Forum Hoplologije,

23 godine od ubojstva HRT-ovog snimatelja Žarka Kaića

Autor: hina
Datum: četvrtak, 28. kolovoza 2014. u 18:08

Kaićeve kolege s HRT-a položili su vijenac i zapalili svijeće na spomen obilježje Kaićeve pogibije, kojega su jugoslavenski vojnici ubili rafalnom paljbom iz transportera bivše JNA.

Djelatnici HRT-a su u Brijestu kod Osijeka obilježili 23. obljetnicu pogibije snimatelja HRT-a Žarka Kaića, kojeg su 28. kolovoza 1991., dok je bio na novinarskom zadatku, ondje ubili pripadnici bivše Jugoslavenske vojske, a njegovog kolegu Dragana Kričku teško ranili.

Kaićeve kolege s HRT-a položili su vijenac i zapalili svijeće na spomen obilježje Kaićeve pogibije, kojega su jugoslavenski vojnici ubili rafalnom paljbom iz transportera bivše JNA.

Jugovojska je tada tvrdila kako su mislili da novinski snimatelj Kaić ima zolju na ramenu, a ne kameru.

Kaić je snimao prolazak tenkova JNA kroz osječko naselje Brijest u blizini zloglasnog Poligona C.

Žarko Kaić je među prvim snimateljima koji su ubijeni tijekom Domovinskog rata.

Brijest slavi svoj crkveni god - mučeništvo Svetoga Ivana Krstitelja i Dan mjesnog odbora.

I predstavnici lokalne uprave Brijesta položili su vijence kod spomen obilježja poginulim stanovnicima toga mjesta tijekom jugosrpske agresije u Domovinskom ratu, te ubijenom snimatelju Žarku Kaiću.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... video.html

Autor: A. Junaković
Datum: subota, 06. rujna 2014. u 11:20 "Vi trebate biti čuvari mirnoga sna naših građana, čuvari blaga naših ljudi, ali i čuvari ustavnog i pravnog poretka Republike Hrvatske."Dr. Franjo Tuđman, 5. kolovoz 1990.

Prije 24 godine iz najodlučnijeg dijela hrvatskog naroda stasala je jedna mlada, nova generacija ljudi koja je pokazala odlučnost i odvažnost u stvaranju hrvatske države.

"Vi trebate biti čuvari mirnoga sna naših građana, čuvari blaga naših ljudi, ali i čuvari ustavnog i pravnog poretka Republike Hrvatske."Dr. Franjo Tuđman, 5. kolovoz 1990.

Pripadnici ATJ Lučko od 7. 9. 1990. do završetka ratnih operacija u cijelosti su ispunili navedene zapovjedi prvog hrvatskog predsjednika.


24. godišnjica osnivanja Antiterorističke jedinice Lučko svečano će se obilježiti u nedjelju 7. rujna s početkom u 11 sati.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... dnota.html

ZLOČIN NA MALU GOSPU 1991.

20:52, 07.09.2014.


Kusonje postaje mjesto od posebnog pijeteta žrtvama Domovinskog rata

U Kusonjama pokraj Pakraca 8. i 9. rujna 1991. godine dogodila se jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata, kada je na najgori mogući način, život izgubilo dvadeset hrvatskih branitelja.

Pripadnici hrvatskih postrojbi “A” satnije 1. bojne 105. bjelovarske brigade Zbora narodne garde oklopnim su transporterom otišli u izviđanje stanja na bojišnici.

Na ulazu u Kusonje nije bilo neprijateljskih snaga pa su ušli dalje u selo gdje su ih u zasjedi napali srpski odmetnici, onesposobivši oklopni transporter za kretanje. Pripadnici hrvatskih snaga povukli su se u obližnju kuću, gdje su nastavili pružati žestoki otpor mnogobrojnim četnicima, sve dok su imali streljiva. Poslana im je pomoć, ali se nije uspjela probiti do njih. U kući u kojoj su se sklonili hrvatski branitelji bilo je mrtvih i ranjenih, a oni koji su ostali živi nisu se željeli predati sve do trenutka kada su četnici uspjeli minirati kuću.

Hrvatske su branitelje pripadnici velikosrpskih snaga vezali i mučili prije smrti.

Srpski su odmetnici tijela dvadesetorice masakriranih ratnih zarobljenika zatrpali bagerom u zajedničku masovnu grobnicu.

Ubijeni hrvatski branitelji bili su uglavnom iz Bjelovara, a tijela su im nađena tek 29. siječnja 1992., u masovnoj grobnici Rakov Potok s još 23 civilne žrtve Kusonja.

Dva zločina

Dvije godine kasnije mjesto obilježavanja tragedije bilo je poprištem još jednog ratnog zločina, gdje uoči obilježavanja počasti žrtvama, dolazi do novih stradanja.

Na istom mjestu gdje su poginuli neustrašivi ratnici 1991. godine, polažući vijenac i paleći svijeće njima u čast, 1993. život su izgubili Stanko Palić, Mirko Pereš i Željko Šegović, dok je više od deset Hrvatica i Hrvata ranjeno.

Za zločin koji se dogodio 8. rujna 1991. u Kusonjama počinjen nad 18 policajaca iz Bjelovara pravomoćno na kaznu zatvora od po 20 godina osuđeni su L. K. i V. S., dok su za isti zločin G. D. i Ž. LJ. pravomoćno osuđeni na po 15 godina zatvora.

Za zločin počinjen 8. rujna 1993. u Kusonjama, kada su prigodom komemoracije u spomen poginulim hrvatskim braniteljima 1991. godine od eksplozije mine, koja je bila postavljena na mjestu na kojem se održavala komemoracija, poginule tri osobe a više ih je zadobilo teže i lakše ozljede, zbog kaznenog djela terorizma M. A. pravomoćno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

Samo su neki od zločinaca osuđeni, ali u odsutnosti, pa se ta osuda može shvatiti neprovedenom.

Bjelovarsko-bilogorska županija proglasila je Kusonje mjestom od posebnog pijeteta žrtvama Domovinskog rata za Bjelovarsko-bilogorsku županiju, kako bi time odala posebno priznanje žrtvama Domovinskog rata s područja njihove županije.

Danas se u Kusonjama nalazi kapela Male Gospe, izgrađena zahvaljujući obitelji Posarić čija je majka stradala u Kusonjama 1993. godine prilikom komemoracije i danas je 100 % invalid Domovinskog rata.

O tragičnim događajima iz Kusonja snimljen je dokumentarni film “Priča o zlatnom lančiću”, a ove godine redatelj Kristijan Milić režirao je igrani film “Broj 55“, koji je na Pulskom filmskom festivalu godine osvojio osam zlatnih arena, uključujući Veliku zlatnu arenu za najbolji film te je u javnosti predstavljen i doživljen kao prvi pravi akcijski film o Domovinskom ratu.

Imena branitelja stradalih na Malu Gospu 1991.: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Miroslav Černak, Marijan Dukić, Stipe Gađa, Petar Grubeša, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Vladimir Krivačić, Stjepan Mamić, Tadija Markić, Ivan Palić, Zlatko Pavlović, Nedjeljko Pekić, Mario Posarić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac i Ante Tandara.

Istina o tim iznimno hrabrim mladićima se ne smije se zaboraviti.

Izvor: Narod.hr/Bjelovarsko-bilogorska županija

http://narod.hr/hrvatska/kusonje-progla ... -zupaniju/

Obljetnica 'malog Vukovara': Imala je svoj proboj, ima masovnu grobnicu, drugu po veličini iza Ovčare. Ipak, nije ju posjetio niti jedan predsjednik...

Autor: S.Vučković
Datum: petak, 12. rujna 2014. u 19:42

Danas je obljetnica proboja iz Hrvatske Kostajnice.

Slabo se zna da su 12.09.1991. godine, oko dva mjeseca prije pada Vukovara, mnogi branitelji i civili H. Kostajnice po posljednji put ugledali banijska praskozorja. Neki su zarobljeni i poslani u logore, mnogi su ranjeni, neki pobijeni, a oni preživjeli napustili svoj grad u tužnoj koloni pod mučnim okolnostima...

Ratnici s Banovine slažu se da se o tragediji Hrvatske Kostajnice, ali i Banovine općenito malo zna. Današnja obljetnica samo je jedan od načina kojim tamošnji stanovnici čuvaju sliku stradalnika Domovinskog rata, od kojih su mnogi tek nakon niza godina identificirani po grobnicama. U krugu od 35 kilometara, pobijeno je oko 400 ljudi. Cijela Banovina bila je gotovo pet godina ogromna bojišnica s puno teških priča. Proboj iz Hrvatske Kostajnice, jedna je od njih...

Po riječima sudionika rata u Hrvatskoj Kostajnici - ona je padala dva puta. Prvi put krajem srpnja, 1991. godine pod nejasnim okolnostima, kada je već za dan, dva vraćena pod kontrolu hrvatske vojske. Njen konačan pad dogodio se na današnji dan i može se reći da je prvo palo brdo ''Djed'' na kojem je tada zarobljeno oko 60 branitelja, što iz policije, što iz Zbora narodne garde. Srpska vojska odvela ih je na cestu kod željezničkog kolodvora, potrpala u kamione i odvezla u selo Kukuruzari. Strpali su ih u društveni dom, a nakon dan dva odveli u logor u Glinu. Paralelno s ovim zbivanjem, u ranim večernjim satima oko 300 branitelja među kojima je bilo i ''domaćih'', stješnjeno sa svih strana bilo je prisiljeno prijeći u Bosansku Kostajnicu gdje su predali oružje. Bila je to mučna predaja. Zatvorili su ih u kino dvoranu i sutradan po njih poslali autobuse koji su ih odvezli u Manjaču. Branitelji iz Hrvatske Kostajnice su, međutim prethodno pobijeni. Istovremeno, civili i nešto branitelja koji su ostali u Hrvatskoj Kostajnici formiraju kolonu koja se kretala prema Rosuljama, Slabinjama, Baćinu, pa prema Hrvatskoj Dubici i Novskoj. Kod Rosulja se, međutim iz srpskih kuća otvara paljba prema koloni, a puca se i iz brda Bosanske Kostajnice. Tu nažalost ginu neki branitelji, a tijela nekih još uvijek nisu pronađena. Ionako oslabljena kolona u Slabinjama nalijeće na protutenkovske mine. I ove mine požnjele su žrtve pa je većina iz kolone svoj proboj nastavila pješice i uspjela se dočepati slobodnog teritorija.

Za ovaj proboj mnogi tvrde da je unatoč spontanosti i slaboj organizaciji bio relativan uspješan. Tvrdi se i da je razlog uspješnog prelaska kroz okupirane teritorije bila predaja u Bosanskoj Kostajnici koja je poprilično odvukla pažnju Srba.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... ednik.html

SLAVA IM: Na Šibenskom mostu odana počast braniteljima Rujanskog rata

Objava: 17.09.2014 | 15:31 Hrvatska

Na Šibenskom mostu, pokraj kapelice Marinku Kardumu, položeni su danas vijenci povodom obilježavanja 23. obljetnice Spomendana Rujanskog rata. Cvijeće su položili predstavnici Šibensko-kninske županije predvođeni županom Goranom Paukom, gradova Šibenika, Drniša i Vodica te izaslanstva udruga proizašlih iz Domovinskog rata.

Obrana Šibenskog mosta značila je prekretnicu u Domovinskom ratu. Zapovjednik specijalnih postrojbi u to doba, Ivica Ajduković kazao je kako je ‘neprijatelj na mostu došao najdalje, tu je slomio zube, a u ostalim borbama slomio je svoju kičmu’.

“Kao i svake godine na ovaj datum sjetimo se svih žrtava koji su stradali u bitci za Šibenik, a posebice Marinka Karduma koji na ovaj dan dao svoj život”, kazao je Ajduković, a prenosi Šibenski portal.


Šibensko-kninski župan Goran Pauk naglasio je kako je bitka na Šibenskom mostu više od simbola obrane Šibenika, to je simbol obrane Hrvatske.

“Oslobođenjem Šibenskog mosta zaustavljen je plan neprijatelja da presiječe Hrvatsku na dva djela, rat je krenuo pozitivnim tijekom u vojno-strateškom i moralnom smislu. U danima kada su zle vijesti pristizale svakodnevno, Šibenik je postao svjetla točka što je teško opisivo u današnje doba mlađim generacijama. Biti Šibenčaninom tada bilo je nemjerljivo”, zaključio je Pauk.

Osim kod Šibenskog mosta, vijenci će biti položeni duž čitave bojišnice, u Dragišićima, Pakovu selu te Unešiću. U 15.30 sati branitelji će se okupiti kod vojarne Zečevo i položiti cvijeće na centralnom križu u Rogoznici, a podsjetimo, večeras u 19 sati služit će se misa zadušnica u katedrali sv. Jakova za sve poginule hrvatske branitelje.

http://www.sloboda.hr/slava-im-na-siben ... skog-rata/

“OBA SU PALA!” – OBLJETNICA: Dan kad je spašen Šibenik

Sunday, 21 September 2014 14:00
DOMOVINSKI RAT- Šesti dan bitke za Šibenik – “OBA SU PALA!”

Kad se u programu HTV-a tog dana prolomio povik “Obadva, Obadva” u zemlji je zavladala euforija. Cijeli podvig snimljen je za povijest, a treba spomenuti i autora snimke Ivicu Bilana.

HEROJI-SIBENIKA-Pogledajte-program-obiljezavanja-22.-obljetnice-Rujanskog-rata-VIDEO
Današnji dan 1991. godine bio je odlučujući dan u bitci za Šibenik. Dan je započeo haubičkim bombardiranjem grada s položaja JNA u Gaćelezima,a istodobno počinju i zračni napadi kojih je tog dana bilo 55.

Prilikom jednog od tih napada na topničku bitnicu Zečevo dolazi do jednog od najslavnijih događaja Domovinskog rata, poznatog kao “Obadva, obadva, oba su pala!”.

mqdefault

Jedan od aviona srušio je Goran Pauk, tadašnji pripadnik 113. brigade, a današnji župan šibensko-kninski na topu 3/20mm M55. Drugi avion srušio je Neven Livajić sustavom protuzračne obrane “Strela” 2M.

Goranu Pauku tog je dana top punio mladi 23-godišnji Filip Gaćina.

Pogledajte snimku pogođenih aviona, razgovor pilota kada su shvatili da su pogođeni te slavlje hrvatskih junaka nakon uspješnog rušenja neprijateljskih aviona!

Ushićenim povikom: “Obadva, obadva, oba su pala” Filip je malo kasnije ispratio obrušavanje dvaju neprijateljskih Jastreba JNA u more kraj Rogoznice. Taj spontan, iskren povik odveo ga je u legendu, a njegov glas postao otpor srpskoj agresiji. Filip je preživio rat. Poginuo je u razminiranju kao pripadnik Mungosa 19. rujna 1998 godine.

Kad se u programu HTV-a tog dana prolomio povik “Obadva, Obadva” u zemlji je zavladala euforija. Cijeli podvig snimljen je za povijest, a treba spomenuti i autora snimke Ivicu Bilana.

Popodne tog dana u Vodice stiže manja skupina bojne “Frankopan” koja je putovala prema sinjskom bojištu. Oni se odmah stavljaju na raspolaganje zapovjedništvu obrane grada i istog popodneva odlaze s protuoklopnim sredstvima prema mostu izvsti napad na tenkove JNA i taj zadatak čine vrlo uspješno. Padom mraka počela se naslučivati konačna pobjeda i svi su se neprijateljski vojnici povukli sa platoa pored šibenskog mosta i ostatka magistrale.

Izvor: vojnapovijest.vecernji.hr

http://hu-benedikt.hr/?p=24901

Varaždin obilježio 23. obljetnicu oslobođenja od JNA: Još jače moramo isticati značaj pobjede!

Autor: hina
Datum: ponedjeljak, 22. rujna 2014. u 16:15

Izaslanstva Varaždinske županije, grada Varaždina, 104. brigade Hrvatske vojske i 7. gardijske brigade "Puma" položila su vijence kod Križa zahvalnosti, postavljenog prije tri godine uz župnu crkvu sv. Nikole u Varaždinu.

U Varaždinu je svečano proslavljena 23. obljetnica oslobođenja grada i županije, kada je 22. rujna 1991. JNA napustila Varaždin bez borbe, a zarobljeno oružje višestruko premašilo ono što su hrvatski branitelji do tada imali.

Izaslanstva Varaždinske županije, grada Varaždina, 104. brigade Hrvatske vojske i 7. gardijske brigade "Puma" položila su vijence kod Križa zahvalnosti, postavljenog prije tri godine uz župnu crkvu sv. Nikole u Varaždinu.

Paljenjem svijeća za poginule branitelje pridružila su im se izaslanstva varaždinske Policijske uprave te roditelji poginulih branitelja. U svečanom mimohodu bile su zastave 104. brigade i 7. gardijske brigade "Puma" te udruga branitelja Domovinskog rata.

Predsjednik tadašnjeg Kriznog stožera Čedomil Cesarec istaknuo je to bila prva prava oružana pobjeda u Domovinskom ratu koja je, osim velike količine oružja, dala i nemjerljiv moralni poticaj hrvatskim braniteljima.

"Zahvaljujući požrtvovnoj borbi varaždinskih policajaca i dragovoljaca te nesebičnoj pomoći velike većine građana Varaždina, bez ičije pomoći sa strane, izvršili smo zadaću hrvatskoga vrhovnog poglavara dr. Franje Tuđmana i oslobodili grad od okupatora, spriječili razaranje svojih domova, sačuvali živote građana i ostvarili blistavu vojnu pobjedu nad neprijateljem te time spriječili njegove planove da agresijom na Hrvatsku zauzme kompletan teritorij i sruši demokratsku vlast", rekao je Cesarec, dodajući da su mnogi branitelji nakon rata ponižavani i kažnjavani ili im se sudi što su se borili za svoj dom i domovinu, a agresore i ubojice se abolira.

Zapovjednik obrane grada pukovnik Ivan Rukljić rekao je kako treba odati priznanje i zahvalnost svima koji su sudjelovali u obrani Varaždina, od policije i dragovoljaca do djelatnika komunalnih poduzeća i svih onih koji su se brinuli za obrambene snage. Kako je rekao, muče ga pokušaji rehabilitacije ratnih zločinaca.

Zamjenik varaždinskoga gradonačelnika Vjeran Radelić rekao je kako 23 godine nakon toga 22. rujna 1991. još jače moramo isticati značaj varaždinske pobjede, presudne za Domovinski rat, a varaždinski župan Predrag Štromar rekao je kako poginulim braniteljima dugujemo vječnu zahvalnost te da je sada na nama da državu gradimo tako da svi građani u njoj žive sretno i prosperitetno.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -foto.html

Ilača: Otkriven spomenik žrtvama velikosrpske agresije Ilača – Na 23. obljetnicu okupacije i stradanja srijemskog mjesta Ilača otkriveno je spomen-obilježje s imenima 26 poginulih mještana u Domovinskom ratu.

Otkrivanje spomen-obilježja upriličila je Udruga branitelja Vukovarske 4. bojne 3. gardijske brigade na čelu s predsjednikom umirovljenim pukovnikom Perom Perićem te općina Tovarnik s načelnikom Ivanom Soldom.

Kameni spomenik s imenima 26 žrtve Ilače iz 1991. podignut je u samom središtu mjesta, a otkrila su ga djeca Osnovne škole Ilača, pukovnik Pero Perić, predstojnik Ureda župana Marinko Beljo i načelnik općine Tovarnik Ivan Soldo. Blagoslov i molitvu kao i misu zadušnicu vodio je ilački župnik vlč. Ivan Đakovac.

Ideja o obilježavanju spomena na žrtve Ilače u domovinskom ratu proizišla je iz druge dr. Ante Starčević – Tovarnik. Godine 2012. vlasnik tvrtke “Markam-G” gosp. Luka Markić donirao je Udruzi kamene stijene iz kamenoloma u blizini Splita.

Prigodom otkrivanja spomenika vukovarski branitelj i umirovljeni pukovnik Pero Perić rekao je kako svako mjesto gdje je prolivena krv za slobodnu i neovisnu Hrvatsku treba obilježiti na dostojan način. Također je izrazio uvjerenje da će spomenik biti ponos svih branitelja i mještana s obzirom na značenje Ilače u hrvatskoj povijesti. Spomen obilježjem sačuvati ćemo trajnu uspomenu budućim generacijama na hrabrost onih kojih više nema, istaknuo je Pero Perić.

Antun Ivanković

http://www.hazud.hr/ilaca-otkriven-spom ... -agresije/

NE ZABORAVIMO NJIHOVU ŽRTVU

20:55, 28.09.2014.
Obilježen Dan policije – prisjećanje i na njihov doprinos u Domovinskom ratu

Blagdan svetog Mihovila, zaštitnika hrvatske policije, obiježen je danas u parku zagrebačkog Boćarskog doma, a obilježavao se i kao Dan policije prilikom kojeg je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić kazao da su u svim segmentima, svi trendovi pozitivni te da policija ima i ulaz u tamnu zonu kriminaliteta, gdje se bilježi povećanje broja kaznenih prijava.

Ostojić je istaknuo da se pozitivni trendovi odnose na pad broja ilegalnih migranata gdje smo 30 posto ispod europskog prosjeka, odnosno bolji nego što je na žalost u Europi situacija s ilegalnim migrantima, pad broja ubojstava koji je bio prošle godine 41 ubojstvo u odnosu na 101 2000. godine. A ova je godina još i bolja što se tiče tih rezultata, istaknuo je Ostojić.

Na Dan policije prisjećamo se žrtve 755 poginulih, više od 3600 ranjenih i 31 nestalog policijskog službenika u Domovinskom ratu. O ulozi i značaju hrvatske policije u Domovinskom ratu i stvaranju neovisne i samostalne Republike Hrvatske govori i monografija „Hrvatska policija u Domovinskom ratu“ izdana prije 3 godine, uoči 20. obljetnice „Krvavog Uskrsa“ i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića.

U recenziji monografije povjesničar Ante Nazor navodi: „Garibaldi je imao svoju tisuću, a Tuđman je imao oko tisuću sedamsto momaka koji su 5. kolovoza 1990. došli u Policijsku akademiju u Zagrebu. I to je ta jezgra, jedina oružana sila na koju se Hrvatska tada potpuno mogla osloniti u borbi protiv srpskih terorista. Iz nje se razvila Hrvatska vojska.“

U parku Boćarskog doma građani su danas imali priliku vidjeti prezentaciju raznovrsnih aktivnosti rada policije kao i opreme, tehnike, vozila i naoružanja.

http://narod.hr/hrvatska/obiljezen-dan- ... skom-ratu/

U SJENI KOZARE I NERETVE: Nuštar, velika bitka kojom bi se dičio cijeli svijet, mnogima je nepoznanica!
Autor: Snježana Vučković
Datum: nedjelja, 05. listopada 2014. u 19:10

Prema nekim procjenama, na selo je ispaljeno preko 100 000 teških projektila zbog čega je 9/10 infrastrukture bilo razoreno, pretvorivši Nuštar u sablasno mjesto potpunog uništenja. Ali... Nuštar nije pao.

Nuštar ovih dana obilježava svoje najcrnje, ali i najsvijetlije trenutke rata u kojem nije bio pošteđen granatiranja niti jedan dan. O tim danima pričao nam je Dražen Bliml koji inzistira da ga naslovimo „jednim od branitelja“. Jer, veliki broj nuštarskih branitelja dao je svoj život u obrani malog, pitoresknog mjesta:

- Sjećam se podruma i tranzistora. U vijestima bi redovito među mjestima koja su granatirana kazali „i opet Nuštar“. Po dvije, tri tisuće granata padalo je na nas konstantno. Cijela Hrvatska je gorila, ali mislim da s pravom mogu reći, da je Nuštar jedino mjesto u koje je srpska vojska ušla dva puta i dva puta izbačena – kazao je za naš portal Bliml.

Za veliko slavonsko selo i općinu između Vinkovaca i Vukovara prije ljeta 1991. godine malo tko je u Hrvatskoj čuo ili znao, ali uskoro je postalo općepoznato kao poprište najtežih ratnih razaranja, tenkovskih bitaka, zločina nad civilima i herojskog otpora hrvatskih branitelja. Upravo se u spomen na najteže ratne dane početkom listopada obilježavaju Dani obrane i Dani općine Nuštar, s fokusom na 5. listopadu, datumu najžešćeg neprijateljskog napada na mjesto i velike pobjede ZNG HV.

No minobacački i avionski napadi na selo i ubojstva civila i branitelja počela su znatno ranije. Prva nuštarska krv prolivena je već 2. svibnja u Borovu Selu gdje je iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih policajaca, među njima i Nuštarci Zdenko Perica i Stipan Bošnjak. Okolna sela s većinskim srpskim stanovništvom pružala su utočište četnicima otpočetka potpomaganim oružjem JNA, te se Nuštar vrlo rano našao u nezavidnoj situaciji. Dragovoljci su se počeli naoružavati i držati noćne straže, nadgledalo se pokrete JNA, dok se stanovništvo neprekidno osipalo. Bili su to obični, mahom mlađi ljudi dotad bez ikakvog ratnog iskustva i nesvikli oružju - školarci, studenti, poljoprivrednici, učitelji i dr. koji su se okupili i počeli organizirati obranu, premda je nasuprot stajala cijela jedna armija.

I... Nuštar nije pao!

- Danonoćna granatiranja počela su u srpnju i više nisu prestajala, samo im se intenzitet pojačavao pretvarajući kroz nekoliko mjeseci selo u potpuno spaljenu i smrvljenu ruševinu. Unatoč tome, Nuštar nikada nije osvojen, a uvijek malobrojniji i slabije opremljeni hrvatski branitelji uspijevali su odoljeti napadima, pa čak i neprekidno pružati pomoć Vukovaru u oružju i ljudstvu, sve do presijecanja „kukuruznog puta“ i pada Marinaca (1. listopada).

Kada je 2. listopada slomljena obrana drugog općinskog sela Cerića, postalo je jasno da je došao red na Nuštar. Gusti crni dimovi dizali su se iz okupiranih mjesta, agresorska JNA i četnici ubijali su i masakrirali preostale civile, pljačkali i palili kuće, a obruč oko Nuštra se stezao.Prvi tenkovski napad iz smjera Marinaca počeo je u popodnevnim satima 3. listopada. Neprijatelj se s oklopima uspio probiti sve do centra sela, odakle su iste večeri izbačeni uz gubitke u ljudstvu i tehnici – branitelji su uništili jedan transporter i jedan moderni tenk M-84.

Odmazda za gubitke bila je zastrašujuća: Nuštar je zasipan teškim projektilima iz svih raspoloživih sredstava – VBR-ima, topovima, tenkovskim topovima, minobacačima, haubicama, avionskim raketama, polutonskim tzv. „krmačama“, a bačena je čak i aerosolna bomba. Bila je to priprema za novi veliki napad koji je uslijedio 5. listopada. U memoarskom tekstu o tim danima Nuštarac Grgo Krajina je zapisao: „Topnički napadi su prestali i hrvatska vojska se izvukla iz skloništa da se nadiše svježeg zraka i vidi da li ima još ijedna čitava kuća poslije tih tri tisuće ispaljenih projektila protekle noći. Bila je neobična tišina. Pomislio sam, možda nas ostave na miru. A onda se čula zapovijed: "Na položaje, evo ih!". Počela je presudna bitka za Nuštar.“

U napad na Nuštar krenula je 252. oklopna brigada iz Kraljeva ojačana paravojnim postrojbama, a branilo ga je oko 250 domaćih pripadnika ZNG-a i policije, te 150 pripadnika raznih drugih postrojbi. Napad se odvijao iz smjera Marinaca, Henrikovaca i Cerića i žestoke borbe počele su se voditi već na prilazima selu. Dio tenkova je zaustavljen i onesposobljen, ali dio se uspio probiti glavnom ulicom, kasnije znakovito preimenovanoj u Ulicu Križnoga puta, i nekoliko sporednih ulica. Razarajući jednu po jednu kući i ubijajući preostale civile u njihovim kućama i dvorištima, agresori su polako napredovali prema centru neprekidno nailazeći na otpor branitelja koji su ih uništavali s ručnim bacačima i drugim oružjem koje su mogli naći, a koje je tijekom cijeloga dana pristizalo iz Vinkovaca. Ulazeći u izravne okršaje s neprijateljima, mladi i ludo hrabri hrvatski borci ginuli su i ranjavani od snajperskih metaka i tenkovskih projektila. Nakon teških borbi JNA i četnici su tijekom poslijepodneva probili i centar, da bi konačno bili zaustavljeni kod crkve Duha Svetoga. U bitku su se uključila i dva hrvatska tenka T-55 i uslijedio je žestoki i odlučni protuudar. Neprijatelji su do kraja dana izbačeni iz sela, a branitelji su vratili prvotne položaje. Nuštar je te večeri slavio pobjedu, ali svjestan cijene. Dramatične i zastrašujuće slike sela tih su dana obišle svijet: tijela ljudi i životinjske lešine ležale su po ulicama, podivljale i preplašene životinje su lutale selom, dimili su se ostaci neprijateljskog oklopa, a stotine kuća je plamtjelo i urušavalo se.

Toga dana uništeno je osam srpskih tenkova i četiri transportera, što je selo pretvorilo u drugo groblje neprijateljskih tenkova, nalik onome na Trpinjskoj cesti. Idućeg prijepodneva avioni JNA i teško topništvo zasipali su selo novim granatama i bombama, što je sprječavalo pripadnike saniteta da uklanjanje leševa životinja i ljudi sa ulica obave istoga trena – doznali smo o detaljima bitke.
94 poginula branitelja, 56 mrtvih Nuštaraca, 280 ranjenih - cijena obrane Nuštra

Nakon toga dana neprijatelj više nikada nije ušao u selo, iako je bilo pokušaja. No priča o ratnom Nuštru tu ni izdaleka nije završena. Nuštar je bio polazište konvojima humanitarne pomoći za Vukovar, koji su putem granatirani, a humanitarci teško ranjavani, dok su dva oružana proboja uz velike žrtve završavala kod Marinaca. Pritom su se razvijale krvave bitke dotad neviđene na ovom području. Branitelji su i pod najžešćom unakrsnom paljbom izvlačili teško ranjene i poginule suborce i prijatelje ne želeći ih ostaviti na milost i nemilost četnicima. Višestruko jača armija mjesecima je razarala Vukovar i Bogdanovce, ali nije bilo dovoljno snage da im se pomogne. Danima nakon pada Bogdanovaca (10. studenog) i Vukovara (18. studenog) nuštarski su branitelji dočekivali promrzle i izgladnjele branitelje i civile iz proboja. I nakon pada Vukovara na gotovo potpuno razoreno selo nastavljeni su topnički napadi sve do proljeća 1992. godine. Neprijateljsko topništvo nije štedjelo niti školu, crkvu i groblje, na kojemu gotovo da nije bilo neoštećenog groba i spomenika. Prema nekim procjenama, na selo je ispaljeno preko 100 000 teških projektila zbog čega je 9/10 infrastrukture bilo razoreno, pretvorivši Nuštar u sablasno mjesto potpunog uništenja, dok su okupirani Marinci i Cerić bili sravnjeni sa zemljom. O razmjerima razaranja i žestini borbi dovoljno govori podatak da su u Nuštru poginula 94 branitelja iz svih krajeva Hrvatske, a oko 280 ih je ranjeno, dok je 56 Nuštaraca izgubilo život u Domovinskom ratu.

Zbog svega toga nužno je obnavljati i ponavljati priču o slavnoj bitci za Nuštar kako bi se svi detalji izvukli iz zaborava i sačuvali za budućnost.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... anica.html