Forum Hoplologije,

Dan sjećanja na Stjepana Radića i žrtve atentata u Beogradskoj skupštini
Objavljeno: 21. lipnja 2015.

Dan sjećanja na pobijene zastupnike u Beogradu

Po prvi puta se ove godine 20. lipnja obilježava kao Dan sjećanja na Stjepana Radića i žrtve atentata u Beogradskoj skupštini. Tu je odluku prije par dana konsenzusom donio Hrvatski sabor na prijedlog saborskog zastupnika i predsjednika HSS-a Branka Hrga. Hrvatski sabor je u petak odao počast minutom šutnje i kratkim osvrtom na povijesnu ulogu Stjepana Radića, lipanjskih žrtava i HSS-a.



U subotu 20. lipnja, delegacije HSS-a predvođene predsjednikom HSS-a Brankom Hrgom, potpredsjednicima HSS-a Marijanom Petir, Vlastom Hubicki, Marinom Kolaković i Darkom Rukavinom te glavnim tajnikom Ilijom Ćorićem i dužnosnicima županijskih organizacija, na Mirogoju su položile vijence i odale počast žrtvama atentata u Beogradskoj skupštini Pavlu Radiću i Đuri Basaričeku koji su na današnji dan pokošeni metcima četničkog atentatora Puniše Račića. Nekoliko tjedana kasnije od posljedica atentata preminuo je i veliki vođa hrvatskog naroda Stjepan Radić, koji je bio ranjen u atentatu. Atentat u Beogradskoj skupštini je zločin bez presedana, sve do danas nezabilježen u civiliziranom svijetu. U takvoj zajednici naroda, stalno pod pritiskom i ucjenama velikosrpske politike, hrvatski je narod trpio sve do 1990. kada se ta nametnuta zajednica konačno raspala, nažalost izazvanim ratom i u novim potocima hrvatske krvi.


Uz mnogobrojno izaslanstvo HSS-a nazočno je bilo i izaslanstvo HDZ-a predvođeno zastupnikom Ivanom Šukerom. Također je bilo nazočno i izaslanstvo Udruge Macelj 1945. u sastavu predsjednik dr. Stjepan Bačić, dr.sc. Ivan Hrvoić i Valentina Krčmar iz Toronta uz autora ovog izvješća. U raspravi u Hrvatskom saboru predsjednik HSS-a Branko Hrg je istaknuo da je inicijativa potekla od Damira Borovčaka. Tako stoji i na mrežnim stranicama HSS-a: "Inicijativa za proglašenje Dana sjećanja krenula sa prošlogodišnjeg znanstvenog skupa o 110 godina HSS-a koji je održan u Križevcima, a HSS se zahvaljuje publicistu Damiru Borovčaku koji je bio pokretač i inicijator proglašenja Dana sjećanja".


U subotu na Dan sjećanja u 12:30 sati i delegacija Hrvatskog sabora položila je vijenac na Mirogoju te odala počast žrtvama atentata. Nažalost, uz izostanak predstavnika "nezavisnih" medija, možda i zbog okolnosti što je najava na mrežnim stranicama Hrvatskog sabora došla prekasno, svega nekoliko sati prije obilježavanja. Izaslanstvo Hrvatskog sabora bilo je u sastavu potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner i zastupnik Jasen Mesić. Poslije komemoracije potpredsjednik sabora akademik Željko Reiner i zastupnik Jasen Mesić primili su od predstavnika Udruge Macelj 1945. nedavno izašlu monografiju te se s njima zadržali u kraćem razgovoru.



Konačno, ostaje još uvijek upamćena ona Radićeva o "guskama u magli" od kojih neke još ni danas nisu izašle iz te magle. Stoga ne čudi činjenica da su javni mediji za događaj komemoracije i sjećanja na žrtve Beogradskog atentata koji je bitno utjecao na političko stanje na ovim prostorima može se reći sve do danas, bili posve nezainteresirani.

tekst: Damir Borovčak
slike: Damir Borovčak i Ljubomir Škrinjar

http://www.hkv.hr/reportae/d-borovak/20 ... stini.html

USPJEŠNA AKCIJA PROTIV BROJNIJEG NEPRIJATELJA
21. lipnja 1992. – Oslobođeni Miljevci u brzom napadu HV-a

Na današnji dan 21. lipnja 1992. godine počela je operacija “Miljevci” kojom je Hrvatska vojska oslobodila
108 kilometara kvadratnih i sedam hrvatskih sela u šibenskom zaleđu koje su JNA i srpska paravojna milicija okupirale u ljeto 1991., a hrvatsko stanovništvo poubijala i protjerala. Područje Miljevaca i platoa omeđeno je rijekama Krkom i Čikolom, te padinama Promine.

Uvod u operaciju “Miljevci”

Zbog stalnih topničkih napada po Šibeniku, Skradinu i čitavoj šibenskoj bojišnici, izvedena je operacija “Miljevci”. Povod za akciju dali su im agresori koji su minirali i palili kuće Miljevačkog platoa i terorizirali ostatak hrvatskog stanovništva. Inicijativa operacije potekla je od neposrednih zapovjednika.
Pripremljena je u tajnosti, a provedena u jednom danu. Područje operacije je bilo na sedam većih sela i više zaseoka u kojima je živjelo oko 1300 stanovnika, isključivo Hrvata.

Tijek operacije

Napad i dovođenje postrojbi obavljen je preko noći i to u skupinama. Napad je počeo bez paljbene pripreme u 5 sati 21. lipnja 1992. godine s ciljem da se iznenadi neprijatelja. Izveden je u tri smjera: preko rijeke Čikole, rijeke Krke i Nos kalika.

Destroyed_tank_on_the_road_to_Drnis_2
Borba se vrlo brzo razvila na cijelom miljevačkom prostoru. Neprijateljski tenkovi su pokrenuti tek poslije 7 sati. Prvi tenk je uništen, a ostali su se vratili u vojarnu Trbounje. Borbe su trajale cijeli dan, a selo Drinovci je oslobođeno zadnje, 22. lipnja1992. u jutarnjim satima.

Taj dan započeli su pregovori pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a i EZ o prekidu vatre. Sljedećeg dana 23. lipnja 1992. izveden je protunapad neprijatelja s 8 tenkova, 4 oklopna transportera i pješaštvom. Protunapad je zaustavljen, uništena su 2 neprijateljska tenka, a ostali su se nakon toga povukli u vojarnu Trbounje.

Vijeće sigurnosti UN-a izdaje Rezoluciju 762 koja osuđuje akciju i traži povlačenje hrvatskih snaga na početne položaje, što Hrvatska odbija.

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/21-lipnja-1992 ... -napadu-hv

SIMBOL DOMOVINSKOG RATA

Prije 24 godine tenk JNA zdrobio je legendarnog crvenog fiću! Autor: M. Berić
Subota, 27. Lipanj 2015. u 10:43

Točno 20 godina nakon događaja, na legendarnom je raskrižju postavljena instalacija u spomen crvenom fići kao trajni podsjetnik na Domovinski rat u Osijeku.

Tenk JNA 27. lipnja 1991. godine na raskrižju Vukovarske i Trpimirove ulice u Osijeku, zdrobio je crvenog fiću u strašnom prizoru kojeg su objavile sve svjetske agencije.

Ta je slika postala jedan od najprepoznatljivijih simbola Domovinskog rata i otpora agresiji. Točno 20 godina nakon događaja, na legendarnom je raskrižju postavljena instalacija u spomen crvenom fići kao trajni podsjetnik na Domovinski rat u Osijeku.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/p ... deo-811493

POTPUNA DEBLOKADA DUBROVNIKA

1. srpnja 1992. počela operacija HV-a ‘Tigar’

Na današnji dan 1. srpnja 1992. djelovanjem borbenih zrakoplova HV-a u 04.50 sati napadom na Golubov Kamen, strateški najznačajniju kotu srpsko-crnogorske vojske počela je operacija „Tigar“.

Operacija „Tigar“ je napadna i oslobodilačka akcija Hrvatske vojske kojom je izvršena potpuna deblokada Dubrovnika. Tom akcijom je Hrvatska vojska izbila na na dominantne kote oko Dubrovnika i tako u potpunosti otklonila opasnost napada na grad. Cilja operacije „Tigar“

Prvotni i početni cilj operacije „Tigar“ bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, a osobito Golubovim Kamenom, ogromnom stijenom koja na 422 m nadmorske visine koja dominira ovim krajem. Kontrolom Golubovog Kamena neprijateljska vojska je imala kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku. Tu najzahtjevniju zadaću je dobila 3. bojna 4. brigade koja je više puta napadala Golubov Kamen zbog vrlo jakog otpora neprijatelja, a na kraju ga i osvojila. Istovremeno smjelim napadom koji je vodio pokojni heroj Andrija Matijaš Pauk zauzeto je izuzetno važno topničko uporište Uskoplje.

Istovremeno 1. brigada je napredovala iz Slanog prema rubovima Popovog polja i njegovim dominantnim kotama, dok je 2. Brigada zauzela srpsko uporište Ivanicu.

Pratile su ih pričuvne postrojbe kao strateške rezerve i preuzimale položaje, te istovremeno čuvale bokove.

Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom vršila do 13. srpnja 1992. godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četnika, uz povremene pješačke protunapade od kojih je najopasniji bio 15. kolovoza 1992. godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominatna kota s koje se može napadati Dubrovnik. Takvi udari i protuudari su se događali sve do 20. listopada 1992. godine, ,odnosno do početka iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala, ali bez pomicanja linije sukoba.

http://narod.hr/kultura/1-srpnja-1992-p ... hv-a-tigar

POVODOM SMRTI MATE BOBANA

ZABORAVLJENI UTEMELJITELJ HERCEG BOSNE: Kako vrijeme bude prolazilo i on će kao i Tuđman dobiti svoje zasluženo mjesto u povijesti!

Autor: D.Boroš
Ponedjeljak, 06. Srpanj 2015. u 21:43

Braniteljima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu pod vodstvom Mate Bobana nije jasno zašto se i današnje političke elite distanciraju od njegove i Tuđmanove politike kao i politike hrvatskih uznika koji (još uvijek) brane svoju čast i dignitet Domovinskog rata pred Haškim tribunalom.

Sutra se navršava 18 godina od smrti Mate Bobana jedne od najznačajnijih političkih ličnosti hercegovačkih Hrvata u devedesetima.

Bio je ponedjeljak ujutro kada su agencije prenijele šturu vijest da je “na Odjelu za intenzivnu skrb Kliničke bolnice Mostar preminuo Mate Boban, utemeljitelj i predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i Hrvatske Republike Herceg-Bosne, te bivši predsjednik HDZ-a BiH”. Prema liječničkim izvorima, uzrok Bobanove smrti bilo je moždano krvarenje, a ne atentat kako je požurio objaviti sarajevski “Dnevni avaz”. Dok je lijes s Bobanovim tijelom ispraćan iz Mostara, lokalne hercegovačke radio-stanice emitirale su ozbiljnu glazbu, a na prostoru od Neuma do Drvara zastave su bile spuštene na pola koplja. Nema sumnje da je Bobanova smrt, tada krajem devedesetih, u Hercegovini doživljena kao nacionalna tragedija.

Danas, gotovo dva desetljeća kasnije, rijetki ga se sjete, iako je uz Gojka Šuška bio najmoćniji čovjek zapadne Hercegovine u ratu za osamostaljenje. Jedni od rijetkih koji su ga se sjetili – po dobru – je Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata koji su u svom priopćenju naveli slijedeće:

“Mate Boban bit’ će trajno upamćen kao ličnost koja je u kritičnom razdoblju raspada bivše Jugoslavije na vrijeme prepoznala nakane velikosrpske politike. Početci oružanih sukoba u Republici Hrvatskoj i sve veće pregrupiranje vojnih snaga JNA na prostore Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske bili su jasan znak kako se hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini spremaju strahote etničkog čišćenja.

Neodlučnost političkog Sarajeva u to vrijeme, koje je po svaku cijenu željelo izbjeći oružane sukobe između bošnjačkog naroda i srpskih nacionalista sa jasnom porukom tadašnjeg lidera muslimanskog naroda Alije Izetbegovića kako agresija srpskih nacionalista na prostore gdje stoljećima živi hrvatski narod nije njegov rat, bila je dovoljna činjenica kako hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora pronaći političku i vojnu organizaciju koja bi organizirala hrvatski narod u obranu hrvatskih prostora i državotvornog prava na Bosnu i Hercegovinu.

Utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne pod presjedanjem Mate Bobana i utemeljenje Hrvatskog vijeća obrane kao izvršne, političke i vojne organizacije kojoj je na čelu bio predsjednik Mate Boban kao vrhovni zapovjednik, donijele su potpunu geostratešku prevagu u Domovinskom ratu, što pokojnog predsjednika Matu Bobana svrstava u red onih hrvatskih velikana koji će trajno biti upisani u hrvatsku povijest.

Mr.Mate Boban bit’ će upamćen i kao prvi predsjednik Hrvatske Republike Herceg-Bosne kao jedne od tri republike u Bosni i Hercegovini.

Nažalost, ustupci hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini interesima velikih svjetskih sila prisilili su predsjednika Bobana da odstupi s čelne pozicije hrvatskog naroda, što je političko Sarajevo iskoristilo za konstruiranje političke izmišljotine koja je nazvana „Udruženi zločinački pothvat“. Tužiteljstvo Haškog tribunala je u potpunosti prihvatilo pravnu krivotvorinu Sarajeva koje je iskoristilo tragediju bošnjačkog naroda i grižnju savjesti Međunarodne zajednice za politički i pravni obračun protiv suverenosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ne može se ni na koji način zanemariti i doprinos hrvatskih političara i organizacija u pakiranju udruženog zločinačkog pothvata koje se nisu mogle pomiriti sa činjenicom kako su hrvatski branitelji na čelu sa dr.Franjom Tuđmanom i mr.Matom Bobanom, uspjeli izboriti državnost Republike Hrvatske i obraniti državotvornost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i trajno poslali komunističku Jugoslaviju u ropotarnicu povijesti.

Danas, pokojni predsjednik Mate Boban, zbog svoje prerane smrti nije u mogućnosti braniti svoju političku i vojnu ulogu u Domovinskom ratu, ali nama hrvatskim braniteljima koji smo sudjelovali u Domovinskom ratu pod vodstvom Mate Bobana nije jasno zašto se današnje političke elite distanciraju od politike Mate Bobana i hrvatskih uznika koji (još uvijek) brane svoju čast i dignitet Domovinskog rata pred Haškim tribunalom.

U Domovinskom ratu je obranjena opstojnost hrvatskog naroda od velikosrpske agresije i dražavotvorno pravo na Bosnu i Hercegovinu od politike unitarista iz bošnjačkog naroda, upravo zahvaljujući hrvatskim braniteljima na čelu s predsjednikom Bobanom i njegovim suradnicima i nitko danas nema pravo okretati glavu i zatvarati oči kada je u pitanju obrambeni karakter Domovinskog rata i temeljno pravo hrvatskog naroda na samoobranu i zaštitu svojih nacionalnih interesa u Bosni i Hercegovini”, navodi se u priopćenju udruga proizašlih iz Domovinskog rata.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/z ... sti-813583

Dalj: 24 godine od pogibije 39 branitelja u napadu na postaju


U ranim jutarnjim satima 1. kolovoza 1991. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i bivše JNA napali su Policijsku postaju u Dalju. Nakon što su policajci odbili ponuđenu im bezuvjetnu predaju, uslijedio je novi napad

Datum objave: 01.08.2015 | 14:39 Autor: js/h

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen obilježja ispred policijske postaje, u Dalju je u subotu obilježena 24. obljetnica pogibije 39 branitelja u napadu pripadnika srpskih paravojnih postrojbi i bivše JNA na Policijsku postaju Dalj.

U spomen na 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite, vijence su položila i svijeće zapalila brojna izaslanstva i članovi obitelji poginulih branitelja. Bez političkih govora, počast poginulima polaganjem vijenaca odali su i predstavnici državne i lokalne vlasti te brojnih braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata.

Polaganju vijenaca i paljenju svijeća prethodio je Mimohod zastava u kojem su, u organizaciji Zajednice udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Republike Hrvatske i Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Osječko-baranjske županije, od raskrižja ulica Željka Svaline i bana Josipa Jelačića do Policijske postaje prošli članovi braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata.

U Župnoj crkvi sv. Josipa služena je misa zadušnica. U Domu kulture prikazan je dokumentarni film "Dalj 1991.-hrvatski Alamo".

U ranim jutarnjim satima 1. kolovoza 1991. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i bivše JNA napali su Policijsku postaju u Dalju. Nakon što su policajci odbili ponuđenu im bezuvjetnu predaju, uslijedio je novi napad, a nakon višesatne opsade policijska postaja je zauzeta. Ubijeno je 20 hrvatskih policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite.

http://direktno.hr/en/2014/domovina/213 ... ostaju.htm

RAZGOVOR ANTE ŠOLJIĆ, umirovljeni pukovnik, ratni načelnik sektora Specijalne policije i zamjenik generala Mladena Markača LEGENDARNI SPECIJALAC: Nema tog koji nije pustio suzu kada je general Markač javio da je oslobođen Knin!

Autor: Mario Nikić / 7Dnevno / 31. srpnja 2015.
Ponedjeljak, 03. Kolovoz 2015. u 09:10

U operaciji Oluja poginula su šestorica pripadnika Specijalne policije, a 78 ih je ranjeno, dok su dvojica zarobljeni, ali su nakon dugotrajne torture od Srba do Banja Luke - razmijenjeni. Inače, u Domovinskom ratu poginulo je oko 180 naših specijalaca, a više od 600 ih je ranjeno.

Pred Hrvatskom je vrijeme sjećanja na dane borbe za slobodu, demokraciju i neovisnost. Dvadeset godina nakon vojno-redarstvene operacije Oluja s ponosom se prisjećamo prizora Hrvatske vojske koja ulazi u oslobođeni Knin, a ta je simbolična slika samo dio onoga što je operacija značila za Republiku Hrvatsku. Osim što je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen cijeli okupirani teritorij (osim istočne Slavonije), priča o Oluji puno je više od svega što o njoj danas čujemo i slušamo.

Svjedok i jedan od ključnih ljudi zaslužnih za uspješnost ove vojne operacije, umirovljeni pukovnik Ante Šoljić, kao desna ruka generala Mladena Markača i prvi čovjek Specijalne policije čiji su pripadnici sudjelovali u oslobađanju okupiranih područja, ispričao nam je dosad nepoznate detalje o načinu djelovanja specijalaca u Oluji, preprekama s kojima su se susretali, kao i emocijama koje su ih, kako kaže Šoljić, nosile i vodile od prvog do posljednjeg dana rata.

Kolika je bila važnost Specijalne policije u operaciji Oluja?

– Sve postrojbe Oružanih snaga RH imale su svoju ulogu u operaciji Oluja i dale su svoj doprinos njenom uspješnom izvođenju. No, Specijalna policija je imala posebnu ulogu jer je borbena djelovanja izvodila na teško prohodnom brdsko-planinskom terenu Velebita gdje je posebno došla do izražaja fizička i psihička spremnost njenih pripadnika. Moram naglasiti da su najveće oružje u operaciji bili, u stvari, sami specijalci, jer neko teže naoružanje nisu ni mogli koristiti u tim uvjetima. Pripadnici Specijalne policije su uz nadljudske napore svladavali teško prohodni teren i odmah potom ulazili u borbu s dobro utvrđenim neprijateljem na Velebitu. Moram istaknuti da su nam u tim prvim borbenim aktivnostima značajne probleme zadavala minska polja koja je neprijatelj postavio duž crte svoje obrane. No, poseban doprinos Specijalne policiji Oluji bio je kada smo prvi oslobodili neko mjesto, a to su bili Lovinac i Sveti Rok, dok smo u daljnjem napredovanju presjekli tzv. Krajinu na dva dijela i prvi izašli na državnu granicu kod Kulen Vakufa.

Na kojim su područjima bile raspoređene jedinice Specijalne policije?

– Specijalna policija je na području Like i Velebita bila od 1991. godine, kada je započela sa suzbijanjem terorističkih djelovanja neprijatelja preko Velebita na tada jedinu prohodnu cestu Senj – Karlobag – otok Pag – Zadar. Dio Specijalne policije iz Krapinsko-zagorske policijske uprave sudjelovao je s policijskom Postajom Lovinac u spašavanju stanovništva toga kraja kada je pao dio Like, gotovo do Gospića, u ruke neprijatelja, izvlačeći ljude preko Velebita do Starigrada. Dakle, oko 2200 specijalaca je sudjelovalo u operaciji Oluja od početnih crta napada sa sjevernih visova Velebita, preko Lovinca, Svetog Roka, Gračaca, Bruvna, Gornjeg i Donjeg Lapca do granice prema Kulen Vakufu i Srbu. Dio Specijalne policije u to je vrijeme bio raspoređen i na području Dubrovnika na zaštiti državne granice, a istodobno su dijelovi postrojbi iz Slavonije imali i obrambene zadaće u slučaju protunapada na području istočne Slavonije. U operaciji Oluja poginula su šestorica pripadnika Specijalne policije, a 78 ih je ranjeno, dok su dvojica zarobljeni, ali su nakon dugotrajne torture od Srba do Banja Luke – razmijenjeni. Inače, u Domovinskom ratu poginulo je oko 180 naših specijalaca, a više od 600 ih je ranjeno.

Što možete reći o čišćenju nakon Oluje?

– Dosta je obavještajnih informacija u to vrijeme ukazivalo da je dio neprijateljskih vojnika odlučio ostati na tom području i pružiti tzv. partizanski otpor, dakle u manjim grupama nanositi žrtve našim oružanim snagama, ali oni su istodobno bili i prijetnja civilima koji su počeli ulaziti na oslobođena područja. Imali smo i saznanja da se na tom području nalaze značajne količine minsko-eksplozivnih sredstava i druge vojne opreme koja je postala dostupna svima, tako da teroristi nisu morali brinuti o opskrbi tim sredstvima. Zbog tih razloga, ali i kako bi se stvorili sigurnosni preduvjeti za uspostavu civilne vlasti i povratak civila, Specijalna policija je dobila zadaću obaviti pretres i pretragu tog područja. Tako su tijekom kolovoza 1995. imali pet borbenih kontakata sa zaostalim neprijateljskim postrojbama, uhitili su 13 neprijateljskih vojnika, pronašli dva skladišta minsko-eksplozivnih sredstava (nekoliko šlepera), više topova, minobacača, zemunica, minskih polja, a 197 civilnih osoba bez valjane dokumentacije dovedene su u nadležne policijske postaje radi izrade dokumenta i prijave. Da nisu poduzete takve mjere pretraga, sigurno bi na tom području bilo puno više stradavanja civilnih osoba i od terorističkih skupina, ali i zbog značajnog broja mina.


Zašto je Sveti Rok poseban za Specijalnu policiju?

– Specijalna policija je vezana za to područje od 1990. kada je uspostavljena postaja policije u Lovincu koju smo pomogli ustrojiti i naoružati. Naši specijalci pomagali su postaji kada je okupirano to područje i kada su se zajedno sa stanovništvom izvukli preko Velebita. Lovinački policajci ostali su s nama cijelo vrijeme na Velebitu i sudjelovali u operacijama Maslenica i Medački džep. Operacijom Maslenica, oslobodili smo to područje, ali smo se naknadnim sporazumom morali povući na vrhove Velebita. Zajedno smo s tim ljudima tri godine gledali Lovinac i Sveti Rok s vrhova Velebita i maštali kako ćemo tamo graditi vikendice, a oni ponovno obnoviti svoje kuće i živjeti. Moram naglasiti da s nama nisu bili samo pripadnici Policijske postaje Lovinac, nego i cjelokupno stanovništvo toga kraja koje je tada bilo u izbjeglištvu. Naravno, danas kada je Lika slobodna svaki specijalac želi svoje najbliže odvesti upravo na Velebit i Sveti Rok, ali svaki od njih se najbolje opušta i prisjeća tih dana u Svetom Roku dok gleda vrhove Velebita…

Bili ste zamjenik generala Mladena Markača. Koja je bila njegova zadaća u operaciji Oluja?

– General Markač bio je zapovjednik Specijalne policije od 1990., pa tako i u operaciji Oluja. On nama nije bio samo zapovjednik, on je bio i prijatelj, suborac, čovjek sa svim manama i vrlinama. General Markač je kao zapovjednik, sa svojim stožerom, razrađivao djelovanje Specijalne policije u operaciji Oluja prema zapovijedima načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Upravo je takav način uporabe naših specijalaca, dakle velikog broja dobro obučenih i nadasve hrabrih ljudi, bio iznenađenje za neprijatelja, pa je upravo na našem pravcu prva probijena neprijateljska crta i ostvaren brz i velik prodor u dubinu neprijateljskog teritorija. Sjećam se kada je general sustavom veze objavio da je oslobođen Sveti Rok! Nema tog specijalca kojem nije zadrhtalo srce, a kada je objavio da je oslobođen Knin, iako specijalci – pustili su suze! Moram i ovdje istaknuti da smo ispred sebe imali dobro naoružanu vojsku koja je itekako branila to područje – neposredno nam je bila suprotstavljena 9. motorizirana brigada Gračac sa značajnim oklopnim sredstvima i ljudstvom, dok se u jednom trenutku pri našem napredovanju zbog izvlačenja neprijateljskih snaga, veći dio 15. ličkog i 7. kninskog korpusa našao ispred snaga Specijalne policije u trokutu Bruvno – Lapac – Srb. Radilo se otprilike o 15.000 naoružanih vojnika i više od 100 tenkova, da ne govorimo o ostalim topničkim i drugim sredstvima. No, samo mudrošću generala Markača kao zapovjednika i stožera Specijalne policije, te naravno hrabrošću i borbenošću specijalaca, neprijatelj je poražen.

Koji je Vaš stav o mimohodu u Zagrebu i proslavi u Kninu?

– Nažalost, u Hrvatskoj ništa ne može ući u tradiciju zbog politike. Kada smo se počeli navikavati na proslavu Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja u Kninu, evo ti nove politike koja zbog vlastite promidžbe plati 15 ili ne znam koliko milijuna kuna u ovoj ekonomskoj situaciji da bi, na neki način, umanjila značaj proslave u Kninu. Nisam, naravno, protiv mimohoda Oružanih snaga RH, on se treba održati u Zagrebu da pokažemo kako smo iz ”jakih policijskih snaga”, kako su nas nazivali neprijateljski mediji 1991. godine, izrasli u respektivnu oružanu silu zajedno sa svojim saveznicima iz NATO-a. Već sam prije mjesec dana izjavio da će nam se malo tko ili gotovo nitko od saveznika odazvati na mimohodu u povodu Oluje, jer priznali mi to ili ne, na sve to će saveznici uvijek gledati kroz – prizmu politike. Dakle, mimohod svakako za Dan oružanih snaga, a proslava Dana pobjede u Kninu i to uz postrojavanje veteranskih postrojbi, jer to je Dan branitelja, dan ljudi koji su sudjelovali u operaciji Oluja i oslobodili Hrvatsku.

http://www.dnevno.hr/domovina/legendarn ... nin-820015

20. OBLJETNICA AKCIJE OLUJA
Andrija Hebrang: takav entuzijazam i snaga domoljublja koju smo onda imali nećemo imati nikada više

“Oluja je najveći politički događaj u povijesti hrvatskog naroda jer je omogućila oslobađanje i s tim utemeljenje hrvatske države. To je ujedno najveća vojna pobjeda nad srpskim agresorom bez obzira na ogromnu razliku u snazi u korist agresora”, rekao je za narod.hr ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang.

Istaknuo je kako se operacija Oluja pripremala još 1992. godine kad se nizom akcija zauzela kontrola nad položajima s druge strane Dinare da bi se moglo ući u srce paradržavne tvorbe – u Knin da ga se oslobodi. Organizacijske, tehničke i financijske su trajale 2 godine.

“Početak Oluje 4. kolovoza bio je jedno veliko rasterećenje za sve koji smo sudjelovali u tome. Sam Knin kao središte i pojam oslobađanja Hrvatske ostao mi je u sjećanju jer sam ondje došao treći dan Oluje. Tada sam preuzeo kninsku bolnicu, skidao ćirilične natpise te zaštitio 50 njihovih civila koje smo tamo zatekli i preuzeli kontrolu nad bolnicom”, naglasio je Hebrang.

“Danas 20 godina kasnije moje uspomene su obojene tugom. Naime, na taj najsvjetliji dan u hrvatskoj povijesti, oni koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu su uspjeli podijeliti hrvatski narod – na dva lokaliteta obilježavaju 20. godina od Oluje”, ocijenio je dodavši: “U Zagrebu, gdje će biti ne samo oni koji nisu sudjelovali već su učinili sve da se Hrvatska ne oslobodi, tu prvenstveno mislim na Zorana Milanovića, Ivu Josipovića, Vesnu Pusić – uspjeli su napraviti novu podjelu. To je nedopustivo”.

“Zato sam tužan što na tu obljetnicu umjesto da se i oni koji se nisu priključili Domovinskom ratu stave konačno na stranu pobjednika, ovime su pokazali da žele sve učinit da rascjepe pobjedničke redove”, naglasio je Hebrang.

“Takvo jedinstvo i sloga koju smo vidjelu u Domovinskom ratu kod naših branitelja, takav entuzijazam i ta snaga domoljublja koju smo onda imali nećemo imati nikada više jer su pojedinačni interesi danas nadvladili opće interese. Sva je sreća da smo onda imali tada jednog Franju Tuđmana, jednu homogenu Hrvatsku demokratsku zajednicu kao pobjednicu na izborima. Nažalost, nakon toga, to se jedinstvo više nije nikada ponovilo”, poručio je.

“Laži koje sije poražena strana povodom 20. obljetnice akcije Oluja su razumljive jer poraženi ima pravo na sve. Srpska strana čak širi dvije neistine – da je nad srpskim civilima učinjen genocid protjerivanja što je vrlo jednostavno dokazati da je laž jer imamo dokument zapovijedi Mile Martića koji zapovijeda evakuaciju stanovništva iz Knina prije početka Oluje”, pojasnio je dodavši kako je druga velika laž civilne žrtve.

“I dalje bivši agresori poraženi u ratu vade novo oružje uz podršku Vesne Teršelič i sličnih suboraca te govore da smo ubili 667 civila u Oluji. Dao sam podatke koji dokazuju da to nije istina – Žarko Puhovski koji je zastupao takvu osudu protiv vlastite države je na sudu u Hagu ismijan jer su mu rekli da su s njegova popisa 42 civila ubijena, a ne 667 kako je bilo napisano”, pojasnio je Hebrang te dodao kako je srpski agresor ubio 8000 hrvatskih civila koji su svi identificirani poimence.

“Od 8000 ubijenih hrvatskih civila polovina ubijenih su žene i djeca. Umjesto da govorimo o genocidu nad hrvatskim civilima, mi dozovoljavamo da prodiru u naše medije s lažima o genocidu nad srpskim civilima. Povijest to mora iznijeti na čistac – mi imamo dokaze, oni ih nemaju”, zaključio je Hebrang

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/andrija-hebran ... ikada-vise

20. OBLJETNICA AKCIJE ‘OLUJA’
Dr. sc. Ante Nazor: Pokušavaju nas ‘suočiti s prošlošću’, a nisu spremni suočiti se s činjenicama

Podižući hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi svake godine, čime ponosno obilježavamo oslobađanje Knina u operaciji „Oluja“ 5. kolovoza 1995. i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu, ne smijemo zaboraviti da su temelje za taj proces postavili hrvatski dragovoljci koji su slabo naoružani, kao pripadnici ZNG-a i hrvatske policije, 1991. obranili Hrvatsku od napada JNA i srpsko-crnogorskih postrojbi, a potom su godinama, po rovovima i „ćukama“, u svim vremenskim uvjetima, držali liniju bojišnice. Dakako, prije svih, sjećanje i zahvalnost zaslužuju poginuli hrvatski branitelji, njima dugujemo slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Treba se sjetiti i svih nedužno ubijenih i poginulih civila, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeroispovijest.

„Oluja“ – simbol pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu

Domovinski rat presudno je razdoblje hrvatske povijesti, a „Oluja“ je presudna operacija toga razdoblja, kako za Hrvatsku, tako i za Bosnu i Hercegovinu, ne samo zbog činjenice da je „Olujom“ deblokiran Bihać, grad u BiH koji je UN proglasio „zaštićenom zonom“, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini i zločin poput masakra u Srebrenici, gdje su u srpnju 1995. pripadnici srpskih postrojbi ubili više od 8000 Bošnjaka – muslimana.

„Oluja“ je vrhunac procesa vojnog oslobađanja okupiranoga teritorija Republike Hrvatske i ne može se promatrati kao izolirani događaj. Značaj „Oluje“ i okolnosti u kojima je provedena, nije moguće razumjeti ako se zanemari proces obnove velikosrpske politike od sredine 1980-ih i velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH od ljeta 1991. godine, koju su organizirale i provele tadašnja vodstva Srbije i JNA.

Pobjeda hrvatskih snaga u „Oluji” jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana sloboda njezinih građana i razvoj Republike Hrvatske te teritorijalna cjelovitost i opstanak u međunarodno priznatim granicama. Operacijom „Oluja“, uz pobjedonosne operacije hrvatskih snaga u BiH u rujnu i listopadu 1995. – „Maestral-1“ i „Južni potez“, omogućena je i mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja, jer su se srpske vlasti na tom području „urazumile“ tek nakon vojnih poraza.

„Oluja“ je postala simbol pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu. Preduvjet te pobjede bilo je zajedništvo Hrvata – u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i iseljeništvu. Naša je obveza da, posebice kroz obrazovni sustav, činjenice o „Oluji“ i Domovinskom ratu prenesemo našoj djeci, koja trebaju osjetiti i zašto pripadnici pobjedničkih hrvatskih snaga s ponosom govore o „Oluji“ kao kruni Domovinskog rata i kraljici svih hrvatskih pobjeda, a o Domovinskom ratu kao najsjajnijem razdoblju hrvatske povijesti.


Odgovorost srpskog vodstva

Činjenica je da je u Domovinskom ratu, uz hrvatski, stradao i srpski narod u Hrvatskoj, čija se tragedija očituje u napuštanju svojih domova uoči i tijekom “Oluje”. Kao što je činjenica da je za tu tragediju odgovorno srpsko vodstvo, koje niti nakon poraza u operaciji “Bljesak” u svibnju 1995., nije odustalo od isključive odluke da će teritorij samoproglašene “RSK”, zapravo okupirani teritorij RH, biti dio Srbije ili da Srba tu više neće biti. Odbijanjem mirne reintegracije okupiranoga teritorija u sastav RH, vođe pobunjenih Srba u Hrvatskoj preuzele su odgovornost za žrtve i razaranje koje prate svaku takvu operaciju.

„Oluja“ – logičan i neizbježan vojni odgovor na nezakonitu okupaciju

Odgovornost tadašnjih srpskih političara za rat u Hrvatskoj (i BiH), pa tako i za operaciju „Oluja“, koja je zapravo bila logičan i neizbježan odgovor na stanje srpske okupacije dijela RH od 1991., jasno je potvrdio i Međunarodni sud pravde u Haagu, utvrdivši (čl. 426) da su u Domovinskom ratu “politička vodstva Srbije i Srba u Hrvatskoj zajednički dijelili cilj stvaranja etnički homogene srpske države”, kao i da je to bio kontekst u kojem su se događali zločini. Za razliku od vojnih operacija srpskih snaga i JNA koje je podržavala Srbija i koje su bile nezakonita invazija na suverenu državu s ciljem stvaranja velike Srbije na teritoriju Hrvatske, „Oluja“ je bila legitiman vojni odgovor na nezakonitu okupaciju, odgovor koji je i prema presudi međunarodnih sudova proveden zakonito.

Obilježavanje stradanja Srba u “Oluji” i novo krivotvorenje povijesti

Dakle, obilježavanje i stradanja Srba u „Oluji“, civilizacijski je čin, koji podržavam ako se provodi u nedvojbenim i na izvorima utemeljenim okvirima te ako sadržaj takvog obilježavanja, koji uključuje i priče o stradanju svih žrtava agresije na Hrvatsku, bez obzira na njihovu nacionalnu i vjersku pripadnost, ne zanemaruje uzrok i tijek Domovinskoga rata. No, primjetno je da su najmoćniji političari u današnjoj Srbiji, ali i pojedine neznanstvene udruge u Hrvatskoj, poput Documente, kao i pojedinci, zanemarujući izvore i kronologiju događaja, odnosno činjenice, pokušali krivotvoriti povijest Domovinskog rata, a agresiju na Hrvatsku iza koje stoji Srbija prikazati kao građanski rat.

Isti uglavnom zanemaruju i činjenicu da je zbog beskompromisne politike tadašnjega srpskoga vodstva, koje početkom 1995. nije prihvatilo ni tzv. “Plan Z4” o iznimno širokoj autonomiji Srba u Hrvatskoj, vojna operacija u kolovozu 1995. bila jedina moguća i neodgodiva opcija povratka okupiranoga teritorija RH u njezin ustavno-pravni sustav, te da kaznena djela počinjena tijekom i nakon “Oluje” nad pojedinim srpskim civilima i njihovom imovinom, koje je najveći dio hrvatske javnosti, ali i hrvatskog pravosuđa osudio, ne mogu biti alibi da se legitimna operacija hrvatskih snaga nazove “zločinom”, a hrvatsko vodstvo “zločinačkim”.

Prikrivanje odgovornosti tadašnjega vodstva Srbije i RSK

Isticanjem samo posljedica pojedinih događaja, bez navođenja uzroka tih događaja i politike odgovorne za rat i vojnu opciju, zapravo se prikriva odgovornost tadašnjega vodstva Srbije i “RSK”. Zamagljivanje činjenica očituje se i u isticanju netočnog podatka da je “Olujom” “protjerano više od 200.0000 Srba iz RSK” i provedeno “najveće etničko čišćenje u Europi nakon 2. svjetskog rata”, odnosno u prešućivanju činjenice da su “najveće etničko čišćenje” u ratu u RH i BiH od 1991. do 1995. počinile upravo snage koje je podržavalo današnje srbijansko vodstvo, te da se 384.664 u srpnju 1995. registriranih prognanika i izbjeglica u RH, koje su, najvećim dijelom već 1991., protjerale srpske snage, nisu mogli vratiti svojim, većinom razrušenim, kućama, upravo zbog isključive politike tadašnjeg srpskoga vodstva i velikosrpstvom zanesenog stanovništva na okupiranom području RH. Očituje se i u proglasima navodno „mirovnih inicijativa“ da se umjesto obilježavanja „Oluje“, jer je „neprimjereno slaviti vojne operacije“, obilježava mirna reintegracija Hrvatskog Podunavlja, čime se ignorira činjenica da ona ne bi bila moguća da srpske snage nisu vojno poražene.

Pokušavaju nas „suočiti s prošlošću“, a nisu se spremni suočiti se s činjenicama

Dakle, nije dvojbeno pitanje treba li obilježavati i stradanje Srba u „Oluji“ i u Domovinskom ratu, dvojbena je vjerodostojnost onih koji hrvatsku javnost već godinama pokušavaju „suočiti s prošlošću“, a nisu spremni suočiti se s činjenicama, koji provode nekakvu „tranzicijsku pravdu“ potpuno zanemarujući izvore i povijesne okolnosti, koji svoj nedolazak u Knin 5. kolovoza opravdavaju počinjenim zločinima nad Srbima u „Oluji“ i onemogućavanju njihova povratka, a istodobno su svake godine nazočni na obilježavanju događaja na područjima na kojima su pobijeni i protjerani Hrvati, bez mogućnosti povratka, kao i onih koji prihvaćaju biti ravnatelji važnih nacionalnih ustanova, kao što je za hrvatsku kulturu važno Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci, ali javno poručuju da ne prihvaćaju ni hrvatski jezik ni hrvatsku državu.

Autor teksta je dr. sc. Ante Nazor, povjesničar, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Kao dragovoljac Domovinskog rata, sa 23 godine pridružio se obrani Hrvatske na istočnoslavonskom bojištu. Autor godinama, neumorno iznosi istinu o Domovinskom ratu koja se temelji na činjenicama i povijesnim dokumentima te tako omogućuje Hrvatima da istinu o Domovinskom ratu i ponos zbog pobjede u njemu prenose i svojoj djeci.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/dr-sc-ante-naz ... injenicama

Sjećanje na 21 poginulog pripadnika HV-a poginulog u slamanju Mladićevog protuudaru prema Kninu

14.08.2015.
Hrvatska
Ispis
E-mail

U Bosanskom Grahovu obilježen je 13. kolovoza Dan sjećanja na poginule hrvatske branitelje u povodu 20. obljetnice uspješnog provođenja vojnih operacija "Ljeto 95" i "Oluja".

Neposredni povod molitvenom okupljanju svake godine na Dan sjećanja jest pogibija 21 pripadnika HV-a (od toga njih 15 iz 141. brigade) koji su prije točno 20 godina, 13. kolovoza 1995., poginuli u neposrednoj blizini Bosanskoga Grahova u protuudaru kojeg su postrojbe pod zapovjedništvom Ratka Mladića pokrenule na položaje HV-a.

Na ovogodišnjem Danu sjećanja misu zadušnicu za poginule branitelje predvodio je u župnoj crkvi Sv. Ilije u Bosanskom Grahovu vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, u zajedništvu s dekanom livanjskim i župnikom lištanskim preč. Adolfom Višatickim i domaćim župnikom drvarsko-grahovskim don Davorom Klečinom.

Na komemoraciji se okupio veliki broj rodbine, prijatelja i suboraca poginulih branitelja, najviše iz Splita, Solina i Kaštela, a od dužnosnika vlasti iz tih gradova bili su – među ostalim – zamjenik župana Splitsko-dalmatinskog Luka Brčić te gradonačelnik Kaštela Ivan Udovičić. Nazočni su bili i službeni predstavnici Šibensko-kninske županije te predstavnici Vlade Hercegbosanske županije iz Livna, kao i generalni konzul gerant Republike Hrvatske u Mostaru Drago Matijević, te izaslanstvo Ministarstva obrane BiH.


U propovijedi biskup Vukšić pozvao je na molitvu za sve poginule branitelje ali i za brojne žrtve II. svjetskog rata s toga područja, među kojima je i župnik don Juraj Gospodnetić. Govoreći o nužnosti kršćanskoga oprosta, biskup je istaknuo: "Božja providnost dopustila je da stradalnici iz ovoga kraja svoje živote ugrade u konačnu vojnu i političku pobjedu, koje su temelj istinske slobode.

Nakon misnog slavlja svi su se uputili u središte Bosanskoga Grahova gdje je nastavljena komemoracija pred nedavno obnovljenim spomen-križem podignutim u znak sjećanja na poginule branitelje. Najprije je biskup Vukšić blagoslovio križ i predvodio molitvu odrješenja za pokojne, a potom su predstavnici brojnih udruga i izaslanstava položili vijence ispred spomen-križa. Prilikom polaganja vijenaca pred križem je stajao počasni vod hrvatske komponente OSBiH (1. pješačka bojna) te je zasvirala i počasna truba.

Dan sjećanja na poginule branitelje održava se od godine 1996. u Bosanskom Grahovu svakog 13. kolovoza, na poticaj prof. Slavka Galiota, predsjednika Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine "Don Juraj Gospodnetić" iz Bosanskoga Grahova, koja je organizator tih okupljanja.

Podsjetimo, srpske su snage 13. do 15. kolovoza 1995. godine izvršile snažan protuudar na postrojbe HV-a i HVO-a duž tadašnje crte bojišnice između Grahova i Glamoča. Cilj snaga pod zapovjedništvom Ratka Mladića bio je pokušaj probijanja crte na tom području, ovladavanje Grahovom i dalji prodor prema Kninu, Glamoču i Livnu.

Riječ je o jedinom pravom srpskom protuudar nakon VRO "Oluja" u kome je upotrijebljeno topništvo, zrakoplovstvo, oklopništvo, pješaštvo i diverzanti.

Nakon iznimno žestokih trodnevnih borbi, postrojbe HV-a i HVO-a uspjele su odbiti protuudar Mladićevih snaga. Najžešća bitka odvijala se na položajima Biljeg, Cigelj,Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar-B.Grahovo, preko kojih su Mladićeve postrojbe pokušale prići prijevoju "Derale" i ugroziti Grahovo.

Nakon slamanja ovog protuudara, postrojbe HV-a odbacile su neprijatelja prema Drvaru, čime je svaka dalja ugroza Knina bila onemogućena.



M.M.

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... rema-kninu