove "naše,domaće" Srbe...ponovit ćemo povijest izgleda jer imamo kolektivno pamćenje zlatne ribice,niti nismo za drugo nego da nas opet mlati pendrekom brkonja iz Požarevac ili Čačka na privremenom radu u Hrvatskoj.

Btw,ne mislim izgleda samo ja tako...
http://www.glas-slavonije.hr/234268/2/O ... no-se-vole

[Fratt]

https://www.youtube.com/watch?v=FS--fvOHYz8

[EdgarFranjul]

Branitelji podnijeli kaznenu prijavu protiv Badovinca, jer vrijeđa žrtve Domovinskoga rata!

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=11

Autor Mladen Pavković
Ponedjeljak, 26 Svibanj 2014 12:05


Nakon partizanskog cirkusa u Kumrovcu, gdje se u subotu obilježavao nekakav Dan mladost, u čast i slavu komunističkom zločincu Josipu Brozu Titu, hrvatski branitelji su rekli –dosta je!

Naime, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) na čijem sam čelu, podnijela je Kaznenu prijavu DORH-u protiv Tomislava Badovinca, člana Izvršnog odbora nekakvog Društva "Josip Broz Tito", koji djeluje u Zagrebu,a okuplja ekstremne ljevičare, kojima naravno nikako nije stalo da se prekine s II. svjetskim ratom, jer u protivnom – protiv koga bi se borili? Prijava je podnesena jer je Badovinac na kumrovečkom skupu među ostalim izjavio: "Nije točno da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu. Neupitno je da je prvi Sabor i prva Hrvatska utemeljena na III. zasjedanju ZAVNOH-a 1944.". Na taj način Badovinac je javno iznio laž i klevetu, a ono što je iznimno važno uvrijedio je žrtve hrvatskog Domovinskoga rata, hrvatske branitelje, njihove obitelji, prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođu i pobjednika Domovinskog rata dr. Franju Tuđmana te sve one koji su se na bilo koji način uključili u obranu i stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države.

Kakve veze ima ZAVNOH, to partizansko sjelo, sa stvaranjem hrvatske države 1991.? Partizani su tada donijeli odluku o Hrvatskoj, ali u okviru Jugoslavije, dok su se hrvatski branitelji borili i izborili protiv Jugoslavije i protiv Hrvatske unutar Jugoslavije. Badovinac se pravi da to ne razumije, jer kad bi priznao stvaranje hrvatske države 1991. više ne bi bio povlaštena osoba, koja je uzdigla glavu iz pijeska tek kad je Stjepan Mesić postao predsjednik države i kad je aktualni predsjednik države Ivo Josipović počeo stavljati kapu sa krvavom zvijezdom petokrakom na glavu! Pa, ako su partizani stvorili hrvatsku državu 1944., onda nam netko neka objasni što su to radili hrvatski branitelji 1991., kad su stali u obranu hrvatske države, protiv srpske i ine agresije, odnosno treće ili četvrte vojske u Europi?


Badovinac i njegovo društvo već godinama manipuliraju, prave se da se bore protiv fašizma u Hrvatskoj, a njega nema, već ima samo Mesića, Pupovca, Stanimirovića, Manolića, Boljkovca, Nobila, Perkovića i sličnih, od kojih su neki od njih, kako se vidi i na ovogodišnjem tom nekakvom Danu mladosti u Kumrovcu, izludjeli i mlade, pa čak i djecu, koje roditelji oblače kao partizane i komuniste, (sic!), i na taj način "plaše" hrvatski narod.

Dosta je!

Jedan ministar Jovanović ni ovog se puta nije oglasio, kao da je odjednom oglušio i oslijepio. Na nogometnim utakmicama samo kad netko poviče "HNS pederi" ili "Mamiću, cigane" prekidaju se utakmice, a što je bilo ovo u Kumrovcu, gdje se mahalo s jugoslavenskim zastavama i gdje su na hrvatske zastave umjesto hrvatskog grba stavljali zvijezdu petokraku, kakvu su nosili i srpski fašisti u Vukovaru, Škabrnji, Kninu, Drnišu, Dubrovniku, Gospiću, Voćinu, Pakracu, Virovitici i drugdje. I pjevali su pjesme kakve su pjevali četnici u Domovinskome ratu.

Tvrditi da nije točno da je Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu može samo psihopata. A zatvarati oči i uši pred naletom ljudi koji nikada, pa ni 23 godine od početka srpske agresije ne priznaju hrvatsku državu i bacaju u blato hrvatske žrtve ravno je – zločinu.

Uz to gdje su sada bili organi reda i pravosuđa kad se dozvolilo da na ovaj skup dođu i zagrižene komunjare iz Slovenije, Crne Gore, pa čak i iz Srbije, i u srcu Hrvatskog zagorja koje je tijekom Domovinskog rata dalo iznimno veliki broj žrtava, poput bijesnih "kerova" se deru da je "ovo Jugoslavija", da je "Tito stvorio Hrvatsku" ili da je ona nastala još 1944.!

Takav bal danas ne dopušta Slovenija, ali ni jedna druga zemlja koja je u Europskoj uniji. Ali zato dopušta – Hrvatska.

Pozivamo i ostale Udruge proizašle iz hrvatskog Domovinskog rata da također predaju Kaznenu prijavu DORH-u i protiv ovakvog skupa i protiv Badovinca, jer dosta je da nam ovakvo zaluđeno društvo soli pamet, kao da se napušilo bijeloga praha.

Te zagrižene "Udbaše" i njihove sljedbenike, treba se već jednom zaustaviti, prije svega zbog desetina tisuća onih koji su dali živote i krv za hrvatsku Domovinu!

A ministru Jovanoviću još bi poručili da se više ne javlja. Nije vidio da Srbi pale hrvatsku zastavu u Beogradu, a sad ne vidi ni hrvatske zastave s petokrakom, kao ni mahanje jugoslavenskih zastavama. I plesanje "Žikina kola"! Osim toga, on, koji se tobože zalaže za istinitost u udžbenicima o hrvatskoj povijesti, čak nije čuo ni pročitao da "Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu, već 1944.!", ili se to nama samo tako čini.

No, kako bilo da bilo, DORH je na potezu!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)