Telefonski poziv jednom od HR telefonsko-internetsko-tv operatera...
"Dobar dan, dobili ste ...... za info o računu pritisnite 1; za tehničku podršku pritisnite 2; za razgovor s operaterom pritisnite 3..."
Nakon duljeg vremena čekanja, kada je jedan od operatera konačno slobodan :
"Dobar dan, ovdje Marko/Petra/netko, kako vam mogu pomoći?"
Nakon objašnjenja problema, slijedi "Ostanite na vezi"...
Nakon poduljeg čekanja, javlja se novi operater: "Dobar dan, ovdje Janko/Diana/netko, kako vam mogu pomoći?"
Ponovo objašnjavam problem i opet čujem: "Ostanite na vezi"...
Nakon još čekanja, javlja se novi operater: "Dobar dan, ovdje Pero/Kristina/netko, kako vam mogu pomoći?"
Opet ponavljam istu priču i nakon trenutka zbunjenosti operatera, tražim da me spoji sa šefom ili nekime tko može riješiti problem.
Odgovor: "Nažalost, nema nikoga, nazovite neki drugi broj ili pošaljite e-mail".
Dakle, nema nikoga tko je šef a da je dostupan glupoj bagri od koje taj isti i njegovi vlasnici dobro, štoviše odlično žive.
Na upućeni e-mail, odmah stiže odgovor: "Vaš e-mail je zaprimljen i bit će proslijeđen. Nemojte odgovarati na ovaj e-mail jer je automatski generiran."
U normalnom životu, na normalnom poslu, ako radnik/službenik/netko ne može riješiti problem, tu je šef koji je plaćen da to riješi. Kod ove korporativne gamadi, takvog nema. Sve se svodi na glupi stroj i nekoliko studenata koji odgovaraju na pozive za sitniš i naravno, niti znaju, niti mogu riješiti problem.
Na kraju, nakon tko zna kojeg po redu poziva i šetanja u krug, ostaje samo jedno:
pitati operatera da li se razgovor snima i onda viknuti iz sveg glasa:
JEBEM VAM KORPORATIVNU MATER!!!
Jebem vam korporativnu mater
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Jebem vam korporativnu mater
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
MaxMagnus
- Accurate Shooter
- Posts: 444
- Joined: Mon May 16, 2011 10:16 am
- Location: Podno Medvedgrada...
Re: Jebem vam korporativnu mater
Ali samo ako se ne snima.
A u zadnje vrijeme se snima...
A u zadnje vrijeme se snima...
zna se kakav neprijatelj je dobar neprijatelj...
---------------
Samo dvoje je umrlo za tebe :
1. Isus Krist
2. Hrvatski domobran
Jedan je umro za tvoju dušu,drugi za tvoju slobodu.
---------------
Samo dvoje je umrlo za tebe :
1. Isus Krist
2. Hrvatski domobran
Jedan je umro za tvoju dušu,drugi za tvoju slobodu.
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Jebem vam korporativnu mater
Poanta je u tome da ŽELIM da se to snimi, kako bi to možda čuo netko od onih kojima je namijenjeno...
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Jebem vam korporativnu mater
ISPOD POVRŠINE
Ne vjerujte svojim očima i kad vidite, mi smo tu da vidimo za vas!
Koji zakon, propis ili uredba propisuje kaznu za naplaćenu a ne isporučenu kvalitetnu uslugu. U ovoj zemlji ni jedan. Peripetije po kablovima - nastavak drugi.
Autor: Ante Gugo
Postoji izvrsna priča, jedan od onih zdravohumornih iz Dalmatinske zagore koja govori o tome što se zbilo kad je žena ušla u kuću i zatekla muža s ljubavnicom. Muže je brzo reagirao i rekao da to nije ono što žena misli da jest. Žena se uhvatila za glavu i zavapila: „ Što to moje oči vode?“ Muž je uzvratio protupitanjem: „Viruješ li ti svojim očima ili svome Anti?“. Upravo tako danas me cijeli dan iz B.neta, operatera kablovske televizije uvjeravaju da ne vidim to što vidim, nego da vidim ono o čemu oni pričaju. Riječ je o uređaju koji su mi zamijenili prije samo 6 dana i koji opet ne radi.
Nije u ovoj priči riječ o uređaju koji ni 6 dana ne može ispravno raditi. Riječ je o odnosu prema potrošačima velikih kompanija, teleoperatera, kablovskih televizija i sličnih. Međusobnim, po slovu zakona oni zabranjenim dogovorima stvaraju minimalne kriterije kvalitete usluge koju isporučuju cijene, formiraju približno iste cijene i sve nas prave budalama. U ovoj državi ne postoji propis kojeg bi se takve firme bojale. Ne postoji zakon koji njih prisiljava na bilo kakvu odštetu ili im propisuje neku kaznu u korist državnog proračuna ako potrošaču ne pružaju uslugu koju redovnom mjesečnom pretplatom i naplaćuju.
Prije tjedan dana pisao sam o svojim peripetijama s B.netom. Dan za danom izluđivali su me uvjeravajući me da mi ispravno radi uređaj koji je bio očito neispravan. Na koncu su mi donijeli novi, prema njihovim riječima najbolji digitalni prijemnik koji imaju. Konačno sam čuo i glas nekoga tko se predstavio kao voditelj u službi tehničke podrške. Isprika je bila ljubazna. Ponudili su mi i otpis jedne mjesečne pretplate.
Kao što je Rade Šerbedžija ljetos na Brijunima pričao da je tijekom odigravanje predstave o Gavrilu Principu mogao čuti kako kuca srce mladog terorista, tako sam i ja pokušao osjetiti kako se osjećao Rade Končar kad je navodno grmio da milost ne traži, ali je ne bi ni dao. Nisam mogao, ne zbog velikih ideoloških razlika s Končarom, nego zato što ja B.netu svaki mjesec dajem, a oprost te jedne rate nisam tražio, ali sam je primio na znanje, naravno, bez negodovanja. To je najmanje što je B.net mogao napraviti za moje istrošene živce.
U nekoj normalnoj državi ovo što sam napisao bila bi dobra priča, zanimljiva fikcija ili tek dobra pokušaj nečeg takvog. U ovoj državi to je svakodnevnica bez posljedica za one koji su uzrok tome. Ne postoji u Hrvatskoj nijedan zakon ili propis koji bi zbog ovakvog poigravanja s potrošačima predviđao visoke kazne za teleoperatere ili operatere kablovske televizije. O gubitku koncesije da i ne govorim. Pa zašto se onda oni ne bi dobro zafrkavali s nama?!
Kad je došla doma moja prvovjenčana, slavodobitno sam, poput sinjskog alkarskog alajčauša izjavio da njoj dajem iznos te jedne mjesečne rate pa neka sebi u dućanu nadoknadi živce koje sam u svađi s B.netom ja izgubio. Ni ona se nije previše bunila. Primila je na znanje i mudro upitala jesam li siguran da je to sve sad popravljeno. Odavno znam da ne valja podcjenjivati žensku intuiciju i ne znam koji vrag me tjerao da kažem kako je gospodična s druge strane zvučala vrlo ozbiljno i kako mislim da je sad ipak sve OK. Da sam barem jezik pregrizao.
Nekoliko sati prije negoli sam odlučio olakšati dušu ovim tekstom, zove me dijete i kaže mi da ne može na snimalici gledati kultnu seriju Deadwood, koja se u kasnim noćnim satima emitira na HTV 3. Zovem tehničku podršku B.neta. Glas s druge stane kaže mi da moram biti ispred televizora ako želim da greška bude uklonjena. Uzalud su bli moji pokušaji uvjeravanja kako nema smisla da ja sad odlazim doma samo zato da bi on od tamo čuo isto to što mu upravo govorim. Zaustavljam tek započeti posao i idem kući. Snimalica mi puno znači baš zbog posla.
Dolazim kući, ali u tehničkoj podršci se javlja drugi lik. Pokušavam mu reći da mi ne radi snimalica ni na jednom programu. Čovjek mi samouvjereno objašnjava kako snimalica ne radi samo na HTV3, ali meni se čini da ne radi na ostalim programima zato što ne radi i tamo gdje sam prvi put prebacio.
U tom trenutku tiho se zahvaljujem dragom Bogu, svim svojim trenerima, oficirima i časnicima koji su me trenirali i obučavali, na tome što uspjevam ostati miran i pribran. Najradije bih poput kakvog lika iz nekog SF filma prokurio kroz optički kabal i ... (nije za djecu i maloljetnike).
Prekidam razgovor s likom koji me pokušava uvjeriti da ne vidim to što vidim i još se jednom uvjeravam da snimalica ne radi ni na jednom programu. Opet zovem tehničku podršku. Javlja mi se drugi lik koji kao da čita s istog obrasca. Tvrdi da ja ne znam što vidim i bez pitanja ili najave on-line mi resetira uređaj i tako mi poništava liste omiljenih programa i druge privatne postavke. Bez pitanja ili najave. Pokušavam liku objasniti da se to tako ne radi. Ne sluša me. Pravda se tako što mi priča kako imam neispravan uređaj, pa bih i tako, prije ili kasnije sve to opet morao ukucavati i unositi. Očito nije pogledao u ekran u koji bulji dok priča samnom. Tamo negdje moralo bi mu pisati da su mi novi, navodno najbolji digitalni prijemnik isporučili prije ravno 6 dana. Lik je nešto pričao o dolasku tehničara. Zar imaju još nekog koji nije prošao kroz moj stan?
Sad više ne pomaže ni molitva Bogu i sjećanje na one trenere, oficire i časnike. Mrak! Iz daljine dopire glas koji pokušava objasniti kako nije znao da me mora pitati želim li da me tako zajebe i kako će poslati tehničara s novim uređajom. Pritiskam tipku za prekid veze. Blažena tišina. Jedino što bih sad želio čuti jest glas Andrije Jarka ispred zgrade B.neta.
Kasno popodne, negdje u vrijeme svih onih preklapajućih TV Dnevnika, zove me Ivan s B.neta. I on me pokušava uvjeriti da moja snimalica u stvari radi, samo što je greška u meni jer ja ne to ne vidim pa mi se čini da ona ne radi. Živci mi polako popuštaju. Pitam ga vrlo izravno pravi li on to budalu od mene. Lik odgovara da mu ne pada na pamet, ali da snimalica inače radi, samo što zbog nečega, a ni on ne zna zbog čega, ona baš u tom mom slučaju ne radi, pa se dakle ne može reći da radi iako u stvari ne radi.
To je sad malo teža filozofija koju ne mogu tako brzo shvatiti. Pokušavam se snaći i toj logičkoj vratolomiji, a lik mi predlaže resetiranje uređaja. Iako nikad u životu nisam bio u nesvjesti, usprkos svim udarcima koje sam primio u glavu i svim padovima s motora, ovaj put bio sam malo ošamućen. Zato sam valjda pristao da mi opet resetiraju uređaj. Ovaj put i ja moram sudjelovati. Kad smo došli do HD postavki, uređaj mi nudi rezoluciju 720p, što je daleko od HD. Upozoravam lika na to, a on mi kaže da je to u stvari isto, ali ako inzistiram, on će to kasnije popraviti. Iako ošamućen, ne pristajem, pa nekako uspjevamo doći do rezolucije 1080i. Završavamo to ponovno pokretanje uređaja i slavodobitno krećemo ustanoviti da snimalica inače radi. Usput sam čuo da je snimalica i dosad radila, ali samo ona emisija koju je moje dijete htjelo gledati nije kod B.neta snimljena na mreži.
Podsjećam Ivana od B.neta da jutros snimalica ni na drugim programima nije radila. I on me uvjerava da je radila, ali da se meni samo činilo da nije radila jer se meni tako prikazuje na televizoru. Ovo je sad drugi nokaut u istoj borbi. Sad već jedva stojim na nogama. Pad s motora pri stotinjak na sat mila je majka u odnosu na ovo. Od ovoga ne ostaješ lako na nogama. Tako ošamućen slijedim njegove upute i idem se uvjeriti kako sve opet besprijekorno radi. Možda i radi, ali na mom televizoru opet piše da se „traženi sadržaj ne može reproducirati“.
Ivana od B.neta zamolio sam da mi što prije javi je li njegova tvrtka u stanju isporučiti uslugu koju naplaćuje. Ovo moje maltretiranje s B.netom traje već više od 10 dana. Jutros mi je VIP isporučio desetak poruka koje sam slao zadnjih tjedan dana. Uz sve poruke piše da ih nije bilo moguće isporučiti. Jedna je bila upućena Zagrebparkingu. Za sutra imam najvaljen razgovor u njihovoj službi za reklamacije jer oni mi ne vjeruju da sam ja uredno platio parking mobitelom, a njihov mi je djelatnik tome usprkos ostavio kaznu, odnosno račun za dnevnu parkirnu kartu.
U nekoj normalnoj državi ovo što sam napisao bila bi dobra priča, zanimljiva fikcija ili tek dobra pokušaj nečeg takvog. U ovoj državi to je svakodnevnica bez posljedica za one koji su uzrok tome. Ne postoji u Hrvatskoj nijedan zakon ili propis koji bi zbog ovakvog poigravanja s potrošačima predviđao visoke kazne za teleoperatere ili operatere kablovske televizije. O gubitku koncesije da i ne govorim. Pa zašto se onda oni ne bi dobro zafrkavali s nama?!
>>> Zašto plaćamo da bi od nas pravili magarce?
http://www.politikaplus.com/novost/1192 ... D-POVRSINE
Ne vjerujte svojim očima i kad vidite, mi smo tu da vidimo za vas!
Koji zakon, propis ili uredba propisuje kaznu za naplaćenu a ne isporučenu kvalitetnu uslugu. U ovoj zemlji ni jedan. Peripetije po kablovima - nastavak drugi.
Autor: Ante Gugo
Postoji izvrsna priča, jedan od onih zdravohumornih iz Dalmatinske zagore koja govori o tome što se zbilo kad je žena ušla u kuću i zatekla muža s ljubavnicom. Muže je brzo reagirao i rekao da to nije ono što žena misli da jest. Žena se uhvatila za glavu i zavapila: „ Što to moje oči vode?“ Muž je uzvratio protupitanjem: „Viruješ li ti svojim očima ili svome Anti?“. Upravo tako danas me cijeli dan iz B.neta, operatera kablovske televizije uvjeravaju da ne vidim to što vidim, nego da vidim ono o čemu oni pričaju. Riječ je o uređaju koji su mi zamijenili prije samo 6 dana i koji opet ne radi.
Nije u ovoj priči riječ o uređaju koji ni 6 dana ne može ispravno raditi. Riječ je o odnosu prema potrošačima velikih kompanija, teleoperatera, kablovskih televizija i sličnih. Međusobnim, po slovu zakona oni zabranjenim dogovorima stvaraju minimalne kriterije kvalitete usluge koju isporučuju cijene, formiraju približno iste cijene i sve nas prave budalama. U ovoj državi ne postoji propis kojeg bi se takve firme bojale. Ne postoji zakon koji njih prisiljava na bilo kakvu odštetu ili im propisuje neku kaznu u korist državnog proračuna ako potrošaču ne pružaju uslugu koju redovnom mjesečnom pretplatom i naplaćuju.
Prije tjedan dana pisao sam o svojim peripetijama s B.netom. Dan za danom izluđivali su me uvjeravajući me da mi ispravno radi uređaj koji je bio očito neispravan. Na koncu su mi donijeli novi, prema njihovim riječima najbolji digitalni prijemnik koji imaju. Konačno sam čuo i glas nekoga tko se predstavio kao voditelj u službi tehničke podrške. Isprika je bila ljubazna. Ponudili su mi i otpis jedne mjesečne pretplate.
Kao što je Rade Šerbedžija ljetos na Brijunima pričao da je tijekom odigravanje predstave o Gavrilu Principu mogao čuti kako kuca srce mladog terorista, tako sam i ja pokušao osjetiti kako se osjećao Rade Končar kad je navodno grmio da milost ne traži, ali je ne bi ni dao. Nisam mogao, ne zbog velikih ideoloških razlika s Končarom, nego zato što ja B.netu svaki mjesec dajem, a oprost te jedne rate nisam tražio, ali sam je primio na znanje, naravno, bez negodovanja. To je najmanje što je B.net mogao napraviti za moje istrošene živce.
U nekoj normalnoj državi ovo što sam napisao bila bi dobra priča, zanimljiva fikcija ili tek dobra pokušaj nečeg takvog. U ovoj državi to je svakodnevnica bez posljedica za one koji su uzrok tome. Ne postoji u Hrvatskoj nijedan zakon ili propis koji bi zbog ovakvog poigravanja s potrošačima predviđao visoke kazne za teleoperatere ili operatere kablovske televizije. O gubitku koncesije da i ne govorim. Pa zašto se onda oni ne bi dobro zafrkavali s nama?!
Kad je došla doma moja prvovjenčana, slavodobitno sam, poput sinjskog alkarskog alajčauša izjavio da njoj dajem iznos te jedne mjesečne rate pa neka sebi u dućanu nadoknadi živce koje sam u svađi s B.netom ja izgubio. Ni ona se nije previše bunila. Primila je na znanje i mudro upitala jesam li siguran da je to sve sad popravljeno. Odavno znam da ne valja podcjenjivati žensku intuiciju i ne znam koji vrag me tjerao da kažem kako je gospodična s druge strane zvučala vrlo ozbiljno i kako mislim da je sad ipak sve OK. Da sam barem jezik pregrizao.
Nekoliko sati prije negoli sam odlučio olakšati dušu ovim tekstom, zove me dijete i kaže mi da ne može na snimalici gledati kultnu seriju Deadwood, koja se u kasnim noćnim satima emitira na HTV 3. Zovem tehničku podršku B.neta. Glas s druge stane kaže mi da moram biti ispred televizora ako želim da greška bude uklonjena. Uzalud su bli moji pokušaji uvjeravanja kako nema smisla da ja sad odlazim doma samo zato da bi on od tamo čuo isto to što mu upravo govorim. Zaustavljam tek započeti posao i idem kući. Snimalica mi puno znači baš zbog posla.
Dolazim kući, ali u tehničkoj podršci se javlja drugi lik. Pokušavam mu reći da mi ne radi snimalica ni na jednom programu. Čovjek mi samouvjereno objašnjava kako snimalica ne radi samo na HTV3, ali meni se čini da ne radi na ostalim programima zato što ne radi i tamo gdje sam prvi put prebacio.
U tom trenutku tiho se zahvaljujem dragom Bogu, svim svojim trenerima, oficirima i časnicima koji su me trenirali i obučavali, na tome što uspjevam ostati miran i pribran. Najradije bih poput kakvog lika iz nekog SF filma prokurio kroz optički kabal i ... (nije za djecu i maloljetnike).
Prekidam razgovor s likom koji me pokušava uvjeriti da ne vidim to što vidim i još se jednom uvjeravam da snimalica ne radi ni na jednom programu. Opet zovem tehničku podršku. Javlja mi se drugi lik koji kao da čita s istog obrasca. Tvrdi da ja ne znam što vidim i bez pitanja ili najave on-line mi resetira uređaj i tako mi poništava liste omiljenih programa i druge privatne postavke. Bez pitanja ili najave. Pokušavam liku objasniti da se to tako ne radi. Ne sluša me. Pravda se tako što mi priča kako imam neispravan uređaj, pa bih i tako, prije ili kasnije sve to opet morao ukucavati i unositi. Očito nije pogledao u ekran u koji bulji dok priča samnom. Tamo negdje moralo bi mu pisati da su mi novi, navodno najbolji digitalni prijemnik isporučili prije ravno 6 dana. Lik je nešto pričao o dolasku tehničara. Zar imaju još nekog koji nije prošao kroz moj stan?
Sad više ne pomaže ni molitva Bogu i sjećanje na one trenere, oficire i časnike. Mrak! Iz daljine dopire glas koji pokušava objasniti kako nije znao da me mora pitati želim li da me tako zajebe i kako će poslati tehničara s novim uređajom. Pritiskam tipku za prekid veze. Blažena tišina. Jedino što bih sad želio čuti jest glas Andrije Jarka ispred zgrade B.neta.
Kasno popodne, negdje u vrijeme svih onih preklapajućih TV Dnevnika, zove me Ivan s B.neta. I on me pokušava uvjeriti da moja snimalica u stvari radi, samo što je greška u meni jer ja ne to ne vidim pa mi se čini da ona ne radi. Živci mi polako popuštaju. Pitam ga vrlo izravno pravi li on to budalu od mene. Lik odgovara da mu ne pada na pamet, ali da snimalica inače radi, samo što zbog nečega, a ni on ne zna zbog čega, ona baš u tom mom slučaju ne radi, pa se dakle ne može reći da radi iako u stvari ne radi.
To je sad malo teža filozofija koju ne mogu tako brzo shvatiti. Pokušavam se snaći i toj logičkoj vratolomiji, a lik mi predlaže resetiranje uređaja. Iako nikad u životu nisam bio u nesvjesti, usprkos svim udarcima koje sam primio u glavu i svim padovima s motora, ovaj put bio sam malo ošamućen. Zato sam valjda pristao da mi opet resetiraju uređaj. Ovaj put i ja moram sudjelovati. Kad smo došli do HD postavki, uređaj mi nudi rezoluciju 720p, što je daleko od HD. Upozoravam lika na to, a on mi kaže da je to u stvari isto, ali ako inzistiram, on će to kasnije popraviti. Iako ošamućen, ne pristajem, pa nekako uspjevamo doći do rezolucije 1080i. Završavamo to ponovno pokretanje uređaja i slavodobitno krećemo ustanoviti da snimalica inače radi. Usput sam čuo da je snimalica i dosad radila, ali samo ona emisija koju je moje dijete htjelo gledati nije kod B.neta snimljena na mreži.
Podsjećam Ivana od B.neta da jutros snimalica ni na drugim programima nije radila. I on me uvjerava da je radila, ali da se meni samo činilo da nije radila jer se meni tako prikazuje na televizoru. Ovo je sad drugi nokaut u istoj borbi. Sad već jedva stojim na nogama. Pad s motora pri stotinjak na sat mila je majka u odnosu na ovo. Od ovoga ne ostaješ lako na nogama. Tako ošamućen slijedim njegove upute i idem se uvjeriti kako sve opet besprijekorno radi. Možda i radi, ali na mom televizoru opet piše da se „traženi sadržaj ne može reproducirati“.
Ivana od B.neta zamolio sam da mi što prije javi je li njegova tvrtka u stanju isporučiti uslugu koju naplaćuje. Ovo moje maltretiranje s B.netom traje već više od 10 dana. Jutros mi je VIP isporučio desetak poruka koje sam slao zadnjih tjedan dana. Uz sve poruke piše da ih nije bilo moguće isporučiti. Jedna je bila upućena Zagrebparkingu. Za sutra imam najvaljen razgovor u njihovoj službi za reklamacije jer oni mi ne vjeruju da sam ja uredno platio parking mobitelom, a njihov mi je djelatnik tome usprkos ostavio kaznu, odnosno račun za dnevnu parkirnu kartu.
U nekoj normalnoj državi ovo što sam napisao bila bi dobra priča, zanimljiva fikcija ili tek dobra pokušaj nečeg takvog. U ovoj državi to je svakodnevnica bez posljedica za one koji su uzrok tome. Ne postoji u Hrvatskoj nijedan zakon ili propis koji bi zbog ovakvog poigravanja s potrošačima predviđao visoke kazne za teleoperatere ili operatere kablovske televizije. O gubitku koncesije da i ne govorim. Pa zašto se onda oni ne bi dobro zafrkavali s nama?!
>>> Zašto plaćamo da bi od nas pravili magarce?
http://www.politikaplus.com/novost/1192 ... D-POVRSINE
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8514
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Jebem vam korporativnu mater
J. Novak: Vrijeme kočarenja
Objavljeno: 16. kolovoza 2015.
Pljačkaju svi pa zašto ne bi - u koloniji RH - i tele-operateri
U globalnome među-mrežnome svijetu internet kafići su passe. Svi kupuju stickove, individualne pristupe međumrežju i ne pitaju koliko to stoji. Na VIP mrezainternet mobu su. Egoizam nikada nije imao cijenu. Pa tako ni blesav touch screen. Kako to izgleda kod najboljeg operatera u RH, u VIP-u? Jednostavno, oni vam prodaju stick na bon kao da je žarulja – dođete doma, uvrnete/zavrnete i svijetli. Razlika je drastična - pa i najskuplja šparna sijalica teško da stoji više od stotinu kuna. Mobilni internet? Jedinica je dvjesto kuna. Nitko vas u dućanu ne će upozoriti da novo-kupljeni stick od dvjesto kuna i mjesečna pretplata od novih dvjesto i deset kuna ne će raditi ako... e sad tu možete imati cijelih tristo muka... i da ne duljim... one završavaju tako da pronađete... da se sjetite... da obnovite... neka stara prijateljstva kao što sam to morao - e ne bi li mi netko sa znanjem vrlo bliskim računarstvu, znanju frikovitome, ugradnju neshvatljivih softvera učinio mogućom te lako upogonio nešto što sam kupio kano zgoljnu žarulju. Komada jedan. A ona to nije. I ne će svetli! Mamicu joj...
Kad započnete (bosonog) hod po krhotinama zvanim korisnička služba VIP-a, razgovarat ćete s pet govornih robota Nitko vas u dućanu ne će upozoriti da novo-kupljeni stick od dvjesto kuna i mjesečna pretplata od novih dvjesto i deset kuna ne će raditi ako... e sad tu možete imati cijelih tristo muka... i da ne duljim... one završavaju tako da pronađete... da se sjetite... da obnovite... neka stara prijateljstva kao što sam to morao - e ne bi li mi netko sa znanjem vrlo bliskim računarstvu, znanju frikovitome, ugradnju neshvatljivih softvera učinio mogućom te lako upogonio nešto što sam kupio kano zgoljnu žarulju. Komada jedan. A ona to nije. I ne će svetli! Mamicu joj...istovremeno. Sve je projektirano tako da izgleda kao usluga, kao promptna usluga, kao funkcionirajuća usluga. U stvari - vrte vas vola oko stola. Što duže zovete sve se češće ponavljaju. I tada počinjete gubiti živce: pa niste valjda na toj razini da vas voza nekakav govorni automat smišljen usput zato da vas otpili, iznervira i prisili da keširate za bon... Hm, veliki Ranko Marinković priskočio mi je u pomoć - davno je već shvatio Kreletovu potrebu da laje na žarulju, eto zato ođe (i) mene pod njom. Ću da probam...
Nude vam i internetsko bankarstvo. Da. I njega možete zaboraviti. Pa da. Aaa, može pitanje? Tko bi u RH imao bio zadužen za sprječavanja muljanja oko ove vrste lektronskih usluga? Tko nadgleda ispružateljice i ispružatelje usluga? Kome polažu račun za uslugu koja je nerviranje a ne ispomoć? Koliko dnevno obrade poziva a kolika je prosječna minutaža čekanja na slobodnoga operatera? Kakvu školu su prošli operateri? Uf, koliko vi pitate?! Imaju li zaboravljeni kućni odgoj pa vas na prvu loptu drže za svog osobnog šmrkavca/poigravalo kojem mogu upadati u riječ kada hoće i dokle hoće čim shvate da niste odorabl raspoloženi glede njihove jedine im i najdraže im i svete im majčice elektronske mreže? A razgovor se unaprijeđenja usluge radi može i snimati. Da, da. Znači, ta se vele-usluga, već sad, dadne još i unaprijediti?
Ma koja filistarska formulacija! Pa svi smo za unaprijeđenje, snimajte unaprijeđeno sve. Sve što želite: naše registarske pločice, mobilne razgovore i međumrežne kontakte, naše fiskalne račune, jesmo li zatvorili vrata dućana za sobom... gdje smo bacili računčić. Anketirajte nas bankovno: koga uzdržavamo, jesmo li politička osoba i imamo li terorističkih sklonosti? Nadasve, imamo li račun u Stejts. Jok, ja sam u Hong Kongu. Najbolji su mi oni koji još koriste nickove, nadimke (privatnosti radi)... Kako dakle, pitam, operateri, postaju operativci? Tko se u nas bavi nad-operaterstvom? Uvidom u ovo operetno poslovanje, a zaštite klijenata radi? Koliko vidim, a dugo već gledam, za sada klijente slobodno, neometano vozaju. Naplata unaprijed. Može li ljepše?
Koliko je samo Orwell zaostao za istinom...
Ne bi li kupcu trebalo biti objašnjeno kakav mu se proizvod prodaje i kako se isti pokreće? Kod nas je to „riješeno“ gomiletinom papira među kojima su i nekakve upute, zatim govornim automatima ili čekanjima na aparatu dok se napokon jednom ipak ne javi i čovjek, umjesto robota. Mislih ja prvo da je to čovjek. Znači sve 'baj d buk'. Ako to ne shvatite s vama nešto nije u redu. Vi biste htjeli pristojnoga operatera ili operatericu i htjeli bi odgovor. Puno tražite, ali dobro. Imam pravo na svoj stav (ovo je već drsko) za mene su to minuciozno razrađeni i smišljeni sustavi koji vas izbezumljuju tako dugo dok ne postupite onako kako operater hoće. Njegovo veličanstvo i vrhovni gazda. Uho. Ma, koliko je samo Orwell zaostao za istinom...
Aaa, kako Njegovo božanstvo Operater, kako On, najviše voli? Kešom. Lijepo pružite nožicom do trafike pa kupite novi bon... Ukoliko i na godišnjem ne želite slušati škriputavu glazbu, da glazbu čuj mene?! (op. JN) u slušalici, čekanje do javljanja operatera i onu divotu od - birajte jedan, za ovo - birajte tri ili pričekajte do javljanja - pet, VIPNisam vam ispričao kako to izgleda u VIP-u, najboljem hrvatskom lete-operateru (a sigurno to ne znate) kada želite biti barem donekle ravnopravni. Nazovete jedan od stotinu njihovih besplatnih robotića pod brojem (i svi su diskriminatorno ženskih glasića a pravo-glagoljiteljice RH sve šute li šute) koji im služe da odustanete, da predugo čekate, da se istopite ili zaboravite što ste od njih uopće izvolijevali. Mene ti glasovi uvijek oduševe, kako uvijek jednako recitiraju ma koliko ih puta vi nazivali.javljanja (nedovoljnog broja zaposlenih) operatera... platit ćete novi bon i reći ružno, kao što ponekad kažu (i) Talijani: pagare e inquina...
Novi bon? Da, jer kad ste vi VIP-u bili dužni, on je lijepo uredno i nadahnjujuće inovativno skidao sva svoja potraživanja do u lipicu s vašeg računa na mobitelu. Ali, kada ste logikom skidanja - uložili novac u dodavanje iznosa na mobu - e to prijenosni internet ne prihvaća! Taj je bon već iskorišten! Možete dakako i putem WEB-a kupiti bon, samo sam ja doduše četvrtkom kreten pa to u prvih dvadeset i osam pokušaja nisam uspio. Ali, vidi vraga, čim sam kupio drugi bon i unio onaj fascinantno erotski četrnaestoznamenkasti broj koji je razlomljen po samo njima znanoj logici - sve štima u milisekundi! Međumrežje ulazi u međugalaktički prostor raketno, reketirajuće i utomah... Želite li ponoviti gradivo?
Uvijek je tako kod perfidnih službi kojima desetci menađera dnevno smišljaju zamke koje će biti otkrivene za pola godine ili mnogo kasnije. U međuvremenu će to, toj hobotnici, koja isisava srećom samo kunske džepove, donijeti staklene, plavkaste, građevinske, zelenkaste, sve zagrebačke tornjeve u Savskoj, Slavonskoj, Vukovarskoj i po drugim gradovima i destinacijama europske nam Afrike tu u Hrvatskoj. I nisu krivi oni. Kriv je poslovni i opći kaos u RH i oni koji ga svakim dnevom nadograđuju. Ne će dugo. Uskoro će kuku-riknuti.
Snimanje
Kada ih nazovete, da bi vas pacificirali već u startu a one bojažljive možebitno i zastrašili, VIP automatica (poput mnogih drugih na drugorazrednim mrežama) izbaja vam bajku o unaprijeđenju svojih usluga. Ja to iz ženskih usta uvijek lakše primim. Doduše ne vidjeh još to unaprijeđivalo već barem pune dvije godine (da ali nije bitno) al je svrha izgleda postignuta: „Ovaj razgovor može biti snimljen.“ Pa sam, tako isto lijepo, iz muških usta VIP operaterki rekao da unaprijeđenja mojih prava radi, moj vip b net arazgovor može biti s moje stranice snimljen. I (u početku uvijek idila) je zgledalo da smo stvarno i ravnopravni i da će leteoperaterka prihvatiti pošten, svjetski, egal odnos. Će snimaš ti - će snimam ja. Će se snimaamo.
No, vidi vraga, čim je čula da sam nezadovoljan (zar se to smije biti?) da smatram prijevarom kad mi skidaju kune s mobitela a ne primaju dodavanje istih na međumrežje, drugarica mi je drsko (kao da smo s iste paše sišli) odrezala kako ona na to ne pristaje: „Ne će mene nitko snimati!“, odglagoljala je brzo, samosvjesno i mimo brojnih standarda svih VIP-ovih višedesetljetnih snimanja. Sasvim neobično, jel' da? Pa zar nisu upravo leteoperateri prvi počeli snimati? Ali njojzi je odjedared sad i ovdi ovo moje snimanje naglo osvanulo odioznim! Ma da nije i voajerizam? S toga mi je glatko objavila kako će ona sada prekinuti razgovor. Znači (nakon što me to ubilo) jedna te ista radnja (snimanje telefonskog razgovora a koju su među prvima uveli upravo leteoperateri) kada ju oni provode (jer unaprđuju) onda to može. Kad-ću-sam-da-snimam... e onda se ona više ne će igrati sa mnom. Radnja je i dopuštena i uobičajena i normalna, ali ona ne će, pa više ne će. I još mi kaže... da će ona sada...
Ako samo najavite kako ste i sami oduševljeno za unapređenje pa ćete možda/da – možda/ne snimati razgovor u kojemu sudjelujete... eee... to ne može. Drugarica odmah brusi dotad gore na paši skrivenu jezičinu: „Ne će mene nitko snimati!“ Doduše ispustila je jednu jaako važnu riječ: Mislim da mene ne će nitko snimati ili nadam se kako mene nitko ne će snimati... Tko koga hoće ili ne će snimati, biti uslikan tonski ili kako sve ono drugojačije, već više desetljeća ne odlučujemo mi, pa tako ni drugarice leteoperaterke, s neprimjereno gorskom jezičinom.
Njezin snošaj spram klijenta i njegove želje da bude u jednakopravnom položaju (kad već klijent pri VIP-u očito nije uvijek u pravu) dragocjena nam je bezobraština koja oslikava onu iskonsku radnu atmosferu, kućni neodgoj i nepoznavanje pravila u odnosu klijent (od kojega žive) i operater (koji ima biti uvijek na usluzi)... naravno ukoliko ga se ne napada, ne vrijeđa, ne psuje. Pa čak donekle i onda jer nezadovoljan klijent nije zvao zato što mu je zagorio ručak pa traži prvu raspoloživu žrtvu, nego zato što neki dio, neka usluga, neka plaćena usluga klijentu nije dostupna. Nisam čuo za povrat novca kada mreža nije dostupna, kada satima djelomično radi ili danima sporo radi. Nisam nigdje pronašao uvijete koje leteoperateri traže od novih zaposlenika. Jer bih se ja u njih već bio zaposlio. Odlično naime, unaprđujem. Mnogo je tu toga i prekoviše toga obavijeno željenom tamom. A to nije u redu. U redu za kavu, u redu za benzin, u redu za mobilni internet. Koja je razlika? Istina je samo da se tu okreće golem novac a da ništa ili gotovo ništa ne znamo kako, gdje, s kojim obrazovanjem, tečajem, naputkom rade ljudi koji primaju naše očajničke pozive u pomoć. Pozive jer nismo svi frickovi i zaljubljenici u igrice s tipkicama i robotićima. A i ne jaše mi se ispašom. Neki od nas, htjeli bi dobiti naputak i odgovor na pitanje. Mnogo puta sam ga i dobio. To je važno reći. Ali ovu drskost, da VIP-ova leteoperaterka (svi se instant intimnosti radi - mam predstavljaju anonimnim i klijentu sasvim neuhvatljivim imenom - nikada i prezimenom) smatra moje snimanje nelegitimnim, nedopustivim i njojzi uvrjedljivim do te mjere da prekida razgovor ili kako kažu Česi: Anoo vratiićkoo - ja to još ne vidjeel!
VIP ovime izgleda uzurpira pravo kada hoće, dokle hoće i ako hoće uvijek snimati i to je (njima?) normalno, uobičajeno i legitimno. Ukratko, oni mogu unaprjeđivati a ja sam eto zakinut.
Masne zarade nema bez obmane
Svi mi, koji godinama, silom prilika, konstantno, trpimo i pristajemo da nas leteoperateri snimaju, da te snimke proslijeđuju policiji, da ih t-comovi analiziraju na svojim multi-naci kolegijima, na sastancima bez hrvatskog, da si s njima mažu zidove, slažu karte, grafikone, statistike i stilistike tzv. problematičnih korisnika, iz socijalizma vrlo dobro znanih kao (uvijek istih) bunđija, galamdžija i vulkanizera, da seciraju i prebrojavaju naše otvorene međumrežne stranice i još bolje nas tada zatrpavaju neželjenim proizvodima, ukratko da rade s komadićima nas i naše preosjetljive dušice što hoće i kada hoće - pristali smo na nešto što može biti i diskutabilno. Uvrjedljivo. Znači ipak. Ajde fino.
Mogu to raditi oni, i oni s kojima su oni kiklopski umreženi. Ali, kada bi leteoperateri kojim slučajem sebe našli u istome grozdju... seebee... jer bi ih mi, kao platitelji i korisnici, stavili u ravnopravan odnos, unaprijeđenja radi, oni od njega bježe eto glavom bez obzira. Kidišu od našeg snimanja kao vrag od tamjana!! Oni se istine dakle hrabro boje, oni time grade svoju sudsku poziciju vječno nevinih, nikada krivih i narastaju do onih koji su divno klijentima tobože uvijek na usluzi. Lako je, ovako privilegiran i multi-zaštićen, masno zarađivati i vrijeđati klijente! Lako je time graditi nebodere. I ja bih, mama.
I na kraju, svi mi znamo da masne zarade nema bez obmane, bez uvjeta natječaja koji su namješteni, bez ZaradaSvi mi znamo da masne zarade nema bez obmane, bez uvjeta natječaja koji su namješteni, bez poslovanja koje je zapravo dobrim dijelom farsa te tragikomično u svojoj žuđenoj i iznuđenoj strogosti, dress code-u od ozbiljnosti a padaju evo ovako - oma i trenutačno na banalnoj a ne aperkatnoj najavi da ću možda, ako se poželim unaprijeđenja i ja njih (ponekad nedjeljom) snima(va)ti. Zanima me: smije li kolonija Hrvatska magnate mobilne telefonije, careve careva u RH priupitati kakvim se to metodama služe, smiju li to tako raditi i u svojim matičnim zemljama? Koliko novca uprihođuju sustavom, koji je vrlo nalik nedodirljivom i umreženom s onima s kojima je to nužno da bi elektronski kiklop trajao. Uopće mogao trajati (dok ja sveudilj lajem na lektriku).poslovanja koje je zapravo dobrim dijelom farsa te tragikomično u svojoj žuđenoj i iznuđenoj strogosti, dress code-u od ozbiljnosti a padaju evo ovako - oma i trenutačno na banalnoj a ne aperkatnoj najavi da ću možda, ako se poželim unaprijeđenja i ja njih (ponekad nedjeljom) snima(va)ti. Zanima me: smije li kolonija Hrvatska magnate mobilne telefonije, careve careva u RH priupitati kakvim se to metodama služe, smiju li to tako raditi i u svojim matičnim zemljama? Koliko novca uprihođuju sustavom, koji je vrlo nalik nedodirljivom i umreženom s onima s kojima je to nužno da bi elektronski kiklop trajao. Uopće mogao trajati (dok ja sveudilj lajem na lektriku).
U vrijeme turističkog i svakog inog ljetnog kočarenja, cvatu pljačke svih boja i (mal)formacija. Žalosno je samo što novinari (još i danas) još uvijek moraju otvarati ovakve teme umjesto da se pristojnost pretpostavlja, umjesto da se klijentu izlazi ususret, umjesto da se uopće zna što je i tko je klijent a što osoba na raspolaganju klijentu. Tko tu živi od koga? No, u nas novinari moraju opisivati muke kroz koje prolazi na tisuće i tisuće građana, e da bi za tri godine VIP (kao najbolji RH operater) možda (samo možda) uveo sustav robotića na koje ne morate čekati (a i vi biste isto svašta htjeli!). Čekanje i dvadeset i prvo stoljeće... haloo?! Aaa recite, koji broj trebam stisnuti za unaprijeđenje?
I istinita (nimalo šaljiva) sličica za kraj: Godine 1989., široki Los Angeles imao je oko osamnaest (18) milijuna stanovnika (četiri Hrvatske!). Svakog od devedeset mojih dana (nemaju samo Jovanka i dragi drug Tito svoje dane) dok sam tamo prebivao, obavljao sam u prosjeku nekih pet telefonskih razgovora dnevno, s kućnog telefona ili Stari telefoniz javne govornice. Riječ je o davnom vremenu kada su prijenosne telefone imali mahom poslovni ljudi i nosili ih kao cigle na ušima ili su jednako velik i težak uređaj (slušalica i postolje) ugrađivali i žicom spajali s mikrofonom i zvučnikom u velikoj slušalici u automobilu. Sve odmah kraj mjenjača i pod nazivom cellular phone. Luudiilo od napretka brate. No, kao turist, imao sam samo ove prve dvije mogućnosti za svojih obavljenih više od četiri stotine razgovora u ta tri boravišna mjeseca. NIJEDNOM, pazite nijednom... nije mi se dogodilo da je telefon zvonio tri puta. Najčešće, već nakon prvog poziva, javljala bi se osoba ili SUVISAO govorni automat i dobivao sam doslovno sve informacije koje su mi trebale. I to kao potpun stranac, osoba koja se uhodavala u jedan potpuno drugi svijet i drugi jezik, sustav i organizaciju društva. Nije postojao, NIJE postojao (a prije punih dvadeset i šest godina) - zauzeti telefon! Nije postojao robot, automatska kekretarica koja bi me vozala, već je davala odgovor na srž samoga traženja. Nama, bofl tehnologijom peru mozak i spaljuju zdrave sinapse! Davala mi je informaciju. Odmah. Kratko, svima jasno i brzo. Time is money!
OK. Znam. Svi. Svi će odmah reći - Kalifornija. Da. No, nema danas granica, zar njihovu elektroniku noćas ne možemo prenijeti u RH? Ako mislite da je svemir beskrajan nije, ima Einstein pravo, samo ljudska glupost (i pokvarenost) jesu. Odavno smo mogli (i) u Hrvatskoj imati takav standard telefonije. Ali ga nemamo, (po Mudrinićevu receptu) jer se ne bunimo. Mi gledamo pojedinačno kako ćemo preživjeti i zato imamo tupave telefonske robote, drske operatere, sustav koji je u praksi manjkav i time dugoročno prevarantski. Čim nismo ravnopravni, mi smo roblje, ovce za šišanje. Jedino ako se ne stružete do kože tjemena sami... da prevenirate... da ih spriječite i onemogućite, oslobodite sadističkoga užitka kao ja (da porežem barem jedan od dvadeset i pet tisuća načina na koje nas stružu do kosti i vozaju Hrvatskom). Na netraženo. Vi ste ofce. A ja imam mobilni internet.
Nisam doduše pitao koliko me to zrači, ali znam da bi mi pošteno odgovorili... Koliko je još desetljeća nužno da nas prestanu vozati? Kakvu Vladu Hrvatska treba imati, pa da novac napokon prokola, da informacije poteku, da linije ne budu zauzete, da mobilni internet podupire a ne usporava gospodarstvo? Da birokrati napokon započnu podizati slušalice i odgovarati na pozive? Recite mi Vi u svojim komentarima i opaskama. Zamjerkama na ovaj moj pristran, ljutit, revolt-neobjektivan rabski tekst...
PS: Imate li tehničkog inteligenta u obitelji? Ma može i studenta... Plaćam brzo, kano smo kakifornija. Unaprjeđenja radi.
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j ... renja.html
Objavljeno: 16. kolovoza 2015.
Pljačkaju svi pa zašto ne bi - u koloniji RH - i tele-operateri
U globalnome među-mrežnome svijetu internet kafići su passe. Svi kupuju stickove, individualne pristupe međumrežju i ne pitaju koliko to stoji. Na VIP mrezainternet mobu su. Egoizam nikada nije imao cijenu. Pa tako ni blesav touch screen. Kako to izgleda kod najboljeg operatera u RH, u VIP-u? Jednostavno, oni vam prodaju stick na bon kao da je žarulja – dođete doma, uvrnete/zavrnete i svijetli. Razlika je drastična - pa i najskuplja šparna sijalica teško da stoji više od stotinu kuna. Mobilni internet? Jedinica je dvjesto kuna. Nitko vas u dućanu ne će upozoriti da novo-kupljeni stick od dvjesto kuna i mjesečna pretplata od novih dvjesto i deset kuna ne će raditi ako... e sad tu možete imati cijelih tristo muka... i da ne duljim... one završavaju tako da pronađete... da se sjetite... da obnovite... neka stara prijateljstva kao što sam to morao - e ne bi li mi netko sa znanjem vrlo bliskim računarstvu, znanju frikovitome, ugradnju neshvatljivih softvera učinio mogućom te lako upogonio nešto što sam kupio kano zgoljnu žarulju. Komada jedan. A ona to nije. I ne će svetli! Mamicu joj...
Kad započnete (bosonog) hod po krhotinama zvanim korisnička služba VIP-a, razgovarat ćete s pet govornih robota Nitko vas u dućanu ne će upozoriti da novo-kupljeni stick od dvjesto kuna i mjesečna pretplata od novih dvjesto i deset kuna ne će raditi ako... e sad tu možete imati cijelih tristo muka... i da ne duljim... one završavaju tako da pronađete... da se sjetite... da obnovite... neka stara prijateljstva kao što sam to morao - e ne bi li mi netko sa znanjem vrlo bliskim računarstvu, znanju frikovitome, ugradnju neshvatljivih softvera učinio mogućom te lako upogonio nešto što sam kupio kano zgoljnu žarulju. Komada jedan. A ona to nije. I ne će svetli! Mamicu joj...istovremeno. Sve je projektirano tako da izgleda kao usluga, kao promptna usluga, kao funkcionirajuća usluga. U stvari - vrte vas vola oko stola. Što duže zovete sve se češće ponavljaju. I tada počinjete gubiti živce: pa niste valjda na toj razini da vas voza nekakav govorni automat smišljen usput zato da vas otpili, iznervira i prisili da keširate za bon... Hm, veliki Ranko Marinković priskočio mi je u pomoć - davno je već shvatio Kreletovu potrebu da laje na žarulju, eto zato ođe (i) mene pod njom. Ću da probam...
Nude vam i internetsko bankarstvo. Da. I njega možete zaboraviti. Pa da. Aaa, može pitanje? Tko bi u RH imao bio zadužen za sprječavanja muljanja oko ove vrste lektronskih usluga? Tko nadgleda ispružateljice i ispružatelje usluga? Kome polažu račun za uslugu koja je nerviranje a ne ispomoć? Koliko dnevno obrade poziva a kolika je prosječna minutaža čekanja na slobodnoga operatera? Kakvu školu su prošli operateri? Uf, koliko vi pitate?! Imaju li zaboravljeni kućni odgoj pa vas na prvu loptu drže za svog osobnog šmrkavca/poigravalo kojem mogu upadati u riječ kada hoće i dokle hoće čim shvate da niste odorabl raspoloženi glede njihove jedine im i najdraže im i svete im majčice elektronske mreže? A razgovor se unaprijeđenja usluge radi može i snimati. Da, da. Znači, ta se vele-usluga, već sad, dadne još i unaprijediti?
Ma koja filistarska formulacija! Pa svi smo za unaprijeđenje, snimajte unaprijeđeno sve. Sve što želite: naše registarske pločice, mobilne razgovore i međumrežne kontakte, naše fiskalne račune, jesmo li zatvorili vrata dućana za sobom... gdje smo bacili računčić. Anketirajte nas bankovno: koga uzdržavamo, jesmo li politička osoba i imamo li terorističkih sklonosti? Nadasve, imamo li račun u Stejts. Jok, ja sam u Hong Kongu. Najbolji su mi oni koji još koriste nickove, nadimke (privatnosti radi)... Kako dakle, pitam, operateri, postaju operativci? Tko se u nas bavi nad-operaterstvom? Uvidom u ovo operetno poslovanje, a zaštite klijenata radi? Koliko vidim, a dugo već gledam, za sada klijente slobodno, neometano vozaju. Naplata unaprijed. Može li ljepše?
Koliko je samo Orwell zaostao za istinom...
Ne bi li kupcu trebalo biti objašnjeno kakav mu se proizvod prodaje i kako se isti pokreće? Kod nas je to „riješeno“ gomiletinom papira među kojima su i nekakve upute, zatim govornim automatima ili čekanjima na aparatu dok se napokon jednom ipak ne javi i čovjek, umjesto robota. Mislih ja prvo da je to čovjek. Znači sve 'baj d buk'. Ako to ne shvatite s vama nešto nije u redu. Vi biste htjeli pristojnoga operatera ili operatericu i htjeli bi odgovor. Puno tražite, ali dobro. Imam pravo na svoj stav (ovo je već drsko) za mene su to minuciozno razrađeni i smišljeni sustavi koji vas izbezumljuju tako dugo dok ne postupite onako kako operater hoće. Njegovo veličanstvo i vrhovni gazda. Uho. Ma, koliko je samo Orwell zaostao za istinom...
Aaa, kako Njegovo božanstvo Operater, kako On, najviše voli? Kešom. Lijepo pružite nožicom do trafike pa kupite novi bon... Ukoliko i na godišnjem ne želite slušati škriputavu glazbu, da glazbu čuj mene?! (op. JN) u slušalici, čekanje do javljanja operatera i onu divotu od - birajte jedan, za ovo - birajte tri ili pričekajte do javljanja - pet, VIPNisam vam ispričao kako to izgleda u VIP-u, najboljem hrvatskom lete-operateru (a sigurno to ne znate) kada želite biti barem donekle ravnopravni. Nazovete jedan od stotinu njihovih besplatnih robotića pod brojem (i svi su diskriminatorno ženskih glasića a pravo-glagoljiteljice RH sve šute li šute) koji im služe da odustanete, da predugo čekate, da se istopite ili zaboravite što ste od njih uopće izvolijevali. Mene ti glasovi uvijek oduševe, kako uvijek jednako recitiraju ma koliko ih puta vi nazivali.javljanja (nedovoljnog broja zaposlenih) operatera... platit ćete novi bon i reći ružno, kao što ponekad kažu (i) Talijani: pagare e inquina...
Novi bon? Da, jer kad ste vi VIP-u bili dužni, on je lijepo uredno i nadahnjujuće inovativno skidao sva svoja potraživanja do u lipicu s vašeg računa na mobitelu. Ali, kada ste logikom skidanja - uložili novac u dodavanje iznosa na mobu - e to prijenosni internet ne prihvaća! Taj je bon već iskorišten! Možete dakako i putem WEB-a kupiti bon, samo sam ja doduše četvrtkom kreten pa to u prvih dvadeset i osam pokušaja nisam uspio. Ali, vidi vraga, čim sam kupio drugi bon i unio onaj fascinantno erotski četrnaestoznamenkasti broj koji je razlomljen po samo njima znanoj logici - sve štima u milisekundi! Međumrežje ulazi u međugalaktički prostor raketno, reketirajuće i utomah... Želite li ponoviti gradivo?
Uvijek je tako kod perfidnih službi kojima desetci menađera dnevno smišljaju zamke koje će biti otkrivene za pola godine ili mnogo kasnije. U međuvremenu će to, toj hobotnici, koja isisava srećom samo kunske džepove, donijeti staklene, plavkaste, građevinske, zelenkaste, sve zagrebačke tornjeve u Savskoj, Slavonskoj, Vukovarskoj i po drugim gradovima i destinacijama europske nam Afrike tu u Hrvatskoj. I nisu krivi oni. Kriv je poslovni i opći kaos u RH i oni koji ga svakim dnevom nadograđuju. Ne će dugo. Uskoro će kuku-riknuti.
Snimanje
Kada ih nazovete, da bi vas pacificirali već u startu a one bojažljive možebitno i zastrašili, VIP automatica (poput mnogih drugih na drugorazrednim mrežama) izbaja vam bajku o unaprijeđenju svojih usluga. Ja to iz ženskih usta uvijek lakše primim. Doduše ne vidjeh još to unaprijeđivalo već barem pune dvije godine (da ali nije bitno) al je svrha izgleda postignuta: „Ovaj razgovor može biti snimljen.“ Pa sam, tako isto lijepo, iz muških usta VIP operaterki rekao da unaprijeđenja mojih prava radi, moj vip b net arazgovor može biti s moje stranice snimljen. I (u početku uvijek idila) je zgledalo da smo stvarno i ravnopravni i da će leteoperaterka prihvatiti pošten, svjetski, egal odnos. Će snimaš ti - će snimam ja. Će se snimaamo.
No, vidi vraga, čim je čula da sam nezadovoljan (zar se to smije biti?) da smatram prijevarom kad mi skidaju kune s mobitela a ne primaju dodavanje istih na međumrežje, drugarica mi je drsko (kao da smo s iste paše sišli) odrezala kako ona na to ne pristaje: „Ne će mene nitko snimati!“, odglagoljala je brzo, samosvjesno i mimo brojnih standarda svih VIP-ovih višedesetljetnih snimanja. Sasvim neobično, jel' da? Pa zar nisu upravo leteoperateri prvi počeli snimati? Ali njojzi je odjedared sad i ovdi ovo moje snimanje naglo osvanulo odioznim! Ma da nije i voajerizam? S toga mi je glatko objavila kako će ona sada prekinuti razgovor. Znači (nakon što me to ubilo) jedna te ista radnja (snimanje telefonskog razgovora a koju su među prvima uveli upravo leteoperateri) kada ju oni provode (jer unaprđuju) onda to može. Kad-ću-sam-da-snimam... e onda se ona više ne će igrati sa mnom. Radnja je i dopuštena i uobičajena i normalna, ali ona ne će, pa više ne će. I još mi kaže... da će ona sada...
Ako samo najavite kako ste i sami oduševljeno za unapređenje pa ćete možda/da – možda/ne snimati razgovor u kojemu sudjelujete... eee... to ne može. Drugarica odmah brusi dotad gore na paši skrivenu jezičinu: „Ne će mene nitko snimati!“ Doduše ispustila je jednu jaako važnu riječ: Mislim da mene ne će nitko snimati ili nadam se kako mene nitko ne će snimati... Tko koga hoće ili ne će snimati, biti uslikan tonski ili kako sve ono drugojačije, već više desetljeća ne odlučujemo mi, pa tako ni drugarice leteoperaterke, s neprimjereno gorskom jezičinom.
Njezin snošaj spram klijenta i njegove želje da bude u jednakopravnom položaju (kad već klijent pri VIP-u očito nije uvijek u pravu) dragocjena nam je bezobraština koja oslikava onu iskonsku radnu atmosferu, kućni neodgoj i nepoznavanje pravila u odnosu klijent (od kojega žive) i operater (koji ima biti uvijek na usluzi)... naravno ukoliko ga se ne napada, ne vrijeđa, ne psuje. Pa čak donekle i onda jer nezadovoljan klijent nije zvao zato što mu je zagorio ručak pa traži prvu raspoloživu žrtvu, nego zato što neki dio, neka usluga, neka plaćena usluga klijentu nije dostupna. Nisam čuo za povrat novca kada mreža nije dostupna, kada satima djelomično radi ili danima sporo radi. Nisam nigdje pronašao uvijete koje leteoperateri traže od novih zaposlenika. Jer bih se ja u njih već bio zaposlio. Odlično naime, unaprđujem. Mnogo je tu toga i prekoviše toga obavijeno željenom tamom. A to nije u redu. U redu za kavu, u redu za benzin, u redu za mobilni internet. Koja je razlika? Istina je samo da se tu okreće golem novac a da ništa ili gotovo ništa ne znamo kako, gdje, s kojim obrazovanjem, tečajem, naputkom rade ljudi koji primaju naše očajničke pozive u pomoć. Pozive jer nismo svi frickovi i zaljubljenici u igrice s tipkicama i robotićima. A i ne jaše mi se ispašom. Neki od nas, htjeli bi dobiti naputak i odgovor na pitanje. Mnogo puta sam ga i dobio. To je važno reći. Ali ovu drskost, da VIP-ova leteoperaterka (svi se instant intimnosti radi - mam predstavljaju anonimnim i klijentu sasvim neuhvatljivim imenom - nikada i prezimenom) smatra moje snimanje nelegitimnim, nedopustivim i njojzi uvrjedljivim do te mjere da prekida razgovor ili kako kažu Česi: Anoo vratiićkoo - ja to još ne vidjeel!
VIP ovime izgleda uzurpira pravo kada hoće, dokle hoće i ako hoće uvijek snimati i to je (njima?) normalno, uobičajeno i legitimno. Ukratko, oni mogu unaprjeđivati a ja sam eto zakinut.
Masne zarade nema bez obmane
Svi mi, koji godinama, silom prilika, konstantno, trpimo i pristajemo da nas leteoperateri snimaju, da te snimke proslijeđuju policiji, da ih t-comovi analiziraju na svojim multi-naci kolegijima, na sastancima bez hrvatskog, da si s njima mažu zidove, slažu karte, grafikone, statistike i stilistike tzv. problematičnih korisnika, iz socijalizma vrlo dobro znanih kao (uvijek istih) bunđija, galamdžija i vulkanizera, da seciraju i prebrojavaju naše otvorene međumrežne stranice i još bolje nas tada zatrpavaju neželjenim proizvodima, ukratko da rade s komadićima nas i naše preosjetljive dušice što hoće i kada hoće - pristali smo na nešto što može biti i diskutabilno. Uvrjedljivo. Znači ipak. Ajde fino.
Mogu to raditi oni, i oni s kojima su oni kiklopski umreženi. Ali, kada bi leteoperateri kojim slučajem sebe našli u istome grozdju... seebee... jer bi ih mi, kao platitelji i korisnici, stavili u ravnopravan odnos, unaprijeđenja radi, oni od njega bježe eto glavom bez obzira. Kidišu od našeg snimanja kao vrag od tamjana!! Oni se istine dakle hrabro boje, oni time grade svoju sudsku poziciju vječno nevinih, nikada krivih i narastaju do onih koji su divno klijentima tobože uvijek na usluzi. Lako je, ovako privilegiran i multi-zaštićen, masno zarađivati i vrijeđati klijente! Lako je time graditi nebodere. I ja bih, mama.
I na kraju, svi mi znamo da masne zarade nema bez obmane, bez uvjeta natječaja koji su namješteni, bez ZaradaSvi mi znamo da masne zarade nema bez obmane, bez uvjeta natječaja koji su namješteni, bez poslovanja koje je zapravo dobrim dijelom farsa te tragikomično u svojoj žuđenoj i iznuđenoj strogosti, dress code-u od ozbiljnosti a padaju evo ovako - oma i trenutačno na banalnoj a ne aperkatnoj najavi da ću možda, ako se poželim unaprijeđenja i ja njih (ponekad nedjeljom) snima(va)ti. Zanima me: smije li kolonija Hrvatska magnate mobilne telefonije, careve careva u RH priupitati kakvim se to metodama služe, smiju li to tako raditi i u svojim matičnim zemljama? Koliko novca uprihođuju sustavom, koji je vrlo nalik nedodirljivom i umreženom s onima s kojima je to nužno da bi elektronski kiklop trajao. Uopće mogao trajati (dok ja sveudilj lajem na lektriku).poslovanja koje je zapravo dobrim dijelom farsa te tragikomično u svojoj žuđenoj i iznuđenoj strogosti, dress code-u od ozbiljnosti a padaju evo ovako - oma i trenutačno na banalnoj a ne aperkatnoj najavi da ću možda, ako se poželim unaprijeđenja i ja njih (ponekad nedjeljom) snima(va)ti. Zanima me: smije li kolonija Hrvatska magnate mobilne telefonije, careve careva u RH priupitati kakvim se to metodama služe, smiju li to tako raditi i u svojim matičnim zemljama? Koliko novca uprihođuju sustavom, koji je vrlo nalik nedodirljivom i umreženom s onima s kojima je to nužno da bi elektronski kiklop trajao. Uopće mogao trajati (dok ja sveudilj lajem na lektriku).
U vrijeme turističkog i svakog inog ljetnog kočarenja, cvatu pljačke svih boja i (mal)formacija. Žalosno je samo što novinari (još i danas) još uvijek moraju otvarati ovakve teme umjesto da se pristojnost pretpostavlja, umjesto da se klijentu izlazi ususret, umjesto da se uopće zna što je i tko je klijent a što osoba na raspolaganju klijentu. Tko tu živi od koga? No, u nas novinari moraju opisivati muke kroz koje prolazi na tisuće i tisuće građana, e da bi za tri godine VIP (kao najbolji RH operater) možda (samo možda) uveo sustav robotića na koje ne morate čekati (a i vi biste isto svašta htjeli!). Čekanje i dvadeset i prvo stoljeće... haloo?! Aaa recite, koji broj trebam stisnuti za unaprijeđenje?
I istinita (nimalo šaljiva) sličica za kraj: Godine 1989., široki Los Angeles imao je oko osamnaest (18) milijuna stanovnika (četiri Hrvatske!). Svakog od devedeset mojih dana (nemaju samo Jovanka i dragi drug Tito svoje dane) dok sam tamo prebivao, obavljao sam u prosjeku nekih pet telefonskih razgovora dnevno, s kućnog telefona ili Stari telefoniz javne govornice. Riječ je o davnom vremenu kada su prijenosne telefone imali mahom poslovni ljudi i nosili ih kao cigle na ušima ili su jednako velik i težak uređaj (slušalica i postolje) ugrađivali i žicom spajali s mikrofonom i zvučnikom u velikoj slušalici u automobilu. Sve odmah kraj mjenjača i pod nazivom cellular phone. Luudiilo od napretka brate. No, kao turist, imao sam samo ove prve dvije mogućnosti za svojih obavljenih više od četiri stotine razgovora u ta tri boravišna mjeseca. NIJEDNOM, pazite nijednom... nije mi se dogodilo da je telefon zvonio tri puta. Najčešće, već nakon prvog poziva, javljala bi se osoba ili SUVISAO govorni automat i dobivao sam doslovno sve informacije koje su mi trebale. I to kao potpun stranac, osoba koja se uhodavala u jedan potpuno drugi svijet i drugi jezik, sustav i organizaciju društva. Nije postojao, NIJE postojao (a prije punih dvadeset i šest godina) - zauzeti telefon! Nije postojao robot, automatska kekretarica koja bi me vozala, već je davala odgovor na srž samoga traženja. Nama, bofl tehnologijom peru mozak i spaljuju zdrave sinapse! Davala mi je informaciju. Odmah. Kratko, svima jasno i brzo. Time is money!
OK. Znam. Svi. Svi će odmah reći - Kalifornija. Da. No, nema danas granica, zar njihovu elektroniku noćas ne možemo prenijeti u RH? Ako mislite da je svemir beskrajan nije, ima Einstein pravo, samo ljudska glupost (i pokvarenost) jesu. Odavno smo mogli (i) u Hrvatskoj imati takav standard telefonije. Ali ga nemamo, (po Mudrinićevu receptu) jer se ne bunimo. Mi gledamo pojedinačno kako ćemo preživjeti i zato imamo tupave telefonske robote, drske operatere, sustav koji je u praksi manjkav i time dugoročno prevarantski. Čim nismo ravnopravni, mi smo roblje, ovce za šišanje. Jedino ako se ne stružete do kože tjemena sami... da prevenirate... da ih spriječite i onemogućite, oslobodite sadističkoga užitka kao ja (da porežem barem jedan od dvadeset i pet tisuća načina na koje nas stružu do kosti i vozaju Hrvatskom). Na netraženo. Vi ste ofce. A ja imam mobilni internet.
Nisam doduše pitao koliko me to zrači, ali znam da bi mi pošteno odgovorili... Koliko je još desetljeća nužno da nas prestanu vozati? Kakvu Vladu Hrvatska treba imati, pa da novac napokon prokola, da informacije poteku, da linije ne budu zauzete, da mobilni internet podupire a ne usporava gospodarstvo? Da birokrati napokon započnu podizati slušalice i odgovarati na pozive? Recite mi Vi u svojim komentarima i opaskama. Zamjerkama na ovaj moj pristran, ljutit, revolt-neobjektivan rabski tekst...
PS: Imate li tehničkog inteligenta u obitelji? Ma može i studenta... Plaćam brzo, kano smo kakifornija. Unaprjeđenja radi.
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/j ... renja.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."