Forum Hoplologije,

Masoni protiv Hrvatske

Hrvatski herostrati u službi masonstva
Mladen Lojkić

Knjiga Masoni protiv Hrvatske čitatelju pruža odgovore na cijeli niz problema i pitanja te je odlično štivo kako za one koji se prvi put susreću s tematikom masonerije, tako i za one koji su jako dobro upućeni u cijelu stvar jer u knjizi mogu pronaći izuzetno vrijedne informacije tematski i sistematski složene, kao i autentične autorove opservacije na cijelu tematiku. Time ova knjiga postaje neizostavnim dijelom svake ozbiljne biblioteke, bilo kućne, bilo javne, te se svojom vrijednošću nameće kao bitan kamenčić u mozaiku mukotrpnog hrvatskog pregalaštva za istinu i slobodu nasuprot Golijata laži i porobljavanja.

Seksualna sabotaža

Kako je jedan umobolni znanstvenik pokrenuo pošast izopačenosti i spolnih bolesti u Americi
Judith A. Reisman

Dr. Reisman zorno predočuje prijevaru Kinsevja i njegovih suradnika te otkriva bitne nove spoznaje o tome kako je Amerika krenula na pogrješan put te kako možemo i moramo odbaciti seksualnu anarhiju koja uništava i tijelo i dušu, a koju nam je Kinsey dao u ime "oslobođenja". Time ćemo, kaže autorica, vratiti plemeniti moralni karakter svojoj zemlji i sebi, karakter koji donosi istinsku slobodu.

(tekst s korica knjige)
Judith A. Reisman
reisman-judith-a

Doktorica Judith Reisman dobiva pozive iz cijeloga svijeta sa zamolbom da drži govore i predavanja, da svjedoči i da daje savjete pojedincima, organizacijama, stručnjacima i vladama o medijskoj forenzici, znanstvenoj analizi slika, fotografija, crteža, ilustracija, pornografije i tekstova koji se odnose na spolno napastovanje žena i djece na radnom mjestu, u školi i u obitelji.
Dr. Reisman znanstvena je savjetnica Kalifornijskog udruženja roditelja zaštitnika i bivša predsjednica Instituta za medijsko obrazovanje.
Tijekom četiri predsjednička mandata bila je savjetnica američkog Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrazovanja i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Njezina znanstvena otkrića utjecala su na zakonodavstvo i znanost u Sjedinjenim Američkim Državama, Izraelu, Južnoj Africi, Kanadi i Australiji.
Napisala je četiri knjige, među kojima i Kinsey: Crimes & Consequences (Kinsey - zločini i posljedice).

Ulomci iz knjige Judith Reisman

Kinsey i njegovi pedofili agoniju svojih žrtava opisali kao ekstazu i nazvali je 'orgazmom'?!

Autor: 7Dnevno / 4. travnja
Datum: utorak, 22. travnja 2014. u 17:18

Kinsey je gotovo nalagao da djeca moraju početi masturbirati što prije, ako žele biti "normalna". Zagovarao je vlastiti model kao "superioran" u odnosu na spolni odnos, a taj model bio je "brz" orgazam pomoću masturbacije (jadna njegova supruga!)… Kao najgore, svojim podatcima i prikazima "orgazama" ustvrdio je da ni silovanje, incest, pedofilija ni sodomija ne nanose nikakvu štetu

Kao "taksativna klasifikacija", u objema Kinseyjevim knjigama djeca se pojavljuju samo kao seksualni subjekti i objekti, te kao seksualni "partneri" odraslih i starije djece.

Profesor Goode, u knjizi "Pedofili u društvu", tvrdi da podatci navedeni u Kinseyjevim knjigama dokazuju da se "njegov rad temeljio na silovanju djece". Kinsey kaže da "jedini 'abnormalni' seks jest nikakav seks, da je 'ljudskoj životinji' potreban orgazam te, što prije dječaci i djevojčice imaju orgazme, to bolje za njih". Obje njegove knjige temelje se na tim tvrdnjama, potkrijepljenim "obilnim podatcima", od kojih su neki dobiveni iz sjećanja odraslih osoba, no... većina je dobivena od muškaraca koji su "...manipulirali djecom, u dobi od samog rođenja do adolescencije. I po američkim i po međunarodnim zakonima, to jest (i tada je bilo) spolno zlostavljanje djece. Kada je to uključivalo penetraciju, a jasno je da je u nekim slučajevima doista uključivalo, to jest (i tada je bilo) silovanje."

Seksualni manijaci promatrali reakciju djece

U knjizi "Spolno ponašanje ljudskog mužjaka", u tablici broj 30, navedeni su podatci o 214 muške djece, od kojih je najmanje imalo samo jednu godinu... Naveden je raspon dobi te djece - od jedne godine do četrnaest godina - s podatkom da djeca od godinu dana navodno doživljavaju orgazam kroz seksualnu "igru". Mnoga od te djece koja su doživljavala "orgazam" imala su od jedne do pet godina života.
Kinsey je ustvrdio: "Od 214 slučajeva... svi osim njih 14 naknadno su promatrani u stanju orgazma". Promatrani? Tko je to "naknadno promatrao" tu malu djecu (i opisao ih kao orgazme koji se "događaju i dolaze kasnije ili poslije") dok ih netko drugi, da, spolno zlostavlja, mjeri vrijeme i bilježi to vrijeme? Tko je iz Kinseyjeva tima to potajno činio? Najmanje muško dijete koje su testirali do "vrhunca" imalo je samo 2 mjeseca...
Prema tim podatcima, u vrijeme kada je Kinseyjevo osoblje tim dječacima upriličilo njihov "prvi" orgazam, među 214 dječaka iz tablice 30 bilo je samo 18 dječaka koji su dosegnuli hormonalnu zrelost (koji su imali najmanje 13 godina), a u tablici 31, od 317 dječaka, bilo je "do" 7 takvih dječaka. Ovdje Kinsey navodi i to da je "orgazam" promatran i u jednog muškog djeteta koje je imalo 5 mjeseci...
Treba spomenuti da Kinsey, na tisućama napisanih stranica, nije za te dječake nijednom uporabio nijedan emocionalni ljudski izraz, poput "malo dijete", "dojenče", "beba" ili "dijete"...
Za tobože znanstvenu tablicu 32, Kinseyjevi su "znanstvenici" promatrali 188 dječaka ("u dobi od pet mjeseci do 15 godina") i mjerili vrijeme pomoću sekundarke ili štoperice dok su ih "erotski stimulirali" kako bi utvrdili "trajanje stimuliranja do orgazma"...
Svaki... "slučaj" predstavlja jedno bespomoćno dijete koje su za Kinseyja na zločinački način stimulirali, promatrali i mjerili im vrijeme seksualni manijaci... koji su promatrali reakciju te djece, mjerili vrijeme i svaki taj zločin popratili opsežnim nastranim bilješkama. Ti su zločinci jamačno mogli biti i Kinsey i Pomeroy i Martin i Gebhard i/ili bilo koji član njihova tima. Paul Gebhard kasnije je... priznao da su od silovatelja djece tražili da im pribave podatke o orgazmu djece, da se koriste štopericama, "da prave bilješke..., da mjere vrijeme i da nam dostavljaju te podatke..."
Gebhard: Kada intervjuiramo pedofile, obično ih pitamo: "S koliko ste djece to radili? Koliko su djeca imala godina? Jesu li, po vašemu mišljenju, doživjela orgazam ili nisu?... Jeste li sigurni da je to doista bio orgazam ili nije?"
Ispitivač: Dakle, je li uobičajeno da pedofili nose sa sobom štopericu?
Gebhard: O, da, ako im kažemo da nas to zanima...

"Suradnja" s nacističkim serijskim pedofilom

Najmanje muško dijete imalo je pet mjeseci. Evo jedne Kinseyjeve izjave: "Najveći uočeni broj bio je 26 orgazama za 24 sata" (u jednog dječaka od četiri godine i u jednog od trinaest godina - nap. aut.), a Kinsey kaže kako "je moguće postići i više u jednakom vremenskom razdoblju". Bio je to, naravno, cjelodnevni i cjelonoćni seksualni eksperiment koji je nad obojicom dječaka proveo cijeli jedan tim zločinačkih seksualnih zlostavljača. Kinsey dodaje kako je bilo i "nekoliko slučajeva s još više orgazama"...

Pomeroy je rekao kako je Kinsey, "negdje na početku razvoja našega istraživanja", počeo pronalaziti načine za eksperimentiranje i promatranje seksa. Pa je tako prikupljao "podatke" iz raznih izvora - od članova svoga saboterskog tima, od roditelja ispitanika, od teta iz vrtića, od jedne skupine pedofila s kojom je surađivao i od najmanje dvojice (danas) poznatih silovatelja dječaka (pederasta).
Jedan od te dvojice bio je njemački nacistički serijski pedofil dr. Fritz von Balluseck, pravnik i član Gestapa, Hitlerove tajne policije iz Drugoga svjetskog rata. Taj je čovjek predao u Kinseyjevu istraživačku datoteku podatke o svojim seksualnim zločinima nad djecom i one koje je počinio prije suradnje s Kinseyjem i one koje je počinio tijekom te suradnje, od 1936. do 1956. godine. Kinsey ga je u pismima upozoravao da "bude oprezan", da ga ne uhvati policija dok bude napadao dječake i djevojčice. Paul Gebhard bio je jedna od osoba iz Kinseyjeva užeg kruga koja je znala za Kinseyjevu suradnju s mogućim seksualnim ubojicom djece Von Balluseckom. Godine 1998. istražitelji Yorkshirske televizije pronašli su podatke sa suđenja za te zločine i desetke naslova o Kinseyju po cijeloj Njemačkoj...

Obučili pedofila kako će voditi bilješke

Drugi poznati Kinseyjev pedofil bio je Rex King, serijski silovatelj djece iz Amerike poznat i po imenima "Mr. Braun", "Mr. Green" i "Mr. X". Za toga "kralja" silovatelja djece poznato je da je silovao najmanje osamsto djece, od kojih je najmanje dijete imalo dva mjeseca. Kinseyjev mentor, poznati seksolog Robert Dickenson... "obučio" je Kinga kako će voditi bilješke o svome zlostavljanju djece. Kinsey mu je savjetovao da "orgazme" svojih žrtava mjeri štopericom. King je surađivao s Kinseyjem pa su njih dvojica zajedno osmislili definicije za "šest vrsta orgazma" u dječaka, uključujući i takozvane starije mužjake (a svaki je imao manje od trinaest godina). Kinsey je te definicije uporabio u svojoj knjizi "Spolno ponašanje ljudskog mužjaka"..., a on i King svrstali su, pomoću tih podataka, takozvane "orgazmičke" reakcije 196 malih dječaka. Za Kinseyja je bilo normalno da, kao dugogodišnji psihopat sadomazohist, djetetovu bol doživi kao znak orgazma...
Jamačno ni starija djeca nisu umjela riječima izraziti svoju bol i šok kada su ih mučili do stanja koje su King i Kinsey nazvali "orgazmom", ponekad i po cijeli dan i noć! Pa su onda King, Kinsey i drugi eksperimentatori sodomisti... nazvali orgazmom ono što je bilo mučenje i fizička bol malenih spolno nezrelih dječaka - njihovo drhtanje i konvulzije, snažne krikove, jecaje, kolaps, padanje u nesvijest, bljedilo, očajničke pokušaje da izbjegnu "vrhunac", vrištanje i borbu s partnerima. Tako su Kinsey i njegovi drugi pedofili agoniju svojih žrtava opisali kao ekstazu, nazvali je "orgazmom" i tu novu definiciju uporabili kako bi iz te zamke lakše izveli napad na američku i cijelu zapadnu kulturu. Ti su podatci jasan dokaz spolnog zlostavljanja 196 dječaka, a možda i više od 2000 (o čemu ću ubrzo govoriti), a zlostavljači su bili pripadnici Kinseyjeva tima odraslih seksualnih zločinaca, silovatelja i sodomista...
Unatoč tome što je Kinsey... više volio dječake, ni djevojčice nisu umaknule njegovu "istraživanju". U knjizi "Spolno ponašanje ljudske ženke"... on iznosi neprovjerene "podatke" o pedeset devet ženske djece u dobi do tri godine života, zatim o 235 ženske djece u dobi do pet godina života i tako dalje, od kojih je, navodno, polovica masturbiranjem dovedena do "orgazma". U istoj knjizi... stoji da djevojčice u predadolescentnoj dobi mogu dosegnuti "orgazam" masturbiranjem ili "društveno-seksualnim kontaktima", kako Kinsey naziva zločine odraslih silovatelja djece...

Kinsey "zabrinut" za spolno zdravlje Amerikanaca

Četvrto poglavlje te knjige sadrži Kinseyjeve "testove" o navodnoj spolnosti ženske djece. Znamo da su njegovi "istraživači", kao što su štopericom mjerili vrijeme do "orgazma" kod dječaka, na sličan način mjerili i "promatrali" - "147 djevojčica u dobi od 2 do 15 godina". Kinseyjev izričaj "iz bilo kojeg izvora" znači da je podatke o 117 djevojčica u dobi do pet godina života... dobio od pedofila, kao i mnoge druge, ako ne i sve, neprovjerene podatke o djevojčicama. Za ove djevojčice Kinsey nije naveo "podatke" o "testovima brzine postizanja orgazma".
Za jednu djevojčicu od tri godine prvo je naveo broj "orgazama" postignutih masturbiranjem i vrijeme stanke između orgazama, kako bi dijete predahnulo, a zatim je zaključio: "Imamo slične podatke promatranja koje su proveli neki naši drugi suradnici na ukupno 7 djevojčica u predadolescentnoj dobi i na 27 dječaka koji su imali manje od 4 godine..." Ti su podatci očigledan dokaz da je skupina Kinseyjevih seksualnih zločinaca spolno zlostavljala 145 djevojčica.
Kinsey je u svojoj neprovjerenoj crnoj propagandi, koju je predstavio kao znanstveno "istraživanje", glumio da je zabrinut za spolno zdravlje američkoga naroda. Čitatelje je upozoravao da što češće imaju orgazam, na bilo koji način. U svrhu zdravlja, zdušno je preporučivao masturbiranje u ranoj dobi, gotovo nalagao da djeca moraju početi masturbirati što prije, ako žele biti "normalna". U knjizi "Spolno ponašanje ljudskog mužjaka" zagovarao je vlastiti model kao "superioran" u odnosu na spolni odnos, a taj model bio je "brz" orgazam pomoću masturbacije (jadna njegova supruga!)...
Kao najgore, svojim podatcima i prikazima "orgazama" ustvrdio je da ni silovanje, incest, pedofilija ni sodomija ne nanose nikakvu štetu.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/120 ... azmom.html

KNJIGA AKADEMIKA PEČARIĆA

Photo: Hrvoje Pilić/narod.hr
Kultura
Anita Maćašević
23:36, 24.04.2014.

Fašisti te napadnu, okupiraju, a kad ih pretvoriš u zečeve – proglase te fašistom

Akademik, hrvatski matematičar, publicist Josip Pečarić večeras je u dvorani Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata predstavio svoju knjigu “Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba” te je ustvrdio kako je odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak najbolje opisao njegovu knjigu riječima: „Fašisti te napadnu, okupiraju, razore, poubijaju mnoštvo ljudi, a kad od njih napokon učiniš zečeve, oni te proglase fašistom!“

Njegovu knjigu čine zapravo glavni tekstovi koje je on objavio kao kolumnist na portalu Dnevno.hr i u tjedniku 7Dnevno. Knjigu su predstavili Zvonimir Hodak, saborski zastupnik Miroslav Tuđman i admiral Davor Domaze Lošo.

Hodak: Hrvatska je smješna zemlja, tragikomična

„Akademik je napisao knjigu koja se sastoji od tvrdih činjenica protiv kojih ne možemo reći niti jednu jedinu riječ“, ocijenio je Hodak te dodao kako „ne možemo čak ni polemizirati ni o naslovu knjige jer ovo što je rečeno o zečevima rekao je Slobodan Milošević na jednoj sjednici Savjeta Jugoslavije“.„Sve što Josip Pečarić piše o ovoj smješnoj zemlji – ovo što se događa Hrvatskoj zadnjih godina više nije nije smješno, to je tragikomično, ponekad tragično“, istaknuo je te dodao kako je dobro što se našla osoba koja je napisala ovakvu knjigu a nije povjesničar.

Ustvrdio je kako je Thomsonov koncert u Belinu nisu zabranili Nijemci. „Sve to dolazi od skoro legalnim kanalima iz Hrvatske u Njemačku“, upozorio je.

„Thompsonu je zabranjeno da pjeva u Berlinu, Istri, Puli, ali Lepoj Breni nije zabranjeno da doživi ovacije na Hrvatskoj radio televiziji“, ustvrdio je Hodak te dodao kako je „ova knjiga izvanredno dobrodošla za one koji žele istinu, za one kojima je istina pred očima ali objektivno ne mogu u ovoj kostanacija snaga u državi i medijskoj blokadi koja vlada Hrvatskoj i doći do istine“.

Tuđman: Biti u nekolicini najboljih u svijetu – irelevantno ako zagovaraš hrvatske nacionalne intese

„Josip Pečarić korisiti metodu paradoksa, a paradoks označuje neočekivano mišljenje, protuslovno zdravom razumu, proturječno, nastrano, besmisleno“, ocijenio je Tuđman te dodao da on „dovodi teze i poruke jedne anacionalne protuhrvatske politike do apsurda“.

Ustvrdio je da je Hrvatska zemlja apsurda gdje je istina postala laž, a laž postala istina, agresor je postao žrtva, a žrtva agresije zločinac.

Istaknuo je kako Pečarić u svojoj knjizi piše o političarima, znanstvenicima ili nazovi znanstvenicima, Akademiji Redikula, o ambiciji Ive Goldsteina da postane akademik, drugim povjesničarima.

Pojasnio je kako je autor jedan od najpoznatijih, najproduktivnijih matematičara u svijetu s 1000 znanstvenih radova, autor dvadesetak knjiga koje je u pravilu objavio u vlastitoj naknadi, bez potpore znanstavnih institucija i na promocije mu ne dolaze predstavnici aktualne službene vlasti ni predstavnici medija.

„Biti jedan od nekolicine najboljih u svijetu potpuno je irelevantno ako zagovaraš hrvatske nacionalne interese i vrijednosti kao što su domoljublje, istina i pravda“, zaključio je Tuđman.

Istaknuo je paradoks da, iako su mu nedostupni javni mediji, njegove misli i knjige ne može se uništiti jer korespondira sa suvremenim načinom komuniciranja – internetom.

„Zahvaljujući interenetu Pečarića nije moguće ušutkati i zabraniti mu javno djelovanje“, zaključio je te dodao kako je ova knjiga dokaz da se „ni misao hrvatske slobode, ni volja naroda za suverenošću, ni pravo na istinu i budućnost ne mogu graditi na lažima i dezinformacijama“.

Domazet Lošo: Ova knjiga potvrđuje da će vremena istine doći

Komentirajući naslov, Domazet Lošo je ustvrdio je da od 1995. godine do danas nitko o tome nije se usudio progovoriti.

„Nije to Milošević slučajno rekao – rekao je iz razloga jer u operaciji Oluja su Srbi uz pomoć Britanaca imali dva plana“, ocijenio je te dodao kako je plan B koji se dogodio izdavanjem zapovijedi za evakuacijom.

„Milošević je tada definitvno shvatio da je izgubio rat s Hrvatima“, zaključio je Lošo te dodao da umjesto da se to u Hrvatskoj afirmira, to je prešućeno.

Istaknuo je da je temelj hrvatske države 5. kolovoz, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te kako ne samo da ga trebaju slaviti Hrvati već i Srbi.

„Upravo zato jer su ih ti isti Hrvati spriječili da ne učine genocid 10 puta veći nego u Srebrenici – u Bihaću“, istaknuo je te dodao kako „ova knjiga potvrđuje da će vremena istine doći, isto kao što će doći vrijeme nacionalnih država“.

Ustvrdio je da su Hrvati najveći antifašisti jer su porazili 2 totalitarna sustava – komunistički i četnički.

„Hrvati su četiri puta spasili i obranili Bosnu i Hercegovinu, a ne dijelili“, ocijenio je te dodao kako su „prvi u povijesti Hrvati ti koji su spriječili genocid i vodili najčistiji rat u povijesti ratova“.

Istaknuo je kako živimo u vremenima paradoksa, inverzije vrednota i razdoblju unutarnje agresije.

„Problem danas Hrvatske i branitelja je što se nismo naučili pobjednički ponašati, a to znači biti svjestan onog što jesi“, zaključio je Domazet Lošo.


Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/fasisti-te-napa ... -fasistom/

N. Piskač: Osvrt na „Seksualnu sabotažu“ Judith A. Reisman
Objavljeno Četvrtak, 22 svibnja 2014 16:45



Ozbiljan udarac uvođenju seksualne anarhije i spolnoga preodgoja

Ako je Alfredu Kinseyju uspjelo na temelju štoperice i mjerenja seksualne aktivnosti dojenčadi promijeniti tradicionalnu svijest i savjest glede spolnoga života, onda bi i knjiga Judith A. Reisman, barem u Hrvatskoj, mogla stvari vratiti na svoje prirodno mjesto. Njezina analiza sadržana u knjizi Seksualna sabotaža (Benedikta, Zagreb, 2014., 417 str.) kod prosječnoga čitatelja izaziva mučninu. Tri puta započeo sam čitanje. Dvaput zbog mučnine odustao.

Od čega nas je Kinsey oslobodio?

Radi se o sljedećemu: „Kako je jedan umobolni znanstvenik pokrenuo pošast izopačenosti i spolnih bolesti u Americi". Podnaslov knjige je precizan da precizniji ne može biti. Do toga zaključka dovest će vas bezbroj iznesenih podataka, tablica, činjenica, navoda, izvoda, vrela i izjava. Svu je tu masu pokazatelja mogla prikupiti osoba koja se bez ostataka posvetila biografiji, „istraživanjima" i nastranostima „svećenika seksualnoga oslobođenja". Dodamo li tome pedantno pobrojane i činjenično potkrijepljene posljedice pošasti, kroz petnaest poglavlja čitatelj ne može ostati ravnodušan. Živimo u kinseyiziranu svijetu, posebice Amerika na koju je autorica fokusirana.

Od čega nas je Kinsey oslobodio? Naravnoga braka i spolnosti, zdravlja, svrhe i smisla, dobnih granica, muškosti i ženskosti, privatnosti, braka, obitelji... Ponajviše oslobodio nas je zdrave pameti kakva funkcionira još od knjige Postanka. Pa smo se tako u okolnostima „globalnoga sela" koje je zamijenilo Eden, pronašli u drami Adama i Eve, jabuke i zmije.

Otkad je prvi par spoznao da je gol pa do pojave A. Kinseya došlo se, dakle, do nevjerojatne situacije: „Kinsey je to vrlo jasno izrazio. Da je svaka vrsta spolne aktivnosti – spolni odnos s osobom suprotnoga spola, s osobom istoga spola, s osobama obaju spolova, s djecom, uz pomoć bičeva i lanaca, grupno, sa životinjama – da je bilo koja vrsta spolnog odnosa normalna i uobičajena" (str. 37). To je podloga „spolnoga odgoja". Budimo tolerantni prema toj podlozi da ne postanemo „homofobi"!?

Sveopćom dostupnosti do liberalnoga fašizma

Oslobođenjem vratio nas je Kinsey u stanje „istočnoga grijeha" premda je oslobođenje došlo sa Zapada. Novi istočni grijeh prepun „slobode za" potpuno je zanemario „slobodu od". S iskrivljenim shvaćanjem slobode nasrće se lakše i na ljubav. Smisao je Kinseyeve „revolucionarne" interpretacije odvojiti spolnost i seksualnost od ljubavi. Stvorenje od slike i prilike Stvoritelja. Čini se da mu je svrha vratiti čovjeka u stanje neprestanoga prežvakavanja jabuke, jedinoga ploda sa stabla života kojega Bog izrijekom zabranjuje. Instalirani novi istočni grijeh, međutim, nije za razliku od dara života - besplatan, ili kako to pragmatični pismoznanci tržišnoga liberalizma često ponavljaju – nema besplatnoga ručka.

Novi istočni grijeh Zapada ima svoje proizvode i usluge razrađene po dobi ciljanih korisnika s pripadajućim cjenicima. Čim je u pitanju cijena, iza nje mora stajati organizirana proizvodnja i „slobodno tržište". A kad se trguje spolnošću u duhu liberalne pragme o tome da tržište ne poznaje granice i da je ono „najbolji regulator", onda se u taj „lanac sreće" uvode sve dobne razine, pa i djeca.

Zdravi razum zna i bez pomoći teorije da je u ovom slučaju „liberalni fašizam" opravdan termin. Dodao bih samo to da mu se u promicanju novoga istočnoga grijeha Zapada bez ostatka pridružio i djelomično poraženi komunizam. U Kinseya spolnost i seks nemaju granice. Doslovno. Uzduž i poprijeko. I još gore da ne idem u detalje i ne izazovem mučninu. Suprotstaviti mu se može samo odgovorna sloboda i čovjekoljublje.

Adamova jabuka i Kinseyeva štoperica

Sveopća dostupnost kinseyiziranih proizvoda i usluga postaje veletržnicom u kojemu je osoba dvostruki objekt: I kao roba i kao konzument. Vrteći se u krugu ne bi li se ugrizla za rep, zavrtjelo joj se i u glavi. Više ne zna je li roba ili konzument, muškarac ili žena, objekt ili subjekt, izložena salata ili prodavatelj i kupac u istoj koži.

Pristajući na igru nedohvatljivosti repa oslobođenja od sebe sama, čovjek je prihvatio i kružni tijek beskonačnih ponavljanja. Frustraciju pojačava seks svedena na mehanicizam i viagru. Idemo li prema seksualiziranoj životinji? Ne znam, no siguran sam da je i industrija zabave dosegla svoj vrhunac pobjedom bradate žene (ili feminiziranoga muškarca?) na Eurosongu 2014.

Sveopća dostupnost novoga istočnoga grijeha dobro je osmišljen „master plan" s razrađenim marketinškim detaljima. Njegova distribucija ima dosege globalne epidemije. A sve je počelo od zabranjene jabuke u Adamovoj ruci. Nju je Kinsey zamijenio štopericom. Master planu posvećeno je cijelo jedno poglavlje (Seksualni edukatori kao seksualni saboteri, str. 189 – 221).

Jabuka je u Edenu zabranjena zbog čovjekova dobra. Njezina zabranjenost nije larpurlartistička slika koju treba skinuti sa zida i na njezino mjesto okačiti dvanaest listova kalendara proizvođača auto guma s pripadajućim obnaženim ljepoticama, kakve viđamo po automehaničarskim radionicama iznad montir-grabe. Svaki mjesec nove sise! Svake godine novi kalendar.

Poslije pedesetak godina (riječ je o dugoročnom projektu!) obnažene kalendare i sličan mekani i tvrdi porno materijal u škole, jer sve je to sad didaktičko-edukativni materijal! Dolaze li nam u susret kalendari obnaženih muškaraca, djevojčica i dječaka? Kakve će motive na kalendarima sutra zahtijevati zagovaratelji najnevjerojatnijih „spolnih odnosa"?

Kinseyjevu štopericu nitko nije na vrijeme zaustavio! Najmlađa žrtva njegove „znanstvene" štoperice imala je samo godinu dana. Srećom, u nas je takvo „mjerenje" još kazneno nedjelo. Ali, dokad će tako biti?

Pogubna formula: Budimo slobodni, umrimo u grijehu!


Ugriz zmije i zagriz Adama toliko je puta već viđen u povijesti čovječanstva da je postao isfuranim klišejom. Otkazavši poslušnost kulturi života Kinsey se uzdigao iznad svih i svega, kao da je gospodar spolnoga dobra i zla. Svi naraštaji prije njega bili su potpuno neobaviješteni o sadržaju gaća i svemu što iz njih slijedi. Kako li su preživjeli tako neinformirani i homofobni?

I evo prosvjetljenja: Dobro je sve što nas „oslobađa", zlo je sve što nas sputava, uključujući, recimo, i zakonske odredbe protiv pedofilije. Što je grijeh bogohulniji to je oslobođenje veće. Budimo slobodni, umrimo u grijehu! To je formula kojom je Kinsey zakiselio najprije sebe, zatim svoju obitelj, prijatelje i suradnike, Ameriku... napokon i globalno selo. Kao Adam Eden. Kinseyu su na raspolaganju moderni tehnički i tržišni mehanizmi, pa je nadmašio protjeranog Adama posrnuloga pod krošnjom jabuke. Kinsey je, međutim, skočio na granu znanosti. On nas „znanstveno" i s visoka vuče za nos.

I kao što je Stvoritelj pokazao prstom Adamu i Evi da im je otići iz vrta, tako je i onima što su mu ostali vjerni pokazati Kinseyju šup kartu. Van iz našega života, „marš" (J. Žbanić) van iz naše obitelji, vrtića, škole. Njegova umobolnost nije naš putokaz. Kako god sljedbenici oslobođenja nazivali spomenutu štopericu, ona nije naše oslobođenje. Hoću, dakle, biti slobodan od Kinseyjevih crvljivih jabuka ma kako dobro izgledale i ma kako lijepo bile upakirane od „znanstvenoga" celofana do kalendarskoga sto dvadeset gramskoga kunzdruka. Da bi se moglo lakše zauzeti i braniti takvo stajalište treba pročitati Seksualnu sabotažu J. Reisman.

Poziv na oprez i akciju

Adam i Eva povjerovali su napasti misleći da im Bog laže iz nekoga sebičnoga razloga. I danas derivati „seksualne revolucije", poput biblijske zmije, govore da će nas osloboditi do te mjere da će nam se otvoriti oči i bit ćemo kao Bog kad zagrizemo jabuku seksualnoga oslobođenja. Psi seksualne revolucije već nekoliko desetljeća na efikasnosti govora zmije zbrajaju profite. Oni su posljedica kojoj treba izmaknuti kamen zaglavni. Kinseya osobno. To je jedna od ključnih poruka J. Reisman. Ona vjeruje u obnovu i oporavak.

Reismanova se, naravno, izravno ne bavi biblijskim aspektima posljedica umobolja Alfreda Kinseya i njegove paraznanstvene seksološke i seksističke sljedbe kojoj je totalni seks „katedra" a spolnost relativna. Ona je „samo" iznijela podatke, koje su od nas u Hrvatskoj skrivali ministar Jovanović i prof. dr. Štulhofer, te brojne aktivističke udruge iznikle na kinseyizmu. Njezini podatci pozivaju ne samo na oprez, već i na akciju ako vas prethodno mučnina ne paralizira. Nad tim bi se podatcima trebali ozbiljno zamisliti, jer oni su na planu posljedica zapanjujući i strašni. Znanstveno dokažljivi, statistički neoborivi.

Možda će netko misliti kako smatram da je Kinsey uspio ubiti Boga. Ne. Istočni grijeh u koji nas vraća veliki svećenik seksualnoga oslobođenja pogađa Boga samo utoliko što ranjava i ubija njegovu sliku i priliku. Čovjeka.

Izbor između Noe s barkom i Adama s jabukom


I mi smo sad svjedoci kako pobuna protiv Boga i čovjeka na planu spolnosti prolazi bez otpora svjetovnih vlasti, dok pak reakciju na taj proces iste te vlasti nastoje u začetku spriječiti. SabotažaSabotaža i pošast sastoje se u sljedećemu: Seksualnom anarhijom do spolnoga preodgoja i demontaže čovjeka. O tome pak kako u praksi izgleda taj crni terorizam ne ću prepisivati. Ugodno vam čitanje i onda kad naletite na neugodne pokazatelje i još neugodnije detalje pomoću kojih autorica efikasno, kao drotkefom po hrđi, skida umjetnu pozlatu s Kinseya i njegove znanstvenosti.Kroz to iskustvo upravo prolazi i Hrvatska. Iskorak u četvrti modul zdravstvenoga odgoja doživio je neplaniranu reakciju. Stvar je zapetljana na više razina. Od svjetonazorskih preko zdravstvenih do ustavnopravnih. To je, međutim, prvenstveno ipak pitanje sudara dviju kultura. Kulture života i kulture smrti.


Kad se tako postave stvari riješit ćete se mučnine koje izaziva Seksualna sabotaža. To je knjiga koja bistri mutnu vodu jedne ideologije globalnih razmjera stasaloj na običnoj štoperici u ruci umobolnika. Ona si je prisvojila pravo da zloporabom ljudske spolnosti na duži rok prokrči siguran put kulturi smrti. Njezinim širenjem prostor dobra se smanjuje a prostor privida oslobođenja širi prenošenjem na nove naraštaje, parazitski koristeći infrastrukturu kulture života.

Dopustimo li da nam prekorači kućni prag i prag obvezatnoga obrazovnoga sustava pronaći ćemo se u Starome zavjetu u kojemu je taj proces započet istočnim grijehom nezaustavljivo išao prema potopu. U njemu je spašen samo Noa i njegovo potomstvo. Biti Noa s barkom života ili Adam s jabukom smrti, pitanje je sad.

Sabotaža i pošast sastoje se u sljedećemu: Seksualnom anarhijom do spolnoga preodgoja i demontaže čovjeka. O tome pak kako u praksi izgleda taj crni terorizam ne ću prepisivati. Ugodno vam čitanje i onda kad naletite na neugodne pokazatelje i još neugodnije detalje pomoću kojih autorica efikasno, kao drotkefom po hrđi, skida umjetnu pozlatu s Kinseya i njegove znanstvenosti.
Nenad Piskač

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/n ... isman.html

U Franjevačkom samostanu Male braće

U DUBROVNIKU PREDSTAVLJENA KNJIGA 'HERCEGOVAC S RAZLOGOM': Tko je objesio zvono na Hercegovce? Sve počinje od Mesića!

Datum objave
29.05.2014 23:02
Autor: Marija Njavro

Knjiga za one koji Hercegovinu i Hercegovce vole, a još više za one koji ih 'ne vole', stoji u opisu knjige Ivana Šimića, 'Hercegovac s razlogom' koja je sinoć predstavljena u ugodnom ambijentu Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku. O knjizi su, osim autora, govorili fra Jozo Sopta, Jure Burić te novinar Slobodne Dalmacije, Josip Jović.

'Knjiga je izazovna već po svom naslovu. Jer, pojam Hercegovine i Hercegovca nije samo geografski već i kulturni pojam, isto kao i pojam Dalmacije i Dalmatinca. Šimić piše svoju knjigu od 2006. do 2012. na događaje koji su se nizali u to vrijeme, čime ti tekstovi imaju svoju svježinu. Piše iz prve ruke kako bi upozorio na opasnost 'prišivanja negativnosti' koje su nanosile mnogim ljudima rane', kazao je uvodno fra Jozo Sopta o Šimićevoj knjizi, istaknuvši kako bi se i u Dubrovniku, koji ima specifičan odnos prema Hercegovcima, našli mnogi geni kameni i da je veliko srce Dubrovnika pružilo dom mnogim protjeranima.

Našalio se kako danas možemo tvrditi da King Kong nije iz Hercegovine te za kraj ostavio napomenu o kvadratnim glavama i niskim čelima, što se često pejorativno odnosi na Hercegovce.

'Kada je Širokobriježanin, fra Dominik Mandić, gradio crkvu u Rimu, angažirao je 27 umjetnika iz više zemalja, a jedan od njih - slikar, je tada kazao kako nije vidio ljepše glave od njegove', ispričao je anegdotu fra Sopta nasmijavši prisutne.

Jure Burić primjetio je kako je Šimić znalac lokalnog, ali i globalnog te kako ga posebno žuljaju dvije teme - hercegovački sluča,j te Herceg Bosna i treći entitet.

'Hercegovci su 1991. godine bili sinonim hrabrosti. Nema čovjeka koji je više volio svoju domovinu Hrvatsku, i za nju život dao nego Hrvat iz Herceg Bosne. I što je dočekalo tog Hrvata? Hrvatska koja se pokazala kao maćeha prema njemu. Što se dogodilo da se objesilo zvono na Hercegovce?
1991., 1992., 1993. godine ništa, ali 1994. iz svih medija paljba po Hercegovini i Hercegovcima, a sve to počinje od Stjepana Mesića. Otkad je otišao iz HDZ-a okrenuo se protiv Hercegovaca. Očito je kako su mu trn u oku. Taj i takav Stjepan Mesić drznuo se vrijeđati narod Herceg Bosne. No, pustimo ga jer nije vrijedan spomena. Imamo i u BiH dosta Mesića', kazao je Burić

'Sebe sam jednom prilikom nazvao političkim Hercegovcem, ali ne zato što sam Hrvat, već iz osjećaja nepravde koja se prema tom narodu činila. I uvijek bih bio na strani naroda kojemu je oduzeta politička bit' istaknuo je uvodno novinar Josip Jović koji autora knjige poznaje već dugih 15 godina.

Jović je ispričao kako on gleda na knjigu.

'Knjiga je sastavljena od političkih komentara, povijesnih reminiscencija i putopisa koji su uvijek s jednom paralelom na Hercegovinu. Glavni dio knjige su politički komentari, pisani kratko i vrlo precizno. Protkani su polemikom koja nije uvredljivo pisana, već dobronamjerno i bez vrijeđanja. Njegovi tekstovi su protkani duhovitošću i ironijom na vlastiti račun, a ono što je meni zapelo za oko, kao novinaru, jest ta jedna pismenost kojoj bi moglo pozavidjeti 80 posto mojih kolega' kazao je Jović.

Zasigurno jedna od zanimljivijih tema ove briljantne knjige su već nadaleko poznate predrasude prema Hercegovcima, a koji su bili stigmatizirani od jedne grupe ljudi smatra Jović, te dodaje kako je tu prisutna i doza zavisti, zato što su mnogi ljudi iz tih sredina bili osuđeni na uspjeh. Jedan od razloga zašto su se uvijek držali skupa jest taj da Hercegovci nikad nisu imali svoju državu.


'U političkom smislu, nakon rata, Hrvati u BiH su apsolutno izgubili najveći broj svojih pripadnika. I to ne samo u ratu, već i poslije rata, u miru zbog politike koja se provodi. Glavni problem je u ustavu BiH koji praktički ne postoji, i bez njega je iluzorno govoriti o općem napretku. Današnji politički ustroj bi se mogao nazvati zbiljskom konfederacijom i lažnom konfederacijom, jer su Hrvati izgubili svoju konstitutivnost, ako su je uopće imali' kazao je između ostalog Jović.

Na samom kraju, autor, Ivan Šimić je priznao kako su ga doista ponijele emocije na večerašnjem predstavljanju knjige. Istaknuo je kako je u knjizi najviše političkih tekstova te dodao

'Problemi u BiH me žuljaju što je i bio motiv za pisanjem ove knjige. Osim čisto političkih tekstova, posebno su mi dragi putopisni tekstovi. Možda se moglo i drugačije napraviti, ali eto tako je završilo' zaključio je Šimić.

Predstavljanje knjige održalo se u organizaciji Ogranka Matice Hrvatske Dubrovnik, a u glazbenom dijeli programa nastupila je mlada glazbenica iz Širokog Brijega, Lucija Zovko.

Ivan Šimić rođen je 1964. godine u Dragićini pored Gruda. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Grudama, a u Splitu je 1989. diplomirao na FESB-u.
Po povratku u svoje mjesto, kratko vrijeme radio je u srednjoj školi. Pred sami rat sa skupinom prijatelja pokrenuo je lokalnu radijsku postaju. Nekako u isto vrijeme u mjesečniku Hrvatska gruda objavljeni su i njegovi pisani rani radovi. Poslije rata, pa sve do danas, vodi malu privatnu informatičku tvrtku u Grudama. Oženjen je i ima četvero djece.

http://www.portaloko.hr/clanak/u-dubrov ... -/0/61120/

marko francišković

HRVATSKA KNJIGA OPSTANKA Hrvatska knjiga opstanka je začuđujući plod hrvatskog religijskog i društvenog genija, koje kao da odgovara na pitanja o Hrvatskoj postavljana od Jurja Križanića, preko Ive Mašine do dra Marka Veselice. Tu se Marko zalaže za «kristocentričnu ekonomiju», svjestan da mu na Fakultetu nisu prenosili istinitu ekonomiju, kao i malverzacija i nametanja vladavine bezbožnih ljudi preko sektora financija (banke i burze) u svijetu. Prisvojivši u procesu sazrijevanja u vjeri mnoga mistička saznanja, od marijanskih poruka Stefanu don Gobbiju (čija se poruka dana Hrvatskoj nalazi kao motto na početku knjige), do čitave lepeze života Crkve nekada i sada, a sve bazirano na Svetom pismu, Francišković u suočenju s konkretnim Zlom koje napada Hrvatsku postaje svjestan da nas samo molitva može spasiti, ujedinjena s prihvaćanjem križa, s radom, i hrabrim opiranjem globalističkom Zlu. Ne treba se plašiti boriti za Istinu, jer «ako si uz Boga ne možeš ostati sam». U tom smislu Hrvatska knjiga opstanka je izvanredno pokazivanje Cjeline, djelo koje ima vertikalu i horizontalu, dijakroniju i sinkroniju, praktičnost i vizionarstvo, ono je demaskiranje «magijske prirode novca», kao samog začetka lažnog legitimiteta iz kojeg se lančanom reakcijom izvodi čitavo carstvo ne-Božje ekonomije, lažne kulture, i svih manifestacija države i društva, ali i vizija Hrvatske koja pobjeđuje višeglavu Zvijer, postajući svjesna svojeg istinskog identiteta u vladavini «teokracije».

Marko Francišković
Marko Francišković (Karlovac, 1970.), hrvatski publicist, esejist, ekonomist, te antiglobalistički i euroskeptički politički aktivist. Nakon svađe sa ministrom unutarnjih poslova Rankom Ostojićem u kolovozu 2013. godine prisilno hospitaliziran, te mu je sud u studenom 2013. god. odredio daljnje 6-mjesečno prisilno liječenje od psihičke bolesti, što njegovi politički pristalice, ali i širi krug javnih intelektualaca smatra zlouporabom psihijatrije.

Nakon devet mjeseci prisilnog liječenja na psihijatriji, otpušten je iz bolnice sa dijagnozom da je psihički potpuno zdrav - zapravo da uopće i nije bolovao od psihičkog poremećaja od kojeg je bio "liječen".


Spisateljski rad i politički aktivizam

Niz godina piše eseje za katolički tromjesečnik Zlatno Pero iz Zagreba, tekstove u kojima se susreću katolička duhovnosti sa Franciškovićevim političkim analizama – uglavnom o tematikama globalizma i domoljublja. 2006. godine Francišković objavljuje svoje kapitalno djelo (opsega 806 stranica), knjigu Hrvatska knjiga opstanka,[3] zalaže se za ekonomiju i politiku koje bi bila usklađene sa načelima kršćanskog morala, protivi se članstvu Hrvatske u Europskoj uniji i vojnim savezima koji obvezuju Hrvatsku na slanje vojske u razne ratove, te globalizmu kao ideji i političkoj praksi.

Marko Francišković se više puta kandidirao na izborima, uvijek sa marginalnih pozicija i u očiglednoj namjeri da svoju viziju domoljublja podijeli sa građanstvom koje prati predizbornu kampanju.

U siječnju 2012. godine je bio među vođama demonstracija protiv ulaska Hrvatske u EU gdje se okupilo nekoliko stotina ljudi koji su optuživali hrvatsku političku elitu za izdaju nacionalnih interesa. Zbog pokušaja skidanja zastave EU sa stupa na trgu gdje su je postavile gradske vlasti, Francišković i još nekoliko predvodnika prosvjeda je uhićeno.

NOVA KNJIGA ‘HRVATSKA U RALJAMA DJECE KOMUNIZMA’ Davorka Gašparović
16:22, 21.10.2014.

Tihomir Dujmović: djeca ne moraju odgovarati za grijehe očeva, no bi li Ivo Josipović bio predsjednik da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik?

„Hrvatska u raljama djece komunizma“ naslov je najnovije knjige novinara i publicista Tihomira Dujmovića koja izlazi ovih dana. Knjiga donosi detaljnu analizu dosadašnje vlasti kukuriku koalicije i mandata aktualnog Predsjednika.

Nino Raspudić u recenziji piše: “Dujmovićeva nova knjiga obračun je bez rukavica s „Djecom komunizma“ i podignuti će puno, prije svega „crvene prašine“.
Dr. Goran Marić ističe kako Dujmović u knjizi – skenirajući ovu vlast doslovno od prvog dana, analizirajući sve njihove afere i ključne poteze – „skalpelski razotkriva političke klase, njihovo skromno znanje i svu moralnu sakatost“.

Dr. Andrija Hebrang u recenziji knjige kaže: “Najnovije djelo Tihomira Dujmovića je knjiga istine o Hrvatskoj. Daje odgovor na pitanje koje nam često postavljaju strani političari, kako je moguće da pobjednička Hrvatska iz devedesetih padne na političko, ekonomsko i moralno dno!“.

Uoči prekosutrašnje zagrebačke promocija ove knjige, razgovarali smo s autorom Tihomirom Dujmovićem.


Što nam donosi vaša nova knjiga „Hrvatska u raljama djece komunizma“ i što vas je potaklo na pisanje?

Knjiga “Hrvatska u raljama djece komunizma”, pokazuje da je Tuđmanova pomirba propala. Hrvatska je kao što je poznato nastala u Domovinskom ratu, zapravo na pomirbi ustaša i partizana, odnosno njihove djece.

Dvadeset godina nakon toga društvenom, medijskom, političkom, a u najvećoj mjeri gospodarskom scenom, vlada jedna jedina politička opcija.


S vremenom se to počelo pretvarati u teror. Imate 60 do 65 posto biračkog tijela koje u principu glasa desno -što god to značilo, a nemate niti jedne novine, niti jednog televizijskog kanala koji bi govorio iz perspektive desnog biračkog tijela.

Dolaskom Kukuriku koalicije na vlast, pokazalo se da ništa ne znaju glede gospodarstva i da nemaju pojma kako Hrvatsku izvući iz krize, ali u ideološkom smislu stupaju kao jedna vojska tako da mi se čini da je Plan 21 plan za ideološku promjenu zemlje. Svi potezi koje su napravili ticali su se ideologije i tu su potpuno jedinstveni i misle kao jedno.

Iz tih razloga napisao sam knjigu koja nedvosmisleno pokazuje da se Hrvatska nalazi u raljama djece komunizma, dakako da djeca ne moraju odgovarati za grijehe svojih očeva. No možemo postaviti pitanje bi li Ivo Josipović bio aktualni predsjednik RH i ugledni sveučilišni profesor, da mu je otac bio domobranski ili ustaški časnik, a ne partizanski časnik.

Kadrovska struktura hrvatske današnje elite je takva da u 70 ili 80 posto slučajeva u pozadini stoje očevi i da se radi o visoko rangiranim partijskim službenicima ili pripadnicima različitih organizacija poput Udbe, u drugoj generaciji komunistički establišment.

Da bi Hrvatska krenula dalje, da bi prodisala s cijelim svojim plućima – i lijevim i desnim i centrom – Hrvatskoj je potrebna lustracija.


Bez lustracije Hrvatska nema nikakve šanse, dopustiti svu kreativnu energiju koja ne stoji lijevo, nego u centru ili desno. U ovom trenutku to nije moguće.


Trenutak u kojem je široj javnosti postalo jasno koliki utjecaj na hrvatsku politiku imaju te skupine donošenje je Lex Perković i sukob Hrvatske s EU zbog izručenja Josipa Perkovića?

Hrvatska se nikada nije tako osramotila i tako nisko pala, kao u tom balkanskom triku kada je dva dana prije ulaska u EU išla mijenjati Ustav. To je najniža razina na koju je pala moderna Hrvatska. Pokazalo se da postoje snažne silnice koje ne dopuštaju da se progovori istina o Udbi i likvidatorima.


I ne treba zaboraviti da je SDP odbio predati svu dokumentaciju koja bi mogla rasvijetliti u kojoj mjeri i koliko je partija stajala iza tih egzekucija.

U ovom trenutku razvidno je da se u samom vrhu hrvatske komunističke partije prije svake egzekucije davalo suglasnost da se nekome sjekirom razbije lubanja.

Na čelu tog tijela je stajao Ivica Račan od 1972. do 1980. Bude li se na suđenju Perkoviću rasvijetlila ta priča kako se partija držala u tim pitanjima – to će označiti notu pisanja potpuno nove povijesti jer ne možemo čovjeka koji je davao odobrenja za udbaške likvidacije zvati čovjekom moderne hrvatske demokracije, kako ljevica zove Ivicu Račana.

Koji je za vas ključni trenutak za propast Tuđmanovog projekta pomirbe i kako komentirate činjenicu da se neki veliki protivnici Franje Tuđmana i njegove politike u zadnje vrijeme posegnuli za njime, kao što je to nedavno učinio Josipović pravdajući tako zadržavanje Titove biste na Pantovčaku?

To je jeftini trik Josipovića, jer rehabilitacijom Tuđmana želi rehabilitirati Tita. To je sasvim jasno, a tako nešto nije moguće.


Teško je dati datumski okvir kada je detuđmanizacija počela, no snažan udarac i ‘gong početka’ je umirovljenje hrvatskih generala, što je bila akcija Stipe Mesića.

Time je nastao disbalanas u hrvatskoj vojsci jer su je preplavili kadrovi JNA, te se on automatski vidio i u čitavom nizu drugih relacija. Nakon toga izbacivanjem kadrova iz obavještajne službe, što je napravio Račan sramotnom akcijom uništenja HIS-a – hrvatske izvještajne službe, počeo se urušavati sustav kako ga je postavio Franjo Tuđman koji je nastojao ekvilibrirati između jednih i drugih i osigurati hrvatsku državu na temelju pomirbe i podijele vlasti.

Stipe Mesić je mačetom to sve raščistio i ostavio prostor za niz špekulacija zašto je to sve radio. Nakon toga je provaljeno – metaforički, u Tuđmanov ured – svi tajni dokumenti su se našli u hrvatskim medijima. I tu je bio kraj onom što zovemo erom Tuđmana.

Ne može se ne primijetiti da su se Tuđmanovi arhivi, povjerljivi dokumenti iz razdoblja stvaranja Hrvatske države dijelili, a da arhiv SKH nije niti danas dostupan?

Tko god je htio mogao je dobiti što god je htio iz Ureda Predsjednika. Tu nitko nije protestirao, nikome nije bilo sumnjivo. To je bilo jedno od sramnijih razdoblja hrvatske države.


Ima li nakon svega smisla retuđmanizacija ili je pak potrebna lustracija?

Retuđmanizacija Hrvatske danas bi mogla funkcionirati s obzirom na činjenicu da se detuđmanizacija pretvorila u rashrvaćenje.

Nije se radilo o mijenjanju Tuđmanovih poteza, kadrova ili ispravljanju nekih Tuđmanovih greški već se silinom poteza išlo u rashrvaćenje. Od brige za nacionalne interese postala je mjesto na kojem se brine isključivo za interese regije i to je bio metaforički kraj tuđmanove Hrvatske.

U onom kontekstu u kojem bi se afirmacija Tuđmanove politike sada događala ona bi se događala u kontekstu povratka Hrvatske vlastitim vrijednostima, korijenima i interesima. Koliko je moguće ne znamo no pomirba na ovim temeljima nije moguća. S obzirom da su razrušeni temelji takve Hrvatske.

Došlo je vrijeme da se provede lustracija. To nije lov na vještice, ne govorim o srednjem vijeku. Ni o sudskim progonima. Govorim o svojevrsnom procesuiranju hrvatskih društvenih političkih redova koji su kontaminirani kadrovima koji ne mogu biti na sliku i priliku hrvatskog društva.

Ne može na hrvatskom sveučilištu biti profesor koji je bio jedan od svjedoka protiv studenata 1971. godine zbog čega su oni kao djeca, Dražen Budiša je imao 21 godinu kad je dobio četiri godine zatvora, završili u zatvoru. Ne može se tamna strana ljudi gurati pod tepih i od njih raditi lučonoše ljudskih prava. Na tim temeljima se ne može sagraditi moderna hrvatska država.

Izvor: Narod.hr

‘HRVATSKA U RALJAMA DJECE KOMUNIZMA’

Jelena Brcković
08:02, 24.10.2014.


Tihomir Dujmović: Tuđmanova Hrvatska više ne postoji – komunisti preuzeli sve pozicije

Zagrebačka promocija knjige Tihomira Dujmovića “Hrvatska u raljama djece komunizma” održala se sinoć u dvorani Vijenac na Kaptolu, a osim autora knjige, govorili su Andrija Hebrang, Višnja Starešina i Goran Marić. U ispunjenoj dvorani, među gostima bili su i general Mladen Markač, Zdravko Tomac, Andrija Vrdoljak…


Odabrane ulomke iz knjige je čitao glumac Vinko Kraljević, a prvi je govorio Andrija Hebrang koji je kazao kako je autor knjige u svojim analizama temeljit, itekako poznaje činjenice i kroz njih polako stvara mozaik kojim objašnjava u kakvoj se situaciji Hrvatska danas nalazi.

“Hrvatska se nalazi u procjepu”, rekao je Hebrang te istaknuo kako je ona danas “najveći europski problem” jer je “ideološki prazna, izgubila je nacionalni identitet, izbrisani su temelji na kojima je nastala” te je zbog toga upala u moralnu, ali i ekonomsku krizu.

Uzrok su, ocijenio je Hebrang, upravo djeca komunizma. Pojasnio je kako su se predsjedniku Franji Tuđmanu pripisavala dva poraza – protiv Udbe i protiv trećeg entiteta u BiH. Dodao je kako je Tuđman vjerujući u pomirbu, upravo poražen od Udbe jer su se “očevi komunista pritajili za vrijeme rata koji nije bio njihov rat” da bi se kasnije “filtrirali u sve pore hrvatskoga političkoga života”.

“Generacija očeva je odgojila “generaciju sinova u duhu komunizma” koji su odrastali u privilegiranom položaju i to je, kazao je Hebrang, “najveća greška hrvatske desnice” jer su djeca komunizma “još bezosjećajnija od očeva i ne prezaju ni pred čim”.


Istaknuo je kako djeca komunista čine danas vodstvo države pa je pritom spomenuo imena Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Budimira Lončara, Zorana Milanovića, Dejana Jovića, Sašu Perkovića, Željka Jovanovića i Slavka Linića.

Hebrang napominje kako ih sve Dujmović analizira, a ne preza ni pred gospodarskim temama pritom spominjući “predstečajnu nagodbu kao najveći osmišljeni zločin Slavka Linića”. Kazao je kako se trojka “Pusić, Pupovac, Josipović okrenula prema ‘regionu'”, a ne prema Europskoj uniji i svjetskim ulagačima.

Dodao je kako je upravo aktualna vlada sačinjena od ljudi kojima je “ministarska pozicija početak karijere, a ne vrhunac” te kako su upravo vlade ljevice krenule u rasprodaju Hrvatske, a za “prvi zadatak je aktualna vlada uzela ukinuće pokroviteljstva na Bleiburgu”, a zatim su povjerili Ivanu Grujiću Ured za otkrivanje grobova žrtava komunističkih zločina.

Dotaknuo se i lošeg odnosa prema braniteljima, ali i registra branitelja te napomenuo kako se otkrivanjem registra željelo maknuti kategoriju dragovoljca Domovinskog rata. Hebrang je dodao kako bi ministar branitelja Predrag Matić morao dati ostavku, tim više što je preminula braniteljica tijekom prosvjeda.

Hebrang je napomenuo kako je Dujomović kao najzabranjivaniji hrvatski novinar koji je pisao istinu o komunističkim zločinima ukazao u knjizi na uzroke koji su doveli Hrvatsku do ove situacije, no kazao je kako “ima svjetla u tunelu” pritom spominjući hrvatsku desnicu i predsjedničku kandidatkinju.


Završio je promišljanjem Tihomira Dujmovića u knjizi: “2014. je za Hrvatsku isto što i 1990. godina – sudbina, opstanak ili totalna propast. Ili će biti tradicionalna ili je neće biti”.

Višnja Starešina je prokomentirala kao novinarka odlomak iz knjige o Goranu Radmanu, glavnom ravnatelju HRT-a te kazala kako je “paralela Goran Radman i Tihomir Dujmović sve što se nama (Hrvatskoj) dogodilo u posljednih 25 godina”. Opisala je “životni put Radmana kao sina oficira JNA”, pozicije najmlađeg izvršnog sekretara Partije 80-ih pa sve do ravnatelja HRT-a, dok je Dujmović, naglasila je Starešina, “nakon fakulteta pokušavao biti novinar, otkrivao je svijet emigracije, disidenata, pisao knjige, radio filmove, no 2000. godine shvaća da slobode nisu takve kakve su izgledale 90-ih kada je bilo njegovo vrijeme”. Starešina je naglasila kako je potrebno izgraditi sustav koji se ne temelji na podobnosti i sustav u kojem bi Dujmović mogao slobodno govoriti, a ne “tumačiti samo po dvoranama”.

Posljednji je o knjizi i autoru govorio Goran Marić koji je napomenuo kako društvo jedino može opstati sa “mirom, zakonom i istinom, a u komunizmu smo najviše izgubili istinu”.

Marić je istaknuo kako se upravo preko medija “pripremala istina na komunistički način”.

Ustvrdio je kako i dalje vrši “linč na intelektualcima desnice” kojih nema nigdje u političkom i društvenom vrhu, no napomenuo je kako Dujmović ne preza ni pred čim pa se tako bavi i ekonomskim pitanjem, ali i “skalpelski razotkriva političke klase koje dosljedno i disciplinirano izručuju Hrvatsku”. Marić je ocijenio kako Dujmović jasno piše o svakom ministru koje krasi “neznanje i moralna sakatost”. Istaknuo je štetnost zakona o predstečajnim nagodbama, a “sotonskim činom” nazvao monetizaciju autocesta.

Autor knjige “Hrvatska u raljama djece komunista” Tihomir Dujmović zahvalio se posjetiteljima u punoj dvorani te kazao kako vjeruje u dolazak boljih vremena, ukazao je da se “ne dira hrvatska svetinja”, ponajprije branitelji i generali nakon čega je cijela dvorana pljeskom pozdravila, na Dujmovićev zahtjev, generala Markača.

“Tuđmanova Hrvatska više ne postoji”, ustvrdio je Dujmović i dodao kako su “komunisti preuzeli sve pozicije” od pozicije medijskih urednika, političara, bankara pa i tajkuna, dok je desnica “ostala u zapećku” i zbog toga je “potrebna temeljna lustracija”.

“Politička podobnost je prošla svaku granicu, a Hrvatska je danas podjeljenija nego 90-ih”, rekao je Dujmović. Ukazao je na nesposobnost vlade i napomenuo kako će Hrvatska “za 5 godina biti običan zemljopisni pojam i ukoliko dobiju još 5 godina, upropastit će Hrvatsku do kraja”.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/tihomir-dujmovi ... -pozicije/

Tomac predstavio knjigu 'Crveni predsjednik'

Autor: hina
Datum: utorak, 28. listopada 2014. u 22:42 Predsjednik HNES-a je najavio i podizanje etičkih optužnica protiv čelnice Documente Vesne Teršelič i Carla Bildta, švedskog ministra vanjskih poslova i bivšeg visokog predstavnika u BiH.

Knjiga ratnoga potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Zdravka Tomca "Crveni predsjednik" predstavljena je u dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu.
O knjizi, u kojoj autor detaljno obrazlaže etičku optužnicu Hrvatskoga nacionalnoga etičkog sudišta (HNES) protiv predsjednika Republike Ive Josipovića za veleizdaju, govorili predsjednik HNES-a Zvonimir Šeparović, saborski zastupnik Miroslav Tuđman, sisački biskup mons. Vlado Košić i autor knjige, a optužnicu i dijelove teksta iz knjige čitao je dramski umjetnik Božidar Alić.

Šeparović smatra kako je Tomac podastro javnosti istinu o Ivi Josipoviću, koji je, kako kaže, crveni predsjednik. Navodi i kako autor smatra da je prvi cilj knjige odgovoriti na pitanje je li Josipović bio uspješan predsjednik ili prava katastrofa čiji bi još jedan mandat bio put u propast. Tomac odgovara i na pitanje kakav je Josipovićev lik, imali on svoju tamnu stranu i na koji je način, kako kaže Šeparović, u javnosti nametnuta lažna slika o Josipoviću.

Predsjednik HNES-a je najavio i podizanje etičkih optužnica protiv čelnice Documente Vesne Teršelič i Carla Bildta, švedskog ministra vanjskih poslova i bivšeg visokog predstavnika u BiH.

Tomac argumentira etičku optužnicu, a posbno u dijelovima koji govore o Josipovićevu odnosu prema Domovinskom ratu i braniteljima, nijekanju komunističkih zločina te temeljnih hrvatskih nacionalnih vrijednosti, ustvrdio je Miroslav Tuđman. Podsjetio je kako je predsjednik Republike prije nego što je posjetio branitelje koji prosvjeduju, svratio na obilježavanje obljetnice Documente, proglasivši tu udrugu na čelu s Vesnom Teršelič "našom savjesti".

Ocijenio je kako se udruga Documenta zauzimala da hrvatsko vojno i političko vodstvo bude osuđeno na Haaškom tribunalu te dodao kako i dalje izjednačavanjem krivnje kriminalizira Domovinski rat. "Josipović se prema hrvatstvu odnosi kao agnostik prema Bogu", ocijenio je Tuđman, dodavši kako je Josipović zarobljen u jugoslavensku prošlost. Ocijenio je kako Josipović interpretira tuđmanizam na način kao da SDP pokušava Tuđmana oteti HDZ-u.

Miroslav Tuđman istaknuo je i kako Tomac svojom knjigom postavlja i pitanje hoće li Josipović na sljedećim izborima biti izabran ponovno za predsjednika države da bi Hrvatska otišla u propast ili će birači izabrati prvu hrvatsku predsjednicu.

Biskup Košić ocijenio je kako Josipović govori neistine te podsjetio na njegovu tezu da je papa u redu, ali nisu u redu hrvatski biskupi. "Šutio je kad je bivši ministar Jovanović napadao Crkvu i uvodio zdravstveni odgoj u škole", rekao je dodavši kako je vlast na čelu s Josipovićem pokušala iskoristiti mandat da ateizira hrvatsko društvo.

Prozvao ga je da laže jer se pred papom zauizima za obitelj, a sudjelovao je u kampanji protiv obitelji i braka. "Ne vjeruje, a dolazi na mise", rekao je Košić dodavši kako to zbog nazočnosti kamera koristi isključivo za vlastitu promidžbu, što je zloporaba vjere u političke svrhe.

Po Košićevim riječima, Josipović brani komunizam i njegove zločine, a proziva one koji upozoravaju na masovna komunistička smaknuća nedužnih ljudi i svećenika, kao što je to primejrice slučaj u Sisačkoj biskupiji. "Uvodi radikalni sekularizam, omalovažava Domovinski rat i bori se protiv branitelja", ocijenio je sisački biskup.

Tomac je istaknuo kako u knjizi dokazuje svu štetnost i pogubnost Josipovićeve vanjske i unutarnje politike. Ta se politika, ustvrdio je, može nazvati antinarodnom i protuhrvatskom.

Knjigu "Crveni predsjednik" objavili su nakladnici Tkanica i Grafok. Zdravko Tomac rođen je u Garčinu 1937. Nakon što se prestao aktivno baviti politikom, postao je aktivni publicist te objavio više knjiga.

http://www.dnevno.hr/vijesti/zagreb/136 ... ednik.html