Još jedna obljetnica

[EdgarFranjul]

Prije 35 godina Udba je ubila legendarnog Brunu Bušića – ovo je njegova priča



Hrvatski političar i publicist Bruno Bušić ubijen je 16. listopada 1978. u Parizu. Jugoslavenske tajne službe ubojstvom ovog hrvatskog domoljuba od njega su stvorile legendu. Svojom karizmom Bušić je u hrvatskom narodu ostao upamćen kao simbol svih hrvatskih emigranata ubijenih od jugoslavenskih tajnih službi.

Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. u zaseoku Bušića Dragi u Vinjanima Donjim kod Imotskog. Već kao gimnazijalac, 1956. godine, došao je pod povećalo Udbe kada je u nepotpisanoj školskoj zadaći ustvrdio da vjeruje u Boga te kritizirao Jugoslaviju. "Dok se Tito voza po Indiji, Velikoj Britaniji itd. teški fizički radnik nije u mogućnosti kupiti obični bicikl. Dok Titova žena Jovanka kupuje vile po inozemstvu, seljak, radnik i službenik ne mogu dobiti jednu jedinu sobu gdje bi se smjestili. To se zove jednakost? Titova žena sigurno nije zaposlena pa odakle njoj novac? Ja Tita smatram običnim diktatorom", napisao je Bušić.

Bušić i Tuđman

Od zanimljivosti iz Bušićeve mladosti istaknimo da se 1965. zaposlio u Institutu za povijest radničkog pokreta na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Te je godine i uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora zbog "širenja neprijateljske propagande". Zahvaljujući Tuđmanovoj intervenciji, kazna mu je preinačena u uvjetnu. Tuđmana i Bušića je 1972. godine, nakon Hrvatskog proljeća, pogodila ista sudbina – osuđeni su na dvije godine zatvora, ponovo zbog širenja propagande. Bušić je kaznu izdržao u zloglasnoj Staroj Gradišci.

Tuđman i Bušić susretali su se i kasnije, kada je Bušić izbjegao u inozemstvo. Nediljko Vegar ispričao je zanimljivu anegdotu o njihovu susretu 1977. Bušić je Vegaru rekao kako će ga u Njemačkoj posjetiti bivši Titov general. Vegar je pomislio kako ga želi napasti te je obećao angažirati još jednog čovjeka. Bušić je povikao: "Za Majku Božju, ti ga moraš čuvati da mu se što ne dogodi, jer ako itko uspije stvoriti hrvatsku državu – to će biti on!"

TV snimka krunski "dokaz" za ubojice

Švedska televizija je iste godine snimila dokumentarac "Hrvati: teroristi ili borci za slobodu". Tijekom fingiranih vježbi nepostojećih oslobodilačkih odreda, snimatelj je Bušića na trenutak snimio bez maske. Ova je snimka poslužila kao glavna izlika za Bušićevu likvidaciju. Bušić je 10. ili 11. rujna doputovao iz Londona u Pariz kako bi izvršio pripreme za Izvanredni sabor emigrantske organizacije Hrvatskog narodnog vijeća. Beograd je odlučio da se Bušić na tom saboru, koji se trebao održati 20./21. listopada u Amsterdamu, ne smije pojaviti jer bi vjerojatno preuzeo vodstvo nad hrvatskim političkim izbjeglištvom. 16. listopada 1978., prije 35 godina, Bruno Bušić je ubijen.

Bušić je kobnog dana između 23 i 23:15 sati ulazio u dvorište zgrade u kojoj je privremeno stanovao. Za njim je potrčao nepoznati muškarac, usmrtio ga hicima iz neposredne blizine i pobjegao. U Tanjugu je likvidacija prikazana kao "međusobni obračun u emigrantskom podzemlju". Istom formulacijom ubojstvo je opisao i Vjesnik. Bušić je pokopan 23. listopada, dan nakon svečanog ustoličenja pape Ivana Pavla II. Na grob su mu uklesani sthovi Dobriše Cesarića "Trubač sa Seine".

Izvješće pariške policije

Prve informacije, koje su dobivene od policije koja je intervenirala odmah nakon događaja, omogućile su saslušanje svjedoka Pierra Carnajaca sa stanom u navedenoj zgradi, koji je izjavio da je vidio kako je žrtvu slijedio neki čovjek koji ga je ubio. U trenutku kad je Bušić ulazio u dvorište zgrade, smrtno je pogođen s više hitaca koji su pogodili u glavu i prsni koš. Počinitelj je odmah iza toga pobjegao te je svjedok mogao dati samo jedan opći opis kako slijedi: počinitelj je europski tip, niskog rasta, zdepaste građe, kratke kose, odjeven u jaknu., stoji u izvješću inspektora pariške policije. Oni su istragu obustavili 1982. godine.

Perković kamen spoticanja

O Bruni Bušiću 1992. je snimljen dokumentarni film "Bruno Bušić-život djelo i mučko ubojstvo". Kako je tema bila izuzetno osjetljiva, svoju je privolu morao dati i predsjednik Tuđman. Na sastanku kod Tuđmana okupio se čitav državni vrh – Manolić, Šušak, Vrdoljak, Šeks, Milas... Bili su tu i Miroslav Tuđman, Milovan Šibl... Manolić, Šušak, Miroslav Tuđman bili su protiv prikazivanja filma. Nakon što je predsjednik Tuđman rekao kako film treba prikazati, pojedinci su film toliko počeli hvaliti da je situacija postala neugodna. No, 16. listopada, na obljetnicu ubojstva, kada je film trebao biti prikazan na HRT-u – drama. Šušak je tražio od ravnatelja HRT-a Antuna Vrdoljaka da se izreže dio filma u kojem se spominje Josip Perković, tadašnji pomoćnik ministra obrane za sigurnost. Film je ipak emitiran u udarnom terminu, a prethodila mu je vijest o umirovljenju Perkovića.

U međuvremenu se pojavilo ime mogućeg ubojice Brune Bušića. Udbaš Blagoje Zelić za isto je optužio Vinka Sindičića koji je bio poznat pod kodnim imenom Pitagora. On je u to vrijeme bio na 15 godina zatvoren u Škotskoj. Istraga je pokrenuta, ali je 1994. završena jer Sindičić nije bio dostižan državnim tijelima. Optužnica je podignuta 1999., no Sindičić je 2000. oslobođen.

Nakon što su njegovi ostaci iz Pariza prenešeni u Hrvatsku, Bruno Bušić je 16. listopada 1999. pokopan na zagrebačkom Mirogoju.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... prica.html

[EdgarFranjul]

Nije obljetnica, ali, sjetio sam se Svena...

Sven Lasta – hrvatski glumac i branitelj
(1925. – 1996.)

Hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Sven Lasta rođen je kao dijete učitelja 18. travnja 1925. u Pakracu, a umro je 15. kolovoza 1996. u Zagrebu. Prvo glumačko iskustvo u mladosti je stekao kao član hrvatskih partizanskih kazališnih družina. Nakon rata je u Zagrebu apsolvirao arheologiju i povijest umjetnosti, a godine 1948. završio je Zemaljsku glumačku školu. Član zagrebačkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta bio je od 1948. do 1953., a potom do 1965. kao jedan od njegovih utemeljitelja djeluje u Dramskome kazalištu Gavella. Znatan dio glumačke karijere radio je kao slobodni umjetnik, najviše u zagrebačkome Teatru &TD, a nastupao je i u predstavama na Dubrovačkome ljetnome festivalu. Djelovao je i kao kolumnist te kazališni pedagog na Akademiji dramske umjetnosti. Kolumne je objavljivao u Hrvatskome slovu, a godine 2000. su one objedinjene u knjizi Iz glumačkog kuta.

lastas.jpg (9.02 KiB) Viewed 3733 times

Glumac Sven Lasta

Na početku rujna 1991. godine, ni godinu dana nakon srčane kljenuti, u 66-oj godini života, kao dragovoljac dolazi u Sunju, gdje postaje djelatan sudionik Domovinskoga rata. Time je zatvorio ratnički krug koji je počeo u partizanima, zajedno s ocem Petrom, na kongresu kulturnih radnika u Topuskom.

tortasv.png (74.49 KiB) Viewed 3733 times

U Sunji je sa sunjskim braniteljima i Sunjanima Sven Lasta uz nekoliko kraćih prekida, proveo više od četrnaest mjeseci.

subor.jpg (22.26 KiB) Viewed 3733 times

Za svoj je doprinos i sudjelovanje u Domovinskome ratu bio višestruko odlikovan, a dodijeljen mu je i čin pričuvnog pukovnika Hrvatske vojske.

U spomen na preminulog Svena Lastu njegovi su prijatelji i suborci u Sunji postavili poprsje, a sunjska kino dvorana danas nosi ime Dvorana Sven Lasta.


Unatoč činjenici da je Sven Lasta tijekom Domovinskog rata na osebujan i sebi svojstven način zadužio Sunju i Hrvatsku, on je prije svega bio glumac, a ključna poveznica njegovoga umjetničkoga i životnoga djela bila je uronjenost u dječačko promatranje i doživljavanje svijeta.


Ljeto, jesen, zima, proljeće,
ljeto, pa opet nanovo
Jesam li koje zaboravio?
Korov je već stigao
do prsa vagona
Na trećem kolosijeku
oko dugih, crnih vagona,
šuljaju se štakori osvajača
Kradu žito, kradu prostor

Na peronu razbacana ljetna
garnitura,
u zagrljaju korova i žica
bijela ljetna garnitura
Kroz korov viri
kao ostaci školske krede
Zgrada se tromo pružila
kao izumrla životinja
sa pravilnim i nepravilnim rupama

Dolje, pod crnim gredama
zatrpani osvajači
Gore, u zraku, bez podova,
još lelujaju sjećanja branitelja
A još dalje gore,
prazan pogled prema nebu
kroz zamišljene okrugle
prozore
kojih nema

Prijatelju, tvoje smo dijelove
gore sakupili da ne ostanu
Kad korov sasvim prevlada
neće se znati
jeli to bio dvorac
ili mračna tvrđava
ili sklonište očajnika

Iz parka će vodič
pokazivati, tumačiti,
evocirati
imena i značaj davno nestalih
Ljeto,
proljeće
jesen
zima

Sven Lasta

http://www.hkv.hr/domovini/domovinski-r ... -1996.html

[EdgarFranjul]

http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/6 ... ogoju.html

[EdgarFranjul]

Škabrnja...
Vukovar...

[EdgarFranjul]

Uzalud sve upaljene svijeće, uzalud sve položeno cvijeće, uzalud svi napisani epitafi, uzalud sva hodočašćenja po zemlji krvlju natopljenom,uzalud njihovi izgubljeni životi,
ako ih se sjetimo samo jednog dana u godini,
ako njihov san i njihove ideale mi koji smo ostali ne pretvorimo u svoju stvarnost.


A možemo ako živimo životom za koji su oni umirali.


Prvenstveno na taj način im treba pokazati zahvalnost i dokazati da njihova žrtva nije bila uzaludna.

[EdgarFranjul]

Agresori su 6. prosinca 1991. zapalili Grad, a obrana Dubrovnika dobila rat


http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... dobila-rat

[EdgarFranjul]

Franjo Tuđman (Veliko Trgovišće, 14. svibnja 1922. – Zagreb, 10. prosinca 1999.), bio je povjesničar, državnik i prvi predsjednik suverene i samostalne Republike Hrvatske.

[EdgarFranjul]

Franjo Tuđman, 1922-1999.: Stvorio je hrvatsku državu, mnogi mu to i danas zamjeraju

Još ima onih koji se ne mogu pomiriti sa samostalnom hrvatskom državom, kaže Karamarko.

franjo-tudjman-knin-zastava-101.jpg (35.05 KiB) Viewed 3643 times

Autor: Ivan Klarić

Na današnji dan prije 14 godina preminuo je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Franjo Tuđman je preminuo od komplikacija izazvanih unutarnjim krvarenjem, 10. prosinca 1999. godine, u 23:15 sati, nakon četrdeset dana liječenja, u Kliničkoj bolnici Dubrava, u Zagrebu. Od 11. do 13. prosinca 1999. godine tijelo pokojnog Predsjednika izloženo je u Predsjedničkim dvorima na Pantovčaku gdje su mu tisuće ljudi iskazale posljednju počast. Pokopan je 13. prosinca 1999. godine u posebnu upravo izgrađenu grobnicu na ulazu u Mirogoj, iza crkve Krista Kralja.

O ulozi Franje Tuđmana u stvaranju samostalne i demokratske Hrvatske, kao i njegovoj ostavštini, sinoć su na okruglom stolu kojeg su organizirali Zaklada hrvatskoga državnog zavjeta (ZHDZ) i Hrvatski memorijalni dokumentacijski centar Domovinskoga rata (HMDCDR) govorili predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, saborski zastupnik Miroslav Tuđman, predsjednik utemeljitelja HDZ-a Milan Kovač, publicistica Jadranka Jureško Kero, general Damir Krstičević, te povjesničar Ante Nazor i u ime ZHDZ-a Srećko Prusina.


- Još ima onih koji se ne mogu pomiriti s nastankom samostalne hrvatske države, rekao je Karamarko dodavši da je ta država i njihova domovina te da će hrvatski narod čuvati njihovo pravo da budu slobodni građani svoje domovine.

Ocjenivši aktualnu vlast sebičnom, otuđenom i nesposobnom vlašću u kojoj vlada taština i neznanje, Karamarko je istaknuo da je vrijeme da HDZ preuzme odgovornost za budućnost Hrvatske.

Svjestan da budućnost imaju samo narodi koji sami pišu svoju povijest, predsjednik Tuđman je imao hrabrosti mijenjati povijest hrvatskoga naroda, rekao je Miroslav Tuđman, podsjetivši da je predsjednik Tuđman pisao i zalagao se za načela koja veliki nisu htjeli prihvatiti. Ocijenio je da je Franjo Tuđman državničkim umijećem u samo šet mjeseci doveo međunarodnu zajednicu da prizna Hrvatsku.


JUREŠKO KERO: Tuđman je stvorio hrvatsku državu, no unatoč tomu njegovi mu nasljednici na mjestu predsjednika države za to nisu zahvalni, upravo zato ga i napadaju.- Kasnije se suprotstavljao pokušajima revitalizacije zapadnoga Balkana, rekao je dodavši da je Bosnu i Hercegovinu gledao kao konfederalnu zajednicu, u kojoj bi hrvatski narod trebao biti jednakopravan drugim narodima.

Godine 2000. na vlast u Hrvatskoj došla je, rekao je Miroslav Tuđman, anacionalna koalicija, koja je odbacila općehrvatsku pomirbu i dijasporu te se odrekla Hrvata u BiH, a pod plaštem građanskoga i građana hrvatski narod u vlastitoj državi pretvorila u manjinu.

Prof. Tuđman smatra da su politička načela prvoga hrvatskog predsjednika još uvijek aktualna i živa te su kao takva potrebna za budućnost Hrvatske.

Publicistica i novinarka Jadranka Jureško Kero je navela da Amerikanci posebno drže do svoga utemeljitelja Georga Washingtona, koji je, kako je rekla, postao sastavni dio američkoga identiteta. Tuđman je stvorio hrvatsku državu, no unatoč tomu njegovi mu nasljednici na mjestu predsjednika države za to nisu zahvalni, ustvrdila je dodavši da ga upravo zato i napadaju.

Govoreći o predsjedniku Tuđmanu u Domovinskom ratu, general Damir Krstičević je podsjetio da je vrhovni zapovjednik ubrzo nakon ustrojavanja oružanih snaga nastojao kod njih razviti zapadnu vojnu doktrinu.

- Zato su ministar obrane Gojko Šušak i predsjednik Tuđman još tijekom rata angažirali američku tvrtku MPRI koja se bavila transferom vojnoga znanja, podsjetio je.

Po riječima Ante Nazora, strpljivost i spremnost na kompromise bili su iznimno političko umijeće predsjednika Tuđmana kojim je štitio živote i dobivao u vremenu za političko, a na kraju i vojno rješenje u pitanju oslobođenja hrvatskoga teritorija i zaustavljanju rata u BiH.

Milan Kovač je ustvrdio da predsjednik Tuđman nije nikad spominjao podjelu BiH nego je uvijek inzistirao na pomoći Hrvatima da budu konstitutivni i jednakopravni s druga dva naroda u BiH.




DOĆI ĆE VRIJEME KAD ĆE NEGATIVNE STRANE BITI ZABORAVLJENE

No, Franjo Tuđman je imao i svoje negativne poteze. Njegovi kritičari najviše mu zamjeraju politiku prema BiH, nedemokratsko ponašanje prema političkim suparnicima, kočenje demokratizacije Hrvatske kao i gospodarsko i moralno urušavanje zemlje. Također, kritičari lika i djela Franje Tuđmana reći će da je on kriv za sve loše što se dogodilo u zemlji. No, zaboravljaju da Tuđmana nema, eto, već 14 godina, a da se u međuvremenu zemljom vladala njegova dva nasljednika na Pantovčaku kao i nekoliko Vlada. Kada smo, na 12. obljetnicu smrti prvog hrvatskog predsjednika, razgovarali s političkim analitičarom Davorom Gjenerom i postavili mu jasno pitanje koje je glasilo kako će se Franju Tuđmana pamtiti za 20, 50 ili sto godina, Gjenero je bez razmišljanja ustvrdio.

- Za 20, 50 ili sto godina Franjo Tuđman će svakako biti pozitivna ličnost. Pamtit ćemo ga po činjenici da je bio prvi hrvatski predsjednik i po velikim zaslugama za stvaranje samostalne Hrvatske. Sve ove druge stvari, pri tom mislim na negativne dijelove njegove vladavine, tada više neće biti važne jer je hrvatsko društvo odnos prema BiH, nedemokratske metode vladanja shvatilo kao nešto što nije dobro, što se nikako ne može staviti u pozitivne poteze, kazao je Gjenero s kojim se složio i povjesničar Hrvoje Klasić.

- Govoriti ćemo kao o osobi koja je imala negativne poteze, ali će svakako najvažnije biti to da je stvarao samostalnu Hrvatsku i da je bio prvi hrvatski predsjednik. Naravno, hrvatsko društvo će uvijek analizirati i sve njegove negativne poteze, no Tuđman će svakako biti pozitivna osoba, poručio je Klasić.

http://www.politikaplus.com/novost/9315 ... -zamjeraju

[EdgarFranjul]

Tuđman je ostvario svoje opasne namjere - Hrvatsku, zato ga danas nema u medijima


Pljuvanje po Tuđmanu danas provode oni koje je baš Tuđman podcrtao kao izdajnike, Stipe Mesić, Josip Manolić, Josip Boljkovac

Pogledavši danas portale i tiskovine, nisam primijetio da je netko obradio činjenicu godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. I to je 14 puta preskočeno ili vrlo jadno prikazano. Prije se stiče dojam dojam godišnjice smrti Josipa Broza. On je stalno umirući lik naše zbilje. I uvijek se reinkarnira u spasitelja u našim medijima. Svakodnevno prisutan. Sjetimo se smrti Jovanke Broz, baš svi mediji su se rastrčali u objavi te vijesti, iako žena nikada nije bila u Hrvatskoj i sa gnušanjem je gledala na svoju stvarnu domovinu. Kao što Jovanka Broz nije voljela svoju zemlju, tako ni mediji ne žele priznati činjenicu današnje godišnjice smrti Franje Tuđmana. Zašto? Jednostavno, Franjo Tuđman je bio vrlo točan u pronalasku cvenih, zelenih i žutih vragova. Prepoznali su se. Odlaskom Tuđmana iz hrvatske zbilje, država je brzinom svjetlosti pripojena regionu, a Stipe Mesić je ustaški repertoar zamijenio partizanskim.

Tuđmanu se osvetila briga za Tita, nije ga htio maknuti sa trgova pa sad titoisti miču Tuđmana iz povijesti, a mediji ga tretiraju kao da ne postoji. Zašto? Hrvatska ideja smeta. On je simbol jednog vremena kada; u ratu, u pokolju, u miru, je bilo ime Hrvat bitno. I to smeta. Tuđmana kao osobu se skenira na sve moguće načine, ali je činjenica jasna, on je vratio šahovnicu u Hrvatsku. Jedino su crkva sv. Marka i Dinamov grb do tada prkosili i nosili obilježja hrvatstva, koja je vratio Tuđman. U Lisinskom je devedesetih godina jedino HDZ Franje Tuđmana zavijorio hrvatsku zastavu. Nitko se nije usudio tako što napraviti. Ivica Račan, onako usporen, taj je događaj povezao sa Pavelićem i nazvao ekipu oko Tuđmana, strankom opasnih namjera. I bio je točan u procjeni, Tuđman je opasne namjere ostvario, Hrvatsku. Srušio je mit o jugoslavenstvu i vratio državu Hrvatima. To velikosrbima ne odgovara. I svako njegovo postojanje je trebalo zatrti. To se čini u medijima. Čak do te mjere da neki vodeći mediji, gaditelji prosrpske orjentacije, nisu niti retka mržnje napisali prema nedvojbeno jedinom pravom predsjedniku Hrvatske.

Ova dva živa predsjednika, Mesić i Josipović, su već odavno u "regionu". I oni za takav stav imaju veliku promidžbu u medijima. Tuđman danas nema niti retka. Koja je poruka medija? Region! I što je zanimljivo, pljuvanje po njemu danas provode oni koje je baš Tuđman pocrtao kao izdajnike, Stipe Mesić, Josip Manolić, Josip Boljkovac, a Sanader je tek poslije njega osvanuo na čelu. Kako gledamo mi danas na te ljude, na crvene vragove? Postoje li medijski vragovi ili je Tuđman bio paranoik?

Autor: Igor Drenjančević

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/ ... ijima.html

[EdgarFranjul]

Franjo Tuđman: Hrvatski domoljub koji je promijenio povijest svog naroda

Objavljeno Četvrtak, 19 prosinca 2013 18:00



Franjo Tuđman: Državnik s vizijom

Okrutnost postojanja jednog malog naroda na izuzetno privlačnom i geostrateški važnom prostoru na kojem se od pamtivjeka prelamaju različiti interesi moćnih sila namjenila je Hrvatima mukotrpnu povijesnu sudbinu u kojoj su stoljećima stenjali pod tuđinskim jarmom i sanjali dan kada će im granuti sunce slobode. Samo nekoliko puta u povijesti hrvatskog naroda pojavili su se dovoljno hrabri i sposobni velikani koji su ga, u prijelomnim trenutcima, uz osobnu žrtvu i predanost, uspjeli, barem na kratko, izvući iz ropstva na slobodu.

Posljednji takav rijedak dragulj, u povijesnoj riznici hrvatskog naroda, bio je dr. Franjo Tuđman.

Prošli tjedan, u povodu obljetnice njegove smrti, zahvalni domovinski i izvandomovinski Hrvati misama zadušnicama, komemorativnim skupovima ili na neki drugi način prisjetili su se vremena i događaja koji su doveli do rađanja današnje slobodne hrvatske države i Tuđmanove karizmatične uloge u svemu tome.

U prijelomnim trenutcima raspada bivše Jugoslavije Hrvati su imali sreću da su u Tuđmanu pronašli sposobnog i nepokolebljivog vođu koji je imao viziju kako se suočiti s naizgled nepremostivim preprekama i dovesti ih do željenog cilja.

Stao je čvrsto na čelo svog naroda kada je već bio otpisan i pripremljen na žrtvu, udahnuo mu vjeru u snagu i pobjedu, te unatoč embargu i zavjeri 'međunarodne zajednice' izveo ga na put slobode. Čitav svijet imao je tada priliku vidjeti neravnopravnu borbu Davida s Golijatom i Tuđmanovu briljantnu pobjedu. Uspio je na bojnom polju pobjediti daleko nadmoćnijeg velikosrpskog agresora, a na političkom diplomatsku elitu 'međunarodne zajednice', država stvaratelja bivših Jugoslavija koje su tradicionalno podupirale velikosrpska osvajanja i oduvijek bili neprijatelji hrvatske slobode.

Nakon poraza njihovog udruženog zločinačkog podhvata protiv postignuća hrvatske slobode razočarani lord Owen rezignirano je priznao: 'Tuđman je postao jedini pobjednik u ovom ratu', a tadašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije lord Carington zloslutno je 'čestitao' Hrvatima: 'Još će te vi plakati za Jugoslavijom'.


Zlatna slova u hrvatskoj povijesti


Tuđmanovo ime ostat će zlatnim slovima upisano u našu povijest. Ono što je on učinio za hrvatski narod kolosalno je i neponovljivo. Ima li veličanstvenijeg trenutka u našoj povijesti od onoga kada je, tjerajući suze na oči milijuna Hrvata u Domovini i širom svijeta, uzdigao hrvatski barjak na kninskoj tvrđavi simbolizirajući time kraj vjekovnom ropstvu i okupaciji?

Danas kada se sjetimo u kakvim mu je nemogućim uvjetima prije 23 godine hrvatski narod dao mandat da ga izvede na slobodu, njegova hrabrost i postignuća djeluju zaista nadnaravno. Ljudi koji istinski vjeruju u Boga rado će vam reći kako mu je upravo Božja providnost udjelila ulogu da se u prijelomnim vremenima raspada komunizma i bivše Jugoslavije pojavi kao izbavitelj hrvatskog naroda i spasi ga od daljnjeg ropstva i planiranog uništenja.


Velikosrpski fašisti i 'međunarodna zajednica' mentora njihovog osvajačkog širenja na Hrvatsku i BiH bili su neugodno iznenađeni odlučnošću kojom su hrvatski branitelji uzvraćali udarce agresoru. Tuđman je maestralno predviđao sve zakulisane namjere velikosrba u Beogradu, njihovih mentora u 'međunarodnoj zajednici' i petokolonaša u Hrvatskoj. Točno je znao kada udariti. Kada stati. I kada nezadrživo krenuti naprijed.


Odlučnim vojnim i političkim akcijama presjekao je njihove planove i potpuno neočekivano izišao kao pobjednik iz nametnutog rata, koji je bio planiran i vođen tako da ga Hrvatska izgubi. To je izazvalo golemi šok u Beogradu i osvetnički bijes u centrima moći 'međunarodne zajednice' u čijim su planovima Hrvati i nakon raspada Jugoslavije trebali ostati balkanske sluge, nepriznati, poniženi i obilježeni da nestanu u velikosrpskom nasilju i nepravdi.


'Međunarodna zajednica' posebice je bila frustrirana Tuđmanovim energičnim odbijanjem da se na okupiranim hrvatskim područjima stvori srpska paradržava, a muslimanima u BiH, na račun Hrvata, nadoknadi ono što su im Srbi agresijom okupirali i oteli. To je crtače mapa nove-'Regije' toliko razbjesnilo da su pokrenuli golemi val protiv tuđmanovske i protiv hrvatske medijske kampanje koji je sinkronizirano, iz Londona, Beograda i Pariza, mjesecima zapljuskivao cijeli svijet s ciljem da se predsjednika Tuđmana i novostvorenu hrvatsku državu prikaže u vrlo ružnom svjetlu.


Savezništvo NDH s Hitlerom u 2. svj. ratu i zločini ustaškog režima napuhavani su tada do grotesknih razmjera. Poglavito se nastojalo ocrniti Tuđmana kao ekstremnog nacionalista i povampirenog ustašu kako bi ga se prisililo na ustupke i popuštanja. No Tuđman se nije pokolebao. Nikada nije pravio kompromise na račun hrvatskog suvereniteta i vitalnih nacionalnih interesa.


„Bivši" jugopolitičari ujedinjeni u mržnji


I dok se takva reakcija izvana, od onih kojima hrvatska sloboda i samostalna država nikada nisu bili u interesu mogla očekivati, kampanja mržnje i blaćenja prvog hrvatskog presjednika koju pojedini 'bivši' jugopolitičari, jugointelektualci i novinari u Domovini još uvijek vode, naprosto je neshvatljiva zdravom razumu. Poglavito njegovog nasljednika Mesića, koji je prijezirnim komentarima o Tuđmanu i podmetanjem navodnog partnerstva s Miloševićem u dijeljenju BiH, potpirivao antihrvatske osjećaje kod svjetskih političara i medija.


Začahureni u svoje 'bivše' antihrvatstvo i 'istinu' ta mješavina jeftinih jugokomformista, odnarođenih udbaša i popustljivih ignoranata toliko je izgubila dodir sa stvarnošću da čovjeka prođu trnci pri pomisli što bi se dogodilo s Hrvatskom da su oni, umjesto Tuđmana, u ono vrijeme morali se suočiti s Miloševićem i 'međunarodnom zajednicom' njegovih sponzora. Hrvatska bi danas bila isto što i BiH, država koja zapravo ne postoji. Talac 'srpskih krajina' u sklopu Velike Srbije pod nekim novim jugobalkanskim imenom.

Novostvorena hrvatska država pod Tuđmanovim vodstvom napravila je fenomenalan povijesni iskorak. Spektakularnim pobjedama u Domovinskom ratu zadivila je svijet i postala respektibilna sila u tom dijelu Europe. Oslobodila se velikosrpske okupacije i dominacije te ostvarila nacionalnu pomirbu bez kojih nema budućnosti hrvatskom narodu. Tuđman nije dopustio da se 1991. unutar hrvatskog naroda podmetnu i dogode one iste tragične podjele zbog kojih bi ponovo završio onako kako je završio 1918. i 1945.


Uspio je postići ono što ni jednom drugom hrvatskom vođi ili političaru stoljećima nije polazilo za rukom. Okupio je sve Hrvate pod jedan barjak, povezao domovinsku i iseljenu Hrvatsku te vratio nacionalni ponos i nadu za bolju budućnost.


Prvi put nakon dugih stoljeća ropstva i tragičnih međusobnih sukoba ruke pomirnice pok. predsjednika Tuđmana i zagovornika svehrvatske sloge bile su u Domovinskom ratu čvrsto stisnute u zajedništvu obrane vlastite slobode i indentiteta. Podizanjem povijesnog hrvatskog barjaka na kninskoj tvrđavi Tuđman je pokazao svima da je hrvatski narod nepobjediv, kada se braneći svoju zemlju domoljubiv vođa, domoljubiva vlada i domoljubiv narod čvrsto spletu u zajednički pleter.


Kada bi samo trenutni hrvatski političari pokazivali toliko domoljublja i hrabrosti i govorili s toliko ljubavi i brige o svom narodu i zemlji kao što je to činio pokojni predsjednik Tuđman. Nepovratna je šteta što na tako snažne i inspirativne vođe Hrvatska mora čekati naraštajima.


Nakon oslobođenja od jugobalkanske tamnice Tuđman je odlučno nastavio voditi samostalnu hrvatsku politiku želeći Hrvatsku ponovo transformirati u europski uređenu zemlju.


Svojim glavnim poslijeratnim poslom smatrao je povezati je u krug srednjoevropskih zemalja kojem po svemu pripada, uz istovremeno održavanje dobrosusjedskih odnosa s zemljama balkanskog zaleđa.


Politički stabilna i respektabilna država


Ali nikada više i ni po koju cijenu ponovo ulaziti u bilo kakve 'regionalne' zajednice sa njima. Tuđman je vodio suverenu hrvatsku politiku s osloncem na vlastite snage i razvitak Hrvatske planirao je na temelju golemih potencijala hrvatskog naroda u Domovini i iseljeništvu. Iako je zbog toga 'međunarodnoj zajednici' bio nesimpatičan Hrvatska je u njegovo doba bila politički stabilna i respektibilna država s jakom pregovaračkom pozicijom prema svima.


U Tuđmanovo vrijeme ljudi su bili sretni, motivirani, angažirani. Postojao je zanos i aktivizam jer je narod osjećao da sam odlučuje o svojoj sudbini. Danas tog oduševljenja više nema jer sve što se nakon Tuđmana u Hrvatskoj događa, određuje netko drugi.


Bilo je puno sretnih dana u godinama Tuđmanove vladavine. Bile su to sretne godine za čestite i slobodoljubive Hrvate u Domovini. Bile su to sretne godine za Hrvate u BiH i u iseljeništvu. I treba li uopće naglašavati koliko su to bile bolne godine za velikosrbe i njihove 'međunarodne' mentore? Navikli da 'na vlasti' u Hrvatskoj budu odnarođeni i njima podložni političari, koji ne znaju vladati nego samo služiti. I radi vlastite ugode i položaja biti veći neprijatelji hrvatske slobode od njih samih.


Tuđman nije bio svetac, nije bio nepogrešiv. Naravno da je i on imao mrlja na svojoj prošlosti. Koji čovjek ih nema? Iz njegovog političkog životopisa moglo bi mu se prigovoriti ovo ili ono, ali kada bi on stavio ruku na srce, mi smo znali da tamo leži Hrvatska.


Imao je puno srce ljubavi za Lijepu Našu Domovinu, njenu povijest, baštinu, za svoj podjarmljeni i napaćeni narod i najveći dio svog života posvetio je borbi protiv nepravde koja mu se nanosila.


Kao slobodoljubljiv čovjek nije se mogao pomiriti da nametnuta nesloboda i sluganstvo postanu prihvatljiv i trajan način života Hrvata. Njegov životni put bio je označen dubokom ljubavlju za svoj narod koja je svojstvena samo istinski velikim rodoljubima. Toj ljubavi i odanosti, iz koje se rodila slobodna Hrvatska, ostao je vjeran sve do svoje smrti.


Na žalost, Tuđmanova smrt bila je priželjkivani signal svima onima koji su potajno, iza scene, pripremali omču oko vrata hrvatskoj neovisnosti, da iziđu na političku pozornicu i na Balkanskom summitu u Zagrebu u studenome 2000. god objave model 'novih' zapadnobalkanskih integracija. U koje je, kao ključna zemlja za 'stabilizacije i pridruživanja Zapadnog Balkana', Mesićevim i Račanovim potpisom, utaočena Hrvatska.


Time joj je blokiran neovisan pristup i razvitak u sklopu Europske zajednice i nametnuta noćna mora ponovne 'regionalne' balkanizacije. Od tada, u političkim procesima koji se pod nadzorom centara moći 'međunarodne zajednice' stvaratelja bivših Jugoslavija odvijaju na prostoru 'naše Regije', na sve moguće načine nastoji se bojkotirati i obuzdati samostalni razvitak novostvorene hrvatske države, ograničiti njena sloboda i suverenost i ponovo je što čvršće povezati u novojugoslavensku 'regionalnu' zajednicu sa Srbijom.


Rub političkog i gospodarskog kolapsa


Od kako je Mesić, uz pomoć 'tajanstvenih' sponzora izvana, instaliran za Tuđmanova nasljednika, Hrvatska je ponovo zarobljena 'bivšom' politikom koja je od nje napravila taoca stvaranja nove balkanske zajednice i regionalnog partnera EU u tom procesu. Pod Mesićevom kontrolom i utjecajem Račan i Sanader, a poslije njih Jadranka Kosor, Josipović i Milanović, su zbog nametnute obveze ponovnog 'regionalnog' udruživanja i nekontroliranog prezaduživanja sami sebi izbili sve pregovaračke adute iz ruku, iznevjerili svoje birače i doveli Hrvatsku na rub političkog i gospodarskog kolapsa.


Moć samostalnog odlučivanja o vlastitoj sudbini Tuđmanovom se smrću tako pretvorila u mrtvo slovo na papiru, a ljudi u Domovini osjećaju se prevareni budući da njihovi političari na vlasti ne rade ono što bi oni željeli da rade nego samo provode ono što im ''međunarodna zajednica'' stvaratelja nove –'Regije' diktira i kaže.


Od zaokreta natrag na Balkanskom summitu u Zagrebu, po već prokušanom 'bivšem' receptu- podjeli-posvađaj-vladaj (koji je perfektno funkcionirao do pojave Tuđmana) u Hrvatskoj se opet na prilično ružan i prepoznatljiv način, forsira uklanjanje i marginalizacija svega što se opire novoj integraciji u 'našu Regiju'. Izbjegavaju se rješavati bitni društveni problemi, a umjesto toga provocira se kaos i beznađe u kojeg hrvatski narod sve više tone, dok ga njegovi trenutno vodeći političari i mediji usput ''zabavljaju'' uvođenjem seksualnog odgoja maloljetnoj djeci u školama, ćirilice u Vukovaru, promocijom istospolnih brakova, neprekidnim strahom od 'buđenja fašizma' te izazivanjem novih sukoba, afera i podjela.

U nedostatku bilo kakvog smislenog nacionalnog programa i politike 'bivši' jugopolitičari, jugointelektualci i jugonovinari, a sadašnji 'ultra moderni', nadnacionalni Zapadnobalkanci na vlasti u Zagrebu vješto proizvode podjele i sukobe u hrvatskom društvu, sijući tuđe, tobože demokratske i primamljive, a u biti maligne ideje koje razaraju tradicionalne i temeljne obiteljske vrijednosti.


Sve u namjeri da se izgradi tolerancija i povjerenje prema njima, čija se čitava politička mudrost u osnovi svodi na ponovno čvrsto ''regionalno'' povezivanje sa Srbijom i povratak Hrvatske u ''bolju'' jugobalkansku prošlost.


Nesposobnost i neuspjeh svih hrvatskih predsjednika i vlada od Tuđmanove smrti do danas očito ukazuju da su u pitanju mentalno kolonizirani i svojom prošlošću utaočeni ljudi koji i da hoće ne znaju vladati niti voditi slobodnu hrvatsku državu. Svi već jasno vide da je jedino mjesto gdje je 'bivši' Jugoslaveni, a današnji Zapadnobalkanci zapravo mogu odvesti, nakon što oportunistički iskoriste još jedan politički trenutak za sebe, 'nova' balkanska tamnica.


Za njih su Europa i svijet prekomplicirana mjesta. Jedino im 'nova' zapadnobalkanska zajednica s velikosrbima i sponzorstvo njihovih vanjskih mentora odgovara, jer ih ih vraća na stari ''posao'' i pruža im siguran zaklon za bivša nedjela. Takvim ljudima i njihovim sponzorima izvana ne smije se nikako dopustiti da uspiju u namjeri ponovnog trovanja Hrvata idejom o 'nužnosti povezivanja Hrvatske u novu balkansku zajednicu' s (veliko)Srbima.


Na sljedećim izborima treba ih smijeniti s utjecajnih mjesta, zaustaviti njihovu 'igru' i na njihova mjesta izabrati sposobne i slobodne domoljube, neopterećene jugobalkanskom prošlošću. Prema kojima će se velikosrbi, ''međunarodna zajednica'' i hrvatski susjedi odnositi s poštovanjem. A ne brisati pod s njima kada se sjete.


Raskrižje


Hrvatski narod u Domovini trenutno se nalazi na raskrižju, u razdoblju čistilišta i bolnih iskušenja. Da li će se vratiti natrag u 'bivšu' jugobalkansku propast ili će krenuti naprijed vlastitim putem prema sreći i blagostanju ovisi od njegova izbora. Vjerujmo u vlastite snage,budimo dobri susjedi i dobri prijatelji s svima ali lutke na koncu, korisne budale i sluge više nikada i nikome.


U ovim predblagdanskim danima obnovimo našu nadu i vjeru da će mo se uspjeti održati kao slobodan i suveren narod u ovim izazovnim vremenima i mjenama na 'regionalnoj' i globalnoj sceni. Sjetimo se da svaki od nas na svoj način može pridonijeti tome...


Iako Hrvatska trenutno nije onakva kakvom ju je Tuđman zamišljao i kakvom bi je mnogi od nas željeli vidjeti, mi smo ipak sretni i ponosni što je imamo. I što smo imali Tuđmana. Ako je današnja situacija u Hrvatskoj teška to ne znači da sutra neće biti bolje. Treba samo pameti, domoljublja, poštenja i strpljenja. I ako nam treba inspiracija za bolje sutra sjetimo se - Tuđmanovog vremena.


Neka nas Bog blagoslovi sve u nadolazećim Božićnim blagdanima i neka nam pomogne u godinama ispred nas. U godini 2014. i onoj poslije nje Hrvatska i Hrvati sigurno će opet trebati njegovu pomoć.

Željko Dogan

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... aroda.html